Stranica 2 od 46 PrviPrvi 123412 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 2267

Tema: Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

  1. #51

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Lux
    Postovi
    907

    Početno

    Bubimirko dobrodošao na topic o nadarenoj djeci!
    Naravno da se hvalim, ali zato si nam i ti ovdje došao, da se pohvališ
    Moje je dijete sve, samo ne starmalo, a da je pametan( na tatu) i lijep na mamu to stoji i nije pretjerivanje

  2. #52
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Cure, pogotovo vi čija djeca su već u školi, zanima me kakva je njihova socijalizacija? Jesu li prihvaćeni u razredu, imaju li puno prijatelja? Koliko im je stalo da budu prihvaćeni u grupi?

  3. #53
    bubimirko

    Početno

    dajte molim vas definirajte po čemu su to vaša djeca toliko iznad prosjeka....ali dajte neke prave argumente.....ono trilijuni i "aja" mi baš i nisu pokazatelji..... i jedan mali ispravak PIKULICA..... ja se nisam došao hvaliti ovdje o svojoj nadarenosti

  4. #54

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    Radim u školi; i radim između ostalog s darovitim učenicima. Ne bih nikako željela generalizirati, ali naginjem tome da se složim s Bubimirkom. Unatoč čestim stereotipima i predrasudama prema darovitim učenicima njihove emocionalne i socijalizacijske teškoće - u većini slučajeva - nisu nikako tako drastične kako ih opisujete ili anticipirate da će se dogoditi. (no slažem se da uvijek postoje iznimke)
    Kod identifikacije darovitih učenika (ili djece općenito) moguće je - ali nije nužno - pojavljivanje 2 negativnih posljedica:

    1) označavavanja ili etiketiranja
    2) forsiranja

    Iz svog iskustva - i na temelju socijalizacije djece koju poznajem - mogu reći da su posljedice i utjecaj eventualnog etiketiranja znatno benignije i kratkoročnije djeluju na dječji psihofizički razvoj od pojave roditeljskog forsiranja.

    Inače kod pojave forsiranja najčešće se radi o narušavanju principa primjerenosti koji može poprimiti različite oblike:
    1) neprimjerenost tj. neusklađenost s dječjim mogućnostima
    2) nefleksibilnost tj, neusklađenost s dječjim interesima ili brzinom napredovanja
    3) neusklađenost s dječjom inicijativom

  5. #55
    Ancica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,422

    Početno

    Ja ne bih okarakterizirala moju Petru kao darovitu pa se malo osjecam kao padobranka na ovom topiku al svejedno mogu reci da imamo srecu sa skolom koja joj omogucava izazov u svim podrucjima (i onim u kojima je po ocekivanjima i u onima u kojima je izuzetno napredna) a istovremeno je ne izdvaja. Doduse, nismo u hrvatskom skolskom sistemu, pa neznam kako bi se u toj situaciji preslikale njene potrebe.

  6. #56
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    No@, posve se slažem s ovim o forsiranju. Fokusiranje roditelja na neku aktivnost može zapravo zatrti neke interese koji su djetetu možda mnogo važniji. Jako se protivim i forsiranju i gomilanju aktivnosti u rasporedu iznadprosječne djece.

    Etiketiranje je najgore zbog toga što postoji prilična količina netrpeljivosti prema iznadprosječnoj djeci. Svi bez problema priznaju sposobnosti odraslih ljudi, ali ne priznaju da takva izuzetnost postoji i u dječjoj dobi. Zato ja, kao što sam već i rekla prije, ne govorim u svojoj okolini o tome, ni rodbini, ni susjedima ni prijateljima, a pogotovo ne roditeljima djece koja su oko M. Kad počnu spike o tome što djeca mogu i ne mogu, ja šutim. Ni ovdje mi ne pada napamet plakatirati njegova dostignuća i sposobnosti.

    Ovaj topik postoji radi toga da se mi roditelji konzultiramo kako pristupiti našoj djeci i kako riješiti njihove eventualne probleme u vrtiću/školi, obitelji i drugdje.

  7. #57

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Lux
    Postovi
    907

    Početno

    Nisam testirala svoje dijete, pa ne mogu sasvim argumentirano izjaviti da je moje dijete darovito. Da se izdvaja od prosjeka za dijete svoje dobi u nekim aspektima to definitivno stoji, naravno da su to primjetili npr. tete u vrtiću, neki ljudi koji imaju djecu slične dobi... S obzirom da sam i sama nekih tri godine radila s djecom upravo njegovog uzrasta, uglavnom mogu prepoznati dijete koje je iznad prosjeka za dob, što ne znači nužno da je dijete "lumen" da ga treba "forcati", niti da nužno mora imati probleme sa socijalizacijom, nego da ima neke osobine nadprosječne za svoju dob, te da taj dar nebismo trebali zanemariti ili negirati iz straha od osude zbog našeg "hvalisanja", nego mu pomoći da ga razvije do punog potencijala. Upravo stoga mislim da je ovakav topic koristan, ne samo roditeljima "darovitih" nego svim roditeljima koji žele razmijeniti iskustva, dati i poslušati dobar savjet vezan uz odgoj i rad sa njihovom djecom.

  8. #58

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
    Etiketiranje je najgore zbog toga što postoji prilična količina netrpeljivosti prema iznadprosječnoj djeci.
    "Vrtim" u glavi sve darovite iz moje škole i ne mogu se sjetiti ni jednoga čija bi darovitost izazivala netrpeljivost (pogotovo ne u priličnim količinama). Netrpeljivost mogu, međutim, izazvati neke osobine i ponašanja kao što je npr. samoživost i arogancija, a koje nemaju direktne veze s darovitošću. Određenih problema u školskoj socijalizaciji znaju imati tzv djeca s "dvostrukim posebnim potrebama", radi se npr. o lumenima s ADHD sindromom ili nekim drugim razvojnim poteškoćama, no takve je djece zaista malo.

    Kada se radi identifikacija darovitih u školi osim testiranja kognitivnih sposobnosti pojedinog učenika, prikupljaju se procjene učenikovih sposobnosti od strane učitelja i roditelja. Često se prikladnom sociometrijskom metodom takve procjene prikupljaju i od svih učenika u razredu. Iskustva pokazuju da su takve učeničke procjene - sumirane za cijeli razred - redovito pouzdanije od procjena samog učitelja. Što će reći da nema netrpeljivosti prema iznadprosječnim. Dapače, u višim razredima, kada lumeni obično realiziraju neka svoja postignuća razredni kolektiv itekako zna prepoznati njihovo zalaganje i cijeniti njihov uspjeh.

    Svi bez problema priznaju sposobnosti odraslih ljudi, ali ne priznaju da takva izuzetnost postoji i u dječjoj dobi. Zato ja, kao što sam već i rekla prije, ne govorim u svojoj okolini o tome, ni rodbini, ni susjedima ni prijateljima, a pogotovo ne roditeljima djece koja su oko M. Kad počnu spike o tome što djeca mogu i ne mogu, ja šutim. Ni ovdje mi ne pada napamet plakatirati njegova dostignuća i sposobnosti.
    Nije baš točno da se svim odraslim darovitim ljudima "priznaje" njihova natprosječnost. Priznaje se natprosječnost onima koji su svoje potencijale uspjeli realizirati. Kod odraslih govorimo o tzv. produktivnoj darovitosti odnosno darovitosti iskazanoj kroz produkte/učinke u ranijem, bržem, boljem, višem, uspješnijem.... dakle natprosječnom postignuću. Kod djece govorimo o tzv. potencijalnoj darovitosti, čiju osnovu čini niz naslijeđenih predispozicija; i nije ju uvijek jednostavno jednoznačno prepoznati.
    Između potencijalne i produktivne darovitosti ogroman je prostor odgojnih i obrazovnih utjecaja i o njima u velikoj mjeri ovisi koji će i koliki dio potencijala osoba realizirati kroz iznimna postignuća. Međutim u procesu poticanja darovitih ne treba nikako smetnuti s uma interese i angažman samog lumena.
    Darovitima treba omogućiti povoljne uvjete, ali za njihov optimalan psihofizički razvoj i nije ih potrebno "reklamirati" (barem dok su u fazi potencijalnih)

  9. #59
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Nisam mislila na netrpeljivost djece nego roditelja. Evo, nedavno je u jednoj raspravi jedna forumašica samo malo toga napisala što njezino dijete može, pa malo što je nisu na križ razapeli. O svemu se može pričati, samo ne o tome. http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...t=200+rije%E8i
    I mog sina je dotaknula ta netrpeljivost nekih roditelja, bez obzira na to što nije ni samoživ ni arogantan ni starmali niti im je itko pričao o njegovoj izuzetnosti.

    Razlika između potencijalnog i realiziranog mi je potpuno jasna, a i prostor akcije sviju, koji postoji između toga, a pogotovo darovite osobe. Radila sam kao profesor na sveučilištu 18 godina i imala prilike vidjeti puno pametnih i talentiranih mladih ljudi koji od sebe nisu napravili ništa. Svom sinu želim pomoći da ne bude među takvima, da stekne radne navike, da se socijalizira kako treba i da se realizira. Do sada to ide onako kako bi i trebalo, a vjerujem da će i kasnije.

    Ovo što pričaš o pozitivnoj atmosferi u tvojoj školi, veseli me i nadam se da će i moj M. imati to kad krene u školu.

    Tvoju posljednju rečenicu mogu samo potpisati. Svom sinu želim povoljne uvjete razvoja, a zadnje što želim je etiketiranje. O tome smo već i pisali na ovom topiku.

  10. #60
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Nisam mislila na netrpeljivost djece nego roditelja. Evo, nedavno je u jednoj raspravi jedna forumašica samo malo toga napisala što njezino dijete može, pa malo što je nisu na križ razapeli. O svemu se može pričati, samo ne o tome. http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...t=200+rije%E8i
    I mog sina je dotaknula ta netrpeljivost nekih roditelja, bez obzira na to što nije ni samoživ ni arogantan ni starmali niti im je itko pričao o njegovoj izuzetnosti.

    Razlika između potencijalnog i realiziranog mi je potpuno jasna, a i prostor akcije sviju, a pogotovo darovite osobe. Radila sam kao profesor na sveučilištu 18 godina i imala prilike vidjeti puno pametnih i talentiranih mladih ljudi koji od sebe nisu napravili ništa. Svom sinu želim pomoći da ne bude među takvima, da stekne radne navike, da se socijalizira kako treba i da se realizira. Do sada to ide onako kako bi i trebalo, a vjerujem da će i kasnije.

    Ovo što pričaš o pozitivnoj atmosferi u tvojoj školi, veseli me i nadam se da će i moj M. imati to kad krene u školu.

    Tvoju posljednju rečenicu mogu samo potpisati. Svom sinu želim povoljne uvjete razvoja, a zadnje što želim je etiketiranje. O tome smo već i pisali na ovom topiku.

  11. #61
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Ispričavam se, htjela sam pregledati tekst, a ispalo je da je dva put postan.

  12. #62

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    2,716

    Početno

    Eto, pridružiše nam se i neki zbog kojih izbjegavamo ikome govoriti kakva su nam djeca.
    Zdenka, razmijem zašto šutiš. "Etiketa " se u školi lako dobije i teško se s njom nositi. M. ima etiketu najbolje u razredu, od učiteljice, ali i od ostalih učenika. I znam da je to opterećuje. Možda bi si cura dozvolila i koju pogrešku u testu da nije te etikete. Po prirodi nije perfekcionista, ali se na neki način u to pretvara, a znam da to nije u njenom karakteru. Dakle-nametnuto je i jako mi je žao zbog toga. A oni koji takvo dijete nemaju kod kuće ne razumiju.
    @Bubimirko, ako dijete slova nauči prije 2. rođendana, tečno čita novine s 4, s isto toliko godina prati program 2. razreda glazbene škole, bez problema množi razlomke na kraju 1. razreda, shvati teoriju geometrije (pojam opsega, površine...) bez da joj netko objasni i sama uči strani jezik kojeg nitko u kući ne govori...To tebi nisu dovoljni razlozi da shvatiš da je dijete malo drugačije? Eto, baš zbog takvih pričam o njoj samo u topiku Djeca s posebnim potrebama. Neke podatke o njoj nemaju ni naši najbliži, ni učiteljica....baš zbog etikete. I, da, negiram sve to jer znam da će se u životu susretati s takvim ljudima kao ti i baš zbog takvih bih ponekad poželjela da je prosječna i da se utopi u masi umjesto da budem sretna što je takva kakva je i da se oslonim na pomoć školskog sustava i pomognem joj koliko mogu. I, da, druži se sa starijima. Ne zato jer je starmala nego zato jer njene vršnjakinje skupljaju sličice nekih lutkica koje je ne zanimaju, a ona poštanske marke kojima na netu proučava vrijednost. Ako misliš da je ovo hvala vlastitog djeteta ja ti, budući da sam sama prosječno ineligentna, od srca želim da dobiješ takvo dijete pa da vidiš kako to može za roditelja biti komplicirano.

    Usput, brat moje dobre prijateljice je svojedobno bio prema testovima inteligencije sa 17 god. najinteligentniji maloljetnik u Hrvatskoj. Danas ima svoju firmu za klima-uređaje, faks nikad nije završio, bio je cijelog života revoltiran na školski sustav jer nije dobivao odgovore na svoja pitanja niti mu je bilo dostupno onoliko informacija koliko je njemu trebalo. I kad se sjetim da bi se to možda moglo dogoditi mojoj kćeri...

  13. #63
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,993

    Početno

    Ovo je podforum PODRSKE roditeljima djece s posebnim potrebama.

    Nije dozvoljeno dolaziti i "pametovati" niti na bilo koji nacin ciniti da se ti roditelji osjecaju nelagodno u iznosenju cinjenica o svojoj djeci. Svaki takav post ce ubuduce biti brisan.

    Hvala

  14. #64
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Netrpeljivost itekako postoji. Užasava me ta potreba za uravnilovkom, da svi budemo isti, isto mislimo, isto shvaćamo, ne daj Bože priznati da je netko pametniji, može više, hoće više, postiže više.

    Nekoliko sličica iz stvarnosti:

    1. Djevojčica, 3, 5 godine, sama je naučila čitati i glatko čita. Veselo dolazi k svojoj baki, jer joj želi sama pročitati priču. Njezina baka kaže njezinim roditeljima: Ne volim prepametnu djecu. To je opasno.

    2. Dječak, 5 godina, zaokupljen je pitanjem postanka čovjeka, stvaranjem, Bogom, smrću, vječnošću. "Drzne se" o tome pričati u vrtiću. Komentar jedne tete: Kaj on to priča, uvijek pametuje, on je uvijek neki ekstravuršt.

    3. Dječak, 6 godina, dolaze mu prijatelji na igru. On kaže: Mama, molim te, nemoj im reći da ja volim tablicu množenja, neka to bude naša tajna. Oni bi mi rekli da sam freak.

    4. Djevojčica, 13 godina. Luda za prirodoslovljem, pobjeđuje na gradskim i republičkim natjecanjima iz svakog predmeta na koji se prijavi. Već nekoliko godina u školi astronomije u Višnjanu radi na astronomskim projektima. Na svoju rođendansku proslavu pozove dosta prijatelja, između ostalih desetak djevojčica iz razreda. Na rođendan ne dolazi nijedna djevojčica iz razreda. Zbog čega takvo okrutno, dogovoreno nasilje? Zbog toga što je ona "arogantna i samoživa"? Ne, ona je šarmantna i duhovita, samo je drukčija, svoja. Zanimaju je minerali, paleontologija i svemir, a ne šminka, odjeća i ogovaranje.

    5. Djevojčica, 14 godina. Briljira u jezicima i književnosti, iz klasičnih jezika piše zadaće za polovicu razreda. Već dobro poznaje svjetsku književnost i povijest umjetnosti. Slika, pjeva, svira, vješta je u različitim likovnim kreacijama. Komentar okoline: Možeš si ti svojom pameću r.. obrisat; pametan je onaj koji se snađe i dočepa se love. Drugi komentar okoline: Sretan sam/sretna što moje dijete nije kao ona, to nije normalno da dijete tako uči, ona je luda.

    6. Studentica, obožava svoj studij, građu za svaki ispit temeljito prostudira, često zna više od profesora. Komentar profesora: Čudna mi je ta vaša pretjerana potreba za znanjem. Mislim da vas nitko neće htjeti za ženu.


    Opasni, čudni, ekstravuršti, luđaci, sakrijte se negdje, mimikrirajte se s mediokritetima, nemojte da vas opazimo. Nećete? Nema problema, svi na Prokrustovu postelju dok ne postignemo željenu nirvanu uravnilovke.

    Našli smo se u jednom tihom zakutku foruma ne da bismo hvalili svoju djecu nego da razmjenjujemo iskustva i stvorimo im te povoljne uvjete o kojima je bilo riječi. Ali, izgleda da ne možeš ni u virtualnom, anonimnom svijetu stršati.

    Anchie76, hvala!

  15. #65
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    zdenka
    ne spadamo u ovaj podforum
    ali ovo sa strsenjem i razlikovanjem od vecine razumijem
    u nekim drugim segmentima, ali osjecaj je isti

    nadam se da ce vam ovo ostati mjesto gdje mozete bez probleme pricati o ovakvim stvarima a i svi mi ostali iz ovoga mozemo nesto nauciti


  16. #66
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj zrinka prvotno napisa
    zdenka
    ne spadamo u ovaj podforum
    ali ovo sa strsenjem i razlikovanjem od vecine razumijem
    u nekim drugim segmentima, ali osjecaj je isti

    nadam se da ce vam ovo ostati mjesto gdje mozete bez probleme pricati o ovakvim stvarima a i svi mi ostali iz ovoga mozemo nesto nauciti


  17. #67
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,174

    Početno

    Ja ne bih rekla da su moja djeca nadarena, zapravo mislim da su skroz prosjecni.
    Ali tocno znam o cemu Zdenka prica. Tek kad sam u srednjoj skoli otisla u MIOC, spasila sam se, i pisanja tudjih zadaca, i primitivnih komentara zavidnih osoba, i nedolazaka "prijateljica" na rodjendane... a nisam uopce nesto nadarena, vec jednostavno, trudim se kad nesto radim da to ispadne dobro.

    Uglavnom, te prijateljice, kad im ne bi dala da prepisu, nisu pricale sa mnom. :/

    Sad ja vise ne pricam s njima...

  18. #68
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    [quote="Zdenka2"]
    6. Studentica, obožava svoj studij, građu za svaki ispit temeljito prostudira, često zna više od profesora. Komentar profesora: Čudna mi je ta vaša pretjerana potreba za znanjem. Mislim da vas nitko neće htjeti za ženu.
    /quote]

    sokantno da takvih razmisljanja jos ima.

  19. #69
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    Citiraj Ancica prvotno napisa
    Ja ne bih okarakterizirala moju Petru kao darovitu pa se malo osjecam kao padobranka na ovom topiku al svejedno mogu reci da imamo srecu sa skolom koja joj omogucava izazov u svim podrucjima (i onim u kojima je po ocekivanjima i u onima u kojima je izuzetno napredna) a istovremeno je ne izdvaja. Doduse, nismo u hrvatskom skolskom sistemu, pa neznam kako bi se u toj situaciji preslikale njene potrebe.
    mi isto nismo u hrvatskom skolskom sustavu.
    ja takode ne bih svoju inu okarakterizirala kao darovitu, pa se i ja osjecam malo padobranka.
    ali takoder imamo srecu sa uciteljicom i skolom, jer ona isto cetvoro naprednije djece u razredu, posebno potice.
    u pocetku im je i dozvoljvala da vecinu vremena budu u sobi za popodnevni boravak koja je sa razredom povezana vratima i davala im pensum posebnih zadataka koji su po svom rasporedu trebali napraviti u jednom tjednu.
    poslije ih je ipak vratila u razred, najvise zbog druge djece (oni prva dva razreda nemaju ocjene nego opisne pluseve i minuse, oko stotinjak njih u tabeli), jer bez obzira sto nema ocjena, djeca se ipak na neki nacin mjere medusobno. osim toga, moram primjetiti i da su neki roditelji poceli kosim okom gledati na "napredniju" djecu.

    mislim da se puno moze uciniti, ako uciteljice imaju sluha i zelje.
    s druge strane, ma kako zvucalo elitisticki, mislim da je steta sto u vecini skolskih sustava ne postoji podsustav sa malim grupama za "potencijalno naprednu" djecu.
    nasa skola je jedna jako dobra i cijenjena i opcenito smatrana kao nelagana. ina nije nadarena, ali je pametna i bistra, a vidim da je njoj to sve ko igra, uprkos posebnim zadacama. u tom smislu mislim da djeci koja su zaista nadarena sve skupa je prilicno usporavajuce.

    bez obzira sto skola opcenito nije samo mjesto znanja, nego i socijalizacije i drustvenih vjestina, mislim da je je to za vasu djecu, gore opisanu premalo.

  20. #70

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    Ispričavam se svima koje je na bilo koji način povrijedilo moje pisanje. To mi zaista nije bila namjera!

    Kako imam dojam da se radi o OBOSTRANOM nerazumijevanju, neću niti pokušavati pojašnjavati svoje stavove ili iznositi iskustva - ispalo bi vjerojatno da ponovno dociram.

  21. #71
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    No@ mene zanimaju neke stvari koje si dotaknula u svom postu. Napisala si da "dijagnosticirate" darovitu djecu - zanima me kojim testovima mjerite njihove kognitivne sposobnosti i koje sposobnosti, samo inteligenciju ili i ostalo.

    Još više od toga zanima me što se događa kad ustanovite da je neko dijete darovito - kako s njim/njom radite.

  22. #72

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    Ha, ha, ha baš zgodno da to pitaš - tvoje je dijete ionako već identificirano kao darovito, ako sam dobro razumjela.

    Ali dobro, teško žabu u vodu natjerati:

    Govorimo o identifikaciji darovitih, ne dijagnostici jer dijagnostika implicira dijagnozu --> bolest.
    U principu identifikacija darovitih je nešto što su obvezne provoditi sve OŠ (prema "Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika" - može se npr skinuti na ovoj str: http://www.dijete.hr/?child=documents&nav=13 , ako nekoga zanima ) no u praksi se manjkavo provodi, najčešće zbog malog broja psihologa po školama.

    Kriteriji identifikacije se obično određuju s obzirom na cilj ili svrhu programa- uvjetno rečeno - koji se kani provoditi. Kako se u školskom sustavu, preferiraju akademske sposobnosti i postignuća i kriterij se obično tako uzima - ispituju se kognitivne sposbnosti.

    Identifikacija darovitih nije sama sebi svrha, i nema smisla identificirati darovite i onda ih prepustiti samima sebi i ostaviti ih bez podrške.
    Kako sam ja psiholog radim s njima socijalizacijske radionice ili vježbamo logičko mišljenje (razne mozgalice, igre i sl.) Mislim da najviše dobivaju time što povremeno imaju prilike biti u manjoj grupi po sposobnostima sebi jednakih/ ili sličnih učenika. Također nastojimo prepoznati neke njihove posebne interese i uključiti ih eventualno u različite školske i izvanškolske aktivnosti. Nastojim raditi na senzibilizaciji učitelja za potrebe darovitih, posebno bih voljela da se više vrednuje mentorski rad učitelja s darovitima (koji je kako stvari stoje prepušten osobnom entuzijazmu pojedinaca)

  23. #73

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    2,716

    Početno

    Citiraj no@ prvotno napisa
    U principu identifikacija darovitih je nešto što su obvezne provoditi sve OŠ (prema "Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika" - može se npr skinuti na ovoj str: http://www.dijete.hr/?child=documents&nav=13 , ako nekoga zanima ) no u praksi se manjkavo provodi, najčešće zbog malog broja psihologa po školama.

    Kriteriji identifikacije se obično određuju s obzirom na cilj ili svrhu programa- uvjetno rečeno - koji se kani provoditi. Kako se u školskom sustavu, preferiraju akademske sposobnosti i postignuća i kriterij se obično tako uzima - ispituju se kognitivne sposbnosti.
    No@, znači li to da bi sve škole trebale provoditi takvu vrstu identifikacije? Prvi puta čujem za to, u školi nam nisu ništa spominjali, a vjerujem da bi naša učiteljica reagirala da je nešto takvo bilo u planu.
    Usput, škola nam ima psihologa. Mogu li se njemu obratiti i pitati za ovo ili je to nešto što škola radi ili ne radi bez obzira na upite roditelja? Budući da s M. nikad nismo prošli ni jedno testiranje voljela bih to napraviti. Zbog nje, ne zbog sebe. Na neki način bih joj željela pomoći, ali se sama baš ne snalazim u tome, a, koliko sam shvatila, kod TS je velika gužva.
    Ako želiš možeš mi poslati više podataka o tome i na pm. Rekla sam već da su mi svi savjeti dobrodošli.

  24. #74

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    mim, vjerujem da se svakako možeš obratiti svom školskom psihologu. On/ona će ti najbolje reći može li testirati tvoju kći i kakvi su mu/joj planovi po pitanju identifikacije darovitih (u nekim školama je to objektivno vrlo teško izvesti zbog slabe opremljenosti psihologijskim testovima i/ili iznimno velikog broja učenika).
    U svakom slučaju nemoj očekivati jednako opsežno i detaljno testiranje kao kod TS. No i kod školskog psihologa možeš dobiti pouzdanu i prognostički valjanu procjenu djetetovih sposobnosti.

    Ne znam u koji razred tvoja kći ide - identifikacija se obično iz više razloga provodi u 3. razredu.

  25. #75
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Je, M. je identificiran kao darovit, ali me zanima što škola radi po tom pitanju. OK, on dolazi u školu s papirom od TS, ali pitanje je što tamo nalazi. Sviđa mi se ovo što kažeš o socijalizacijskom radu - on i ide na takav tip radionica kod TS, u svrhu bolje pripreme za školu. A pogotovo mi se sviđa mentorski rad, jer su tu mogu najbolje poklopiti interesi djeteta i znanje i iskustvo mentora. Kao profesorici, meni je taj način rada uvijek bio najdraži, jer je bio najugodniji za mene i za studente i davao je najbolje rezultate.

    Kažeš da takav rad ovisi o entuzijazmu pojedinca, znači školskog psihologa i učiteljice. Zanima me postoji li u HNOS-u neka obaveza škole da osigura darovitoj djeci neke posebne oblike rada? Možeš li preporučiti neke škole, npr. u istočnom centru grada?

  26. #76

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    1,218

    Početno

    HNOS je očaj za darovite zato što njima ne trebaju ovakva i onakva objašnjavanja jer kuže sve i bez toga. Treba im razvijanje radnih sposobnosti i discipline jer se inače s vremenom počnu šlepati na inteligenciju, a kad na kraju stvarno treba zagrijati stolac na fakultetu, ne mogu završiti fax, ili odugovlače unedogled.

  27. #77
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,740

    Početno

    Zanima me ima li neke konkretne koristi od identificiranja djeteta kao darovitog. A. je svakako bistar, za darovitost nisam sigurna. Prema tetama u vrtiću ispada da jest (tvrde da nisu imale dijete takvih sposobnosti u 10 godina rada). Sad ide u prvi razred, sve obavlja s lakoćom, komentari učiteljice su jako pozitivni, ali nije baš izjavila da ju je njegova darovitost oborila s nogu.
    Meni se opet čini da bismo trebali prepoznati potrebe djeteta i bez da nam netko sa strane kaže: da, on je takav i takav.

  28. #78
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Darovita djeca su uglavnom vrlo komplicirana i s njima nije lako. Često im se pripisuje problematičnost i hiperaktivnost, a zapravo se radi o znatiželji, dosadi, aktivnosti, nekonvencionalnosti, vlastitim rješenjima itd. Ako identificiraš djetetovu darovitost prvo skidaš tu stigmu s njega. Drugo, njima je potreban posebni rad, koji uvelike ovisi o vrsti njihove darovitosti, a tih kombinacija ima bezbroj, a isto tako i o njihovim slabim točkama. To ne možeš sam otkriti, a i zašto bi tapkao u mraku, kad ti netko može te osnove strukture ličnosti tvoga djeteta vrlo jasno i konkretno prikazati.

    Identifikacija darovitih je posebno važna za školu, jer bi oni bi trebali kroz školu dobivati dodatni input, ne samo u pogledu dodatnih sadržaja koji njih zanimaju nego i ovakve vrste rada o kojoj govori No@. Uglavnom, darovitost djeteta nije zgoditak na lutriji, kako mnogi misle nego jedna velika i teška dodatna zadaća za njih i njihove roditelje. Ja na to gledam kao na blagoslov, ali i jednako veliku odgovornost. Moju i njegovu.

  29. #79
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Da dodam još nešto, to ti je slično kao i kod sve djece s posebnim potrebama: rana dijagnostika, bolji rezultati i više izgleda na uspjeh.

  30. #80
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,740

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
    Darovita djeca su uglavnom vrlo komplicirana i s njima nije lako.
    Hi-hi, darovit možda i nije, ali zato kompliciran je!

    Pitanje, možda najviše za no@: ima li smisla da se odlučimo testirati na vlastitu ruku, ili da vidimo da li će takav poticaj doći od škole?
    I ne znam što bih mu rekla kad bismo se na to odlučili?
    U stvari, testiranje darovitosti mi kao koncept stvara nelagodu. A opet - možda bi to za njega i bilo dobro.
    Stvar je najviše u tome da ja nisam uvjerena da je on darovito dijete, iako jasno vidim da je jako pametno dijete i u nekim aspektima jako zrelo dijete. U stvari su me superlativi vrtičkih teta naveli da počnem o tome razmišljati, ja ga jednostavno nisam previše uspoređivala s drugom djecom, tim više što je on najstarije dijete u krugu naših prijatelja.

  31. #81
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    No@ će ti potpunije odgovoriti ovo vezano za školu, a ja ću ti reći svoje iskustvo. Mi smo uvijek kužili da je M. napredan, a to su kužili i u vrtiću. Mi nismo testirali darovitost nego smo ga testirali za upis u školu. Iz raznih razloga htjeli smo da to testiranje bude detaljnije nego ono koje se provodi u redovitom postupku prije upisa u školu. Moram reći da ja kod testiranja nisam očekivala ništa - on je takav kakav je, ja ga dobro poznam, a u detaljne procjene pojedinih kognitivnih i drugih sposobnosti niti sam se htjela niti mogla upuštati. To nije natjecanje za neki rezultat, naprosto upoznavanje strukture mišljenja svog djeteta na jednoj stručnoj razini. Malome smo rekli ono što je i bilo na stvari, to jest da se ide testirati za upis u školu. On je došao tamo svoje je odradio i gotovo. To mu ništa posebno nije predstavljalo. Bio je skroz opušten i suradljiv. Poslije je upao u radionicu koju mu također objašnjavamo kao pripremu za školu. Njegov nalaz smo dali vrtićkom psihologu i upotrijebit ćemo ga kod upisa u školu. Njemu samome darovitost nismo spominjali niti nam to pada na pamet. Ali ćemo mu na svaki način pomoći da svoje sposobnosti i realizira.

  32. #82
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,740

    Početno

    Na testiranju za školu nam je psihologica istaknula da je imao izvrstan rezultat, ali je istaknula i da je to test spremnosti za školu, a ne test inteligencije.

  33. #83
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Test inteligencije je samo jedan djelić ovoga što je M. prošao - tu se ispituju sve kognitivne sposobnosti, a isto tako i emotivna struktura djetetove ličnosti, kao i socijalne vještine.

  34. #84

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Lux
    Postovi
    907

    Početno

    Ja takođe mislim kontaktirati TS zbog testiranje, upravo da bismo od stručne osobe koja će nam posvetiti vrijeme dobili savjete u pogledu daljnjeg rada sukladno sklonostima našeg djeteta. Ono što je meni cilj takvog testiranja i eventualnih radionica, nije identificiranje eventualne darovitosti nego upravo bojazan da neke njegove sklonost ostanu nerealizirane. Čekanje škole i eventalnog testiranja i još manje vjerovatnog intenzivnijeg rada u školi mi se čini malo predaleko i prilično neizvjesno. Postoje pravilnici, upute o radu s drovitima, a čini se prakse zapravo jako malo, za što ipak ne okrivljujem nastavnike koji vjerujem sa 30 i više djece u razredu imaju pune ruke posla. Zapravo mi se iz mog školskog iskustva čini da se na kraju školski psiholozi, nastavnici, puno puno više bave "problematičnom " djecom, lošim učenicima , a oni drugi će se već sami snaći...
    Zdenka zanima me koliko jedno takvo testiranje traje, da li se događa sve u jednom danu ili je podijeljeno u više dolazaka? Malo me brine kako to predstaviti predškolskom djatetu? Zapravo ako je takva gužva kod TS mislim da i mi stgnemo taman do škole

  35. #85
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Pikulice, sve se odvija u jednom terminu. Prvih pola sata smo bili svi troje zajedno; to je bila neka vrsta obiteljske anamneze u kojoj smo svi troje dobivali pitanja i odgovarali. Nakon toga je M. bio oko 50 min na testiranju, sam. Imali smo još jedan termin, samo za roditelje, tjedan dana kasnije.

  36. #86

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    2,716

    Početno

    Citiraj pikulica prvotno napisa
    Postoje pravilnici, upute o radu s drovitima, a čini se prakse zapravo jako malo, za što ipak ne okrivljujem nastavnike koji vjerujem sa 30 i više djece u razredu imaju pune ruke posla. Zapravo mi se iz mog školskog iskustva čini da se na kraju školski psiholozi, nastavnici, puno puno više bave "problematičnom " djecom, lošim učenicima , a oni drugi će se već sami snaći...
    O, da, ispada da je tako u većini škola. Problematična djeca su redovito kod psihologa, s njima se radi, roditelji su pozivani, daju im se upute...a daroviti-s njima je lako: ocjene su im savršene, zainteresirani su za rad i još ako su i bez problema u ponašanju oni su san svakog učitelja. Iako, osobno nikad nisam srela darovito dijete bez problema u ponašanju. M. je brbljava, tj, nastoji jezikom pratiti tok svojih misli pa u konačnici ispada jaaako brbljava . Jedini problem koji je do sad imala u školi je bilo to da se nauči kontrolirati tj. da kao i ostali digne ruku i pričeka da bude prozvana. Što se odnosa prema drugima tiče bez lažne hvale mogu reći da je dijete koje ima jako razvijenu empatiju i prva prihvaća nove učenike, one kojima slabije ide, na neki način "obilježene"....ali samo ako ocijeni da je njihovo ponašanje u skladu s normama koje se moraju poštovati u razredu. Primjer: samoinicijativno se ponudila da pomaže učenici s disleksijom i primila ju je pod svoje jer je malena jako povučena zbog svog problema, ali je prva ustala u obranu razreda od nasilnog dečka koji ih je sve maltretirao (btw, s njim se puno radilo kod psihologa :/ ). Mogu reći da ima razvijene čvrste kriterije za dobro i loše i lako u ljudima prepozna ono dobro-neovisno o intelektualnim karakteristikama. Kad bih morala navesti ono što me kod nje najviše veseli onda bi to vjerojatno bila ta empatija.
    Zdenka, budući da ti i TS kod tvog M. radite na sociološkim vještinama vjerujem da si dobro proučila tematiku. Možeš mi reći koje se sve probleme u komunikaciji darovitih s ostatkom svijeta može očekivati? Moja M. je malo starija, ali mislim da bi problemi mogli biti slični pa me zanima što mogu očekivati? Za sad je tako otvorena i tako lako sklapa poznanstva da me ponekad toga malo strah. Nije joj problem započeti razgovor s djecom koja ne govore hrvatski, lako se upoznaje sa stranim osobama i vrlo brzo s njima uspostavlja vrlo topao odnos. Ipak, bojim se problema u komunikaciji s vršnjacima jer razlika u intelektualnom napredovanju između nje i nekih njenih prijatelja postaje sve veća, jednako tako i sfere interesa. Kad tu uzmem u obzir i titulu najbolje koju nosi stvarno se bojim problema. Ostala djeca kod kuće pričaju roditeljima o tome kako joj sve ide od ruke pa se bojim i komentara koje bi roditelji mogli reći pred djecom.
    no@, hvala ti, pitat ću psihologa uskoro o testiranju jer M. ide u 3. razred pa je izgleda sad pravo vrijeme za to.

  37. #87

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    zdenka2:

    Kažeš da takav rad ovisi o entuzijazmu pojedinca, znači školskog psihologa i učiteljice. Zanima me postoji li u HNOS-u neka obaveza škole da osigura darovitoj djeci neke posebne oblike rada? Možeš li preporučiti neke škole, npr. u istočnom centru grada?
    Jedan od ciljeva HNOSa na DEKLARATIVNOJ razini je razvoj posebnih programa kako za darovite, tako i za djecu s poteškoćama u ponašanju. HNOS se dosada pokazao relativno friendly za potrebe djece s poteškoćama u razvoju. Na žalost od OPERACIONALIZACIJE i REALIZACIJE programa za darovite za sada ništa konkretno.
    Previše i nije za očekivati s obzirom da je glavni moto HNOSa rasterećenje - daleko od koncepata diferenciranih programa.

    Što se tiče preporuke za školu: bojim se da nemam dovoljno relevantnih informacija na temelju kojih bi mogla preporučivati.
    Naime, čini mi se da se mišljenja o školama prenose "od uha do uha" (a ponekad s koljena na koljeno) na temelju paušalnih i prilično površnih informacija.
    (pretpostavljam da će ti TS preporučiti OŠ ML i/ili OŠ SSK)
    [/i]

  38. #88

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    vertex:

    Zanima me ima li neke konkretne koristi od identificiranja djeteta kao darovitog. Meni se opet čini da bismo trebali prepoznati potrebe djeteta i bez da nam netko sa strane kaže: da, on je takav i takav.
    Identifikaciju darovitih je potrebno provoditi zato što jedan znatan postotak lumena prođe kroz obrazovni sustav posve nezapaženo. Istraživanja i podaci iz literature pokazuju da učitelji, profesori i odgajatelji uspiju prepoznati oko 50%darovitih.
    Neprepoznati uglavnom ostaju lumeni iz slijedećih kategorija:
    a) djeca s razvojnim nedostatkom
    b) djeca iz nepovoljne obiteljske situacije
    c) djeca migranata
    d) djeca koja funkcioniraju ispod svojih mogućnosti
    e) darovite djevojčice

    Darovite je potrebno identificirati zbog njihovih posebnih potreba, koje uostalom mogu biti temelj za razvoj nekih rizičnih ponašanja; pa stoga identifikaciju možemo shvatiti i kao jedan oblik prevencije. Osim toga mislim da je pošteno (a mislim da bismo mogli govoriti i u kontekstu ljudskih prava) omogućiti im uvjete razvoja primjerene njihovim sposobnostima.

  39. #89

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    vertex:

    Pitanje, možda najviše za no@: ima li smisla da se odlučimo testirati na vlastitu ruku, ili da vidimo da li će takav poticaj doći od škole?
    I ne znam što bih mu rekla kad bismo se na to odlučili?
    U stvari, testiranje darovitosti mi kao koncept stvara nelagodu. A opet - možda bi to za njega i bilo dobro.
    Smisla ima. To ti je i zdenka2 napisala iz svog iskustva. Međutim ako nisi baš na čistu i imaš nelagodu po pitanju darovitosti, možda je bolje pričekati eventualni poticaj iz škole. Naime, djeca se uglavnom ponašaju "po modelu" i mnoge situacije interpretiraju na temelju vlastite procjene reakcije roditelja (ili drugih značajnih odraslih osoba). Ukratko: velika je vjerojatnost da će i tvoje dijete imati sličnu nelagodu (odnosno anksioznost) po pitanju testiranja i darovitosti.
    Što bi mu rekla?! Ne znam koliko je star? Ako sam sve "pohvatala" radi se o budućem prvoškolcu?!
    Treba mu dati onoliko informacija i pojašnjenja koliko sam traži. Ja inače, kod testiranja djece za upis u 1. razred ne govorim o testiranju. Kažem da ćemo ispunjavati listiće slično kao što su radili u vrtiću i da će im vjerojatno biti zabavno. Nastojim da budu opušteni i da nemaju osjećaj ispitne situacije. Pa možda možeš primjeniti sličan "recept".

    Na testiranju za školu nam je psihologica istaknula da je imao izvrstan rezultat, ali je istaknula i da je to test spremnosti za školu, a ne test inteligencije.
    Visok rezultat na Testu spremnosti za školu TSŠ, može biti dobar prediktor visokih kognitivnih sposobnosti (ali i ne mora). TSŠ mjeri i neke druge stvari kao što je (pred)znanje, grafomotorika i perceptivne sposobnosti.
    Test spremnosti za školu konstruiran je na taj način da selekcionira djecu koja nisu (još) spremna za polazak u školu. To znači da je posebno "osjetljiv" i dobro diferencira djecu s niskim postignućima, odnosno rezultatima. Suprotno tome, za identifikaciju darovitih primjenjuju se testovi koji dobro diferenciraju djecu ili odrasle s visokim rezultatima.

  40. #90

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    2,716

    Početno

    Citiraj no@ prvotno napisa
    Neprepoznati uglavnom ostaju lumeni iz slijedećih kategorija:
    .....
    e) darovite djevojčice
    No@, zašto??? Mislim, zašto baš djevojčice?

  41. #91

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    mim:
    Iako, osobno nikad nisam srela darovito dijete bez problema u ponašanju. M. je brbljava, tj, nastoji jezikom pratiti tok svojih misli pa u konačnici ispada jaaako brbljava
    Problemi u ponašanju su prilično ozbiljna kategorizacija, zapravo dijagnoza. Brbljavost sama po sebi nikako nebi išla pod taj nazivnik.
    Stoga molim pažljivo s upotrebom takvih termina u kontekstu problematike darovitih!

    zdenka2:
    Darovita djeca su uglavnom vrlo komplicirana i s njima nije lako. Često im se pripisuje problematičnost i hiperaktivnost, a zapravo se radi o znatiželji, dosadi, aktivnosti, nekonvencionalnosti, vlastitim rješenjima itd. Ako identificiraš djetetovu darovitost prvo skidaš tu stigmu s njega.
    Htjela bih svakako naglasiti - da ne bi bilo zabune- nisu svi hiperaktivci i PUPovci daroviti. Zapravo je takvih vrlo mali broj.

  42. #92

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    Citiraj mim prvotno napisa
    Citiraj no@ prvotno napisa
    Neprepoznati uglavnom ostaju lumeni iz slijedećih kategorija:
    .....
    e) darovite djevojčice
    No@, zašto??? Mislim, zašto baš djevojčice?

    Zbog uvriježenih stereotipa (znanstveno dokazanih):

    1) uspjeh i visoka postignuća djevojčica obično se pripisuju marljivosti, dobroj organizaciji i razvijenim radnim navikama

    2) uspjeh i visoka postignuća kod dječaka pripisuju se iznimnim sposobnostima

  43. #93

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    2,716

    Početno

    Citiraj no@ prvotno napisa
    Citiraj mim prvotno napisa
    Citiraj no@ prvotno napisa
    Neprepoznati uglavnom ostaju lumeni iz slijedećih kategorija:
    .....
    e) darovite djevojčice
    No@, zašto??? Mislim, zašto baš djevojčice?

    Zbog uvriježenih stereotipa (znanstveno dokazanih):

    1) uspjeh i visoka postignuća djevojčica obično se pripisuju marljivosti, dobroj organizaciji i razvijenim radnim navikama

    2) uspjeh i visoka postignuća kod dječaka pripisuju se iznimnim sposobnostima
    Ajme....kažeš-znanstveno dokazanih?? :shock: Strašno!! Hvala ti.

    Problemi u ponašanju su prilično ozbiljna kategorizacija, zapravo dijagnoza. Brbljavost sama po sebi nikako nebi išla pod taj nazivnik.
    Stoga molim pažljivo s upotrebom takvih termina u kontekstu problematike darovitih!
    Naravno da je tako, samo sam htjela naglasiti koji je jedini problem bio kod M. u vezi škole i privikavanja na istu. A kad kažem "brbljava" to je u 1. razredu bilo jako nekontrolirano. Stvarno joj je jezik bio prebrz. Sad je skroz ok, bila sam dosta puta u razredu za vrijeme nastave jer sam kao roditelj uključena u niz aktivnosti koje naša učiteljica provodi pa sam imala prilike vidjeti svoje dijete kako funkcionira na satu. Pravo osvježenje mi je bilo vidjeti je kako mirno sjedi i drži ruku u zraku, a jezik u ustima i čeka svoj red .

  44. #94
    nadica_b avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb, Kvatrić
    Postovi
    504

    Početno

    Bravo, ANčice što si maknula zajedljive primjedbe
    To je ono što je nas pratilo tokom cijelog njenog života, a kada sam svojedobno rekla da mala ide u Bistriće, dobila sma zajedljiv komentar kolegice "a kaj onda moja mora ići u tupiće?" Ne znam zašto baš kod darovitosti, drugi roditelj to osjećaju kao napadaj na sebe i svoje dijete.
    Mi smo moju kćer (15,5) prebacili na polugodištu 3. razreda u 4. Škola je bila jako protiv, tvrdili su da ona nije tako "jako" pametna usprkos svim testovima i dokazima. Kada je došla u 5. razred, na nju su se svi profaći obrušili da ju smlave i to joj je bio najlošiji prosjek u OŠ (prošla je s 5, ali ne s 5,0). Poslije ih je sve oborila s nogu i prolazila bez imalo muke s 5,0 - učila je s 5 promila svojih mogućnosti.
    Sada je 2. razred MIOC-a i svi joj priznaju visoku inteligenciju i - lijenost. ALi to će se već srediti.
    Eh, da još jedna sitnica - ja sam ju podučavala gradivo 3. i 4. razreda za ispit - bila sam šokirana brzinom upijanja i razumjevanja; u roku 2 mjeseca je svladala kompletno gradivo :shock:
    Ona ide u najstariju i prvu Tanjinu grupu - SVeznadar; Zdenka, pitaj Tanjino mišljenje o toj grupi i njihovoj intelektualnoj moći - čak je i ona zadivljena.
    Zadnji put smo njen IQ čuli kada je trebala ići u akceleraciju; bio je definitivno u kategoriji darovitosti.
    Kada je polagala testove spremnosti za školu, falila su joj samo 2 boda do max. Njen brat spada u kategoriju natprosječnih s ADD-om i on je imao točno upola manje bodova i još ga je vrtićka psihologica hvalila kao pametnog

  45. #95
    bubimirko

    Početno

    Nadica.....baš mi je drago zbog tebe.......no samo imam jedno pitanje ali naj me krivo shvatiti.....kako ona to sve podnosi-čini li nju to sretnom ili samo sve to činiš zbog sebe.......
    sveznadari.......veliš.....kaj se tamo radi s klincima? kak to zgleda, koliko često, koliko ih je u grupi i sl.
    hvala

  46. #96
    bubimirko

    Početno

    PUHOVI.... kaj ti je s pp....si puna? :?

  47. #97
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Mim, nisam ti ja neki stručnjak, tek sam počela proučavati to područje. Koliko su daroviti drugačiji, koliko se izdvajaju, ovisi o nizu okolnosti. Svako dijete je drugačije, svaka darovitost je drugačija. Tu mogu postojati i druge otegotne okolnosti, kao što je ADD ili ADHD i ne moraju. Koliko sam shvatila, kod velikog broja darovite djece je problem u tome što imaju vrlo loše razvijene socijalne vještine, pa su izdvojeni na dva načina. U tom kontekstu, rekla bih da ti ne moraš biti zabrinuta, jer tvoja kći pokazuje interes za društvo i sposobnosti da uspostavi kontakte. Kod mog M. je srećom isto tako, njemu je društvo jako važno i uvijek će se znati prilagoditi djeci. Malo više poteškoća ima s odraslima - s onima koji mu pristupaju kao maloj bebi i s autoritetima bez argumenata.

    Druga stvar je ta što su darovita djeca već po definicija izdvojena - oni se naprosto previše razlikuju od drugih. Moj M. ne kuži tu razliku, ali se zna ponekad ljutiti kako njegovi prijatelji nešto ne shvaćaju što je njemu jasno kao dan. On misli da ga zafrkavaju. Mislim da takve situacije postaju izrazitije u školi. Ona djevojčica iz moje točke 4. je na početku školovanja imala dosta problema sa socijalizacijom. Htjela je društvo vršnjaka, ali nije znala što bi počela s njima, bila je jako osjetljiva na nepravdu i obračunavala se s njom, cijeli prvi razred je šetala po razredu i odgovarala učiteljici. Gutala je knjige koje će njezini vršnjaci čitati tek za 4-5 godina i to gutala - knjiga po danu. Živjela je u svom svijetu. Znala je biti proglašena i problematičnom. S vremenom se je našla u nekim predmetima i počela je ulaziti u dubinu, čitati znanstvene knjige za odrasle. U socijalnom smislu stekla je neke vještine - naučila se prilagoditi vršnjacima, a istovremeno i odustala od ideje da je svi moraju prihvatiti. Stvorila je krug prijatelja, a u razredu funkcionira, iako nije baš uvijek sretna.

    Kad pogledaš odrasle ljude koji su daroviti, jasno je da su oni uvijek na neki način sami. Razumiju ono što drugi ne razumiju, drugačije gledaju na svijet i drugačije se prema njemu odnose. To ih jako često čini usamljenicima. Neki od njih jako loše funkcioniraju socijalno, ali ima onih koji se znaju pozicionirati u društvu, imaju obitelj, krug prijatelja i uredne odnose na poslu, sa susjedima i tako. I oni se osjećaju izdvojeno, ali se nekako nose s tim. Problem je i u osobnosti darovitih - oni su redovito individualci, beskompromisne osobe, nekonvencionalne osobe koje se odupiru uvriježenim pravilima. S tim osobinama nije baš lako živjeti.

    Mene u sadašnjem trenutku zabrinjava ono što je nekoliko puta napomenula Ivana2, o čestom nedostatku radnih navika kod darovite djece, zbog toga što im je sve prelako. To je ono što je spomenula no@ o djeci koja u školi funkcioniraju ispod svojih mogućnosti. Zbog toga mislim da je identificiranje darovitih neophodno - ako se s njima radi i pomaže im se, tako nešto se neće dogoditi. Tvoja kći je izvrsna učenica, ali koliko sam ja čula i pročitala, to nije slučaj sa svom darovitom djecom. Dapače, oni znaju imati u školi problema s ocjenama i radom. Od stručnjaka sam čula da najveći postotak tzv. petnulaša čine iznadprosječna djeca, dok kod darovitih vlada veliko šarenilo, odnosno oni mogu biti i prilično loši učenici, jer imaju problema sa sustavom. Tu može puno pomoći okolina - roditelji, učitelji, psiholozi, pedagozi. Mislim da je u svemu tome ključna riječ prihvaćanje. Darovito dijete prvo mora biti prihvaćeno od svojih roditelja, bližnjih, nastavnika, djece, a onda ono mora prihvatiti sebe kao drugačije i prihvatiti druge oko sebe. Moj M., izrazito društveno i otvoreno dijete, ne želi biti drugačiji. Njemu je glavni društveni cilj da bude "isti kao svi dečki". On kuži da je pametan i ponosi se nekim svojim znanjima i postignućima, ali se ne mjeri s drugima, uopće. U školi će to vjerojatno biti drugačije, jer tamo vlada kompeticija. Ja mislim da on mora skužiti da je drugačiji, prihvatiti to i uklopiti se takav kakav je među druge. S obzirom na iskustvo njegovog odnosa prema posvojenju i prihvaćanja toga i, isto tako, njegovih izraženih socijalnih vještina, mislim da će u tome i uspjeti. Mi smo tu da pomognemo, a očekujem i podršku škole

  48. #98
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    Citiraj no@ prvotno napisa
    Citiraj mim prvotno napisa
    Citiraj no@ prvotno napisa
    Neprepoznati uglavnom ostaju lumeni iz slijedećih kategorija:
    .....
    e) darovite djevojčice
    No@, zašto??? Mislim, zašto baš djevojčice?

    Zbog uvriježenih stereotipa (znanstveno dokazanih):

    1) uspjeh i visoka postignuća djevojčica obično se pripisuju marljivosti, dobroj organizaciji i razvijenim radnim navikama

    2) uspjeh i visoka postignuća kod dječaka pripisuju se iznimnim sposobnostima
    to sam pred nesto skoro procitala i u austrijskim novinama. (kako mi cura ide u skolu, obrazujem se i ja. )

    to me je zaista sokiralo:
    crno na bijelo napisani rezultati znanstvenih istrazivanja:

    u skoli uspjesne curice: kaze im se da su marljive i vrijedne.
    u skoli manje uspjesne curice: nistu tako pametne, sto one tu mogu.

    u skoli uspjesni djecaci: pametni, sposobni....
    u skoli manje uspjesni djecaci: ma pametni su oni, samo malo ljeni.

    + da se u principu vremenski djecacima posvecuje vise vremena...

    doduse ja se oduvjek trudim da inu "cjepim" od takvih besmislica, ali ni malo me ne raduje to citati.

  49. #99
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    To za djevojčice je istina. Ali, za ravnotežu, postoje dodatni problemi i za dječake. Oni su redovito "zločesti" i "problematični" čim malo ispadnu iz struje.

  50. #100
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    to je tocno. meni se jos od vrtica dize kosa na glavi kada za decke kazu da su "schlim" (za razliku od "brav")

    inace zdenka, ja nisam zaista nikakv strucnjak za darovitost, ali po onom kako ti opisujes svog sina, posto je drustven i socijalan, on se mozda uopce nece osjecati izdvojen ili osamljen ili imati vece probleme sa sustavom.
    postoji puno ljudi koji nisu daroviti, a imaju probleme tipa neshvacenosti, usaamljenosti, posebnosti...
    postoje i jako daroviti ljudi koji se dobro uklapaju u uzu i siru zajednicu.
    i kad usporedis edisona i teslu. oboje su bili geniji. jedan prilagoden, drugi neprilagoden.
    tako da mi se cini, cemu se i nadam, da tvoj m ne bi trebao imati socijalizacijskih poteskoca.
    e sad, u kolikoj mjeri ce njegova nadarenost biti podrzana odgovarajucim nastavnim programom, to je drugo pitanje.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •