Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 162

Tema: Djeca koja ne idu u vrtic

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    deedee avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    NZ
    Postovi
    321

    Početno Djeca koja ne idu u vrtic

    Razmisljam da dijete ispisem iz vrtica i ostavim doma u kombinaciji sa bakom i nekom tetom cuvalicom.
    F nikada nije radila nikakve probleme oko odlaska u vrtic, adaptacija je prosla bezbolno, no meni se cini da nije sretna tamo.
    U stari znam da nije, no ona se u stanju nositi sa tom sredinom (u njenoj mjesovitoj grupi doslovno vrijedi zakon jacega).
    Ono sto me zanima je sljedece:
    koliko vas ima djecu koja nikada nisu isla u vrtic?
    Da li im fali nekad kontinuirano druzenje sa djecom?
    Kakva su vasa iskustva?
    Pokusala sam razgovarati sa tetama, no nailazim na potpuni zid nerazumijevanja. Njima je glavni argument da one nemaju nikakvih problema sa F i nije im jasno oko cega se ja uzbudjujem.
    Cini mi se da ta opcenito prihvacena fama da se djeca moraju "socijalizirati" ima toliko jak utjecaj na mene da sam skroz nesigurna oko toga.

  2. #2
    MalaSirena avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Maksimir, Zagreb
    Postovi
    2,721

    Početno

    Ja ti mogu napisati iskustvo MMa koji nije išao u vrtić, ali mislim da nije imao niti adekvatnu čuvalicu

    Naime, on je bio nesretan što nije išao u vrtić, a dost mu je teško u početku bilo u školi, mada je prije polaska išao u malu školu.


    U biti, nisam baš nešto pomogla :/

  3. #3
    deedee avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    NZ
    Postovi
    321

    Početno

    Sto se tice nas velikih, ja nisam isla u vrtic. U maloj skoli mi je bilo bez veze, a MM ima traume iz vrtica.
    No stvarno me zanimaju iskustva roditelja koji su odlucili ostaviti djecu doma.

  4. #4

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    maksimir
    Postovi
    213

    Početno

    ne znam što te konkretno zanima.
    ja nisam išla u vrtić, a školu sam jedva dočekala. Super sam društvena, samostalna i nikada nisam imala problema sa socijalizacijom. ne sjećam se baš detalja, ali kad pogledam unatrag imala sam stvarno lijepo djetinjstvo.
    Moji klinci idu u vrtić, ali iz razloga jer ja radim. Sin ga je podnosio lakše, a ćki teže, mislim da je njoj tamo i previše djece i previše svega, mislim da je više samotnjački tip.
    Kad je sin bio mali za njega smo odabrali bili tetu čuvalicu, nekako mi se to činila bolja opcija od jaslica. Teta čuvalica se pokazala kao bolno iskustvo i naprečac smo ga upisali u vrtić.
    Da mogu, ispisala bi ih i čuvala ja, ali ne mogu, a druge opcije osobno smatram lošijim izborom.
    Sretno!

  5. #5
    deedee avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    NZ
    Postovi
    321

    Početno

    ne znam što te konkretno zanima

    koliko vas ima djecu koja nikada nisu isla u vrtic?
    Da li im fali nekad kontinuirano druzenje sa djecom?
    Kakva su vasa iskustva?
    Pa to...

  6. #6

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    maksimir
    Postovi
    213

    Početno

    nemoj smatrati socijalizaciju kao nešto uzvišeno i tome pridavati veći značaj nego što stvarno ima. Naravno da je važna, ali nisam sigurna da li u takoj maloj dobi. To ima veze za kasnije. To je moje mišljenje. Važnost socijalizacije vs. sigurnost i udobnost koju pruža dom? hm
    Nemam ti iskustava kakvih tražiš, ali samo ti savjetujem da postupiš po vlastitom instinktu. Inače, imaš milijun mogućnosti;uključiti baku ili uzeti tetu čuvalicu da ju odvode kasnije u vrtić, i skupljaju ranije ( znači da je svega koji sat tamo), može ići ponedjeljkom, srijedom i petkom, kao samo na igranje. Cijelodnevni program nije obavezan, i barem kod nas, dozvoljavaju part-time.Kroz ovako sporadično idenje mislim da možeš zadovoljiti potrebe za igranjem s djecom, red socijalizacije, red uživanja doma u dobro poznatoj i sigurnoj sredini.

  7. #7
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    Ne mogu ti dati cjelovito iskustvo jer je moja H. još mlađa od tvoje F. , ali mogu ti reći kako je kod nas... Moja cura je išla u vrtić mjesec ana...Bilo joj je strašno...i bila je duboko nesretna (kako je negdje netko napisao...na njoj se vidjelo da vene). Prvo je plakala...meni je bilo strašno. ali slušala sam sve druge i čekala da prođe period privikavanja...a srce mi je pucalo kao nikada u životu...onda je prestala plakati...samo je molila da je ne vodim više tamo, i bila stalno beskrajno tužna i nije jela. Na kraju se razbolila i liječila mjesec i po dana...nakon toga je nisam više vraćala tamo...I koliko god me ubjeđivali da je to sve normalno, ja znam da nije i da ona misli da sam je ja iznevjerila...i znam da nije normalna nikakva patnja na koju se dijete navikne već je normalno da dijete bude u svom okruženju iz kojeg pravi izlete prema van.
    Istina, moja H. je individualac i ona sam određuje doze druženja s drugom djecom i ne voli velike grupacije, a vrlo često su joj čak i druženja s drugom djecom koja joj mi serviramo (sve u ime socijalizacije) preteška i želi pobjeći od njih... Tako da ni mi više ne forsiramo...
    Moje je mišljenje je da je socijalizacija u toj dobi daleko precijenjena. Ja nisam nikada išla u vrtić i nisam imala dojam da mi je to imalo nedostajalo (danas sam vrlo društvene osoba). Nemam dojam da nedostaje Hani...
    A svako je dijete osoba za sebe...nekima će grupacija djece i druženje s njima faliti...nekima neće...A kontinuirano druženje može se provoditi i negdje drugdje gdje će ti dijete biti sretnije npr. gimnastika, ples ili sl. (ako imate tu mogućnost).
    I na kraju naravno...za one koji nemaju drugu sigurnu mogućnost čuvanja djece dok su na poslu (to može vrijediti sutra i za mene) vrtić je rješenje koje ostaje kao jedino moguće...ali i dalje mislim da određenom postotku djece tamo nije lijepo...
    A ti sama najbolje poznaješ svoje dijete ...

  8. #8

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,302

    Početno

    niti ja niti mnogi moji prijatelji i prijateljice nismo išli u vrtić, i sad bi trebalo ispasti da smo mi jedna asocijalna generacija, a ono baš naprotiv

    meni je recimo vidova pedijatrica rekla da ga nikako ne dajem u vrtić do 5 godine, ako ikako imam mogućnosti za to, a da su priče o vrtiću i socijalizaciji čiste izmišljotine. razlika između djece koja idu i koja ne idu /ili krenu kasnije u vrtić/ je golema; a računica je vrlo jednostavna - kod kuće se djetetom konstantno bavi jedna osoba, a u vrtiću se s njih 20 bavi jedna osoba.
    ja sam za vrtić što kasnije.

  9. #9

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,302

    Početno

    Citiraj BHany prvotno napisa
    I na kraju naravno...za one koji nemaju drugu sigurnu mogućnost čuvanja djece dok su na poslu (to može vrijediti sutra i za mene) vrtić je rješenje koje ostaje kao jedino moguće...ali i dalje mislim da određenom postotku djece tamo nije lijepo...
    A ti sama najbolje poznaješ svoje dijete ...
    upravo tako!

  10. #10
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Nadam se da se roditelji malih vrtićaraca neće naljutiti, ali smatram da je vrtić nužno zlo. Nemam neko posebno loše iskustvo s vrtićem, ali dok mi je curica išla u vrtić, stalno sam imala osjćaj da to nije ono što je nabolje za nju i jedva dočekala dan da je ispišem. Za mene je vrtić na prvom mjestu čuvalište, a njegov utjecaj na odgoj i socijalizaciju smatram minimalnim.
    Moje curice su doma s tetom čuvalicom i nailazim na milijun prednosti takvog čuvanja- od izbjegavanja bolesti, do spavanja do koliko žele, nema stresa svakog jutra zbog ranog buđenja i spremanja, pa je tu prehrana, pa osjećaj zajedništva (u vrtiću bi svaka bila u svojoj grupi)...

    A što se tiče druženja s djecom, to se uvijek može organizirati- dva puta tjedno starija curica ide na folklor, jednom tjedno u igraonicu u knjižnicu, svaki slobodan trenutak koristimo za druženje s dječicom iz susjedstva, u parku su svaki dan s tetom čuvalicom sat do dva... A što se pak tiče crtanja, plastelina, pjesmica, priča- sve to mm i ja svim silama potičemo i zaista mislim da joj ne nedostaje ništa od sadržaja koje bi vrtić mogao pružiti. Zaista ne mogu vjerovati da tete mogu moje dijete naučiti nečemu što ne bi moglo naučiti kod svoje kuće, a o odgoju da ne govorimo.
    Curke su mi zaista društvene, otvorene, obožavaju djecu i socijalizirane su do krajnjih granica.

    Ako osjećaš da vrtić nije mjesto gdje se tvoje dijete dobro osjeća, nemoj uopće dvojiti da li da je ispišeš ili ne. Mi smo se svi preporodili nakon što je Megi ispisana i ne nedostaje joj apsolutno ništa. Najsretnija sam kad ujutro idem na posao, a one spavaju na toplom kao dva anđelića... Baš sam sad nazvala da čujem kako su i kaže teta čuvalica da su sat vremena bile u knjižnici, igrale se i čitale, zatim su šetale, sad ručaju, pa na spavanac.
    Slušaj svoje srce i svoje dijete i nećeš pogriješiti. Sretno!

  11. #11
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Još jedna od prednosti čuvanja kod kuće je to da u svakom trenutku možeš nazvati i znati kako ti je dijete, da se čuješ s djetetom ako treba i sto puta... meni to strašno puno znači. Puno sam mirnija nakon što nazovem i čujem taj slatki glasić, a i ona lakše dočeka naš povratka s posla.

  12. #12
    deedee avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    NZ
    Postovi
    321

    Početno

    Cure, ja se slazem sa svim sto kazete. Trebala mi je samo podrska da lakse donesem konacnu odluku.
    Ne mogu kombinirati postojeci vrtic sa tetom cuvalicom, jer vrtic u koji ide nije najjeftiniji (montessori grupa-potpuno neadekvatna za moje mastovito dijete).
    Razmisljam o toj kombinaciji: slobodne aktivnosti, baka i teta cuvalica.
    Baka ne moze ful preuzeti jer je invalid i dosta joj je fizicki tesko, no njih dvije se slazu fenomenalno.
    Buduci da sve imate mladju djecu, do kad ih mislite ostaviti doma, do skole ili cete probati sa vrticem kasnije?
    Stvarno me zanima ima li netko sa starijom djecom koja nikad nisu isla u vrtic.
    Sad mi se otvara pitanje trazenja tete cuvalice, no to je za neki drugi topic...

  13. #13
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Ja nemam starije dijete, ali razmišljam tako da svakako, ako ne prije, dijete treba poslati u vrtić bar godinu dana prije škole, ne radi socijalizacije jer se ona može puno kvalitetnije provesti i bez vrtića, već da usvoje nekakav osjećaj obveze. Dakle, da to nije priča kad mi se ide onda idem, a kad mi se ne ide onda me mama ostavi doma, igram se i na sigurnom sam. Nažalost, koliko čujem u današnje vrijeme imati školsko dijete nije mala briga, ni njemu niti roditeljima....meni je jako važno da se moje dijete (koje btw već sad ide u jaslice, a kako će dugo i hoće li skroz ići u vrtić - ne znam, jer isto ovisi kako će on to sve kasnije doživjeti) nauči izboriti za sebe, da nauči živjeti u grupi jer u školi će to itekako morati jer onima koji to ne nauče na vrijeme nema opstanka - kad ih grupa odbaci, kasno je razmišljati o nekim psihičkim traumama...ovo sve ne pišem iz iskustva jer ga nemam, ali čini mi se da i o tome treba razmišljati.
    Jedno je malo dijete ostaviti doma jer se možda nije najbolje snašlo u vrtiću ili mu je dosadno ili mu jednostavno ne odgovara, ali isto tako ne čini mi se niti najbolje za dijete iz te čvrste sigurnosti doma poslati ga u školu među djecu od koje je većina već prošla i vrtić i sve tipove takve socijalizacije

  14. #14
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Uopće ne namjeravam dati djecu u vrtić- zašto?
    Uostalom, trebat će mi teta čuvalica i kad krenu u školu.

    Ništa ne brini, bit će sve super. Fionica će uživati doma s bakom i tetom čuvalicom.

  15. #15
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    Ako mi se stvari poslože onako kako ja planiram i želim, vrtić planiram oko godinu dana prije škole... da, upravo kao jedan prijelazni period koji će Hanu iz bezbrižnog perioda blago (nadam se) pripremiti za obveze i boravak u školi. Ta godina dana ne bi za mene morala nužno značiti cjelodnevni vrtić (ovisit će o njoj i drugim okolnostim), već možda samo npr. do podne ili par puta tjedno (ako budemo imali tetu čuvalicu ili baku na raspolaganju)...
    Nadam se da će do tada i njeno prihvaćanje grupe biti bolje, a mislim da u tom trenutku ono što ja smatram prednostima boravka doma u odnosu na vrtić (divno je moje zbrkane misli izrekla Linda u gornjem postu), gube na važnosti u odnosu na bliski dolazak škole i neizbježnih obveza koje svi zajedno moramo prihvatiti i savladati.

  16. #16
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,930

    Početno

    Moje starije dijete nikada nije išlo u vrtić. Ne vidim nikakve mane zbog toga, u predškolu i školu se sasvim dobro uklopio. Bilo je to prije dosta godina (sada mu je 14 i po) i ja sam imala jednu situaciju kada mu nisam mogla osigurati drugo druženje s djecom, osim klincima iz ulice, njih dvoje troje. I dan danas je uz njih iznimno vezan, mada ne pravi razliku od društva iz škole. Nije povučen.
    Da sada mogu ponovno (ali sada su drugačija vremena općenito ima više mogućnosti za djecu nego prije) vjerojatno bih ga dvije godine prije škole vodila u vrtić, nekakvu igraonicu, sport, slobodnu aktivnost drugačiju od onih koje smo prakticirali doma. Možda mu je ipak malo falio taj oblik suživota i funkcioniranja u kolektivu, a možda je on ipak samo po prirodi individualac nesklon takvom širenju horizonata. I ne vidim da je zbog toga nesretan.

  17. #17
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa
    vjerojatno bih ga dvije godine prije škole vodila u vrtić, nekakvu igraonicu, sport, slobodnu aktivnost drugačiju od onih koje smo prakticirali doma. Možda mu je ipak malo falio taj oblik suživota i funkcioniranja u kolektivu
    Slažem se da je djetetu potrebno da u jednom trenutku osjeti kako je to funkcionirati u kolektivu, ali za to nije potreban vrtić. Ima puno aktivnosti u koje se djeca mogu uključiti, kao što si i sama napisala.

    Nikad ne bih upisala dijete u vrtić samo da mu razvijem osjećaj za obavezu. Osjećaj odgovornosti i obaveze mogu roditelji usaditi i kod kuće i ne vidim nužnost vrtića.

  18. #18
    Mony avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    2,943

    Početno

    Citiraj BHany prvotno napisa
    A ti sama najbolje poznaješ svoje dijete ...

    Ovo misao vodilja ovog topica.


    Moje je misljenje da ne mozemo generalizirati iskustvima, jer sva su djeca razlicita. A mi kao roditelji trebamo donijeti odluke na osnovu toga koliko ih dobro poznajemo, a sve u cilju da im olaksamo ulazak u drustveni zivot, sto ce prije ili kasnije morati.

    U svakom je slucaju izvrsno imati alternativu vrticu, u slucaju da dijete ne voli ici u godinama kada zaista nije nuzno.

  19. #19
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Citiraj Mony prvotno napisa
    Citiraj BHany prvotno napisa
    A ti sama najbolje poznaješ svoje dijete ...

    Ovo misao vodilja ovog topica.
    Potpisujem,
    jer kad je P. išao na adaptaciju, dobro je to prihvatio, jako dobro, i meni je nekako više bilo žao gledati onu dječicu koja nisu to nikako prihvatila i danima su neutješno plakali, iako sam ipak, kao i sve mame ovog svijeta, najosjetljivija na svoje dijete. Kad sam vidjela P. kako se zaigra s onih milijun igračaka tamo, koje nikada i nikako ne bi mogao imati doma, kao niti sav taj prostor za igru koji je prilagođen djeci, što mi doma ne možemo imati...znala sam da mu je dobro...dok onoj drugoj dječici to nije puno značilo. Sutra isto i P. može odlučiti da se naigrao i da mu je bolje doma, a onda ću o tome tada razmišljati...

  20. #20
    deedee avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    NZ
    Postovi
    321

    Početno

    Stijena, drago mi je da je kod vas sve u redu.
    Vjerujem da mi mnoge mame vrtičanaca mogu ispricati pozitivna iskustva.
    No, kao sto je i rekla BHany, ja najbolje poznajem svoje dijete, i vidim da vrtic guli po duznosti, jer mora, a za vikend joj stvarno padne kamen sa srca.
    I zato zelim cuti iskustva onih mama koje su imale mogucnost ponuditi alternativu svojoj djeci, u slucaju da je alternativa bila potrebna.

  21. #21
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    ja ovo ne pričam kao pozitivno iskustvo koje bi drugim mamama trebalo pomoći da svoju djecu što ravnodušnije odvode u vrtić, nego sam i sama svjesna da mi se sutra, kao i tebi, može dogoditi da primjetim da moje dijete pati u vrtiću i tada ću, ko što rekoh, tražiti alternativu, jer vjerujem da rijetko koja mama može kao prioritet postaviti komoditet koji sa sobom donosi vrtić (ostaviš dijete, odeš na posao, platiš 200 kn - ili kolko već i svi zadovoljni) ispred djetetovih potreba.
    Ali isto tako, da se sad ne ponavljam, nema potrebe, mislim da kao i u svemu u životu treba sagledati cjelovitu sliku (poznavati svoje vlastito dijete) jer univerzalnog odgovora nema, i u vrtiću gledati i pozitivne i negativne učinke, koje vrtić ima baš kao i sve ostalo na ovome svijetu.
    Moji postovi su bili upućeni samo na to da ne vidim potrebu okarakterizirati vrtiće i jaslice kao zlo (pa makar i nužno), jer vjerujem da ima djece koja se brzo snađu u grupi i dožive to na pozitivniji način, a ako baš ne ide, uvijek sam za to da roditelj sluša srce....

  22. #22
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Citiraj Stijena prvotno napisa
    Moji postovi su bili upućeni samo na to da ne vidim potrebu okarakterizirati vrtiće i jaslice kao zlo (pa makar i nužno), jer vjerujem da ima djece koja se brzo snađu u grupi i dožive to na pozitivniji način, a ako baš ne ide, uvijek sam za to da roditelj sluša srce....
    Nadam se da se nitko nije našao povrijeđenim time što sam okarakterizirala vrtić kao nužno zlo. U tom smislu uopće nisam aludirala na to kako pojedino dijete doživljava vrtić i da li se u njemu dobro ili manje dobro snalazi. Naime, moja curica je prilično dobro prihvatila vrtić i nije problem bio u tome, već o svemu ostalom što vrtić/jaslice nužno nose kao posljedicu- izloženost bolestima (s manje od 2 godine završila je u bolnici radi bolesti koju je zaradila u jaslicama), nemogućnost utjecanja na prehranu (paštete, hrenovke, smokići već u jaslicama i sl.), rano buđenje, transport do vrtića po svim vremenskim utjecajima (kiša, snijeg, hladnoća... ), nemogućnost dobivanja prave informacije o djetetu kad god poželiš (mislim na nemogućnost da nazoveš kad god poželiš)... ma, ima toga puno... Sve smo to prošli, jer u tom trenutku nismo imali drugog izbora i vrtić je bio jedino rješenje, ali da bih ga preporučila samo radi druženja i "socijalizacije", ne bih.

  23. #23
    Eci avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb, Gajnice
    Postovi
    2,107

    Početno

    I ja sam nedavno imala sličnu dilemu, zbog bolesti, ali sam zaključila da bi moja curica bila nesretna da ne ide u vrtić. Jako voli svoje prijatelje tamo. Onda sam izabrala kompromis i dala sam je u poludnevni vrtić, znači do poslije ručka (do 12:30). Tako smo sretne i ona i ja jer bi ja najviše volila da bude stalno samnom.

  24. #24
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Ne, nadam se da nitko nije doživo da se ja osjećam povrijeđeno,
    Linda, sve što si napisala - stoji, pogotovo ako si stvarno sigurna da je to za tvoju djecu najbolje (što je uostalom tražila i deedee). Ali bez obzira što i moje dijete malo ide u vrtić malo ne ide (baka ga može čuvati povremeno) nekako ne podržavam isključivi crni pogled na vrtiće jer mi to zvuči da roditelji koji su prisiljeni poslati dijete u vrtić (nemaju zdrave bake, ili ih uopće nemaju, ne mogu si priuštiti čuvalicu....), a kojih je jako puno, šalju djecu u zlo, a to nikako, pogotovo kao roditelj čije dijete ide u jaslice, ne mogu prožvakati
    ovo nije rasprava vrtić vs. čuvalice, i ne govorimo o onima koji nemaju izbora, već je cijela rasprava upućena na to što izabrati. deedee je tražila mišljenje (doduše i iskustvo), ali svako se iskustvo razlikuje, tako da nešto što je za nečije dijete dobro, za njezino će se pokazati lošim, i obrnuto - tu odluku je teško donijeti upravo zato što sve ponuđeno ima svojih prednosti i mana jer da je povjeravanje djeteta teti čuvalici savršen izbor, nitko o tome ne bi niti razmišljao, a kamoli tražio savjet

  25. #25
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Stijena, sad kad čitam tvoj post, žao mi je ako je moj stav zazvučao grubo ili ako su roditelji čija djeca idu u vrtić to moje "zlo" uzeli k srcu. Nije mi to bila namjera, zaista.
    Moja poanta je bila da smatram da je nepotrebno voditi u vrtić dijete radi socijalizacije i druženja, jer se to može postići na sto drugih načina, a deedee je postavila dilemu upravo zbog toga.
    Daleko od toga da je teta čuvalica idealno rješenje, jer svi znamo da je odealno rješenje mama... a koliko mama može biti u to vrijeme s djecom doma...
    Moja djeca nisu s tetom čuvalicom zato što ja tako želim, nego iz nužde, isto tako kad je Megi išla u jaslice, to je bilo iz čiste nužde, mm i ja radimo iz nužde, ne zato što nam je lijepo biti na poslu i odvojeni od djece. U tom smislu smatram da je vrtić dobro rješenje kad je nužan, ali mislim da za socijalizaciju i druženje nije nužan.

  26. #26
    Elly avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,052

    Početno Re: Djeca koja ne idu u vrtic

    Citiraj deedee prvotno napisa
    koliko vas ima djecu koja nikada nisu isla u vrtic?
    Da li im fali nekad kontinuirano druzenje sa djecom?
    Kakva su vasa iskustva?
    Erin (3g3mj) nije isla ni u jaslice ni u vrtic, iako nam je plan da kasnije, definitivno prije skole, krene u vrtic.
    Ja sam "work-from-home-mom", sto znaci da se o njoj ne brine nitko drugi osim mene, tetu cuvalicu nemamo, a baka uskace samo ako nam je dosla u goste.
    Vrlo je drustvena, sa svima se slaze i ima puno prijatelja iako ne ide u vrtic. Mi imamo nase "play-dateove", odlaske u parkic i slicno, gdje dobiva "socijalizaciju".
    A sto se tice "usadjivanja radnih navika", iako smo fleksibilni u odgoju (zapravo, pratimo nju i prilagodjavamo joj se ), ona si je sama vec napravila raspored. Npr., zadnjih tjedana, nakon dorucka idemo voziti biciklu, kad se vratimo kuhamo rucak, onda dodje s biljeznicom pa se igramo "skole" (trazila je da ju se nauci pisati slova, i u kratkom roku je naucila slova A, T, M i O), itd.

    Jedno vrijeme (tamo negdje s 2,5 godine) nam se cinilo da bi bilo dobro dati ju u jaslice, tj. vrtic, no saznali smo da bi upala u jaslicku grupu (jer je rodjena u listopadu), i zakljucili smo da bi joj tamo bilo ipak malo dosadno, bila bi najstarija (iako voli malu djecu). Zbog toga je jos kod kuce.

    Ja sam takodjer dijete koje nikad nije islo u vrtic, cak ni u malu skolu, cuvali su me baka i dida. Nemam trauma.
    MM je isao u vrtic, i ima traume. Pa si ti sad misli.

    Sve je to vrlo individualno i ovisi o tipu osobe. Ako je netko otvoren i druzeljubiv, bit ce uvijek takav, bez obzira na to isao u vrtic ili ne.
    Mi se, sve u svemu, odlicno zabavljamo.

  27. #27
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Citiraj Linda prvotno napisa
    Moja poanta je bila da smatram da je nepotrebno voditi u vrtić dijete radi socijalizacije i druženja, jer se to može postići na sto drugih načina, a deedee je postavila dilemu upravo zbog toga.
    Daleko od toga da je teta čuvalica idealno rješenje, jer svi znamo da je odealno rješenje mama... a koliko mama može biti u to vrijeme s djecom doma...
    U ovome se potpuno slažemo
    ovo drugo što si uočila - odvajanje djeteta od mame (ili općenito od roditelja dok rade) to je poanta svega i mislim da djeca u jaslicama i vrtićima najviše pate zbog odvajanja, a ne zbog odnosa prema njima (i u vrtićima ima divnih teta), pa tako smatram da u tom slučaju nije rješenje niti ostaviti dijete sa čuvalicom, jer naša djeca bi, sigurna sam, baš isto kao i svi mi roditelji, željela da smo cijele dane zajedno i da ih ne "ostavljamo", a onda niti čuvalica nije rješenje tog problema....
    dobro, možda je drugačije kad već s djetetom možeš razgovarati pa ti ono samo ukaže na problem
    ja pouzdano znam da što se provođenja vremena u jaslicama tiče, moje dijete bi uvijek radije bilo u jaslicama nego doma da sam i ja s njim, ali sigurno mu smeta to što ga ostavljam (kao uostalom i svoj djeci), jer vidim da negoduje i kad ga ostavljam doma s bakom, a tome nije rješenje ništa drugo nego da prestanem raditi i budem čitav dan s njim, a to ne mogu

  28. #28
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,930

    Početno

    Ja se nisam našla uvrijeđenom, Linda .
    Bilo bi idealno da za svoju djecu mogu organizirati dan kako želim i mislim da treba. To i opet ne bi bilo isključivo samo ovo ili samo ono, već kombinacija koja bi u određenoj dobi bila dozirana drugačije.
    Mlađe dijete mi ide u vrtić. Ne pobolijeva često, odvajanje joj nije trauma (zaista nije, ne samo da mi se ne čini) već me kolegica na poslu zeza s pitanjem da kako ju onda zanemarujem doma, kad joj je u vrtiću tako dobro ...
    Znači ne mogu kako bih željela, a ne želim ju doma ostaviti s bakom iako bih mogla s tim računati. Konkretno za nju je bolja opcija vrtić. Naravno da smo čekali da napuni tri godine.
    Vjerojatno bih drugačije gledala na to da se mala nije tako dobro uklopila. Sigurno bih razmatrala druge opcije, jer kao što rekoh, baka je zdrava, mlada umirovljenica i može. Možda bih kombinirala s privatnim vrtićem koji imam u svojoj ulici, dakle dijelom baka, dijelom vrtić i igraonica 50 metara od kuće.
    U našem slučaju vrtić nije zlo, jer imamo i drugih mogućnosti. Za njima nisam posezala jer ovako dobro funkcionira za sve. Osim što se premalo vidimo , ali tako bi bilo svakako, jer radimo.

    Također, Stijena, mi dajemo svoju djecu u vrtić, ali trudimo se iz petnih žila pružiti im se, tih pet sati što smo s njima dnevno, do zadnje minute maksimalno. Jeli tako? Važno je da u okvirima svojih mogućnosti uvijek daješ maksimum, zar ne? Ni Lindine curice nemaju njenu ljubav kod tete čuvalice, kao što naša ne osjete našu ljubav dok ih čuva teta u vrtiću.
    Samo, svatko od nas se pobrinuo za dijete ili kako je mislio da je najbolje, ili jednostavno, kako je mogao.

    A deedee iz naših postova neka izdvoji ono što je važno, a to je da sve tri znamo da vrtić nije i ne mora biti nezaobilazni ili jedini izvor socijalizacije. Kvalitetno slobodno vrijeme u grupi dijete može uživati iz drugih izvora.

  29. #29
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Ma, naravno, Stijena. Slažem se, samo što mi je ipak nekako draže odvojiti se od njih dok spavaju u svom krvetiću, nego dok sam Megicu na silu budila i ostavljala u vrtiću, a ona plakala da mi se srce stezalo još par sati nakon toga. Ipak ovo odvajanje i one i mi (mm i ja) puno lakše podnosimo.
    Samo da ponovim ono što sam još na početku napisala, da sam za vrijeme Meginog boravka u jaslicama stalno imala osjećaj da to nije dobro za nju i moj cijeli negativan stav proizlazi iz tog iskustva. Drago mi je da ima i pozitivnih razmišljanja i iskustava, ali ovo je naša priča i moje mišljenje, koje neka nitko ne uzima k srcu.

    Stijena, pusa sineku, koji je btw rođen na rođendan mm-a (predivan čovjek, al' pravi tvrdoglavi bikonja )

  30. #30
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Citiraj Linda prvotno napisa
    (predivan čovjek, al' pravi tvrdoglavi bikonja )
    Potpisujem

  31. #31
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa
    Također, Stijena, mi dajemo svoju djecu u vrtić, ali trudimo se iz petnih žila pružiti im se, tih pet sati što smo s njima dnevno, do zadnje minute maksimalno. Jeli tako? Važno je da u okvirima svojih mogućnosti uvijek daješ maksimum, zar ne?
    Ja, npr. kad dođem s posla (i iz jaslica) više uopće ne kuham jer ne stignem, popodne ništa ne jedemo jer sa svojim sinom moram (ne moram, ali želim) sjediti na podu i diviti se njegovim slagarijama, što je super s obzirom da smo se jedno vrijeme čitavo popodne morali nositi (djetetu je normalno falila mama)....ako ništa drugo bar smo na dijeti
    vidim svi pišu svoja vlastita iskustva iz vrtića....ja išla i u jaslice i u vrtić i roditelji mi stalno govore da ne mogu vjerovati kako moj P. dobro doživljava jaslice jer ja sam se počela derati čim smo ušli u ulicu gdje je bio vrtić, a mama kaže da sam se plakala i kad me ostavljala i kad je došla po mene, zatrčala sam se k njoj i srušila je - da su joj tete govorile da u životu nisu vidjele dijete koje toliko voli svoju mamu...imam li zbog toga traume, ne znam, ovako napamet rekla bih da ne, ali kad bi se išlo u možda neke dublje analize - tko zna što bi se sve našlo i s čim to sve ima veze

  32. #32

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    37

    Početno

    Moja starija cura je tek ove godine sa 6 god. krenula u vrtić, godinu dana prije škole. Mladi je krenuo s 4 godine jer više nismo mogli koristiti baka servis.
    Do vrtica ih je cuvala baka + slobodne aktivnosti (uglavnom za stariju curu, mladiji nije bio zainteresiran). Sad kad su krenuli u vrtic, to je bilo bez ijedne suze, prilagodba na vrtic po kratkom postupku. Tete ih jako hvale.
    Zanimljiva mi je teorija da je za famoznu socijalizaciju dovoljno 1-2 godine prije škole da dijete krene u vrtic. Bez obzira sto moji nisu isli u vrtic, nemam osjecaj da su zakinuti i nesocijalizirani. Dapace, mislim da su profitirali sto su veliki dio vremena proveli s bakom, koja ih voli i koja ih je cuvala i odgajala onako kako bih ja da nisam zaposlena.

  33. #33
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    studije provedene nad djecom do pet godina starosti koja je pokazala da kod njih 90 posto odlazak u vrtić povećava kortizol, hormon stresa. Kod 75 posto ta se razina spušta kad se vraćaju kući. Isti učinak, tvrdi, ima i tjeranje djece na samostalno spavanje koje nerijetko rezultira dječjim plačem.
    Kopirano iz Jutarnjeg: http://www.jutarnji.hr/clanak/art-20...djeca,26325.jl

  34. #34

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    Iako sa u vrtić išla relativno kratko, možda pola godine (ispisana sam nakon što su moji srećom shvatili da tamo iskreno patim), vrlo ga se dobro sjećam iz rakursa djeteta i vrtić definitivno nije nešto što želim pružiti svom djetetu.

    Dopuštam mogućnost da su se vrtići znatno promijenili od početka osamdesetih naovamo, no ne želim riskirati. Ima puno boljih načina socijalizacije, a budući da radim od doma neće biti ni potrebe da Kaleb krene u vrtić. Kad mi bude ludnica s rokovima, pojačano ćemo se družiti s bakama i didama i to je to.

    Tako da, dee dee, što se mene tiče, razmišljanja su ti sasvim na mjestu.

  35. #35
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,626

    Početno

    A što vi mislite da znači socijalizacija? Ja ne mislim da se pod socijalizacijom podrazumijeva druženje sa djecom, nego uključivanje u kolektiv -- nama je psihologinja preporučila (napismeno) 'uključivanje u vrtićki kolektiv'

  36. #36

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,302

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa
    uključivanje u kolektiv -- nama je psihologinja preporučila (napismeno) 'uključivanje u vrtićki kolektiv'
    ... a meni je naša pedijatrica rekla da ono što nije dobro u konceptu vrtića za djecu je upravo taj "kolektiv".

  37. #37
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,626

    Početno

    A zašto?

  38. #38

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,470

    Početno

    Steta sto nema SAredadevii da se malo javi na ovu temu.
    Moje starije dijete ide u vrtic povremeno i nakratko, na cca dva sata dnevno tri puta tjedno. Nekad ni to. I to nam je momentalno neka nuznost radi ucenja jezika.
    Ali vrtic kao ustanovu smatram nuznim zlom danasnjice, kolektiv totalno isforsiran i umjetno stvoren.
    I ustvari sam ljubomorna na sve koji vrtic mogu u potpunosti izbjeci.

  39. #39

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,302

    Početno

    Citiraj anek prvotno napisa
    Citiraj Mima prvotno napisa
    uključivanje u kolektiv -- nama je psihologinja preporučila (napismeno) 'uključivanje u vrtićki kolektiv'
    ... a meni je naša pedijatrica rekla da ono što nije dobro u konceptu vrtića za djecu je upravo taj "kolektiv".
    Njeno je mišljenje da nije dobro za tako malu djecu /razgovarali smo tada o djeci od 2-3-4 godine/ da se uče kolektivu na način /ovo su njene riječi/ "svi ćemo raditi isto, crtati iste stvari, svi smo isti, spavamo svi u isto vrijeme, jedemo svi u isto vrijeme.."
    O.K., znam da se u mnogim vrtićima ne radi na takav način i da se istovremeno može raditi sve i svašta, ali svejedno ima nešto u tome što je ona rekla. Valjda je željela reći da se dječja osobnost, potrebe i individualni interesi mogu puno bolje razvijati kroz rad s osobom 1:1 u toj dobi..

    Što je vama rekla psihologica?

  40. #40

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,470

    Početno

    Luna Vrtici se mozda promijenili jesu, ali ne i citava filozofija koja ih nastoji opravdati. Drzim fige da ti Kaleb nikad ne bude morao ici u vrtic. Ja sam svoje "prijeskolsko" vrijeme intenzivno provodila u vrticima. (mama i tata radili pa sam "morala") I bez obzira sto su uvjeti bili ok, tete ok....mislim da ima malo toga sto mi toliku gorcinu u zelucu stvara kao sjecanje na vrticke dane. Mrzila sam taj osjecaj "moranja ucenja snalazenja u grupi", "moranja ucenja borbe za sebe", "moranja ucenja ovakvog ili onakvog ponasanja". To je sve nesto cega sam postala svjesna puno puno kasnije. Tada mi se to cinilo kao normalno i morala sam prihvatiti jer izbor nije bio na meni, tj. nisam ga imala.

  41. #41

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    Zorana odlično si to opisala. Moja situacija bi možda dopustila da mi starije dijete ne ide u vrtić, ali pod cijenu velikog napora za moju mamu jer čuva i mlađu klinku. Pa se tješim i opravdam onim "to je moja odluka, ona se može ljutiti, ali tako mora biti". Ali sam i dalje u banani, možda još i više...

  42. #42

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,302

    Početno

    Citiraj Zorana prvotno napisa
    Mrzila sam taj osjecaj "moranja ucenja snalazenja u grupi", "moranja ucenja borbe za sebe", "moranja ucenja ovakvog ili onakvog ponasanja". To je sve nesto cega sam postala svjesna puno puno kasnije. Tada mi se to cinilo kao normalno i morala sam prihvatiti jer izbor nije bio na meni, tj. nisam ga imala.
    Djeca se u pravilu susretnu i nauče agresiji i sl. oblicima ponašanja upravo u vrtiću, iz razloga koje si gore tako dobro navela.
    Čista borba za opstanak.. :/

  43. #43
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Citiraj Anek prvotno napisa
    Čista borba za opstanak..
    Apsolutno.
    Upravo toga želim svoju djecu poštedjeti bar dok na to mogu utjecati. Život će im ionako donijeti prilike za snalaženje u kolektivu.

  44. #44
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,930

    Početno

    Samo da pitam, Zorana, Anek, Luna, Mendula..
    Što je po Vama najprihvatljivija opcija u slučaju da oba roditelja rade puno radno vrijeme izvan kuće? Što je idealno, tu se svi slažemo. No? Tete čuvalice ne moraju nužno biti "kvalificirane", da bi se brinule o našoj djeci onako kako mi mislimo da treba. Da li je važan samo taj odnos 1na1 ili je važno da je odnos 1na1 kvalitetan?
    Slažete li se da postoje djeca koja vrtić ne doživljavaju stresno i što mislite što je tome razlog?
    Ovo pitam bez zadnjih misli, zaista otvorena srca spremna čuti vaše stavove koji bi funkcionirali u praksi .

  45. #45

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    37

    Početno

    Ali vrtic kao ustanovu smatram nuznim zlom danasnjice, kolektiv totalno isforsiran i umjetno stvoren.
    Dijelim tvoje mišljenje. Jedino je problem sto (barem tu gdje ja zivim) gotovo 99,99% djece ide u vrtic, tako da najkvalitetniji dio dana kad je vrijeme za igranje i setnju vani, parkici i cijelo naselje je bez djece.

  46. #46
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,626

    Početno

    Nemam puno vremena a tema mi je jako zanimljiva.

    Dakle, nama je još prošlo proljeće (Lea je imala manje od 2 godine) od psihologinje preporučen vrtić je da mi L. više 'nećemo moći pratiti'. Kad smo rekli da sigurno neće u vrtić do treće godine onda nam je napisala obavezno uključivanje u vrtićki kolektiv sa 3 godine. Moram priznati da tada niti nisam puno razmišljala o svemu tome jer mi je bilo daleko, ali kako se bliži vrijeme odluke o ev. vrtiću sve me više to muči -- i postavljam si sva moguća pitanja -- pa tako npr. i ovo što piše AdioMare.
    Leu danas čuva baka koja ju voli i obožava i koja joj se sto posto posvećuje - ali, da li je to dobro i dovoljno?

    Ukratko, prilično sam sigurna da je talentirana i motivirana odgajateljica (kao Leina 'teta' iz igraonice npr.) koja brine o desetak djece bolji izbor od bake ili (needucirane) tete čuvalice. Samo, gdje naći takav vrtić?

  47. #47
    deedee avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    NZ
    Postovi
    321

    Početno

    Steta sto nema SAredadevii da se malo javi na ovu temu.
    Da, Zorana, sa velikim sam zanimanjem citala njene postove i to me je bas potaklo da vidim koliko je ljudi spremno/u mogucnosti kod nas provesti to u djelo.
    Kad se svi do sada zbroje cini mi se da na forumu ima vise dojenih cetverogodisnjaka, nego onih koji ne idu u vrtic.
    AdioMare, ja mislim da nisam bas imala velike srece sa tetama, dobila sam prosjecne, koje smatraju da je borba za opstanak nuzna za izgradnju djetetove licnosti.
    Znam za dosta slucajeva gdje su tete sposobne umanjiti i neutralizirati vrticki stres, koju djeca obozavaju i jedva cekaju da idu u vrtic.
    Kako koga zapadne...

  48. #48
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,930

    Početno

    Istina, deedee, što me navodi na pomisao da previše idealiziramo nešto što u praksi nije izvedivo. U zadanim okvirima možemo samo sjest i plakati. Ili prihvatiti da SVE ima svoje dobre i loše strane.

  49. #49

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Postovi
    30

    Početno

    Pod temom Privikavanje na vrtić imate moje mišljenje.

    Socijalizacija nije privikavanje na skupinu i ne treba je miješati s ponašanjem u čoporu.

    Socijaliziran čovjek nije onaj koji se zna izboriti za sebe i kojega će skupina nužno prihvatiti nego koji je spreman i sposoban djelovati za dobro zajednice (makar ga skupina i odbacivala). Zar nam nije potrebno više takvih svijetlih pojedinaca koji će nesebično raditi za opće dobro?

    Djeca koja su odrasla po domovima imaju najviše problema sa socijalizacijom - usvajanje društveno prihvatljivog ponašanja (a što je danas društveno prihvatljivo - sve od čega imaš korist!)

    Dijete se ne može socijalizirati ako nema roditelje, ponajprije majku.

    Uostalom dijete najbolje svojim izvanjskim reakcijama pokazuje kakvo mu je unutarnje stanje kad ga tjerate u skupinu.

    Djeca do cca. 6 godine prirodno trebaju prostor u kojem će biti vladari, oni zapravo osvajaju svijet. S vremenom taj njihov poriv slabi i tada se okreću više drugome. Ako upotrijebite silu da im otmete životni prostor onda ta borba ostaje fiksirana.

    Dijete kojem nikada niste dali da ima nešto samo za sebe nikada neće biti spremno dijeliti.

    Ja sam još prije sklapanja braka odlučila ostati kod kuće i pripremati se za roditeljski poziv. Ima puno dobrih knjiga o braku i djeci koje treba proučiti i to traži cijeloga čovjeka, studiozan pristup a ne vrijeme od 18-20.00.

  50. #50
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    Mima, mislim da ni psiholozi nisu uvijek alfa i omega svega...i oni imaju različite pristupe, različite struje i zastupaju različite teze...Ne znam zog čega je tvojoj djevojčici preporučeno "uključivanje u vrtićki kolektiv"...iako kako sam na početku napisala dopuštam da ta neku djecu vrtić nije trauma...spremnija sam se prikloniti onome što je Linda citirala o izazivanju stresa...
    AdiMare, iako nisi mene prozvala, komentirat ću...mislim da se "kvalificiranost" vrtićke tete jednostavno ne može primjeniti ni primjetiti u grupama koje su po našim vrtićima, a da ne govorim o tome da samom činjenicom da je netko završio predškolski odgoj mora automatski biti dobar sa djecom...neću ponavljati teze o bolestima, ishrani i sve ostalo.
    I na kraju mislim da osoba (teta čuvalica ili baka), koja se angažira u potpunosti, puno bolje rješenje...i da, znam da je takvu teško naći, jer i ja da nemam baku ne znam šta bi..
    Naša baka npr. radi puno više kreativnih aktivnosti nego što se radi i u jednom vrtiću ovdje...i Hana je u svojim saznanjima i naučenim vještinama daleko ispred vrtićke djece...

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •