Moj (uskoro) 8-godišnjak, prvašić, ima prijatelja (prijatelj je par mjeseci mlađi), sin je moje najbolje prijateljice. Susjedi smo, dečki idu u isti razred, često smo zajedno na rođendanima, izletima i sl.
Problem je prijatelj. Znamo ga od rođenja, pratili smo kako se od malena bake, dede, roditelji prema njemu ponašaju - nedosljedno, ohrabrujući ga u bedastoćama dok je to simpatično, a poslije se zgražajući, često sa omalovažavanjem (kada će naš P biti tako velik kao vaš R? kada će prohodati kao vaš R, kako je vaš R dobar, a naš P nije....), od kada su dobili mlađe dijete stvari su naravno potpuno izmaknule kontroli jer je stariji P od tada jadan za sve kriv.
Mi smo malog P oduvijek nastojali u druženju sa nama poticati u lijepim i kreativnim igrama i pružiti mu prijateljsko okruženje i podršku (koliko god smo mogli).
Naš je sin dobar u školi, pažljiv, aktivan, savjestan i marljiv, što kod prijatelja iz susjedstva opet izaziva čini mi se neku zavist i ljubomoru.
Sada uviđamo da je našem R već nemoguće sa svojim prijateljom, koji ga neprestano nešto izaziva i čačka po njemu i stalno ga maltretira.
Smanjili smo izvanškolska druženja jer vidimo da našeg R te igre ne vesele.
Što učiniti? Ima li netko sličnih iskustava ili pametnih savjeta?