Razmisljam da dijete ispisem iz vrtica i ostavim doma u kombinaciji sa bakom i nekom tetom cuvalicom.
F nikada nije radila nikakve probleme oko odlaska u vrtic, adaptacija je prosla bezbolno, no meni se cini da nije sretna tamo.
U stari znam da nije, no ona se u stanju nositi sa tom sredinom (u njenoj mjesovitoj grupi doslovno vrijedi zakon jacega).
Ono sto me zanima je sljedece:
koliko vas ima djecu koja nikada nisu isla u vrtic?
Da li im fali nekad kontinuirano druzenje sa djecom?
Kakva su vasa iskustva?
Pokusala sam razgovarati sa tetama, no nailazim na potpuni zid nerazumijevanja. Njima je glavni argument da one nemaju nikakvih problema sa F i nije im jasno oko cega se ja uzbudjujem.
Cini mi se da ta opcenito prihvacena fama da se djeca moraju "socijalizirati" ima toliko jak utjecaj na mene da sam skroz nesigurna oko toga.