moderatorice drage, oprostite sto otvaram novi topic, ali nemam vremena pretrazivati, umorna sam i lagano krepana....
problem koji traje dva dana, tj. dvije noći:
lijepo odemo spavati (kao i svake noći) u našu sobu, na naš veliki, lijepi krevet, s našom dragom, dragom sisom, lijepo se smjestimo, počne klopati, i skoro zaspe....odjednom se digne i počne govoriti da će tamo, tamo...(u dnevni boravak). pokušam ga odgovoriti, ali on se ne da. digne se sam, otvori vrata i ode. onda se vrati i zeli da i ja idem tamo. ja kazem, mami se spava, ja ću spavati....ili slično, on počne kričati, poteze me, vuce...
i ja se dignem...
e onda ce "tamo" plesati s mamom, gledati crtić s tatom, igrati se, papati nešto...ne pokazuje uopće znakove da mu se spava, neće ni sisu tada.
ako ga uspijem uspavati nosajući ga, čim ga odvedem u našu sobu, počne jako plakati.
preksinoc je zaspao tek u ponoć, a sinoć se ista priča ponovila, zaspao oko 10 i 30.
jutros se digao u 9 ujutro.
i popodne su počeli problemi, sto puta legne kraj mene i sto puta se digne po nešto.
mogući uzroci:
počela sam prije mjesec raditi, jedan tjedan radim ujutro i on se ustaje tada u 6 i 30, drugi tjedan sam popodne i tada ustajemo oko 8.
tata ga čuva kad mene nema pa mislim da mu to nije neki šok, jako, jako se dobro slazu.
primjetila sam prije dva tjedna, kad ga uspavam, i pokušam se lagano izvući, on otvori oči, i kaze, mama, mama i grli me...
prije to nije radio.
savjeti....
kako da riješim ovu situaciju?
ne volim kad plače. ne volim kad ne znam što trebam napraviti. ne volim griješiti. ne volim život bez nekakvog reda.
iako znam da je faza, zelim da je lakse prebrodimo.
kako?