Vjerujem da taj psiholog ima veliko iskustvo i da može neke stvari procijeniti putem iskustva, ali nikako ne bih pristala da se mom djetetu prilijepi etiketa bez da je to izmjereno.
 |
|||
|
|
|||
Vjerujem da taj psiholog ima veliko iskustvo i da može neke stvari procijeniti putem iskustva, ali nikako ne bih pristala da se mom djetetu prilijepi etiketa bez da je to izmjereno.
Mene zanima čime i kako se to može izmjeriti ako ne nekim tehnikama i testovima koje provode psiholozi?Zdenka2 prvotno napisa
Zar sat vremena "testiranja" nije dovoljno? Ako nije, a koliko bi to onda trebalo trajati?
Moj Karlo je jedva i taj sat vremena izdržao.
je slažem se. problem je što se sa djetetom od 2 godine ništa od spomenutog ne može ni izmjeriti niti je opravdano dijagnosticirati!!
Ok, propustila sam podatak da dijete ima dvije godine - djecu od dvije godine se ne testira. N
OK, propustila sam primijetiti da dijete ima samo dvije godine. Dijete od dvije godine se ne može testirati, ali onda nije u redu niti nalijepiti mu etikete.problem je što se sa djetetom od 2 godine ništa od spomenutog ne može ni izmjeriti niti je opravdano dijagnosticirati!!
Postoje objektivni testovi koji se provode nad djecom starijom od 3,5 godine. Nije bitno koliko traje (oko 1,5 sat) nego da se tu ne radi o promatranju djeteta nego baš o testiranju.Mene zanima čime i kako se to može izmjeriti ako ne nekim tehnikama i testovima koje provode psiholozi?
Zar sat vremena "testiranja" nije dovoljno? Ako nije, a koliko bi to onda trebalo trajati?
Hiperaktivnost nije opravdano dijagnosticirati, niti najčešće darovitost identificirati prije djetetovih navršenih 5,5 - 6 godina.
tek sam sada sve procitla i ova ideja sa pjescenikom je odlicna, a voda jaooo ijako ju obozava jedini mu je odmet izliti ju u travu(imamo svoje dvoriste pa stalno od psa vodu isipava i to po mogucnosti da i sebe polijeloo, napisala sam dopunu posta na prethodnom topicu, evo ovdje (meni su takve aktivnosti pomagale kod smirivanja moje djece):
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=#2040767
Evo literature:
Ellen Winner: Darovito dijete (to je studija, meni je bilo tesko citati, ali sam si izabrala bitne stvari)
Offt. za starijeg sina - nabavi si knjige Brain Gym i ja i Brain Gym - prirucnik za obitelj i edukatore, pa probajte nesto od toga. (Autor: Paul Dennison). Ne moze skoditi...
Ima jos jedna knjiga - Jednorozi su stvarni (Barbara Meister Vitale) u kojoj ima opisano 65 aktivnosti za vecu djecu, a nesto od toga mozes raditi i s malim djetetom. Psiholog i defektolog takodjer mogu dati savjete sto i kako raditi s djecom doma, da od "terapije" napravite zabavne aktivnosti i da se lijepo opustite u krugu obitelji. Sretno!)
danas cu mu zamjesiti malo brsna s vodom cisto da vidim kako ce mu ici
e da i u najranijoj dobi moguce je identificirati adhd sindrom evo bas citam u jednoj od knjiga koje su nam preporucene.
ako koga zanima evo sto pise:
za podrucje motorike, osnovna je karakteristika djetetov nemir, potreba za aktivnoscu i pokretom.Djete je u neprekidnom pokretu sa stalnom potrebom z a novim sadrzajem,, ali ga zanimaju vrlo kratkpo vrijeme ( uzima i vrlo brzo baca igracke, otvara ladice , vrata i sl)
paznja je kratkotrajna , djete spontano , bezrazlozno napusta igru ili aktivnost i zapocinje drugau.paznja je takodjer neselektivna , sto znaci da nije uspostavljena hijerarhija vise i manje vaznih dozivljaja.
problemi na emocijonalno-socijalnom podrucju
prisutnesu teskoce poriva , nemaju kocnice ni na somackom ni na emocionalnom planu. Na emocionalnom planu imaju napadaje bjesa i na najmanje uskracivanje. Nepredvidivi su i cesto im se izmjenjuju dobri i losi dani.Agresivnost je znacajnam karakteristika djece sa adhd koja se registrira u najranijoj dobi.
ovo su samo mali isjeci u knjizi koji su mi najvise pali za oko, naravno ima stvari u kojima se mi ne prepoznajemo tj one su opisane kao sruge krajnosti kao npr depresivna ponasanja i nekontrolirano morenje i sl( doduse za ovo drugo je jos rano ali..nadam se...)
Slažem se. Osim u rijetkim ekstremnim slučajevima, mislim da to ima smisla neposredno prije škole, ne ranije.Hiperaktivnost nije opravdano dijagnosticirati, niti najčešće darovitost identificirati prije djetetovih navršenih 5,5 - 6 godina.
premda bih imala sto reci o hiperaktivnosti i da li ili ne je dijagnosticirati prije 5 godina i na koji nacin se strucnjaci oko toga (ne)slazu, necu sada o tome. medjutim ova stvar mi loo nije jasna:
ako se radi o hiperaktivnom djetetu sa jako osjetljivim zivcanim podrazajem onda imate itekakvog razloga da ste dosli
i ja sam isto pronasla u literaturi.
medjutim, nama su dva razlicita strucnjaka dijagnosticirala i jedno i drugo (odvojeno i zajedno) u dobi od 3 i od 4 godine. i da, nakon opseznih testiranja od kojih sam na jednom prisustvovala pa mogu reci da je bilo stvarno temeljito.
mislim da je ovim opisom obuhvaćen velik broj dvogodišnjaka. to su prilično uobičajena ponašanja za tu dob.
[/quote]problemi na emocijonalno-socijalnom podrucju
prisutnesu teskoce poriva , nemaju kocnice ni na somackom ni na emocionalnom planu. Nepredvidivi su i cesto im se izmjenjuju dobri i losi dani.[/quote]
loo, teško je očekivati regulaciju emocija kod dvogodišnjaka. burne emotivne reakcije, bez predviđanja posljedica takvih reakcija karakteristične su kod predominantno hiperaktivno impulzivnog tipa hiperaktivnog poremećaja ali kod STARIJE DJECE
[/quote]Na emocionalnom planu imaju napadaje bjesa i na najmanje uskracivanje. [/quote]
ne znam kakvu to literaturu imaš, ali ovo je na razini predrasude :/
[/quote]Agresivnost je znacajnam karakteristika djece sa adhd koja se registrira u najranijoj dobi.[/quote]
agresivnost nije povazana sa adhd-om, niti mu je jedan od simptoma. dapače, često se različita medicinska i psihijatrijska stanja znaju zamijeniti sa hiperaktivnošću (smetnje ponašanja, prkosno ponašanje, neurološke smetnje, mentalna retardacija, različiti drugi poremećaji)
Kocijan-Hercigonja, Dubravka: Hiperaktivno dijete, Jastrebarsko, Naklada Slap
pod regulacijom bjesa je to da kada mu netko nesto neda on je u stanju toliko urlati da bi popucala stakla, ali recimo kada je razbio arkadu ili evo prosli tjden je u sekundi se stvorio sa tobogana na zemlji i razbio usnu i nos, nije ni zaplaka nego ga je vise zivciralo to sto mu mi pokusavamo zaustaviti krvarenje iz nosa)
kod impulzivnih radnji bas agresivnih tipa ugriza cupanja ili stipanja i to iz najmirnijeg stanja( mazimo se i on me svom nagom ugrize nicim izazvan) to je itekako pojacano njegovim odlaskom u vrtic jer su tete smatrale ako mu drugo djete vrati da ce prestati, sto je naravno, napravilo kontra efekt.
Vec sam navela primjer kda smo bili na razgovoru psiholog nam je pokazao sto je to hiperaktivno djete. Prvo ga je stavio u krilo i ponudio mu papir za crtanje i kutiju sa aolovkama. On je kao dvogodisnjak pratio nj upute da tade ovakve i onakve linije ali je mkorao non stop mjenjati i olovke i papire pa kada je sve ispucao onda je jos i mjenjao mjesta sjedenja i kombinirao sa olovkama i papirima, ali je i dalje slusao covjeka sto da radi.
onda nas je priupitao kakav je bio kao dojece pa sam mu obkjasnila da je znao po cijele dane bez razlozno plakati koliko da sam ja bila kronicno i neispavana i ruke sam teglila po podu od nosenja8 zagvaljujuci marami i slingu do nj 7 kg),a da je sisao ko ludjak uhvati povuce par mlazova i ispusti sisu toliko da meni oci kao u crticu znaju zastatina sisi i vratiti se, i jos jedna znacajka, a to je da se budi svakih maltene sat vremena i dan dans sa vriskom i onda nakonpola minute se smiri ( dolazila ili ne dolazila u sobu sam se umiri, naravno osim kada je neki problem tipa bolest ili sl)
uhhh odluljila ja, ali zakljucak mi je da je on stvarno djete sa adhd simptomom i evo dans vec mogu reci da sam napravila napredak dajuci njemu i starijem sinu da mjese tijesto pa su ga oblikovali i onda smo to farbali temperama ( mira od dreke jedno poa sata ijer je i to bio dosta nakon pola sata).
evo prelistala sam tu knjigu. dr. kocijan hercigonja je psihijatrica i više je usmjerena na psihopatologiju. neću reći da je knjiga u potpunosti zastarjela, ali neke stvari jednostavno ne stoje. danas se smatraju etiketirajućim za djecu s adhdom i njihove obitelji.
loo, tvoje dijete vrlo vjerojatno ima sve simptome (prema tome što opisuješ) adhd-a, međutim radi se o tome da je neopravdano i etiketirajuće dvogodišnjaku postaviti dijagnozu hiperaktivnosti.
za primjer problemi s impulzivnošću javljaju se tek između 3-4 godine.
Slažem se s noom. Nije loše obratiti se stručnoj osobi i poduzeti nešto već i u ranijoj dobi, ako roditelji primjećuju ponašanje neuobičajeno za većinu djece te dobi, ali mislim da se problem djeteta ne rješava tom etiketom koja onda za sobom povlači općenite definicije njega kao osobe i određene postupke i stavove okoline prema njemu. Javila sam se u ovu diskusiju kao majka dječaka koji je u ranom djetinjstvu bio izuzetno nemiran i naporan; svi su mu lijepili etiketu hiperaktivnosti, a pokazalo se da nema ni poremećaj pažnje ni hiperaktivnost. Višegodišnje iskustvo mi pokazuje da nijedna etiketa nije dobra za dijete. Treba uzimati u obzir ono što ustanovljeno kod djeteta (temeljitim testovima!), ali uvijek imati na umu da je dijete mnogo više od toga i ne dopustiti da okolina definira dijete pomoću te etikete. Žao mi je djeteta kojem je etiketa ADHD nalijepljena već s dvije godine.
da li su vaša školska djeca evidentirana u školi, da lis te obajvješteni o tome da će se raditi posebno s njima, kakva iskustva imate?
vidim da nije shvaceno to kako sam htijela. On je mislio u smislu, vidite mama i tata da se s njim sve moze ali treba znati kako i onda gaje malisan preveslao za kockicu sao tako sto je on prokomentirao da se najvjrojatnije radi o iznad prosjecnoj inteligenciji, jer djete s nizim kvocijentom pa cak i prosjecno nebi tako odeagiralo.premda bih imala sto reci o hiperaktivnosti i da li ili ne je dijagnosticirati prije 5 godina i na koji nacin se strucnjaci oko toga (ne)slazu, necu sada o tome. medjutim ova stvar mi loo nije jasna:
ako se radi o hiperaktivnom djetetu sa jako osjetljivim zivcanim podrazajem onda imate itekakvog razloga da ste dosli
jucer smo ga odveli jos jednoj osobi i da potvrdili su adhd. CAk mi je teta u vrticu rekla da je bilo prosli tjedan na provjerenom o tome i kako je prepoznala rokov problem
jucer sam im dala upute kako se treba rditi s njim i moram priznati, ali ozbiljno, da mu je znacajno smanjen ispadaaj agresivnosti. Jos mu je uvijek aktivnost ostala da ga samo na lusterima nema i da ako nes zelis da napravi moram ga zaustaviti i cucnuti i reci mu sto zelim od njega i sva u cudu ostanem kada me bez problema poslusa.
ma bilo kako bilo njemu te metode rada jako pomazu i ja cu s isitima nastaviti.
Draga, na vrijeme ste krenuli traziti pomoc. Svaka cast! Bez obzira na dijagnozu ovu ili onu, dali ste si vremena da djetetu pruzite bas ono sto njemu treba. Ako se bilo koja smetnja/odstupanje prepozna u ovako ranoj dobi, dijete ima odlicnu priliku da se to vrlo uskoro ispravi, a istovremeno da dijete dobije intelektualni poticaj koji ocito treba jer je bistro.jucer smo ga odveli jos jednoj osobi i da potvrdili su adhd. CAk mi je teta u vrticu rekla da je bilo prosli tjedan na provjerenom o tome i kako je prepoznala rokov problem
jucer sam im dala upute kako se treba rditi s njim i moram priznati, ali ozbiljno, da mu je znacajno smanjen ispadaaj agresivnosti. Jos mu je uvijek aktivnost ostala da ga samo na lusterima nema i da ako nes zelis da napravi moram ga zaustaviti i cucnuti i reci mu sto zelim od njega i sva u cudu ostanem kada me bez problema poslusa.
ma bilo kako bilo njemu te metode rada jako pomazu i ja cu s isitima nastaviti.
Da je barem vise takvih roditelja koji tako pristupaju svojoj djeci, bilo bi manje "problematicne" djece po skolama. Samo naprijed, sve ce biti dobro!
Jesu, evidentirani su, ali nisu identificirani u školi nego na drugim mjestima gdje se radi s darovitom djecom, na inicijativu roditelja. To znači da u školi može biti neidentificirane darovite djece, čiji roditelji nisu po tom pitanju ništa poduzeli.
Nažalost, ovo tvoje pitanje izaziva mi samo gorak osmijeh, kao vjerojatno i ostalim roditeljima darovite djece. Programi za darovitu djecu u školi su samo mrtvo slovo na papiru, a poseban rad s njima se sastoji u dodatnim zadacima, natjecanjima, akceleraciji i to je to. Ništa od kvalitativnih razlika, diferencijacije programa, obogaćenja, radionica, individualiziranog programa učenja. Ništa ni od psihološke potpore, a kako bi i moglo biti kada škole uglavnom nemaju psihologe, a mnoge ih uopće ne smatraju potrebnima? Neka pametna učiteljica uzet će u obzir djetetovu specifičnost u načinu kako mu pristupa i to pomaže djeci, ali sustavna briga o njima je u sferi bajke.
Darovita djeca prepuštena su isključivo svojim roditeljima i pomoći koju ostvaruju mimo školskog sustava, na teret svojih roditelja, financijski i svaki drugi.
iskreno se nadam da ću za godinu dana moći opisati drugačije iskustvo (pogotovo s obzirom na to da škola u koju se upisujemo ima i pedagoga i psihologa i logopeda :D )Jesu, evidentirani su, ali nisu identificirani u školi nego na drugim mjestima gdje se radi s darovitom djecom, na inicijativu roditelja. To znači da u školi može biti neidentificirane darovite djece, čiji roditelji nisu po tom pitanju ništa poduzeli.
Nažalost, ovo tvoje pitanje izaziva mi samo gorak osmijeh, kao vjerojatno i ostalim roditeljima darovite djece. Programi za darovitu djecu u školi su samo mrtvo slovo na papiru, a poseban rad s njima se sastoji u dodatnim zadacima, natjecanjima, akceleraciji i to je to. Ništa od kvalitativnih razlika, diferencijacije programa, obogaćenja, radionica, individualiziranog programa učenja. Ništa ni od psihološke potpore, a kako bi i moglo biti kada škole uglavnom nemaju psihologe, a mnoge ih uopće ne smatraju potrebnima? Neka pametna učiteljica uzet će u obzir djetetovu specifičnost u načinu kako mu pristupa i to pomaže djeci, ali sustavna briga o njima je u sferi bajke.
Darovita djeca prepuštena su isključivo svojim roditeljima i pomoći koju ostvaruju mimo školskog sustava, na teret svojih roditelja, financijski i svaki drugi.
ha, kako da to fino kažem
mi smo već identificiraniha, kako da to fino kažem
skopčala sammi smo već identificiraniha, kako da to fino kažem
Kakva su uopće iskustva s darovitim prvoškolcima? Kako ih se obično tretira u razredu?
(priznajem da me strah polaska u školu i reakcija na rutinske zadatke, iako dotada imamo još dosta vremena... u PC Medveščak su nas već upozorili na taj potencijalni problem, a u to sam se imala prilike jučer i osobno uvjeriti pri pokušaju izrade zadaće za "tetu logopedicu" :/ )
stara stvar - sve ti pretežno ovisi o učiteljici, zatim o strukturi i veličini razreda. super ako nije jedini ili jedini ekstremni bistrić u razredu.
Slažem se, a ovisi i o naravi djeteta. Ako je dijete mirnije, bolje će proći. Nemirno darovito dijete se dodatno ističe i teže se prilagođava razredu. Kod M. je spas bio u učiteljici koja ga je vrlo brzo shvatila i pružila mu podršku. Druga dobra stvar je bila njegova izuzetna zainteresiranost za nastavni sadržaj, izvršavanje obaveza i poštivanje autoriteta. Problem je bio snaći se među djecom. Srećom, ima više jako pametne djece u tom razredu i to je njegovo društvo. Mogu te ohrabriti da je drugi razred u odnosu prvi bio nebo i zemlja; velika promjena na bolje. Napominjem da on cijelo vrijeme, još od vrtića ide na radionice za bistriće u PCM.stara stvar - sve ti pretežno ovisi o učiteljici, zatim o strukturi i veličini razreda. super ako nije jedini ili jedini ekstremni bistrić u razredu.
e kad bi se barem u mojoj školi radillo "samo " okao što kaže zdenkadodatnim zadacima, natjecanjima, akceleraciji
svima pa i nadobudnom juroslavuželim puno sreće i da se uče od nas "starijih" jer će za svoju djecu na taj način nešto izboriti
moje iskustvo je koma
darovitost se stavlja u drugi plan nauštrb emotivnih potrškoća koje ima, a koje bi mom mišljenju bile manje kad bi se s njim radilo, nažalost ne radi se ništa
uglavnom , u totalnom smo kuršlusu
zbog to ga me i zanima da li ima neka škola koje se pridržava pravilnika o praćenju darovitih učenika, tj novog pedagoškog standarda prema kojem za svu djecu s posebnim odgojno obrazovnim potrebama treba izraditi plan , pa tak i za darovite
za koji će nam zakon ako ga se neapridržavam?
i kako se netko uopće usuđuje ne pridržavati zakona?!!!
u školi mi hoće skočiti u želudac kad to spomenem , a i ja njima
stvar ne vodi nikuda
dijete ima dio stvari koje čiatate u člancima o darovitima kad uđu u pubertet-odbijanje autoriteta, slabe radne navike, popuštanje u ocjenam, depresija, izloženost bulingu, itd
zato se pazite i dobro motrite i ne puštajte stvar olako
cujem da je sa skolama koma, ali htjela sam samo spomenuti da je s vrticima izgleda krenulo na bolje. sasvim slucajno sam gledala na onaj gradski popis vrtica i naisla da cak nekoliko drzavnih vrtica u zg nudi poseban program za darovite. mozda bi netko tko ima iskustvo iz prve ruke mogao nesto napisati o tome? o cemu se zapravo radi i kako se ti programi provode? vjerujem da bi bilo od koristi roditeljima najmladjih koji prate ovu temu.
Ne znam točno kakav je program, ali znam da je M. vrtićka teta krenula na edukaciju za rad s darovitom djecom upravo kad je on otišao iz vrtića, pa pretpostavljam da je to zaživjelo ove godine.
Mene je užasno strah polaska u školu.
Jer on osim darovitosti ima i zdravstvenih problema zbog kojih će učitelj/ica imati više posla oko njega. Bojim se da će zbog toga ikakva dodatna aktivnost vezana uz darovitost pasti u vodu :/
Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao
http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523
evo link za gradske vrtice ako ce nekome biti od koristi. cak tri vrtica (sva tri na podrucju maksimira) imaju program za darovitu djecu
mozda bi bilo bolje da umjesto sa skolskim pedagogom pokusas nekim drugim putevima (mozda preko foruma?) doznati koji bi ucitelj/ica (i u kojoj skoli) imali razumijevanja za vasu situacijuDanas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao
Naš vrtić ne spada u tu grupu, ali što se tiče odnosa teta prema Andreju i njegovim "posebnim potrebama", imam same pohvale za njih
Dapače, još mi je teta u mlađoj grupi prošle godine natuknula da je on darovit (dok ja o tome nisam posebno ni razmišljala), a od ove godine, otkako je u mješovitoj grupi i s drugim tetama, vidim da se stvarno trude oko njega (najvažnije mi je u ovoj fazi da ga ni na što ne prisiljavaju, ali ga na promišljen način uspiju pridobiti na suradnju).
Školu smo izabrali, a što se tiče učitelja/ice ni u školi se još ne zna koji će preuzeti prve razrede.mozda bi bilo bolje da umjesto sa skolskim pedagogom pokusas nekim drugim putevima (mozda preko foruma?) doznati koji bi ucitelj/ica (i u kojoj skoli) imali razumijevanja za vasu situacijuDanas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao
Ja sam samo htjela porazgovarati o tome koji "tip" učitelja/ice bismo htjeli pa da od tri ponuđena dospijemo kod najsličnijeg tome.
OT: Rekao mi je pedagog kako su mu jučer neki roditelji donijeli popis 19-ero djece za koje žele da idu u isti razred. Cijela vrtićka grupa
Prvo, ne treba te biti "užasno strah" - neće biti baš tako strašno. Drugo, moraš se sama raspitati o učiteljicama. Čudi me da se još ne zna niti koje će učiteljice preuzeti prve razrede, ali mislim da bi se to u lipnju svakako trebalo znati.Mene je užasno strah polaska u školu.
Jer on osim darovitosti ima i zdravstvenih problema zbog kojih će učitelj/ica imati više posla oko njega. Bojim se da će zbog toga ikakva dodatna aktivnost vezana uz darovitost pasti u vodu :/
Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao
Ovo što te je otkantavao na priču o darovitosti je očekivano. Na prvu loptu u školi uglavnom misle da tražiš neki posebni tretman i gledanje kroz prste za svoje dijete. Učitelji i stručno osoblje govorit će : Nama su sva djeca ista. Uvelike imaju i pravo u tome. Praktički svako dijete ima neke "posebne potrebe".
Što se tiče bistrića, u svakodnevnom radu s njima, učitelji ipak uvide neke posebnosti i počinju se njima baviti. Kod M. je bio takav slučaj da je on svoj problem nametnuo: kada mu se nije pristupalo na pravi način, bio je previše nemiran i ometao rad s ostalima.
Vidjet ćeš i sama da je o darovitosti najbolje što manje govoriti - dijete će samo sve pokazati i onda, kad se problemi pojave, treba to razjasniti učiteljici.
Što se tiče vrtića, ja nisam osjećala potrebu za rad s M. u sadržajnom smislu, jer smo to mogli i sami. Dapače, njemu je bilo važno slobodno učenje, od bilo kakvog organiziranog rada. Mnogo važnije je bilo razumijevanje i prihvaćanje njegove posebnosti od strane tete, a to je imao. Njegov vrtić nije na popisu ovih koji imaju program za darovite, ali pouzdano znam da je njegova teta, uz još nekoliko teta iz vrtića, išla na edukaciju za rad s bistrićima.
sto se tice programa za darovite u vrticima ocito da je to potpuno novo i nadam se da cemo uskoro ovdje cuti (pozitivna) iskustva iz prve ruke.
mene isto ne interesira osobno jer smo prezadovoljni u nasem "obicnom" vrticu ali ovdje se pojavljivalo jako puno mama moje nisu zadovoljne ili koje tek upisuju djecu u vrtic pa bi im informacija mogla pomoci.
u svakom slucaju jako me veseli da se nesto radi na tom planu
nije ti to baš tako novo. a niti je popis ažuran (po tom pitanju). primjerice koliko znam, dv trešnjevka ima već duže vrijeme program rada s darovitima.
Ovako nekako je i kod nas. Međutim, u toj priči o programu za darovite u vrtićima me nešto zbunjuje. Roditelji koji tek upisuju dijete u vrtić (najčešće u dobi 3-4 godine) obično još ni nemaju potvrdu ili ni ne znaju je li dijete darovito ili ne. Baš na ovoj temi par postova ranije je rečeno da obično nema ni potrebe identificirati darovitost prije 5-6 godina, a u toj dobi dijete je već upisano u vrtić i kakvu-takvu rutinu ondje ima. Ne znam kako drugi, ali meni ne bi na pamet palo ispisivati dijete iz vrtića i prebacivati ga u drugi samo zbog programa za darovite u tom drugom vrtiću.
Po mom mišljenju, u vrtiću je važnije osigurati svoj djeci ovo o čemu i Zdenka piše (što sam podebljala). Sa školom je druga priča, i mislim da bi tu bilo puno važnije osigurati mogućnost rada s darovitima. A koliko čitam po forumu, većina škola to nema.
po tome sto govorite ispada da briga za darovitu djecu prije skole nije niti potrebna? a ako roditelji bistrica imaju takvo misljenje, kako onda ocekivati da se drustvo na neki sustavni nacin pobrine oko njih?
mi smo potvrdu o darovitosti dobili bas u toj dobi (3 god) kada se m. upisivala u vrtic. i da nisam bila informirana tako dobro kao sto sam bila, itekako bi mi dobro dosla informacija o vrticu koji "priznaje" i jos ima program za darovite.
ne bi ni meni, ali bih ga itekako ispisala ako dijete ne bi bilo zadovoljno. a veca je vjerovatnost da ce tete imati sluha za darovito dijete u vrticu koji ima takav program pa ce samim tim dijete biti zadovoljnije nego u nekom drugom vrticu.Ne znam kako drugi, ali meni ne bi na pamet palo ispisivati dijete iz vrtića i prebacivati ga u drugi samo zbog programa za darovite
na ovoj i slicnim temama javljalo se veliki broj roditelja koji su bas u vrtickoj dobi bili zabrinuti za svoje bistrice. suosjecam s njima jer smo i sami promijenili 3 vrtica dok nismo naisli na jedan u kojem se lako adaptirala i u kojem su tete imale sluha za njezine posebnosti.
koliko znam i PC Medvescak i udruga bistrici imaju radionice za darovitu djecu od 3 i/ili 4 godine, pa ne vidim zasto onda takav program ne bi postojao i u vrticima. ocito je da potreba postoji.Roditelji koji tek upisuju dijete u vrtić (najčešće u dobi 3-4 godine) obično još ni nemaju potvrdu ili ni ne znaju je li dijete darovito ili ne
jos da dodam, cak i da se darovitost ne utvrdjuje prije 5 godine, diijete u vrtic ide do 7. godine. dakle, ako mu posebna briga ne treba do 7. godine zasto bi mu odjednom sa polaskom u skolu trebala?
po meni, drustvo se ili brine za darovite (evidentira ih, a zatim pruza posebne programe za njih) ili se ne brine.
Ma nisam mislila da briga za darovite nije potrebna u vrtićima, nego da bi morala biti omogućena u svim vrtićima, a ne samo u nekima koji sadrže "program za darovite".
U predškolskoj dobi ipak je najveća uloga roditelja, više nego vrtićkog programa.
I mislim da bi programi za darovite bili od veće važnosti u školi, kad se djeca susreću s više zahtjeva i više obaveza.
slazem se. i jos bi bilo dobro da sva tri vrtica s programom za darovite nisu u maksimiru (inace, doduse mom omiljenom kvartu). a i pc medvescak je tamo. sto je s nama bistricima iz zapadnog dijela grada
i s ovim se slazem, ali...najveca vecina vrticke djece u vrticu provodi barem 8 sati dnevno, dok u skoli ima puno djece koja provode samo pola dana. dakle moglo bi se reci da je poseban program za darovitu djecu mozda cak lakse organizirati roditeljima skolske djece (pa makar i u privatnom aranzmanu).U predškolskoj dobi ipak je najveća uloga roditelja, više nego vrtićkog programa
Sve ovisi o tome kakvi su ti programi. Osobno ne bih upisivala dijete u program koji bi ga tijekom vrtićkog razdoblja bombardirao dodatnim intelektualnim sadržajima, ali bih u onaj koji bi davao psihološku podršku mom djetetu.
mozda sam ja krivo shvatila te programe ali nadam se da ce djeci pruziti ono osnovno cemu takvi programi sluze, a to je da im omoguci druzenje sa slicnima.
nedavno sam na stranicama bistrica vidjela nekakav projekt za prevenciju neprihvatljivog ponasanja darovitih predskolaca pa sam ja to shvatila vise u tom smjeru...
Strah je prvenstveno vezan uz njegov zdravstveni problem i kako će to funkcionirati (pijenje pod satom, izlasci na wc, hoće li ga djeca zbog toga zadirkivati i sl.). A strah me i njegovog ponašanja. Jer kod njega se nikada ne zna, a od presudne je važnosti kako mu netko "legne" na prvu.Prvo, ne treba te biti "užasno strah" - neće biti baš tako strašno. Drugo, moraš se sama raspitati o učiteljicama. Čudi me da se još ne zna niti koje će učiteljice preuzeti prve razrede, ali mislim da bi se to u lipnju svakako trebalo znati.Mene je užasno strah polaska u školu.
Jer on osim darovitosti ima i zdravstvenih problema zbog kojih će učitelj/ica imati više posla oko njega. Bojim se da će zbog toga ikakva dodatna aktivnost vezana uz darovitost pasti u vodu :/
Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao
Ovo što te je otkantavao na priču o darovitosti je očekivano. Na prvu loptu u školi uglavnom misle da tražiš neki posebni tretman i gledanje kroz prste za svoje dijete. Učitelji i stručno osoblje govorit će : Nama su sva djeca ista. Uvelike imaju i pravo u tome. Praktički svako dijete ima neke "posebne potrebe".
Što se tiče bistrića, u svakodnevnom radu s njima, učitelji ipak uvide neke posebnosti i počinju se njima baviti.
Koji će učitelji biti znati će se u lipnju, a ja sam kod razgovora s pedagogom odmah napomenula da to što tražim nema veze sa popustljivošću ili bilo kakvim privilegiranim tretmanom u tom pravcu.
A za ovo boldano se zaista nadam da je tako, i to je u konačnici i bilo ono što sam htjela. Znači učitelja koji nije prekrut i ne odstupa od svog "sistema rada" niti milimetar već nekoga tko je otvoreniji prema različitostima djece i spreman postupati (koliko je to moguće s obzirom na broj učenika) na način da svaki učenik dobije optimum za sebe.
preporučam slijedeće s pažnjom na dio o darovitosti i problemima, jer vam želim bolje spriječiti nego liječiti
http://www.portalalfa.com/mambo/inde...286&Itemid=183[/url]
o dijabetesu se radi? vjerujem da nećete imati problema - kada pogledam naše ovogodišnje prvoškolce, oni najnormalnije izlaze pod satom na wc kada trebaju (većina bez ikakvih medicinskih indikacija, neki koriste priliku da protegnu noge
ne bi trebalo biti zadirkivanja ako učiteljica dobro objasni razredu (ok. tu treba malo strpljanja na početku jer oni još nisu formirani kao razred i mogu različito reagirati) zašto tvoj sin radi nešto drugačije ili zašto za njega vrijede eventualno drugačija pravila. ne znam želiš li ti zapravo da se u razredu otvoreno govori o tome?
Ne o dijabetesu. O metaboličkom poremećaju (cistinuriji) kod kojega se stvaraju bubrežni kamenci. A jedan bubreg mu zbog toga već ne radi.
Nemamo problema s tim da se zna. Nema ih ni on. Dapače, u vrtiću je u početku na račun toga dobivao bodove od vršnjaka, a kasnije je to postalo toliko normalno i neprimjetno da nitko nije ni obraćao pažnju.
Ipak, bojim se škole jer su sada djeca ipak koju godinu starija.
A i on je sada u nekoj osjetljivijoj, nesigurnijoj i negativnijoj fazi pa me strah i njegovih reakcija na eventualna zadirkivanja.
opusti se! što da ti kažem
dosta je djece nažalost – preko svojih roditelja – «inficirano» strahom od škole, već i prije nego su stupili u nju a strah je vrlo slab saveznik u prihvaćanju učenja.
vjerujem da si poduzela sve što je bilo u tvojoj moći oko priprema za školu i vjerujem da ćeš učiniti i sve drugo što će
biti potrebno - kada za to dođe vrijeme. sada jedino što još možeš raditi je jačati sinovljevo samopouzdanje. a to ti djeca najbolje uče po modeluobično po nekom od roditelja
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom