Ja ovako maštam da ću opet početi pušiti kad othranim djecu i odem u penzijuRiri92 prvotno napisa
Imam neku maštariju da ću si sa prvim danom prestanka dojenja otići kupiti kutiju za nagradu.
 |
|||
|
|
|||
Ja ovako maštam da ću opet početi pušiti kad othranim djecu i odem u penzijuImam neku maštariju da ću si sa prvim danom prestanka dojenja otići kupiti kutiju za nagradu.
Zakaj?
Zato jer mi se puši i sad, ali se odupirem
Riri ja sam slicno tebi. Pusila 15-25, ali ja sam presekla naglo, planirajuci prvu trudnocu. Da sam htela da pocnem da pusim nakon prestanka dojenja, cekala bih 15.5 godina
Moja mama, ocuh, otac, ja, sestra. Nitko od nas vise ne pusi (neki 20-ak godina, ja 11+). Otac, ocuh i mama su prestali pusiti iz zdravstvenih razloga - nisu mogli zbog odredjenih bolesti koje su imali i nakon tih nekoliko tjedana nepusenja vise nikad nisu zapalili cigaretu. Ja sam prestala dan kad sam sjela u avion za SAD (kad sam selila ovamo). Nikad vise nisam zapalila. Svima nam se cigareta gadi i ne mozemo zamisliti da bi je ponovno zapalili. Njih troje su pusili po dvije kutije dnevno svaki, ja sam sigurno kutiju, sestra manje. Meni je svakako pomoglo to sto ovdje nitko ne pusi (naravno da nije apsolutna istina, ali pusenje u javnosti, na cesti, po kucama... u principu stvarno ne postoji) i sto nema nekakvih rituala gdje se pusenje podrazumijeva. Stvarno mislim da bih riknula i prevrnula se tri puta da povucem dim. Osjetim smrad cigarete na metre i metre, kroz KN95 masku.
Bez nekih takvih drasticnih situacija, sigurno treba dobra motivacija, manji ciljevi i namjerno uklanjanje iz situacija gdje ima pusenja.
Meni nista ne smrdi, i dalje mislim da bi mi cigareta kao takva prijala, samo necu da budem pusac :D
Malo se i zezam, ali da, jedan od kljucnih aspekata mog prestanka je odluka da prestanem da budem pusac i postanem nepusac. Nepusaci ne puse nikad, ljudi koji ponekad zapale su pusaci, tako da za mene nije bila opcija da zapalim ponekad.
Sad imam 42 godine, znaci ne pusim 17 godina.
X
I čitala sam čak negdje kad sam ja prestajala da je ključno maknuti se iz situacija koje nas podsjećaju na cigarete. I iz takvih rituala. Pa sam si ritual kave i cigareta na balkonu ujutro zamijenila doručkom u kuhinji i slično.
I da, i ja sad kad ne pušim osjetim cigarete na metre. Samo što je meni to još uvijek miris.
Riri i meni je, posebno ako je dobar duvan. Al ne dira me emocionalno
Meni fino mirise neki fini duhan iz lule, a i neke druge stvari koje mozes smotati i pusiti, jel. Klasicne cigarete mi bas smrde. Imam otpor prema tom mirisu, a i mirisu odjece i predmeta koji su bili izlozeni dimu cigarete. Tjera me da nestanem u suprotnom smjeru.
Nedavno je stigla postom kutija, narucena s Amazona koja je, ocigledno, boravila u automobilu pusaca. Netko drugi ju je unio u kucu i ostavio blizu ulaznih vrata i neko vrijeme sam se, u prolasku hodnikom, pitala gdje li je tko pokupio smrad duhana (s obzirom da doslovno nemamo gdje). Poslije sam skuzila da je kutija i izbacila ju van. Na srecu, sadrzaj je bio u najlonu i nije smrdio. (Ne sjecam se sad sto smo bili narucili, moglo se i oprati, neka kutija tipa vitamini.)
Ma naravno, i meni su takvi smradovi izloženih predmeta gadljivi. Nismo nikad u autima pušili, a u stanu nam odavno nitko nije zapalio, svi su prognani na balkon zbog djece. Mislila sam na miris trenutno goruće cigarete, to mi je miris.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom