Uh, mislim da je ovo dobro još jednom istaknuti. :/ Naime, nerijetko nailazim na razmišljanja da i odlasci na more, zimovanja i raskošni darovi spadaju pod "nužno".pikula prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Re: izbor
Uh, mislim da je ovo dobro još jednom istaknuti. :/ Naime, nerijetko nailazim na razmišljanja da i odlasci na more, zimovanja i raskošni darovi spadaju pod "nužno".
Slazem se s Lunom. Dok sam radila u vrticu (u HR) srela sam se s djevojcicom koja je ujutro prva dolazila (u 6.00), a poslijepodne zadnja odlazila (u 17.00). Ponekad se dogadjalo da roditelji ne dodju na vrijeme pa su ju tete koje zive blizu vrtica vodile kuci. Uvijek je izrazavala zelju da ju ja posvojim i da ide kuci kad ja idem (radila sam takvu smjenu da sam prva odlazila s posla).Ne znam za druge, ali meni je strašna pomisao da dijete negdje mora biti svaki dan po 10 sati, dok roditelje vidi 3-4 sata maksimalno (unutar kojih oni pokušavaju i skuhati, odmoriti se, otuširati, presvući, porazgovarati koju riječ s partnerom)...
Vrtić mi se čini ok kao moguća opcija - npr. 2-3 sata, 2-3 tjedno, prema djetetovoj želji. Na žalost, rijetko tko si može priuštiti takav pristup vrtiću.
Bilo bi idealno kada bi postojala takva opcija u vrticima da majke koje rade kod kuce (pa cak i domacice koje nemaju privatni posao) mogu dovesti dijete na nekoliko sati. Znam da postoji takva mogucnost, ali se ona odnosi samo na prijepodne.
Bake i djedovi svakako mogu biti od pomoci, ali ja osobno nisam za tu opciju. Meni je drze da oni budu samo bake i djedovi. Izuzetno je naporno, ponekad veoma tesko i stresno biti roditelj i organizirati se da sve stima, ali to je nasa uloga i ne mozemo i ne bi smo smjeli prebacivati ju na nekoga drugog.
Meni oobno veoma tesko pada pomisao da bi moje dijete trebalo provoditi veci dio vremena s nekim tko mu nije obitelj, tko za njega ne osjeca ono sto mi osjecamo, tko nema nas pristup odgoju i razvoju naseg djeteta i kome bi nase dijete bilo samo posao. Radeci u vrticu srela sam prekrasne zene kojima je zvanje odgajatelja Bogom dano, ali i one koje su zalutale u tu struku. E, ja se bojim tih zalutalih.
pikula
ja ne bih nikog htjela osuđivati, ja obožavam svoj posao i vrijeme koje sam provela putujući i radeći po 20( ponekad stvarno 20sati) na dan ne bih mjenjala ni za što, novac sam ulagala u usavršavanja i obrazovanje i kad sam rodila sina taman mi je pasalo leći, dati cicu i gledati serije o kojim su mi frendice do tada samo pričale jer ja ih nisam imala vremena gledati od svoje 18-te, pa razumijem da ljudi koji se nisu ispunili na svojem poslovnom planu ne mogu zamisliti da to bace u drugi plan na neko vrijeme. No žao mi je onih koji niti obožavaju svoj posao niti rade za golu egzisteniciju nego se ne usude napraviti nešto protiv struje , nešto što "nitko ne radi", jer "sva djeca idu u vrtić". Kupuju skupe igračke i vuku djecu po skijanjima i predstavama i posvuda jer nisu u toku s njima i ne znaju što bi s njima jer se ne poznaju dovoljno. To je začarani krug iako naravno popločan dobrim namjerama. Poznam mnogo divnih mama koje vole svoje klince, ali nisu nikad provele dovoljno dugo opuštenog vremena s njima u komadu da razviju svoje igre, svoj ritam, svoje zeke i da im vrijeme s djecom prestane biti stres bilo pozitivan bilo negativan. Klinci i troše, ali i pune baterije samo kad si dovoljno dugo blizu i kad ti je to normalno , a ne "posebno vrijeme".
Ja imam sina koji će u 8. mj. 3 godine i kćer koja ima 4 mjeseca. Imam 24 godine i još jedan ispit do kraja fakulteta. Udala sam se i rodila kad sam bila na trećoj godini faksa, tako da sam , nakon manje od godine dana, nastavila ići na predavanja. Mama mi je dosta pomogla oko čuvanja, ali uvijek sam se trudila da mali ima nekakav red (uvijek isto vrijeme za obroke, puno šetnje i igre i kod kuće i kod bake). Sve slobodno vrijeme se posvećivalo njemu. I nije se po njemu vidjelo da mu išta fali. Sretno je, veselo, društveno, otvoreno i jako brbljavo, znatiželjno i pametno dijete. Drugo dijete je curica, jako mirna pa ne zahtjeva da ju skroz nosimo...i dalje imamo puno vremena za igru. E sad, naši prijatelji još nemaju djecu i mali je skroz s odraslima. Tek odnedavno je mali počeo pokazivati neku potrebu za igrom s drugom djecom. Razmišljala sam o vrtiću, ali nekako mi ga je žao dati. Izvedem ga na igralište pred zgradom koje je uvijek puno djece pa se s njima igra svaki dan, tu se isfura i čini se da mu je to dovoljno. Moj brat i ja nismo išli u vrtić i mislim da ništa nismo propustili. Nismo imali nikakvih problema kasnije u školi niti u socijalizaciji. Kad seka malo poraste, igrat će se s njom, i dalje na igralištu, a malu školu i tako mora proći. A ovo što u vrtiću nauče za školu, to može naučiti i doma. Ako ga zanima, naučit će, ako ga ne zanima, možemo se svi postavit na glavu, a on neće naučiti. Mislim da ga neću upisati. Nitko mu ne može pružiti više pažnje nego roditelji, a ja sam svejedno kod kuće.
Zvuči lijepo.
Pročitala sam zanimljivost o vezivanju (bonding):
Dječje vezivanje uz jednu osobu u prvoj godini kod nje razvija sposobnost da se istinski veže kasnije u životu u stabilnu vezu s bračnim drugom.
Najčešće se bojimo kad se dijete drži mami za skut da je to bolesno a to je zapravo dobar znak da je dijete sposobno vezati se uz neku poznatu osobu. Više treba zabrinjavati ako dijete ravnodušno prihvaća osobe oko sebe ne praveći razlike između najbližih i ostalih.
Jedan autor navodi da se djeca kojoj je onemugućeno stvaranje jake veze s jednom osobom koja se brine o njima u prvoj godini (zbog smrti majke ili česte promjene teta ili čuvalica, tj. njegovatelja) kasnije nađu i partnere koji će ih ostaviti.
Ta se veza osobito čvrsto stvara u prvih šest mjeseci. A obično tada dolazi do promjene njegovatelja. E, što im radimo.
Ovo mi je tako tužno i poznato. Nikad neću zaboraviti kako su me starci po ljetu znali poslati stricu na more, u stilu, nek se dijete kupa i uživa, što će ovdje.... a meni je to bila najgora noćna mora. Cijelo vrijeme sam mislila samo na moju mamicu koja mi je nedostajala do bola i zaklela sam se da NIKAD neću takvo što priuštiti svojoj djeci. Buraz mi je bio skroz drugi tip, on je tamo stvarno uživao, ali ja sam doslovce venula od jada.
Pozdrav svima! Imam pitanje i odgovor na nesto nevezano za temu no ne manje vazno. Naime moje dijete neide u vrtić jos a ima pune 3godsada. Planiramo ga upisati, jer imali smo neke probleme oko boravišta donedavno pa nam je tek sad to moguće. Nas mali sin jako je društven i zaigran,voli svu djecu. Dešavalo bi se da želi otići s nepoznatim ljudima koji bi pošli pretpostavljam kući djecom koje bi upoznali igrajući se s njima tamo. Ne radi scene mozda ko neka djeca no zanese se i pozeli otici s drugim ljudima ako mu se svide. Trenutno se dešava da u park koji često dolazimo naidju vrtićka djeca s tetama skupine od 3do6 god. Mislim da bi ako ga upišemo baš njima i trebao Ići valjda. Ali da se vratim,dogadja se da par puta se zanio i pokušao igrati s njima tražeći pažnju i da se nespretno ugura k njima zbog znatiželje. Recimo dosta njih se krene gurati na tobogan što i on onda isto brže bolje pojuri penje se i spušta. Djeca su se penjala na klupu i dosta ih je bilo pa nije bilo puno mijesta i on se pokušao popesti k njima na što ga je jedan dečkić odgurnuo. On ga je isto pokušao odgurnuti i ja sam iz daljine vojnika da se ne gura jer nema mjesta i da pusti djecu ipak. Ražalostio se i odjurio u malu kučicu sjesti razočaran. Malo poslje mu je doletio taj dječak i nesto rekao i prošao. Pitala sam ga sto mu je rekao ali mi nije odgovorio. Bio je jako tužan jer se nitko nije igrao s njim. Rekla sam mu da ga djeca jos ne poznaju i neznaju sto hoce. Bilo je jos takvih dogadja. Djeca su se igrala lovice i hvatali se a on je trčao za njima. Odjednom se rastužio i sjeo na pod,prekrio rukama lice i zaplakao. Nisu bili zločesti ali ga nisu doživjeli i razočarao se. Nema problema s djecom kad ih je manje i upoznaju ga svi se igraju s njim,vesel je,voli se glupirati i kopira sve druge,te se igra s bilo kojem dobi ljudi od beba,djece i odraslima. Progovorio je nesto malo kasnije ali sad se ne gasi više,jedino ne može još izgovoriti slova sa S,R,Lj,Ž i Z. Ima iznimnu moc vizualnog zapažanja jer jos neznanja čitati sva slova no pamti imena i znakove. Opsjednut je WCima i taj znak svugdje prepoznaje gdje god da prodjemo uoči i joge ići ili da samo pročita na papiru zna ili ugleda na televiziji kupaonicu on vikne vidi WC mama! Prepoznaje svaku marku auta jer je ko mali vozio se u našem renou pa Škodi,djedovim opelom te drugog djede reno i da sad ne nabrajam. Kad idemo u Dućan upita nas dali možemo ići tamo kod Lidla,plavožuti. Kažem mu moze zašto tamo i kako on to zna? Pa mi još kaze to je tamo kod Konzuma,ja hoću ići u igraonicu mama molim te! Ako idemo sami do trgovine pita idemo u trgovinu Krk? Hoćemo li ih i do din Dona. Din don naime je crkva i on ju spazi po zvonu i krizu i kad se vozimo autom tamo daleko da je ja nebi primjetila da mi on nije spomenuo. Izgubio je bio memori pločice koje je navodno ostavio kod din Dona kaze mi pri dolasku doma. Bio je jako tužan pa sam mu rekla nema veze ako si zaboravio kupit ćemo ti nove. Našao ih je drugi dan za čudo moje u šetnji točno tamo gdje ih je zaboravio no nije ih tražio nego slučajno našao kad smo prošli tamo gdje i inače. E sad ovo drugo. Drugo dijete nisam uopće cjepila dok prvog sve po redoslijedu plana jesam. Nikad se nije razbolio. Tu i tamo je znao samo šmrcat i to rijetko. Imam tetu koja tvrdi da su joj upravo cijepiva naštetila njenim blizancima zdravlje. Njena kćer nije svoju djecu cijepila uopće i nisu bila bolesna ovih 3god osim sto su imali vodene kozice i to je to. Svoje prvo dijete jesam cijepila i vodili smo ga doktoru često jer je svako malo bio bolestan do ove godine. No bez toga sad nebi mogao u vrtic nažalost gdje je ironija da necijepljeno djete može ugroziti cijepljeno koje navodno štiti to isto cijepivo a zapravo jedino može se po apsurdu zaraziti valjda po logici jedino necijepljen uljez?
Kako uopće brineš o tim sitnicama u parkiću, a dijete ti nije cijepljeno! Kako te nije strah odvesti ga među moguće kliconoše?
Ako je meni ovo jasno?!
Meni tu puno toga nije jasno.
Jel ima pitanje u prvom dijelu pa ga ja nisam uspjela naći?
Za drugi dio nemam živaca pisati odgovor. Imunologija se studira cca 8-10 godina ali mali od susjede nije cjepljen pa je zdrav i takoto. A i jučer sam pročitala studiju koja dokazuje da ljudi ne mijenjaju mišljenje ni kada dobiju čvrste dokaze, a kamoli kad tamo netko na forumu nešto natipka.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Necijepljeni ne ugrozavaju cijepljene,nego one koji ne smiju biti cijepljeni iz opravdanog razloga.
Ovo prvo, djecja posla. Nasi su se u vrticu znali igrati,posvadati,ignorirati,voljeti. Grupna dinamika im je drugacija da bi sad nekog izvana uvodili. Al to ovisi i o djeci iz grupe.
Opisani dečkić koji ima tri godine nije cijepljen? Znaš kako ide ona uzrečica, nemoj cijepiti samo onu djecu koja ti neće faliti.
Naravno da razni ljudi svašta tvrde. Neki čak i varikinom liječe autizam, ali nećeš valjda zato i ti.
Malo je predugacak i konfuzan post. Tema o (ne)cijepljenju postoji na forumu s konsenzusom u skladu s dokazima u medicini, pa cu to preskociti.
Sto je Vrci rekla - ekipa trogodisnjaka ce tesko primiti nekog novog izvana, ako ga bas ne uvede netko. To bi prije bila iznimka da su ga normalno prihvatili. Ali isto tako je meni divno kad dodjem u park, a nadje se slucajno ekipa iz vrtica koje je to grljenje i odusevljenje, kao da se sto godina nisu vidjeli. I paze jedan na drugog i svadjaju se i vole.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom