TropicAl u kojem si Kvartu,,?
 |
|||
|
|
|||
TropicAl u kojem si Kvartu,,?
Kajzerica.
Robotika bi bila super, ali manjima u skoli nisu dali da idu.
On meni posve logicno i argumentirano objasnjava zasto ne radi sve sto tamo treba jer nakon x ponavljanja stvarno gubi interes. A ako dovrsi sve na vrijeme dobije za taditi jos jednakog istog dosadnog rada.
Mi bili na obradi kod Julije Vlahinsky početkom mjeseca, ali nikako da uhvatim vremena napisati dojmove. A moram zbog Sirius
Prvo, želim reći da su Julija i gospođa koja radi na prijemu vrhunski ljubazne, oduševila me toplina, profesionalnost i znanje kako pristupiti djetetu na način da se ono osjeća dobro i da im pokloni svoje povjerenje. Preporučam ih, stvarno.
A sad nalaz, imam papir koji sam sama pisala dok sam s njom pričala i papir koji mi je stigao poštom nakon nekoliko dana pa ću pokušati uhvatiti najbitnije.
Curka ima 5 godina, sažetak je da je zahtjevna i da će takva i ostati. U globalu ima iznadprosječno razvijene sposobnosti od kojih su neke u domeni potencijalne darovitosti, a te su misaona analiza i sinteza na apstraktnoj i konkretnoj razini. Iznadprosječna je i u vidnom uočavanju detalja, uočavanju odnosa među riječima i verbalnom izražavanju te razvijenosti perceptivno-motoričkih sposobnosti. No tu su pojačana emocionalna i tjelesna osjetljivost na razini hipersenzibilnosti (znala sam!), izražena potreba za kontrolom te nesigurnost, osobito u situacijama predviđanja neuspjeha. Želi uspjeti u onome što radi i ima pojačana očekivanja od sebe i od drugih u bliskoj okolini (eh). U socijalnoj okolini se želi svidjeti, ostvariti pozitivnu pažnju, pokazuje empatiju i visoki moralni razvoj. U situacijama frustracije, neuspjeha ili neispunjenih očekivanja pokazuje pojačanu potrebu za kontrolom, sklonost izraženim emotivnim reakcijama, ali i ispitivanju interpersonalnih granica i normi i tada su to nezrelije reakcije u odnosu na dob. Zbog naglašenih sposobnosti, pojačane emocionalne osjetljivosti i velike potrebe za kontrolom, u socijalnim odnosima usmjerenija je na pojedinačne interakcije s vršnjacima sličnima sebi, prema interesu i sposobnostima, nego na komunikaciju u većim skupinama.
Također, pronašla sam odgovor na moj upitnik- zbog čega izgleda često nezadovoljno..zato što je s mislima stalno tri koraka ispred. Kad joj se nešto što je htjela dogodi, ona ionako više nije tu, već negdje drugdje...
Dobili smo preporuke na čemu i kako raditi s njom (na svom primjeru pokazati kako se nositi s neuspjehom, kako postavljati osobne granice prema drugima - što su dvije stvari koje ni sama ne znam, lol), poticanje kreativnog rada (vi koji me znate, slobodno se smijte), imati mali broj pravila, ali kod njih ustrajati (to radimo), biti pokvarena ploča, davati povratne reakcije na sve što vidimo kod nje, poticati je da radi ustrajno i ono što joj se ne sviđa..itd. da sam ne ulazim u detalje.
I još nešto..za druge roditelje fussy beba.
Ova hiperosjetljivost - to je otkako se rodila. Odbijanje horizontalnog položaja, nespavanje i buđenje na najmanji zvuk, odbijanje kolica, AS itd. Izrazito emotivne reakcije, stalna težnja za nošenjem, hodanjem, pokazivanjem... Povezujuće roditeljstvo je super, ali s takvim bebama iznimno naporno.
Samo što to onda nisam znala već sam uzroke tražila u nama, mislila da negdje griješimo ili da nešto nije u redu s njom, pa sam čitala i čitala, zbog nje sam i došla na ovaj forum... Ako su vam bebe na bilo koji način drukčije, informirajte se i čitajte. Meni je Sears pomogao, a kasnije i ostali autori, ima sajt o Fussy baby na kojem ima dobrih članaka. I ne dajte se pokunjiti od strane onih koji misle da su sve bebe jednako zahtjevne. Nisu, kao što to nisu ni sve odrasle osobe.
Zuska vrlo, vrlo slična ovome što pišeš je i moja J. Nadam se da ti je ovo donjelo barem neko olakšanje kao što je i nama. Teško je kad se stalno osjećaš kriv i da nešto krivo radiš a ne znaš kako jer niti jedan uobičajen savjet ne pali i ne prolazi. I definitivno tvrdim da nisu sva djeca jednako zahtjevna.
Ovo što si pisala vezano za njezino nezadovoljstvo, to je mene najviše mučilo. Nije lako gledati dijete koje je tako često nezadovoljno a ti kao roditelj koliko god da pružaš ljubavi i pažnje ne možeš ništa učiniti, već dapače još i odmogneš.
Što se ovog dijela o kreativnosti tiče. J. je izrazito kreativna i u zadnjih godinu dana je to eksplodiralo. Ja sam eto kako to obično hoće najnekreativnija osoba i koliko se god ja trudila ne ide pa ne ide. Situacija je sad kad ima 6,5g daleko lakša nego prije. Kad je motorika dostigla ono što je u njenoj glavi i kad konačno to može staviti na papir. Kad se sjetim s 3 ili 4 g koje su to ogromne količine frustracija bile. Bacanje olovaka, tempera, deranje papira, plač, ljutnja, bacanje. Nacrta pa samoj sebi viče kako je to odvratno i tako.
Sad kad je ta motorika dostigla određenu razinu, ona nalazi smirenje u tome, izgubi se na par sati i smiruje se na taj način. Stvara prava mala umjetnička djela. Konačno imam slike na zidovima
Već sam to sto puta rekla, ali meni je puno pomoglo da shvatim zašto i na koji način funkcionira.
Zuska, drago mi je da je iskustvo bilo pozitivno, i da je upitnika manje .
Sjela si mi taman veceras... prije 10min sam pitala muza: zasto je ona tako nezadovoljna?
Cut cemo se ovih dana, kad prodje ludnica oko proslava sveg zivog. Pa mozda i kavu popijemo.
Sjećam se da sam, dok je bila beba, čitala topik o zahtjevnoj djeci i da su mi tvoji postovi bili kao da ih ja pišem.
Zaboravia sam zahvaliti Peterlin na svim savjetima i razumijevanju. I Stormi.
mitovski prvotno napisa
Zuska vrlo, vrlo slična ovome što pišeš je i moja J. Nadam se da ti je ovo donjelo barem neko olakšanje kao što je i nama. Teško je kad se stalno osjećaš kriv i da nešto krivo radiš a ne znaš kako jer niti jedan uobičajen savjet ne pali i ne prolazi. I definitivno tvrdim da nisu sva djeca jednako zahtjevna.
Ovo što si pisala vezano za njezino nezadovoljstvo, to je mene najviše mučilo. Nije lako gledati dijete koje je tako često nezadovoljno a ti kao roditelj koliko god da pružaš ljubavi i pažnje ne možeš ništa učiniti, već dapače još i odmogneš.
Što se ovog dijela o kreativnosti tiče. J. je izrazito kreativna i u zadnjih godinu dana je to eksplodiralo. Ja sam eto kako to obično hoće najnekreativnija osoba i koliko se god ja trudila ne ide pa ne ide. Situacija je sad kad ima 6,5g daleko lakša nego prije. Kad je motorika dostigla ono što je u njenoj glavi i kad konačno to može staviti na papir. Kad se sjetim s 3 ili 4 g koje su to ogromne količine frustracija bile. Bacanje olovaka, tempera, deranje papira, plač, ljutnja, bacanje. Nacrta pa samoj sebi viče kako je to odvratno i tako.
Sad kad je ta motorika dostigla određenu razinu, ona nalazi smirenje u tome, izgubi se na par sati i smiruje se na taj način. Stvara prava mala umjetnička djela. Konačno imam slike na zidovima
Već sam to sto puta rekla, ali meni je puno pomoglo da shvatim zašto i na koji način funkcionira.
Kod nas nema pomaka. Skola kruta i besmislena. On nesretan. Kad ostane doma bolestan tjedan dana uziva makar i pod temperaturim. Iscita niz knjiga, prouci niz stvari koje voli i rjesi zaostatke relativno smireno. Danas prvi dan nakon tjedan dana bolesti i opet poruke u biljeznice 'nedovrsena zadaca u vremenu od do..' isarano gdje bi trebao onda barem kod kuce dovrsiti tu zadacu. Sputan je i tuzno mi je to bas
Smijem li pitati: a zasto ne dovrsi zadacu?
Nije uopce bitno da li netko skolu smatra krutom i besmislenom, zadace su tu, da se pisu. I posve je ocekivano da ce ucitelj napisati da nema zadace. To znaju svi ucenici. I roditelji.
Pa nije stvarna ideja zadace " da se pišu".
Rekla bih da je stvarna ideja zadace utvrdivanje gradiva i uvjezbavanje naucenog?!
To me sjetilo da jednog klinca koji je isao sa M. u razred. Daroviti klinac sa ADHD-om koji ima vrhunski kliker iz matematike.
Dakle, on je bez napora i bilo kakve vjezbe dobivao vrlo dobre i odlicne iz testova iz matematike, a uredno jedan iz zalaganja jer nije pisao domace zadace . U nasoj skoli i u novoj skoli profesorice su inzistirale na zadaci , a on ju je uporno bojkotirao i dobivao jedinice. I tako u visim razredima, i sad u osmom. Odlican iz testa , jedan iz zadace.
Meni je to osobno smijurija. Da se profesori nisu domislili godinama nacinu da ga motiviraju, nego su uporno pilili po tome da reda mora biti, da su svi isti i da se zadace moraju pisati.
I sad na kraju osmog razreda, taj iznadprosjecni potencijal za matematiku je zauvijek izgubljen , nitko nije uspio doci do njega i izvuci veci dio na povrsinu.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.02.2017. at 09:50
Sto zna i izgubljen? Pa ako je talent za matematiku to mu nepolazenje neke razvikane gimnazije ne moze oduzeti. Niti ga sprijeciti da upise faks. A u krajnjem slucaju ostat ce njemu, to je valjda najbitnije.
I da mu nitko nije savjetovao da je makar prepise pod odmorom? Forme radi makar? Ja sam sve vise razrede os i veci dio srednje tako, isto mi je bilo glup raditi te dosadne zadatke bez ikakavog smisla jednom kad shvatis princip. Znala sam usput i ispraviti koji netocni zadatak, pa su se neki ljutili da imam bolju ocjenu iz prepisane zadace nego oni koju su je i pisali (ko im kriv kad me nisu htjeli slusati da isprave)
Posljednje uređivanje od sillyme : 19.02.2017. at 10:07
Sigurno nece na faks.Sto zna i izgubljen? Pa ako je talent za matematiku to mu nepolazenje neke razvikane gimnazije ne moze oduzeti. Niti ga sprijeciti da upise faks. A u krajnjem slucaju ostat ce njemu, to je valjda najbitnije.
I da mu nitko nije savjetovao da je makar prepise pod odmorom? Forme radi makar? Ja sam sve vise razrede os i veci dio srednje tako, isto mi je bilo glup raditi te dosadne zadatke bez ikakavog smisla jednom kad shvatis princip. Znala sam usput i ispraviti koji netocni zadatak, pa su se neki ljutili da imam bolju ocjenu iz prepisane zadace nego oni koju su je i pisali (ko im kriv kad me nisu htjeli slusati da isprave
Upisati ce obrtnicku skolu.
Nemaju svi idealnu situaciju doma da ih se gura dok oni ne sazriju i prestanu pruzati otpore prema onome sto je protivno njihovoj logici.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.02.2017. at 10:16
Da se razumijemo, ovaj malac nije bio kod Tanje Sever.
Nemaju roditelji mogucnosti za bilo kakva placanja.
Meni je bilo jasno da je darovit jos u nizim razredima OS , na osnovu 10 minutnih razgovora s njim.
Kasnije ga je mama odvela na dijagnostiku ( na moju preporuku ) preko uputnice jer je imao problema u skoli.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.02.2017. at 10:21
Nisam ljubitelj pristupa "tolerirajte mi sve". Toliko je stvari oko kojih se dijete s ADHDom skupa s roditeljima treba u školi izboriti, da se ne treba inatiti oko gluposti.
Može se s nastavnikom dogovoriti oko KOLIČINE zadaće jer s poremećajem pažnje nije svejedno koliko se dugo zadaća piše, ali ne vidim opravdanim tražiti da se ona ne piše uopće pa ni kad si bolestan.
S djetetom sam radila čim bi se riješila visoke temperature (gradivo se začas u tim nižim razredima objasni, a onda bi napisala i zadaću, zapravo bih joj preko zadaće objasnila novo gradivo).
Domaće zadaće shvaćam, između ostalog, i kao trening koncentracije u određenom vremenskom roku i nikako ih ne bih preskakala. Tako izgleda i test - znas gradivo, ali moraš ga u 45 min. napisati uz što manji broj grešaka.
U manjku vremena tolerirala sam joj jedino one besmislene zadaće tipa silna bojanja radnih bilj.iz vjeronauka i sl.
Potpis na svaku riječ. I slažem se da djetetu ne činimodobro ako ga učimo na ustupke 100% na rqčun papira o individualizaciji. Nek napravi manje, u dogovoru s učiteljicom, ali zadaće pisati mora.
Dugoročna korist je puno veća od trenutne frustracije.
Tko onda radi te zadace sa djeetom ciji roditelji nemaju vremena , znanja , niti novaca ( da plate nekog) da sjedi uz dijete da napravi zadacu?
jer, vjerovali ili ne, postoje roditelji koji rade cijele dane u pekari, jednoroditeljske obitelji ,spavaju po danu, podstanari su, imaju jos nekoliko mlade djece, bore se da pokriju osnovne troskkve od pocetka do kraja mjeseca...
da, ima i takvih obitelji , i njih nekad dopadne dijete darovito sa ADHD-om.
Inace, moje dijete u ovih 8 godina nije napisao niti jednu zadacu bez naseg ( ili od strane instruktorice) poticaja ( citaj : natjeravanja uz fizicku prisutnost) i nadgledanja. Daleko od toga da je bedast i da ne shvaca sto je obaveza i cemu zadacu sluzi. I daleko od toga da mi nismo bili uporni u inzistiranju pisanja zadaca. Hvatanje krivniva je ocito njegova misija iznad svega.
Shvaćam tvoju poantu, ali moram biti okrutno precizna: ne radi nitko. A škola oko toga nažalost ne razbija glavu. Mi nažalost nismo društvo jednakih mogućnosti. Iz jako siromašnih, bolesnih ili slabo odgovornih obitelji uspješna djeca (i ona bez ikakvih teškoća!) tolika su rijetkost da se nađu u reportaži Dnevnika ili kakve novine.
istina. jedino ne znam jel je to karakteristika samo naseg drustva. bojim se da nije. ali isto tako, ne bih rekla da je dijete od tropical u toj kategoriji.
s druge strane, mrzim te isarane biljeznice sa crvenom kemijskom.
uzasno me to nervira.
Pa nije u toj kategoriji sto se tice socijalnog statusa, ali je u boravku.
U boravku ne napise zadacu do kraja, a sustav ocekuje da ga mama stisne doma da zavrsi zadacu .
Zamisli samo kako to izgleda ako uopce nisi u boravku i jos nemas doma mamu koja ima energije/vremena/volje/znanja za tjeranje pisanja zadace.
Pa domaca zadaca nije posao roditelja, nego ucenika.
Zanimljivo.
Ciji je posao kad dijete nema motivacije za nju iz raznih , organski uvjetovanih razloga ?
Ili ciji je posao onda kad dijete ima poteskoce u ucenju , pa treba pomoc?
Neke škole u ZG imaju organizirano ovo: http://dom-dugave.hr/web/?page_id=50 upravo za djecu s takvom situacijom. Neke škole imaju organizirane vlastite grupe podrške i pomoći u takvim situacijama. Nije baš da je sustav totalno neosjetljiv.
Znam sto je " Dom Dugave", cak imam iskustvo clanova obitelji, ali meni to uopce nije upotrebljivo za vecinu djece.
Niti preporucljivo za vecinu djece.
Pokriva ekstremne socijalne slucajeve ili one od kojih su clanovi obitelji digli ruke.
To što pišeš možda se odnosi na sam Dom. No njihove grupe PSP-a su dislocirane po OŠ i djeluju sasvim drugačije. Recimo idealne su za djecu iz jednoroditeljskih obitelji, ili za ovog malca o kojem pišeš gore..
Za njega je vec prekasno.
Iako se prebacio iz nase skole u drugu gdje mu je ipak ( i njegovoj mami) znacajno bolje, uz puno vise podrske strucne sluzbe. Samo niti tamo nije poceo pisati zadace iz matematike. Unatoc ekstremnom trudu defektologa. Ali i dalje dobija odlican iz testa, a jedan iz zadaca.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.02.2017. at 19:48
Trenutno sam toliko frustrirana skolom ovog starijeg da brojim sate do kraja skolske godine.
Pa zanemarite moju frustraciju .
pitajte me kako sam kad " upisem " srednju.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.02.2017. at 19:56
Čekaj, što ti oboje djece ne ide u istu školu?
Hahaha
Idu.
i ne stavljaj mi sol na ranu.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.02.2017. at 20:04
(Ali kada bi postojao sluzbeni spektar odnosa prema obavezama i profesorima stariji bi bio na jednost strani, a mala na potpuno suprotnoj. Sto je takoder problem, ali na drugi nacin.)
ajoj
Zato i kazem.ajoj
Cekaj da " upisem" srednju pa cu imati neki bolji osvrt na osnovnu skolu uz IP pristup.
Sto se tice male, ona ima ok uciteljicu , ali kako stvari stoje niti s njom nece biti nikakve pomoci sustava.
Ali mala ima super stav i drustveni zivot, dobro je prihvacena i ucitelji ju vole, a to je prilicno vazno.
Sto ce biti nakon razredne nastave vrijeme ce pokazati.
Istina je. Kod nas nije bilo u školi, ali je bio volonterski program u gradskoj knjižnici u kvartu. Moji nisu išli, ali znam tko jest...i bilo je korisno. Isto, nisu nas jednom roditelji druge djece zvali u pomoć i uskakali smo, ne baš uvijek, ali često. I u školi su NEKI profesori bili kooperativni.
***
Što se tiče IP i srednje škole, bolje je nego u osnovnoj (imam uvid u dvije, gimnazija i strukovna) i nemam primjedbi. To što se mojoj djeci ponekad ili čak često ne da učiti i paziti na satu nije nešto što bi IP mogao ili trebao riješiti. Za razliku od osnovne, ovdje nemam milosti. Upisali su što su htjeli i sad imaju učiti. Kraj priče. Ne mora biti 5,0 ali moraju shvatiti da uče radi sebe i za sebe.
"To sto im se ne da paziti i uciti na satu."
da M.moze paziti i uciti na satu vecinu vremena sigurno ne bi imao IP.
Jer slucajno je nedostatak paznje i mozivacije vezan uz njegov IP.
:D
ali nema veze, moji kriteriji za srednju zapravo samo jedan kriterij ( tj. dva): bez pada razreda i bez izbacivanja iz skole.
Sve ostalo prolazi.
Sto se tice teme i Tanje Sever, nakon 8 godina u sustavu, i nakon 8 godina pracenja kod Julije , jos mi u glavi odzvanjaju rijeci koje je ponavljala puno puta na pocetku skolovanja:
" Ne dajte da rad za skolu bude na štetu vaseg roditeljskog odnosa. Odnos roditelj -dijete mora biti prioritet, pa i na stetu skolskog uspjeha."
Moram priznati da je bilo dana kad sam mislila da ce nas skola totalno unistiti. Sve skupa.
To je gotovo nemoguća misija kad roditelj radi s djetetom koje ima neku teškoću + slabu motivaciju za akademska postignuća. Zato bi PSP ili neki sličan oblik rada trebala imati svaka škola. Mislim bilo bi idealno.
Peterlin, u kom smislu je bolje provođenje IP u SŠ?
Je, nam su od prvog trenutka govorili da nademo pomoc sa strane.
ali to je jednostvano bilo neizvedivo , jer bi ta pomoc trebala pratiti skolski program .
To bi trajalo nekoliko sati svaki dan, a mi to jednostavno nismo mogli platiti.
Posebno u nizim razredima, gdje je satima trajalo uopce zapocinjanje pisanja skolske zadace. Ne sati uz nagovaranje iz druge sobe, nego sati uz sjedenje uz njega za stolom da uzme olovku u ruke. Kad je uzeo olovku zadaca je bila gotova za 10 minuta, kliker za razumjevanje nikad nije bio problem.
Kasnije, smo pokusali naci druge vrste pomoci. " Trenera " koji bi ga poducio kako da uci sam ( mislim u sestom razredu), ali lako za tehniku, njemu je motivacija bila problem. Na kraju se svelo i dalje na moju pomoc ( organizaciju , pripremu za testove ciji popis imam, vodenje brige o lektiri , i pomoc oko matematike ako ne mogu organizirati instrukcije) . Matematiku i kemiju ima instrukcije. Redovito , ali to ga ne spasava da dobiva jedinice iz zalaganja na satu jer nista ne pise , ili jedinice iz zadaca (jer ne stignem fizicki sjediti uz njega ili pogoditi instrukcije za SVAKU zadacu).
Ono sto mene baca u ocaj da se mene poziva u skolu na razgovor i govori o njegovoj nemotivaciji i frustracijama NA satu.
Kao da sam blesava i ne radim nista da bih barem djelomocno na to utjecala izvana.
Sto se tice skole...njima se sve svodi na to da se " njemu ne da" , pa valjda zbog toga iz osvete i vlastite ljenosti nikad ne dobiva ( i dobivam ja da mi bude lakse pratiti )plan ploce ili bilo kakve pisane pripreme za test .
Uglavnom , tako prolazi nasa osnovna skola , iz aposolutno nerazumjevanje problema i brojim dane do kraja.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.02.2017. at 06:00
Inace, to pisanje zadace " reda radi" je genijalna stvar.
Moja mala sa drugim poteskocama je PREPISALA SVE zadace od prvog dana u prvom razredu.
ok, ne bas od prvog, nego od trenutka kad su postale zahtjevnije ( drugo polugodiste prvog).
Lijepo je u boravku sjela uz prijateljicu koja zna i udri prepisivati. Ima probleme sa citanjem, pisanjem i automatiziranjem matematike, ali sve su zadacice fino bila napisane i citat " ne vidim veci problem kod nje".
Cak je i razvila razne tehnike prepisivanja tokom testa i ucenja na pamet na sluh kod npr. ispitivanja citanja.
Trenutno sam promjenila posao i radim pola radnog vremena, maknula ju iz boravka i opet "pisem" sve skolske zadace.
Ali ne zbog forme, to kod nje nikad nije bio problem.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.02.2017. at 06:35
ajme, sirius, stvarno ti nije lako
i bude me sram kad te citam...jer mi ide na zivce sto svojoj drugasici deset puta moram ponoviti da ide pisati zadacu
koju ja onda samo provjerim, a rijetko kad trebam i objasniti nesto
za mene
U obje škole (XV gimnazija i TŠ Ruđer Bošković) stručne službe pokazale su istinski interes za dobrobit djece. Moji sinovi nemaju isti razlog za IP (jedan ima motoričke smetnje i slabovidan je, a drugi ima teškoće čitanja-disleksiju i kratki interval pažnje za koji ja mislim da je posljedica prve dijagnoze, jer njemu je to stvarno teško).
Obojica imaju papire iz Suvaga, ne zato da im u školi bude lakše, nego zato jer je to mjesto gdje smo rješavali njihove poteškoće. Nešto se može, a nešto se ne može riješiti i tu je sirius u pravu.
Obojica na temelju papira imaju dodatno vrijeme za rješavanje pismenih provjera. Stariji ima mogućnost pisanja domaćih zadaća na računalu (konkretno, hrvatski jezik jer iz ostalih predmeta profesori dozvoljavaju i potiču da se referati, elaborati i slično pišu na računalu). Odlična razrednica je u prvom razredu obavila sve potrebne razgovore, u kontaktu smo sa školskom psihologinjom koja već sad vodi računa o maturi i slično - ONI brinu o tome, a ne kao u osnovnoj školi, gdje sam ja morala drukati što sve treba.
Kod mlađeg sina isto su me u prvom tjednu nastave zvali (školska psihologinja i razrednik) i pitali što konkretno djetetu treba. On to i dobiva - po potrebi dodatno vrijeme na pismenim ispitima, po potrebi odgovaranje na ploči i slično. Nije jedini s papirima i vidim da i drugim učenicima prilagođavaju nastavu na taj način, ali i primjenjuju razumne kriterije (štajaznam, konkretno - ako učenik s papirima dobije 4 na testu, nema prioritet ako želi to popraviti na 5, nego profesor daje mogućnost onima koji su dobili 1 ili 2 da naprave bolje).
Moj sin je dobio jedinicu iz domaće zadaće koja nije bila opravdana. Nije bio za odličan jer su mu zaista neke zadaće nedostajale, ali nije bilo ni za jedinicu (prof. je previdio zadaću koja je bila napisana). Izgladili smo to bez problema.
Razumijem ja sirius kad kaže da je djetetu teško pratiti na satu. Tu isto vidim veliku razliku između osnovne škole i srednje - mog mlađeg sina ovo sad ZANIMA pa bolje prati nego prije. To je bitno, odabrati djetetu prikladnu srednju školu. Istina, nisam posve zadovoljna ni školom (nema veze sa IP nego više sa organizacijom, ali to je druga tema), ali ni sa svojim sinom jer mislim da bi mogao pokazati više inicijative. S druge strane, kad bolje razmislim - pa nisu sva djeca (s papirima i bez papira) ni u osnovnoj ni u srednjoj školi zainteresirana za gradivo... Ja sam se spasila kad je ovaj moj samostalno počeo pisati zadaće (bar većinu, iz predmeta koji ga zanimaju) i do toga smo trebali dorasti i mi i on. Jednostavno mu je trebalo postati važno. Ni roditelji ni stručna služba neće danas-sutra živjeti njegov život. To on mora shvatiti. Kad me svojevremeno pitao kada će se moći odseliti od nas, rekla sam jednostavno i iskreno "kad si to budeš mogao priuštiti". Nema tu filozofije. Djeca moraju shvatiti da nama ne trebaju njihove ocjene ni diplome, nego da NJIMA jednom u životu treba novac koji moraju biti u stanju sami zaraditi. Kraj priče.
Ja sam davnih dana rekla da je meni sirius čudo od žene, iznaći toliko energije i živaca, vremena i truda, ma svaka čast i naklon do poda
Nekako mi se čini čak da bez obzira na poteškoće kod malene da će njoj samoj (a i tebi) školovanje ipak ići na neki način lakše nego sinu i to najviše zbog nje takve same.
Ono što se nikako ne smije zaboraviti (a svi to često zaboravimo pa tako i nastavnici) jest da poremećaj pažnje odnosno adhd ima bezbroj različitih manifestacija koje su gotovo u pravilu udružene s kojekakvim drugim smetnjama i da ono što vrijedi kod jednog djeteta ne mora vrijediti i za drugo. Isto tako na neke stvari roditelji (odgoj) mogu utjecati, a na druge ne mogu nikako, ma koliko se trudili.
a šta reć nego sirius, izdrži!
Imam dječaka od tri i pol godine koji je po svemu vrlo, vrlo sličan Zuskinoj kćeri. Do njegovog trećeg rođendana sam se još nekako nosila s njegovim temperamentom i zahtjevnošću, očekujući da će nam, kako raste, ići sve bolje, međutim događa se baš suprotno. Ispadi bijesa tamo gdje i kada najmanje očekujem, imam osjećaj da svaka moja ideja da se zabavimo nekako završi njegovom frustracijom, i to vrlo brzo, bilo to loptanje na igralištu, crtanje, slaganje legića, što god, začas dođe trenutak kad nešto ne može ili nije učinio kako je zamislio i onda slijedi bacanje, neutješno plakanje, udara mene... Meni je ponestalo metoda, a nažalost ponestaje i strpljenja i živaca. S obzirom na njegovu dob, je li rano javiti se nekome, i kome bi bilo bolje, Sever ili Vlahinsky? (iščitala sam temu napreskokce samo)
Nije rano. Zovi obje, pa kod koje prije dobiješ termin.
Pitaj kod obje, ali nisam sigurna da uzimaju djecu mladu od 4 godine. ( davno je bilo tako)
Moju nisu htjele prije 4 i pol godine
(obje su izvrsne).
Isto
Nazvala sam i rekli su da je prerano, no da bi bilo dobro da ja dodjem na razgovor, pa smo i dogovorili termin
Hvala, cure
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
