Uh, mislim da je ovo dobro još jednom istaknuti. :/ Naime, nerijetko nailazim na razmišljanja da i odlasci na more, zimovanja i raskošni darovi spadaju pod "nužno".pikula prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Re: izbor
Uh, mislim da je ovo dobro još jednom istaknuti. :/ Naime, nerijetko nailazim na razmišljanja da i odlasci na more, zimovanja i raskošni darovi spadaju pod "nužno".
Slazem se s Lunom. Dok sam radila u vrticu (u HR) srela sam se s djevojcicom koja je ujutro prva dolazila (u 6.00), a poslijepodne zadnja odlazila (u 17.00). Ponekad se dogadjalo da roditelji ne dodju na vrijeme pa su ju tete koje zive blizu vrtica vodile kuci. Uvijek je izrazavala zelju da ju ja posvojim i da ide kuci kad ja idem (radila sam takvu smjenu da sam prva odlazila s posla).Ne znam za druge, ali meni je strašna pomisao da dijete negdje mora biti svaki dan po 10 sati, dok roditelje vidi 3-4 sata maksimalno (unutar kojih oni pokušavaju i skuhati, odmoriti se, otuširati, presvući, porazgovarati koju riječ s partnerom)...
Vrtić mi se čini ok kao moguća opcija - npr. 2-3 sata, 2-3 tjedno, prema djetetovoj želji. Na žalost, rijetko tko si može priuštiti takav pristup vrtiću.
Bilo bi idealno kada bi postojala takva opcija u vrticima da majke koje rade kod kuce (pa cak i domacice koje nemaju privatni posao) mogu dovesti dijete na nekoliko sati. Znam da postoji takva mogucnost, ali se ona odnosi samo na prijepodne.
Bake i djedovi svakako mogu biti od pomoci, ali ja osobno nisam za tu opciju. Meni je drze da oni budu samo bake i djedovi. Izuzetno je naporno, ponekad veoma tesko i stresno biti roditelj i organizirati se da sve stima, ali to je nasa uloga i ne mozemo i ne bi smo smjeli prebacivati ju na nekoga drugog.
Meni oobno veoma tesko pada pomisao da bi moje dijete trebalo provoditi veci dio vremena s nekim tko mu nije obitelj, tko za njega ne osjeca ono sto mi osjecamo, tko nema nas pristup odgoju i razvoju naseg djeteta i kome bi nase dijete bilo samo posao. Radeci u vrticu srela sam prekrasne zene kojima je zvanje odgajatelja Bogom dano, ali i one koje su zalutale u tu struku. E, ja se bojim tih zalutalih.
pikula
ja ne bih nikog htjela osuđivati, ja obožavam svoj posao i vrijeme koje sam provela putujući i radeći po 20( ponekad stvarno 20sati) na dan ne bih mjenjala ni za što, novac sam ulagala u usavršavanja i obrazovanje i kad sam rodila sina taman mi je pasalo leći, dati cicu i gledati serije o kojim su mi frendice do tada samo pričale jer ja ih nisam imala vremena gledati od svoje 18-te, pa razumijem da ljudi koji se nisu ispunili na svojem poslovnom planu ne mogu zamisliti da to bace u drugi plan na neko vrijeme. No žao mi je onih koji niti obožavaju svoj posao niti rade za golu egzisteniciju nego se ne usude napraviti nešto protiv struje , nešto što "nitko ne radi", jer "sva djeca idu u vrtić". Kupuju skupe igračke i vuku djecu po skijanjima i predstavama i posvuda jer nisu u toku s njima i ne znaju što bi s njima jer se ne poznaju dovoljno. To je začarani krug iako naravno popločan dobrim namjerama. Poznam mnogo divnih mama koje vole svoje klince, ali nisu nikad provele dovoljno dugo opuštenog vremena s njima u komadu da razviju svoje igre, svoj ritam, svoje zeke i da im vrijeme s djecom prestane biti stres bilo pozitivan bilo negativan. Klinci i troše, ali i pune baterije samo kad si dovoljno dugo blizu i kad ti je to normalno , a ne "posebno vrijeme".
Ja imam sina koji će u 8. mj. 3 godine i kćer koja ima 4 mjeseca. Imam 24 godine i još jedan ispit do kraja fakulteta. Udala sam se i rodila kad sam bila na trećoj godini faksa, tako da sam , nakon manje od godine dana, nastavila ići na predavanja. Mama mi je dosta pomogla oko čuvanja, ali uvijek sam se trudila da mali ima nekakav red (uvijek isto vrijeme za obroke, puno šetnje i igre i kod kuće i kod bake). Sve slobodno vrijeme se posvećivalo njemu. I nije se po njemu vidjelo da mu išta fali. Sretno je, veselo, društveno, otvoreno i jako brbljavo, znatiželjno i pametno dijete. Drugo dijete je curica, jako mirna pa ne zahtjeva da ju skroz nosimo...i dalje imamo puno vremena za igru. E sad, naši prijatelji još nemaju djecu i mali je skroz s odraslima. Tek odnedavno je mali počeo pokazivati neku potrebu za igrom s drugom djecom. Razmišljala sam o vrtiću, ali nekako mi ga je žao dati. Izvedem ga na igralište pred zgradom koje je uvijek puno djece pa se s njima igra svaki dan, tu se isfura i čini se da mu je to dovoljno. Moj brat i ja nismo išli u vrtić i mislim da ništa nismo propustili. Nismo imali nikakvih problema kasnije u školi niti u socijalizaciji. Kad seka malo poraste, igrat će se s njom, i dalje na igralištu, a malu školu i tako mora proći. A ovo što u vrtiću nauče za školu, to može naučiti i doma. Ako ga zanima, naučit će, ako ga ne zanima, možemo se svi postavit na glavu, a on neće naučiti. Mislim da ga neću upisati. Nitko mu ne može pružiti više pažnje nego roditelji, a ja sam svejedno kod kuće.
Zvuči lijepo.
Pročitala sam zanimljivost o vezivanju (bonding):
Dječje vezivanje uz jednu osobu u prvoj godini kod nje razvija sposobnost da se istinski veže kasnije u životu u stabilnu vezu s bračnim drugom.
Najčešće se bojimo kad se dijete drži mami za skut da je to bolesno a to je zapravo dobar znak da je dijete sposobno vezati se uz neku poznatu osobu. Više treba zabrinjavati ako dijete ravnodušno prihvaća osobe oko sebe ne praveći razlike između najbližih i ostalih.
Jedan autor navodi da se djeca kojoj je onemugućeno stvaranje jake veze s jednom osobom koja se brine o njima u prvoj godini (zbog smrti majke ili česte promjene teta ili čuvalica, tj. njegovatelja) kasnije nađu i partnere koji će ih ostaviti.
Ta se veza osobito čvrsto stvara u prvih šest mjeseci. A obično tada dolazi do promjene njegovatelja. E, što im radimo.
Ovo mi je tako tužno i poznato. Nikad neću zaboraviti kako su me starci po ljetu znali poslati stricu na more, u stilu, nek se dijete kupa i uživa, što će ovdje.... a meni je to bila najgora noćna mora. Cijelo vrijeme sam mislila samo na moju mamicu koja mi je nedostajala do bola i zaklela sam se da NIKAD neću takvo što priuštiti svojoj djeci. Buraz mi je bio skroz drugi tip, on je tamo stvarno uživao, ali ja sam doslovce venula od jada.
Pozdrav svima! Imam pitanje i odgovor na nesto nevezano za temu no ne manje vazno. Naime moje dijete neide u vrtić jos a ima pune 3godsada. Planiramo ga upisati, jer imali smo neke probleme oko boravišta donedavno pa nam je tek sad to moguće. Nas mali sin jako je društven i zaigran,voli svu djecu. Dešavalo bi se da želi otići s nepoznatim ljudima koji bi pošli pretpostavljam kući djecom koje bi upoznali igrajući se s njima tamo. Ne radi scene mozda ko neka djeca no zanese se i pozeli otici s drugim ljudima ako mu se svide. Trenutno se dešava da u park koji često dolazimo naidju vrtićka djeca s tetama skupine od 3do6 god. Mislim da bi ako ga upišemo baš njima i trebao Ići valjda. Ali da se vratim,dogadja se da par puta se zanio i pokušao igrati s njima tražeći pažnju i da se nespretno ugura k njima zbog znatiželje. Recimo dosta njih se krene gurati na tobogan što i on onda isto brže bolje pojuri penje se i spušta. Djeca su se penjala na klupu i dosta ih je bilo pa nije bilo puno mijesta i on se pokušao popesti k njima na što ga je jedan dečkić odgurnuo. On ga je isto pokušao odgurnuti i ja sam iz daljine vojnika da se ne gura jer nema mjesta i da pusti djecu ipak. Ražalostio se i odjurio u malu kučicu sjesti razočaran. Malo poslje mu je doletio taj dječak i nesto rekao i prošao. Pitala sam ga sto mu je rekao ali mi nije odgovorio. Bio je jako tužan jer se nitko nije igrao s njim. Rekla sam mu da ga djeca jos ne poznaju i neznaju sto hoce. Bilo je jos takvih dogadja. Djeca su se igrala lovice i hvatali se a on je trčao za njima. Odjednom se rastužio i sjeo na pod,prekrio rukama lice i zaplakao. Nisu bili zločesti ali ga nisu doživjeli i razočarao se. Nema problema s djecom kad ih je manje i upoznaju ga svi se igraju s njim,vesel je,voli se glupirati i kopira sve druge,te se igra s bilo kojem dobi ljudi od beba,djece i odraslima. Progovorio je nesto malo kasnije ali sad se ne gasi više,jedino ne može još izgovoriti slova sa S,R,Lj,Ž i Z. Ima iznimnu moc vizualnog zapažanja jer jos neznanja čitati sva slova no pamti imena i znakove. Opsjednut je WCima i taj znak svugdje prepoznaje gdje god da prodjemo uoči i joge ići ili da samo pročita na papiru zna ili ugleda na televiziji kupaonicu on vikne vidi WC mama! Prepoznaje svaku marku auta jer je ko mali vozio se u našem renou pa Škodi,djedovim opelom te drugog djede reno i da sad ne nabrajam. Kad idemo u Dućan upita nas dali možemo ići tamo kod Lidla,plavožuti. Kažem mu moze zašto tamo i kako on to zna? Pa mi još kaze to je tamo kod Konzuma,ja hoću ići u igraonicu mama molim te! Ako idemo sami do trgovine pita idemo u trgovinu Krk? Hoćemo li ih i do din Dona. Din don naime je crkva i on ju spazi po zvonu i krizu i kad se vozimo autom tamo daleko da je ja nebi primjetila da mi on nije spomenuo. Izgubio je bio memori pločice koje je navodno ostavio kod din Dona kaze mi pri dolasku doma. Bio je jako tužan pa sam mu rekla nema veze ako si zaboravio kupit ćemo ti nove. Našao ih je drugi dan za čudo moje u šetnji točno tamo gdje ih je zaboravio no nije ih tražio nego slučajno našao kad smo prošli tamo gdje i inače. E sad ovo drugo. Drugo dijete nisam uopće cjepila dok prvog sve po redoslijedu plana jesam. Nikad se nije razbolio. Tu i tamo je znao samo šmrcat i to rijetko. Imam tetu koja tvrdi da su joj upravo cijepiva naštetila njenim blizancima zdravlje. Njena kćer nije svoju djecu cijepila uopće i nisu bila bolesna ovih 3god osim sto su imali vodene kozice i to je to. Svoje prvo dijete jesam cijepila i vodili smo ga doktoru često jer je svako malo bio bolestan do ove godine. No bez toga sad nebi mogao u vrtic nažalost gdje je ironija da necijepljeno djete može ugroziti cijepljeno koje navodno štiti to isto cijepivo a zapravo jedino može se po apsurdu zaraziti valjda po logici jedino necijepljen uljez?
Kako uopće brineš o tim sitnicama u parkiću, a dijete ti nije cijepljeno! Kako te nije strah odvesti ga među moguće kliconoše?
Ako je meni ovo jasno?!
Meni tu puno toga nije jasno.
Jel ima pitanje u prvom dijelu pa ga ja nisam uspjela naći?
Za drugi dio nemam živaca pisati odgovor. Imunologija se studira cca 8-10 godina ali mali od susjede nije cjepljen pa je zdrav i takoto. A i jučer sam pročitala studiju koja dokazuje da ljudi ne mijenjaju mišljenje ni kada dobiju čvrste dokaze, a kamoli kad tamo netko na forumu nešto natipka.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Necijepljeni ne ugrozavaju cijepljene,nego one koji ne smiju biti cijepljeni iz opravdanog razloga.
Ovo prvo, djecja posla. Nasi su se u vrticu znali igrati,posvadati,ignorirati,voljeti. Grupna dinamika im je drugacija da bi sad nekog izvana uvodili. Al to ovisi i o djeci iz grupe.
Opisani dečkić koji ima tri godine nije cijepljen? Znaš kako ide ona uzrečica, nemoj cijepiti samo onu djecu koja ti neće faliti.
Naravno da razni ljudi svašta tvrde. Neki čak i varikinom liječe autizam, ali nećeš valjda zato i ti.
Malo je predugacak i konfuzan post. Tema o (ne)cijepljenju postoji na forumu s konsenzusom u skladu s dokazima u medicini, pa cu to preskociti.
Sto je Vrci rekla - ekipa trogodisnjaka ce tesko primiti nekog novog izvana, ako ga bas ne uvede netko. To bi prije bila iznimka da su ga normalno prihvatili. Ali isto tako je meni divno kad dodjem u park, a nadje se slucajno ekipa iz vrtica koje je to grljenje i odusevljenje, kao da se sto godina nisu vidjeli. I paze jedan na drugog i svadjaju se i vole.
Kak bi se postavili da ima prijateljica koja od troje vaših klinaca, a svi troje predškolska dob, preferira društvo samo najstarijeg djeteta, što je očekivano jer su vršnjakinje i mlađi su im gnjavaža? Biste li inzistirali na druženju svih troje ili bi pustili stariju da se njih dvije druže, a za to vrijeme ostalo dvoje vodili drugdje ili nešto treće?
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 20.11.2020. at 16:45
A gdi ni to druženje trebalo biti,?
Kod njenih.
Naravno da bih pustila da se druže same.
Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk
Posljednje uređivanje od sunce moje malo : 20.11.2020. at 17:06
Nisam shvatila koje od tog dvoje.
Nikad nisam inzistirala na čoporativnim zajedničkim druženjima osim ako bi to bilo u kategoriji čuvanja jer ja idem nekud bez njih.
Ako je druženje druženja radi onda po željama.
naravno da ne bih inzistirala da se i mlađi utrpaju najstarijoj dok se druži s frendicom
A oni nemaju mlađe dijete?
Ne bih i nisam. Djeca će s vremenom imati svaki svoje društvo. Dok je starije dijete kod prijateljice, drugo dvoje mogu raditi nešto drugo. Ja sam imala dvoje, pa mi je takva situacija bila povoljnija, dok je jedan bio kod prijatelja, drugi je mene imao samo za sebe.
Društva će im se kasnije djelomično preklapati, ali to će oni sami birati.
Problem je u tom što mi klinac onda bude baš tužan, a kad ga prihvate u igru onda čini sve da im bude zabavan, tak da je došlo do tog da glumi klauna i razna druga nepoželjna ponašanja, a jedino bude kontra efekt i još ga jače odbacuju.
Ni ja nisam za trpanje mlađih. Naviknut će se mali, a uskoro će i sam imati svoje društvo.
Nikako ga ne bih uvaljivala seki, nipošto.
Još više kad pročitam koji razlog stoji iza toga.
Oni se u principu kao svi druže i svi su povezani, vole se i sve, ali onda na koncu on izvisi, a ja nisam baš socijalno inteligentna i sad mi je dilema, ako je on s njima inače u igri, a je, zašto ga sad izdvajati, a opet shvaćam da je njima većima draže igrat se ponekad odvojeno, ali kako to objasnit njemu koji vidi da se cijelo ljeto družio s njima, i one su ga zvale u igru, i bili su svi isto društvo, više manje, a sad više nije, sad je izvisio. Nije to sad da je od početka i cijelo vrijeme odbačen pa se gura, nego nekih dana svi trče skupa i baš im je dobro zajedno svima.
Žuta, nemoj seku opterećivat da on mora stalno biti s njom. Ima li on nekoga s kim bi se poigrao 1 na 1, nekog frenda?
Nope. Da ima ovo ne bi bio problem. Jedva dočeka neko dijete za igru i onda biva odbačen. I to poglavito jer je dečkić. I stalno na meti - dečkić ne može rozo, dečkić ne može jednoroge, ovo ono. Da je curica bio bi isto pozvan u igru s njih dvije.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 20.11.2020. at 22:56
Nemoj to raditi, ti automatski zauzimaš njegovu stranu, one takodjer imaju pravo na svoju nazovimo je žensku igru.
Njemu bi trebala nekako stvoriti priliku za druženje s njegovim vršnjacima. Možda neki parkić u kvartu?neki susjedi?
Koliko je star on, a koliko kćerka?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.11.2020. at 01:06
Zašto ne bi smio rozo,lutke i kolica?
Jedna priča iz parkića gdi smo prije živjeli
Moj veliki oko 2-2.5 godine.svaki dan isto društvo ,i cure i dečki.i tako jedan dan on uzme nekoj curki kolica i provoza ih.naravno mislim da je bila baka koja je čuvala to dete odmah graknula kak dečki ne smiju kolica,a on i frend baš skužili da je to fora i tako ja lijepo koji dan kasnije iziđem kod mojih i nađem bebu od nećakinje i on sav sretan odnese kući i tak je Magdalena postala naš ukučan.uredno ju je nosio kud je htio ko i neku drugu igračku,ako mu je bila želja da uopće nekaj nosi.
Kod mene nema muške ženske boje,a ni muških i ženskih igrački.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 21.11.2020. at 07:18
U tom kontextu to nije ni bitno uopće, nek se igra s kolicima i lutkama, apsolutno svejedno, al seka ima pravo na druženje sa svojom prijateljicom bez brata.
Jel kužiš razliku?
jelena, pa isto kao ta baka, curice počnu graktat jer su to vidjele doma. Ne bi ni kod mene bilo razlike, ali drugi ih rade.
Lili, ima igrališta ko u priči, al on se drži svoje sestre. On ima 4, ona 5.
Nek se drži nje,a to ako bude jednom ona otišla nekud se igrati ne bude mu trebao biti problem.smisli neku zaninaciju ta njega i manju.i svakako i veliku podići da se smije i ona ko i ostali igrati s čim žele.
Eda taj frend iz parkića ispao i drug iz srednje,ma skoro i s faksa ali moj odlučio ipak nekaj drugo.
On treba alternativu. Smisli nešto, odvedi ga u knjižnicu ili na igralište ili igraj s njim šah, nešto da se zabavi i u čemu uživa bez sestre. Sestra treba svoje društvo, on mora naći svoje.
Bilo bi idealno da ih možeš dati u vrtić, nikako u istu grupu. Igraonice vjerojatno ne rade zbog korone, pa ne mogu iz iskustva ništa savjetovati, ali imala sam tu situaciju, dva djeteta s malom dobnom razlikom i znam da ih treba poticati da se osamostale i ne oslanjaju previše međusobno. Bliskost je jedno, ali pretjerano inzistiranje na tome dovodi do osjećaja gušenja i otpora. Ne valja to....
Nađi neku aktivnost koju tvoj sin voli i to mu priušti kad starija sestra ima vrijeme za sebe. Brzo ce i on to naučiti cijeniti.
I slažem se s forumašicama koje su rekle da ne treba zauzimati strane. Djeca moraju naučiti zauzeti se za sebe sami. Tvoj sin će shvatiti da ga društvo odbija ako se nameće. Nemoj mu uskratiti to iskustvo, bitno je za sada i još više za kasnije, kad krene u školu.
Žuta, to je tako normalno kad je mala razlika u godinama među decom, a još su i različitog pola.
Tek si počela da gledaš šta su drugi ljudi naučili decu o rodnim razlikama i koliko su drugim ljudima one bitne.
A da nisu rodne razlike, bilo bi nešto drugo.
Jednostavno postoje socijalno nadarena deca koja već sa 4 godine počnu da koriste drugu decu kao svoje igračke.
Ne kažem ovo sa lošim prizvukom, mi smo društvena bića i igre drugim ljudima su takođe deo našeg odrastanja, možda i najbitniji da se nauči.
Tvoje je da pronađeš kompromis dok su tako mali: ponavljaj svojoj deci da ne moraju uvek da poslušaju drugare u igri (dok su tako mali i čuvaš ih ti, možeš to slobodno reći i tuđoj deci na lep način), skreni pažnju svojoj deci da mnogi ljudi ne misle da je rozo&ostalo za devojčice, pronađi svom sinu neko samo njegovo društvo ako možeš, u međuvremenu ih pusti neka nađu zajednički jezik kako već umeju, nemoj nametati svog sina devojčicama kad ne žele, pusti ga da se igra sa njima ako one hoće, i prihvati da će takve situacije među tvojima biti česte.
Moji su oboje bili najmlađi u ulici i prvo trčali za svima, sin je oduvek puno i introvertniji i samosvesniji i puno puta je bilo da sam ode iz igre kada vidi da je nepoželjan ili da mu daju neke bezvezne zadatke u igri samo da ga se reše. Sa drugim društvom je opet bilo da sin, iako najmlađi, on njima izmišlja igre i zaplete i divno se provedu, a starija sestra izvisi u toj dečjoj hijerarhiji. Ja sam uvek gledala da se umešam samo ako je očigledno da će se neko povrediti.
Biće svi stariji, krenuće u vrtiće, predškolsko, pa će krugovi prijatelja biti svima širi (i dramatika veća).
a malen je još
koliko često su ta druženja s frendicom, kad je njemu zabranjen pristup?
ako je to jednom tjedno ili rjeđe, preživjet će, vas dvoje u to vrijeme radite nešto zanimljivo, neku aktivnost koju inače ne prakticirate
knjžnica, skupa doma ispecite kekse, slikajte, neki novi parkić sa zanimljivim spravama, kino, šetnja, ZOO ... ne znam što ti je od toga prihvatljivo i financijski i vremenski.
naravno da zauzimaš stranu, pa tko ne bi
maleno dijete ti je nesretno, normalno da želiš da tako ne bude i da činiš sve da riješiš situaciju najbolje. pa i razmišljaš o tome da ga pustiš da bude s njima makar one to ne žele
a možda da razgovaraš s curicom, da ga ponekad ipak prihvate. braco je tužan i on bi se igrao s vama, dajte ga uključite. pa ćeš vidjeti kako to klapa ...
Načelno se slažem s emily al pitanje je jel se to svidja i društvu od seke, al dobro. Zaista nije u redu da ga nikad ne uključe, al mislim da mogu imat i vrijeme za sebe njih dvije.
Moji su isto manja razlika i jako su vezani jedno uz drugo. Seka je braci uzor u svemu i obožava bit s njom, čak i danas kad su 9 god i 11godjako vole bit zajedno i družit se.
Nije ništa žudno da curice od 5 godina ne žele dečka iz sebe. Nek se cura druži s frendicom. Njemu prodaj priču da će on sad imati mamu za sebe. Ili reci da ćete sad on, seka mala i ti ići raditi nešto novo i posebno. Nek nauči da je to vrijeme kad nema velike seke vrijeme kad imaju neke fora aktivnosti. A njemu već sad treba društvo vršnjaka, po mogućnosti dečkiju.
Žuta,ono gore curice jel to znači da ima još koja s njih dve?
Hvala svima na usmjeravanju.
U pravu ste potpuno, morala bih ga nekako odvojiti od sestre.
Kaj se tiče konkretnih mjesta i aktivnosti:
knjižnice sad imaju ograničenje na po ure zbog covida
šah ne mogu igrat jer je sestrica nemirna
vrtić ne mogu radi uvjetovanosti mjere ro
slikanje, pečenje keksa, ... sve smo ovo prošli stoput, dođe do tog da tužno vapi za tim da se igra s njima, bez obzira gdje ga odvela, što radili, a do grada, što bi on jako volio, ne mogu tramvajem, opet, radi covida
Emily, po ljeti svakodnevno, sad budu jednom tjedno, jednom u dva tjedna, ovisi. Kaj se tiče razg s curicom došlo je do tog da ga prilično grubo isključuju, što ima kontra efekt jer on još očajnije privlači pažnju na bilo koji način, što njih dvije dodatno nervira. Ponekad ga prihvate, ali to je to što spominjete, igra gdje on glumi mačku i doslovno se pravi glupavijim nego što je, a inače je bistro dijete, ali za njih se pretvara u klauna.
jelena, ma ne, prijateljica je tek dobila malu seku, novorođenče, premalo za ikakvu igru
Da, treba on nešto da se osjeti "odraslijim". Sad razmišljam što bi se moglo ponuditi - imaš li doma lego kocke s uputama? Zna li čitati upute? Mi smo s tim krenuli negdje kad su bili 4 i 5 godina. Za najmanje dijete smislit ćeš već nešto...Hvala svima na usmjeravanju.
U pravu ste potpuno, morala bih ga nekako odvojiti od sestre.
Kaj se tiče konkretnih mjesta i aktivnosti:
knjižnice sad imaju ograničenje na po ure zbog covida
šah ne mogu igrat jer je sestrica nemirna
vrtić ne mogu radi uvjetovanosti mjere ro
slikanje, pečenje keksa, ... sve smo ovo prošli stoput, dođe do tog da tužno vapi za tim da se igra s njima, bez obzira gdje ga odvela, što radili, a do grada, što bi on jako volio, ne mogu tramvajem, opet, radi covida
Emily, po ljeti svakodnevno, sad budu jednom tjedno, jednom u dva tjedna, ovisi. Kaj se tiče razg s curicom došlo je do tog da ga prilično grubo isključuju, što ima kontra efekt jer on još očajnije privlači pažnju na bilo koji način, što njih dvije dodatno nervira. Ponekad ga prihvate, ali to je to što spominjete, igra gdje on glumi mačku i doslovno se pravi glupavijim nego što je, a inače je bistro dijete, ali za njih se pretvara u klauna.
jelena, ma ne, prijateljica je tek dobila malu seku, novorođenče, premalo za ikakvu igru
Možda da ZAJEDNO probate izraditi kućicu? Nađi negdje u dućanu kartonsku kutiju, a možda i dvije (veću i manju) da sin i mlađa kćer imaju materijal za vlastite "kućice". Izreži im prozor ili vrata, a nek sami ukrašavaju - lijepe naljepnice, crtaju i farbaju. Dobru zabavu...
Evo primjera:
http://3.bp.blogspot.com/-3EhiQafKSo...0/100_4105.JPG
ili ovako nešto: http://kucica.net/kartonska-kucica-i...ne-djevojcice/
ili https://skolski.ba/napravite-kucice-...-dijete/55299/
Ako nema većih kutija - uzmi manje, pa napravite kućice za lutke i medeke: http://www.prittworld.com.hr/hr/potr...ki-dvorac.html
Samo da napomenem - izrada kućice je češće bolja zabava nego kasnije korištenje, ali i korištenje zna potrajati... Mi našu veliku kartonsku kućicu nismo smjeli izbaciti tri ili četiri godine.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.11.2020. at 11:47
Alternativa - moji su se voljeli zavlačiti i u kofere, to im je isto bilo zgodno kao kućica. Još jedna ideja: Na sobni stolić znala sam prebaciti deku, pa su imali kućicu na podu u koju su se zavlačili i skrivali.
Još ideja - napravite svoje slikovnice sami. Kupiš sinu neku crtančicu za 2 kn i nek napravi pričicu. Ja sam to češće s djecom radila na računalu, ali i ovo smo radili...
Dvogodišnjakinji daj plastelin i slamčice - ona još nije to prerasla, a možda joj se i brat poželi pridružiti: https://www.stemlittleexplorers.com/...vne-gradevine/
Još ideja: maketarski modeli aviona i brodova, ali ne znam gdje ih sad ima za nabaviti (nekad su ih imali u Turbo Limaču i Chipoteci - od vrlo jednostavnih izvedbi za malu djecu do prilično kompleksnih). Pun mi je podrum tih modela - StarWars smo imali cijelu seriju.
Da se ne opterećuješ s tim ako nema, vidi ovdje model vulkana (home made): https://optolov.ru/hr/balkon-i-lodzh...-iz-testa.html
Moj E. je bio obožavatelj vulkana i radio je sam erupcije od soka od višanja, sode bikarbone i octa, a jedne godine sam mu morala peći i rođendansku tortu u obliku vulkana, što je bilo lako izvedivo (kalup za kuglof
Za malo dijete - vjerojatno nije još prerasla glitter jar - evo ovdje jedne jednostavne, u koju ne ide ljepilo: https://www.stemlittleexplorers.com/...zvoja-djeteta/
Dobru zabavu!
(Jao, kako su moja djeca brzo narasla, a ja bih se još igrala s njima...)
Mene fascinira kako se ti Peterlin sjećaš svih tih igara s djecom i to još po dobija sve to pozaboravljam, pogotovo se ne bih mogla sjetiti što smo radili u kojoj dobi jer mi se to čini kao davna prošlost a tvoji su još puno stariji od mojih.
Isto smo svašta izvodili, al mojima nije bilo zabave i igre do zabave vani, samo da su na zraku, bilo park, šuma, priroda, neke sprave, zoo, potočići, bare,...
No sad su okolnosti takve da se stvarno ne može i nije preporučljivo ići s djecom na puno mjesta na koja se češće ide tijekom zime (kina, kazališta, knjižnice, muzeji, klizališta, bazeni, toplice..) Moram priznat kad vidim roditelje s bebama i zaista malom djecom kako sate provode šetkajući shopping centrom (za summer ako čitavidi se po držanju i "s noge na nogu")i to sad dok je korona, ono zapitam se šta fakat nemaju nikakvu drugu ideju.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.11.2020. at 12:12
zato će tvoji unuci uživati
Dobru zabavu!
(Jao, kako su moja djeca brzo narasla, a ja bih se još igrala s njima...
Nisam se uvijek prisjećala - nisam o tome razmišljala dok su bili u osnovnoj školi, jer je sva energija bila usmjerena na to da im pomognem oko nastave (obojica su imali teškoće, svaki svoje). Dođe to s vremenom... Ovaj forum me svako toliko podsjeti, a osim toga - imam zapisano i dokumentirano puno tih aktivnosti.Mene fascinira kako se ti Peterlin sjećaš svih tih igara s djecom i to još po dobi
Isto smo svašta izvodili, al mojima nije bilo zabave i igre do zabave vani, samo da su na zraku, bilo park, šuma, priroda, neke sprave, zoo, potočići, bare,...
No sad su okolnosti takve da se stvarno ne može i nije preporučljivo ići s djecom na puno mjesta na koja se češće ide tijekom zime (kina, kazališta, knjižnice, muzeji, klizališta, bazeni, toplice..) Moram priznat kad vidim roditelje s bebama i zaista malom djecom kako sate provode šetkajući shopping centrom (za summer ako čita
Meni je to isto grozno, ali kada sam napisala isto, oprana sam da kaj dramatiziram. Da što onda ja radim u tom istom centru.Moram priznat kad vidim roditelje s bebama i zaista malom djecom kako sate provode šetkajući shopping centrom (za summer ako čita
M
Moram priznat kad vidim roditelje s bebama i zaista malom djecom kako sate provode šetkajući shopping centrom (za summer ako čita
pa možda su iscrpili već sve druge ideje, možda su već satim bili vani, pa im je postalo zima
pa odlučili popiti kavu u šoping centru
a možda je baš taj jedan put kad si ih ti vidjela u šoping centru kako šeću s noge na nogu, bio jedini u zadnjih dva mjeseca
možda su u šumi
hoću reći, nisu stvari uvijek onakve kakve nama izgledaju
žuta, ja mislim da ne moraš donijeti jedinstveni princip kako ćeš se postaviti. Nekad reci njemu: ajmo malo pustit njih dvije same, ti i ja ćemo nešto drugo danas; nekad reci seki: danas ćete oboje kod prijateljice, i ne želim da ga isključujete, to vam je baš ružno.
Ako su bili društvance, a one ga sad isključuju, po meni je prije to ponašanje za korigirat kod njih, nego što je važno njemu objasniti da one imaju pravo biti nasamo. Neš mi ti prava, izbacit nekoga iz društva.
A možda je prijateljici, koja je tek rodila drugo, previše čuvati dvoje tuđe djece. Djevojčice su već velike i možda ne zahtijevaju njeno vrijeme. Treba i na nju misliti.
Nisam za to da se mlađa braća i sestre guraju starijima, ako ovi to ne žele. Ni stariji mlađima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom