Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Peterlin]

I da, stvar je u interesima. Moj malac mrzi crtati, ali voli pisati slova. Mala pak obožava crtati, njen crtež s 3 godine izgleda ko njegov s 4 i pol.

Da, ovo je točno.... Moj E. je volio crtati, a voli i dan danas. Zna crtati na ruke, ali i u brojnim aplikacijama. Moj L. nije volio crtati nikad, a ni tad... Taj zna nacrtati samo sheme i nacrte, ali slobodno crtanje = nula bodova. S druge strane, kad je prvi put vidio nacrt bazena (dobio od rođaka građevinara), danima se nije odljepljivao od toga.

Pri upisu u školu rekli su nam da su mu vještine crtanja na razini trogodišnjaka, jer se tražilo da nacrta ljudsko biće. Da su ga tražili da nacrta bor s lampicama i kuglicama - bila bi druga stvar. Kad mu je to logopedica nacrtala u bilježnicu, odmah je docrtao utičnicu , jer lampice ne mogu raditi bez toga, hehehe... Imam to spremljeno (dokazni materijal).

[Peterlin]

Još literature - u KGZ katalogu našla sam da ima za posuditi knjiga Pametnica u svemiru autorice Irene Orlović.

https://katalog.kgz.hr/pagesResults/...edId=976000266

[Kaae]

Meni se sve takve stvari cine super.. relativnim. S obzirom na pandemijsku godinu i kolicinu ekrana kojoj su djeca izlozena od ozujka (ne zanima me stetan utjecaj na buducnost, sve mi je jasno; ovo je prezivljavanje u sadasnjosti), kcer kojoj je 5 godina i 6 dana zna sve i svasta sto u nekim drugim okolnostima ne bi znala. Ali ne zna zbog toga sto briljira iz informatike, vec zbog toga sto ima 3 godine starijeg brata i sto im je otac IT business analyst pa su dobili u ruke nesto sto inace ne bi dobili. I tako ona vec mjesecima instalira i deinstalira, a i kupuje, ako zaboravimo podesiti parental controls. I to sve bez konkretnog citanja; pocinje natucati. Brojeve zna odavno.


Ja bih okarakterizirala nadarenim nesto sto se dogadja samo od sebe, van nekih uobicajenih okvira. Sve drugo su interesi i trud, kojem nekom treba vise, a nekom manje. No moguce je i da sam ja cijepljena americkim sistemom gdje je vrednovanje (djece) manje izrazeno i nikad javno, unutar skolskog i vrtickog sistema. S obzirom da djeca krecu u skolu (u kolovozu ili rujnu) one godine kad napune 5 do 1. kolovoza, ocekivalo bi se da znaju procitati brojke. Neki znaju samo do 10 ili 20, a neki broje i citaju do beskraja. Opet ovisi o interesu, a i cesto o ambiciji roditelja.

[Vrci]

Ne znam jel tocno tema, no djelomično spada tu (jer je on deklariran kao nadaren) - kako zainteresirati za citanje malca koji stalno trazi cinjenice,a ne pusti se masti?
npr.jucer čitamo, i prva strana
"Vuk je jako volio jesti papir i knjige"
"A zasto voli papir? Zasto je jeo knjige? Kako moze tako? Jel samo on to voli?"

[tanja_b]

Ne znam jel tocno tema, no djelomično spada tu (jer je on deklariran kao nadaren) - kako zainteresirati za citanje malca koji stalno trazi cinjenice,a ne pusti se masti?
npr.jucer čitamo, i prva strana
"Vuk je jako volio jesti papir i knjige"
"A zasto voli papir? Zasto je jeo knjige? Kako moze tako? Jel samo on to voli?"

Uz takva pitanja se itekako može prepustiti mašti, to što on pita nisu činjenice. Meni iz tih pitanja izgleda kao da traži više detalja u priči, a tu se može fantazirati na razne načine.
Činjenice bi bile npr. da ti počne tvrditi da je nemoguće da vuk jede papir

[Tanči]

Ne znam jel tocno tema, no djelomično spada tu (jer je on deklariran kao nadaren) - kako zainteresirati za citanje malca koji stalno trazi cinjenice,a ne pusti se masti?
npr.jucer čitamo, i prva strana
"Vuk je jako volio jesti papir i knjige"
"A zasto voli papir? Zasto je jeo knjige? Kako moze tako? Jel samo on to voli?"

Odgovori mu i on će pitati dalje, a ti moraš odgovarati.
Sjećam se prve vožnje tramvajem sa mojom kćeri: imala je točno dvije godne. Bila je u trapericama na tregere i starkama, a kosica slaba i rjetka pa je izgledala ko dečko. (što su svi i mislili do njene 3. godine) i cijelo vrijeme je ispitivala: kaj je ono, kaj to piše, mamaaaa, a kaj je ono...Nije se gasila, a ja sam strpljivo objašnjavala i čitala natpise sa zgrada.
Pola tramvaja ju je gledalo u šoku, a druga polovica raznježnjeno.
Na Trgu, prije izlaska mi je prišao jedan gospodin i rekao da nas sluša od Črnomerca, on je profesor na Filozofskom, ovako kako se mala ponaša se ponašaju djeca od 4-5 godina starosti, on se meni divi kako strpljivo odgovaram djetetu, to je savršen pristup...
Ne kažem da je on 100% u pravu. a ni da zna kaj govori, ali s djecom TREBA raditi.
Treba se baviti s njima.
Mi smo prvi od kojih dobivaju informacije.
Ja sam to radila od kad sam ju rodila.
Npr. ona ima osam dana, prvi put joj sama mijenjam pelenu jer smo upravo došli iz rodilišta. Muž snima kamerom, a ja brbljam: sad ćemo promijeniti pelenicu, oho pa tu ima nešto u peleni, to je kakica! Sad će mama očistiti guzu...i da ne davim dalje s tim, ja sam tako oduvijek SVE, baš sve prokomentirala s njom.
Znali su mi ljudi govoriti da zašto razgovaram s njom kad me ona ne razumije.
Ne razumije?!?!
Razumije ona itekako, samo je premala da odgovori, ali razumije me 100%.
Danas imam itekako nadarenu, pametnu, natprosječno inteligentnu kći.
Možda je za to zaslužan pola njen karakter, ali je bome druga polovica odgoj.

[zutaminuta]

Nije se gasila, a ja sam strpljivo objašnjavala i čitala natpise sa zgrada.
Pola tramvaja ju je gledalo u šoku, a druga polovica raznježnjeno.

Sad i mene raznježilo.

[Peterlin]

Ne znam jel tocno tema, no djelomično spada tu (jer je on deklariran kao nadaren) - kako zainteresirati za citanje malca koji stalno trazi cinjenice,a ne pusti se masti?
npr.jucer čitamo, i prva strana
"Vuk je jako volio jesti papir i knjige"
"A zasto voli papir? Zasto je jeo knjige? Kako moze tako? Jel samo on to voli?"

Dijete ti je bistro. Kakav je to vuk koji jede papir? Njemu (i meni) to zvuči glupo. Kakva je to knjiga uopće? Neki nabrijani ekolog koji ne zna kako funkcionira dječji mozak eventualno može smisliti takvu bedastoću.

Prerano je za alegorije i metafore. Čovječe, kako je meni išla na živce moja svekrva dok su djeca bila u toj dobi... Znala im je reći "Sudario si se s bukvom?" a oni nisu ni znali kaj je bukva, a još dugo godina nisu razumijevali preneseno značenje. Dugo joj je trebalo da shvati kako djeca u toj dobi riječi shvaćaju doslovno.

Ako tvoje dijete zna (što je vjerojatno, jer je bistar i informiran) da vuk jede meso i lovi plijen u šumi, naravno da postavlja takva pitanja. Trebat će dugo vremena dok nauči razumijevati literarne kerefeke, šale i slično. Djeca ne razumiju viceve, ne razumiju ironiju, trebat će im puuuuno više informacija da to shvate.

Jesi li ikada primijetila kako klinci lagano prepoznaju prenemaganje i neiskrenost? Npr. kad se netko nekome uvlači u zadnjicu? Štajaznam, kad mladi susjed daje komplimente ocvaloj udovici? Klinci misle da je to glupo i jasno to iskazuju. Jao... moji su potrošili cijelu osnovnu školu da nauče iskoristiti tu suptilnu komunikaciju. Prepoznavali su je oduvijek, aliiii tek su u srednjoj školi naučili kako to iskoristiti, recimo u komunikaciji s profesorima. Prije im to nije išlo.

***

Na tvom mjestu ja bih rekla djetetu da onaj koji je pisao knjigu nema pojma o tome što vuk voli i da bi mu to trebalo objasniti. Morat ćeš pažljivo birati literaturu, jer NEMA ŠANSE da on pusti takvu notornu glupost - vuk koji jede papir i karton, ma kaj god... To je glupo za odrasle, a još gluplje za male klince.

[Kaae]

Dijete ti je bistro. Kakav je to vuk koji jede papir? Njemu (i meni) to zvuči glupo. Kakva je to knjiga uopće? Neki nabrijani ekolog koji ne zna kako funkcionira dječji mozak eventualno može smisliti takvu bedastoću.

Ovo sad stvarno ne razumijem.

Ako dijete ne poludi od cuda i uzasa sto je vuk pojeo papir, onda nije bistro? Je li barem onako prosjecno ili skroz glupo ako, npr., zna da vuk u sumi jede meso koje sam uhvati, u zooloskom vrtu sto mu bace, a u knjizi sto god da autor napise? U nasim obrazovnim ustanovama ih uce ovo trece, odnosno ukljucuju informacije o vuku kao zivotinji, a i vuku kao liku iz knjige.

I onda razna djeca imaju razna pitanja. A neku bas briga, ne zanimaju ih nesto knjige.

[Peterlin]

Ovo sad stvarno ne razumijem.

Ako dijete ne poludi od cuda i uzasa sto je vuk pojeo papir, onda nije bistro? Je li barem onako prosjecno ili skroz glupo ako, npr., zna da vuk u sumi jede meso koje sam uhvati, u zooloskom vrtu sto mu bace, a u knjizi sto god da autor napise? U nasim obrazovnim ustanovama ih uce ovo trece, odnosno ukljucuju informacije o vuku kao zivotinji, a i vuku kao liku iz knjige.

I onda razna djeca imaju razna pitanja. A neku bas briga, ne zanimaju ih nesto knjige.

Pa kao i djeca, i odrasli imaju različit pristup. Očito... Moj mlađi je bio kao dijete koje je Vrci opisala. Stariji je prihvaćao sve, a takvi su i danas. A ti biraj iz koje si ti vreće. Očito imaš pitanja kad si se zapiknula za moj sasvim običan post.

Prijevod google translate: mislila sam reći da svaki roditelj treba pokušati razmisliti zašto njegovo dijete postavlja baš takva pitanja. Nisam tvrdila da je to univerzalna istina. Ali očito nekima trebaju dodatna objašnjenja i uvijek je tako. Over and out.

[zutaminuta]

Moraš mu dat odgovore na pitanja. I nakon toga još pitanja.
A koliko ima?

[Lili75]

A moguce da i pita u tom smislu, pa kako je to moguce da vuk jede papir kad ga vuk ne jede. Ne znam zaista.

Ja sam vise tip od cinjenica nego maste, pa mi nekako shvatljiva ta pitanja.

[mitovski]

Tanči ovako je slično bilo i kod nas. Sad si me podsjetila... Imala je godinu i pol kad smo završili na Rebru na hitnoj zbog urinarne infekcije. Još sam dojila. Razmišljali su da li da ju hospiraliziraju pa su ipak odlučili da ne i da će joj dati intravenozno antibiotik i infuziju. Ulazi sestra svako malo, vidi ju da cica, uđe opet kontrolira infuziju, okrenuta bam leđima a J. mene pita... Mama koliki će to još dugo curiti (s 1.5g), a sestra se okrene.. Šok na licu i pita: Tko je to rekao?.. Ja kažem.. Ona... Kaže ona.. Nemoguće pa ima samo 1.5g... Uglavnom cijela hitna nas je došla vidjeti... J. Naravno više nije htjela ni a reći.
Da, pitanja je uvijek bilo puno i nikad im nije bilo kraja i bilo je i frustracija kad nije bila zadovoljna odgovorima, a pogotovo kad su odgovori bili drugačiji od onog što je ona zamislila.

[Tanči]

Tanči ovako je slično bilo i kod nas. Sad si me podsjetila... Imala je godinu i pol kad smo završili na Rebru na hitnoj zbog urinarne infekcije. Još sam dojila. Razmišljali su da li da ju hospiraliziraju pa su ipak odlučili da ne i da će joj dati intravenozno antibiotik i infuziju. Ulazi sestra svako malo, vidi ju da cica, uđe opet kontrolira infuziju, okrenuta bam leđima a J. mene pita... Mama koliki će to još dugo curiti (s 1.5g), a sestra se okrene.. Šok na licu i pita: Tko je to rekao?.. Ja kažem.. Ona... Kaže ona.. Nemoguće pa ima samo 1.5g... Uglavnom cijela hitna nas je došla vidjeti... J. Naravno više nije htjela ni a reći.
Da, pitanja je uvijek bilo puno i nikad im nije bilo kraja i bilo je i frustracija kad nije bila zadovoljna odgovorima, a pogotovo kad su odgovori bili drugačiji od onog što je ona zamislila.

Sunce malo, slatko [emoji3590]
Super priča.
Da, moja je isto jako rano počela govoriti i isto s negdje godinu i pol je govorila potpuno ispravno. Ona uopće nije tepala i to mi je bilo žao.
Nije ni puzala.
Tako je neke faze jednostavno preskočila.
A kad smo kod doktora:
Muž imao moždani, hitna ga vozi na SD. Nas dvije s njim.
Mala ima 3g.
U bolnici CT, razgovor s neurologom i on mi na kraju kaže da muža mora i otorinac pogledati. Ok.
Mala cijelo vrijeme sa mnom.
Šuti i sluša.
Poslije sam joj objasnila kaj je s tatom.
Par dana kasnije ostavim ju u igraonici u King crossu.
Vraćam se po nju, a obje odgajateljice navale na mene.
Kako im je mala ispričala za moždani, CT, sve do riječi kako je dr govorio.
Dijagnoze, terapije, otorinolaringolog...
Sve, bez ijedne greške.
Žene u šoku, pitaju jel’ to istina i odakle joj to...
Uz svu muku, meni je to tada bilo komično.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Vrci]

Ma nemam problema s odgovaranjem, stalno pricamo, razne teme. Nema on srama s pitanjima isto
Samo bih voljela da eto kad citamo knjige može nesto prihvatiti kako je. Al možda eto i griješim

[tanja_b]

Ma nemam problema s odgovaranjem, stalno pricamo, razne teme. Nema on srama s pitanjima isto
Samo bih voljela da eto kad citamo knjige može nesto prihvatiti kako je. Al možda eto i griješim

Probat ću ti odgovoriti što općenitije, da tema ne ode u smjeru individualnih prepričavanja.
Što se tiče čitanja - morat ćete probati više tipova knjiga dok ne otkrijete što mu najviše leži. Nisu ni sve slikovnice za svakog. Neke priče će prihvatiti od prve, neke će mu biti bezveze. Kad se sjetim koliko sam slikovnica svojedobno kupovala, pa su se neke čitale stalno i više puta, a neke bismo pročitali jednom i nikad više. Danas je pogotovo izbor velik, ali treba znati i izabrati (hoću reći, ima i puno gluposti koje se prodaju pod dječju literaturu). Isplati se takve stvari posuđivati u knjižnici.

Ako je blizu polasku u školu, probajte s pravim dječjim knjigama, ne slikovnicama. Dječje beletristike ima mnogo i u toj dobi ih treba zainteresirati za čitanje, kasnije će biti sve teže (ili će im se školska lektira zamjeriti pa će čitanje postati manje zanimljivo). Ako ne voli svijet mašte, probaj s realističnim knjigama u kojima je sve zdravorazumski prihvatljivo. Sama ćeš najbolje znati što mu se sviđa, a što ne.
Iz iskustva, kod nas su u toj dobi najbolje prolazili pravi, bezvremenski dječji klasici. Šegrta Hlapića i Matu Lovraka pročitavali smo ne znam ni sama koliko puta. Kasnije je počeo sam čitati knjige (nekako baš u drugom polugodištu 1. razreda), i bolje su mu ležale fantazije tipa Harry Potter i slične bajkovite proze (što je meni bilo teško pomiriti sa svojim ukusom jer sam oduvijek više voljela čisti realizam, ali različiti smo).

I da dodam još i to - bez obzira bilo dijete darovito ili ne, na čitanje ih je uvijek dobro poticati. S mojim sinom u razred ide dečko koji je u prirodnim predmetima stvarno genijalac, ali, eto, prezire književnost i iz principa ne čita nikakvu beletristiku. Po meni, on je na gubitku. Čitanje obogaćuje ličnost u mnogo pogleda, a svima nam je stalo da nam djeca odrastu u kompletne ličnosti.
(ni mojem se ne da čitati, zbog manjka vremena i hrpe drugih zanimacija, ali ipak uspijevam biti dovoljno dosadna tako da povremeno čita i on - nema mu druge )

[Vrci]

Ma čitali smo Vuka koji nije volio čitati Tako počinje, ne voli čitati knjige nego ih jede

Imamo par knjiga iz te serije (Vuk koji je htio biti druge boje, Vuk koji je htio biti superjunak, Vuk koji je htio obići svijet...) i meni su zapravo fora. Jer su na kraju edukativne. Mislim u ovoj vuk zaspi pa sanja razne likove (Petar Pan, Mowgli, Pinokio...) i onda kad se probudi skuži da su knjige super i da ih želi čitati.

[Peterlin]

Ma čitali smo Vuka koji nije volio čitati Tako počinje, ne voli čitati knjige nego ih jede

Imamo par knjiga iz te serije (Vuk koji je htio biti druge boje, Vuk koji je htio biti superjunak, Vuk koji je htio obići svijet...) i meni su zapravo fora. Jer su na kraju edukativne. Mislim u ovoj vuk zaspi pa sanja razne likove (Petar Pan, Mowgli, Pinokio...) i onda kad se probudi skuži da su knjige super i da ih želi čitati.

Ma svaka čast, ali moraš se pripremiti na trik pitanja i doooobro obrazložiti odgovore. Osim toga, moraš imati na umu da djeca ne vide stvari na isti način na koji ih mi vidimo. Očito se s tim susrećeš često, inače ne bi mi o tome ovdje diskutirali.

[Vrci]

A da, rekla mi logopedica da nek se pripremim na to da njega neće svi razumjeti i da će on stvari drugačije shvaćati. I to ne u lošem smislu jel

[Peterlin]

A da, rekla mi logopedica da nek se pripremim na to da njega neće svi razumjeti i da će on stvari drugačije shvaćati. I to ne u lošem smislu jel

Da, nije to loše nego drugačije. Treba uzimati u obzir njihov način razmišljanja. Takva nas djeca tjeraju da i mi sami promislimo prije nego im odgovorimo. Ponekad se zapiknu za detalje koji bi nam promaknuli, ali žele odgovore i onda se moraš dobro snalaziti da zadovoljiš njihovu znatiželju. Osim toga, moji su brzo shvatili da mama i tata nemaju sve odgovore, pa su naučili tražiti dalje: Da pitam dedu? Možda on zna... I točno prepoznaju tko im može dati odgovore iz kojeg područja. Ubrzo će doći komentari "Ah, ti to ne znaš..." Mene su tu satrli s elektronikom u jako ranoj dobi, hehehe... Ja to ne znam, oni će pitati tatu. Tata to ne zna, oni će pitati profesora informatike. Za igranje šaha - naravno da ja to ne znam, ići će igrati sa stričekom Ž., animatorom u knjižnici... Neke stvari su ih brzo prošle, a druge ostale do danas.

Napomena - moja djeca nisu bila nešto ekstra darovita, samo bistra. Ako imaš dijete koje je istinski darovito i baš jako odskače, to je sve još naglašenije i kompliciranije.

[Mima]

Prepričat ću vam jednu anegdotu koja me se jako dojmila, a vjerojatno ima nešto malo veze s nadarenom djecom, a više s ukusima djece općenito.

Moja kći je kad je bila mala od bake dobila jednu slikovnicu o Sunčevom sustavu. To nije bila znanstvena slikovnica, nego izmaštana, radilo se o tome da na svakom planetu ili žive neke životinje, ili teku rijeke čokolade, takve stvari. Uglavnom, moja curka je jako voljela tu slikovnicu, pa ju je čak prepisivala i crtala svoje vlastite slike za svaki planet.
U nekom trenutku sam skužila da je neko dječje kazalište, mislim da se radilo o Tvornici lutaka, napravilo predstavu po toj slikovnici. I tako sam odvela kćer na tu predstavu.
Skupilo se dosta djece, a dosta ih je nosilo i razne znanstveno utemeljene slikovnice/enciklopedije o Sunčevom sustavu
Uglavnom, kad su ovi jadni glumci počeli izvoditi predstavu, klinci su se počeli buniti i vikati: nije tako! To nije istina! Na Plutonu ne žive psi!
Dakle, znamo da je dosta klinaca (možda nadarenih) jako zainteresirano za svemir i jako puno znaju o tome, pa su očito bili privučeni naslovom, a nisu očekivali bajke, nego znanstveno utemeljenu predstavu . Dok je recimo mom djetetu bilo divno crtati kako psi zakopavaju kosti na Plutonu.

[marta]

Neće djeci ništa falit ako ne budu znala brojat do 32569 sa 5 godina.

[kli_kli]

Neće djeci ništa falit ako ne budu znala brojat do 32569 sa 5 godina.

x

[mitovski]

Neće djeci ništa falit ako ne budu znala brojat do 32569 sa 5 godina.

Slažem se s tim, ali ne kužim komentar na ovoj temi. Da se krivo ne shvatimo, moja nije znala brojati...znala je ono u granicama normale, ali ima djece koja to žele i traže. Ako je dijete darovito i stalno traži i hoće i želi zašto ga zaustaviti, zašto mu to ne dati. Ne mislim da darovitu djecu tjeraju roditelji, većina njih traži to sama od sebe.
Dijete moje prijateljice (evo sad je i student) je baš strahovito nadareno dijete za matematiku...on je baš darovit u punom smislu te riječi. Kad je dolazila po njega u vrtić kad je imao 4g, morala je imati pripremljene listiće tipa s razlomcima da ih rješava u autu do kuće inače bi povilenio.

[ki ki]

Onda nisu posebna [emoji3]

[sirius]

Onda nisu posebna [emoji3]

Rekla bih da jesu itekako cak i ako nisu darovita. Ili mozda cak i jesu darovita bez brojanja od 32569 ili tecnog citanja prije svoje pete. Postoje razne vrste darovitosti.

[Vrci]

Mislim, nisam ni ja svog drilala. Ostala sam paf kad mi je teta rekla da on prepoznaje prvi i zadnji glas/slog u riječi jedini u grupi. Kad je imao manje od 5 god, ne znam točno. Mislim to definitnvno nismo radili s njim. Na tu stranu je navudren
Al zato mu fali u drugim područjima.

Isto kao što mi teta rekla, jao pa vaša mala nam je pokazala i točno rekla sva slova, a ima tek 3 godine. Velim, ja ne znam jel to neobično il ne, i stariji je razno znao. Ona ima njegove igračke, tamo je i abeceda puzzle, to smo slagali, on pričao i mi, zapamtila je
Meni je u današnje vrijeme neobično čuti da predškolarci ne znaju slova/brojeve. Jer meni je to sve isto dio igre s njima

[zutaminuta]

Hahahaha, daj jbt, pa imamo novog Pereljmana.

[mitovski]

Hahahaha, daj jbt, pa imamo novog Pereljmana.

Ne kužim te.. Misliš da lažem ili? Malom je bilo predloženo da preskoči nekoliko razreda. Na svim državnim natjecanjima iz matematike i fizike je rasturao. Da, rješavao je razlomke s 4.g. i stalno je tražio još i još.
Ne kužim, misliš da ne postoje izuzetno nadarena djeca. Da se takav jedan rodi i nikad više ili da ih nema u Hrvatskoj?

[zutaminuta]

Ne kužim te.. Misliš da lažem ili?

Ne, obratno. Izraz divljenja. Zamišljam ga kak rastura neku stoljetnu jednadžbu. Bez ironije.
A baš mi u Hrvatskoj svako malo imamo neke genijalce za matematiku i informatiku koji rasture na natjecanjima.

[mitovski]

Ne, obratno. Izraz divljenja. Zamišljam ga kak rastura neku stoljetnu jednadžbu. Bez ironije.
A baš mi u Hrvatskoj svako malo imamo neke genijalce za matematiku i informatiku koji rasture na natjecanjima.

Nedostatak online komunikacije... Moje isprike... Potpuno sam krivo shvatila ton!

[rosa]

Naravno da treba poticati darovitu djecu, no ne treba se zavaravati da je pola ili cak i vise od toga na angazmanu roditelja/okoline.

Taj poriv dolazi iznutra kao nesto najprirodnije, kao disanje, potreba da se upozna jos i jos. Veliki kapacitet imas ili nemas.
Radim s djecom i ponekad se ne mogu nacuditi u kojoj mjeri neki pohvataju sve iz prve, cak vide i par koraka ispred, a vecini treba pojasniti vise puta, na razlicite nacine, sljedeci sad opet propitati. Jedan dio nema kapaciteta i slabo se sjeca, a ovi nadareni su spremni ko napete puske, svega se sjecaju.

Najbolji frend mog sina je super darovito dijete.
Frendovi jos od vrtica, sad su teenageri.

Dakle, taj malac je u vrticu s 2,5 godine cijeloj grupi tecno citao price, s 4 bez akcenta pjevao masu stranih pjesama, s 5 slagao rubikovu..itd. njegovim roditeljima je to bilo cool, ali nisu bili svjesni da nije to njihova zasluga. Dok nisu dobili mlađeg sina, e taj je "normalan"
Kod mlađeg size kak se u osnovnoj muci za cetvorku iz matematike.. dok stariji rastura u miocu.

Genetika.

E,sad..tko ce biti sretniji i uspjesniji.. nema bas puno veze s darovitoscu.

Cesto sam se pitala kako to da je ovom genijalcu bas moj sin najbolji frend!
S mojim sigurno ne moze razgovarati o algoritmima, ali su se nasli na 100 drugih podrucja, moj ga uci samopouzdanju (?!), prodaje mu fore kako s curama, skupa gejmaju, moj ima veliko drustvo, pozna pola grada i to ovom genijalcu imponira. To kaj moj ni sad nema ni priblizno ideju cemu sluze valencije...koga briga!

[jelena.O]

Da klinci uče jedan od drugog ako ih ima više u familiji,ali to najviše ovisi o djetetu.
Bio jedan kod mene u razredu dečko,jako pametan ,a bili smo i mi kad smo ga već u prvom razredu nazvali Tesla,ok dečko je bio i porijeklom ličanin.

[zutaminuta]

Da klinci uče jedan od drugog ako ih ima više u familiji,ali to najviše ovisi o djetetu.
Bio jedan kod mene u razredu dečko,jako pametan ,a bili smo i mi kad smo ga već u prvom razredu nazvali Tesla,ok dečko je bio i porijeklom ličanin.

I gdje je taj Tesla danas?

[Vrci]

Recimo za mog L je teta rekla da ko od šale riješi neki komplicirano (za njih) postavljen zadatak, a drugi ne znaju. Kad okrene zadatak da bude jednostavniji, drugi znaju, moj se zblesira. Čudan mozak eto

[Tanči]

Odgoj je iznimno važan.
Pola je do djeteta, ali druga polovica ide od doma- od odgoja i postupanja roditelja.
Badava djetetu da je darovito, inteligentno i znatiželjno ako roditelji ne rade s tim djetetom i ne potiču ga da razvija svoje sposobnosti.
Imam primjer: prijateljica je posvojila odgojno i svakako drugačije zapušteno dijete. Dijete je super inteligentno i ima mnoge talente.
Ali ima pomanjkanje pažnje, a to je posljedica odrastanja u lošim uvjetima gdje se nitko nije bavio s tim djetetom.
Godinu dana roditelji naporno, uz pomoć stručnjaka rade s djetetom i pomaci se vide iako je jako teško ispravljati "krive Drine" nastale u prethodnom životu.
I tu se najbolje vidi važnost odgoja i uloga roditelja pri razvoju djeteta.
I to je nemjerljivo i nezamjenjivo.
Također se slažem sa Sirius da talenata ima mnogo i nije nadareno dijete samo ono koje rano nauči čitati ili prokuži razlomke.
Nadarenost može ići u umjetničkom, sportskom , spisateljskom, graditeljskom, stvaralačkom...smijeru.

[Lili75]

Badava djetetu da je darovito, inteligentno i znatiželjno ako roditelji ne rade s tim djetetom i ne potiču ga da razvija svoje sposobnosti.

Odgoj smatram izuzetno važnim, no uvjerena sam i svjedočila sam mnogim primjerima u kojima roditelji nisu angažirani, ali ovakvo dijete uvijek pronađe neki način da zadovolji svoju znatiželju.
Da je to lakše uz angažirane roditelje, apsolutno stoji. Potpuno odbacivanje ili podcjenjivanje uloge odgoja u odrastanju djeteta mi je također neprobavljivo.

Dijete moje prijateljice ima pomanjkanje pažnje, idu na neurofeedback i kaže da im jako pomaže.
Isti roditelji imaju 3 djece, isto okruženje, samo on ima taj problem, dvoje starijih to nisu imali. Dakle, ima veze s kemijskom neravnotežom u mozgu.

[marta]

I ja imam jednog super inteligentnog s pomanjkanjem pažnje, samo dosad nisam znala da je to zbog odrastanja u lošim uvjetima gdje se nitko nije njime bavio.

[Kosjenka]

I ja imam jednog super inteligentnog s pomanjkanjem pažnje, samo dosad nisam znala da je to zbog odrastanja u lošim uvjetima gdje se nitko nije njime bavio.

joj i ja imam takvog, doduše nije super inteligentan, kažu normalne inteligencije. Ali s ovim pomanjkanjem pažnje i njegovim ponašanjem ponekad, dođe mi da ponovimo testiranje.

[čokolada]

Po 100. put:

Poremećaj pažnje rezultat je kemijske neravnoteže u mozgu, a uzroci mogu biti: nepoznati, genetski (vrlo često), trudnoća u kojoj se nešto događalo (ozljede, alkohol, pušenje, droga, prijevremeni porod, niža porođajna težina) itd.
Posvojena djeca najčešće su iz nekontroliranih trudnoća, imaju biološke roditelje iz visokorizičnih skupina pa i nasljedni faktor igra ogromnu ulogu.

(Naravno da je za posvojeno dijete bolje da je što kraće u ustanovi ili disfunkcionalnoj obitelji, ali sama ta činjenica nije okidač za add/adhd, već za mnoštvo drugih problema koji se kasnije moraju peglati sa stručnjacima.)

[mitovski]

Odgoj, genetika, karakter. Sve to ima utjecaja.
Ne zaboravimo da visoko iznadprosječno inteligentna djeca i ona darovita imaju često i veliki broj nekih drugih poteškoća koje idu uz to, a to se vrlo često zaboravlja.
Kod moje je to izraziti perfekcionizam, izrazita anksioznost (pogotovo socijalna), razne fobije, okp itd. Mi smo zbog toga potražili stručnu pomoć. Prvo da pomognemo njoj, a i da znamo mi kao roditelji koji je najbolji pristup.

[tanja_b]

Ne zaboravimo da visoko iznadprosječno inteligentna djeca i ona darovita imaju često i veliki broj nekih drugih poteškoća koje idu uz to, a to se vrlo često zaboravlja.

Iz tog razloga tema i jest na ovom pdf. Ali da, to se često zaboravlja. Lijepo je kad darovito dijete rastura u nekom području. Ali to je često popraćeno problemima na nekom drugom polju

[Tanči]

Odgoj, genetika, karakter. Sve to ima utjecaja.
Ne zaboravimo da visoko iznadprosječno inteligentna djeca i ona darovita imaju često i veliki broj nekih drugih poteškoća koje idu uz to, a to se vrlo često zaboravlja.
Kod moje je to izraziti perfekcionizam, izrazita anksioznost (pogotovo socijalna), razne fobije, okp itd. Mi smo zbog toga potražili stručnu pomoć. Prvo da pomognemo njoj, a i da znamo mi kao roditelji koji je najbolji pristup.

Da, imaju teškoće. Manje ili veće.
Nje tajna da moja kći ima epilepsiju i pod terapijom je cijelo vrijeme.
I sad kad bih napisala što mi je neurologica rekla zašto je tome tako, popljuvale biste me.
Ne mislim na tebe, mitovski. Tebe sam citirala da se nadovežem na teškoće.
Budući da su ovdje sve neki veliki stručnjaci, koji ne daju drugima da imaju pravo na svoje iskustvo i svoje mišljenje, odjavljujem se s teme.
Sretno djeci, a i roditeljima. Trebat će im.

[Kaae]

I ja imam jednog super inteligentnog s pomanjkanjem pažnje, samo dosad nisam znala da je to zbog odrastanja u lošim uvjetima gdje se nitko nije njime bavio.

Kod moje prijateljice, sasvim solidno inteligentne i uspjesne osobe, to se zove ADHD. Zena ima PhD iz socijalnog rada i predaje na faksu, plus radi kao klinciki terapeut (to dodje nesto kao psiholog u HR).

Ona ina ADHD, djeca su ok, mada joj se pocinje ciniti da petogodisnji sin naginje na "njenu" stranu. Zive i odrastaju u odlicnim uvjetima.

[Kaae]

Pa kao i djeca, i odrasli imaju različit pristup. Očito... Moj mlađi je bio kao dijete koje je Vrci opisala. Stariji je prihvaćao sve, a takvi su i danas. A ti biraj iz koje si ti vreće. Očito imaš pitanja kad si se zapiknula za moj sasvim običan post.

Prijevod google translate: mislila sam reći da svaki roditelj treba pokušati razmisliti zašto njegovo dijete postavlja baš takva pitanja. Nisam tvrdila da je to univerzalna istina. Ali očito nekima trebaju dodatna objašnjenja i uvijek je tako. Over and out.

Ne razumijem over and out stav. U postu iz kojeg sam izvukla citat si jasno napisala da je taj vuk bedastoca i da je knjigu vjerojatno napisao nekakav nabrijani ekolog koji ne zna kako funkcionira djecji mozak.

Iz toga samo mogu iscitati ono sto pise: knjiga ne valja jer vuk jede papir, a vukovi to ne rade. Djeca to ne razumiju jer im mozak tako ne radi pa je knjiga samim time glupa.

Zbog toga sam pitala gdje na krivulji od priprostog do nadarenog stoji dijete koje moze pojmiti da vuk jede papir u knjizi, a meso u sumi, a kamoli jos da mu to moze biti i zabavno.

[n.grace]

ja sam kao klinka obožavala takve priče, najdraža mi je bila jedna gdje klinac odluči posaditi djeda pa izraste grm pun malih djedova

takve priče su zabavne i razvijaju maštu što je dobro, ionako se nažalost to gubi odrastanjem

[Beti3]

takve priče su zabavne i razvijaju maštu što je dobro, ionako se nažalost to gubi odrastanjem

Ne gubi se uvijek, n.grace

[n.grace]

ne uvijek, ali uglavnom se u nekoj mjeri izgubi

[Jelena]

Moje dijete je zbilja nadareno za računanje, al razlomke nije ni vidio. Nema šanse da bi znao svesti na zajednički nazivnik 36 i 64. Jedino ako se misli na 1/2 + 1/4, to bi znao, pogotovo na primjeru čokolade
Ima 5 godina, zna zbrojiti i oduzeti sve brojeve, nema veze koliko znamenaka imaju, zna negativne brojeve, decimalne brojeve (zbrajati i oduzimati), nešto sitno množenje i dijeljenje. Razlomci su mi pravo čudo da neko dijete zna tako rano.

I moje dijete voli činjenice i točne odgovore. MM mu je nametao da čita neke fluidne zen ljepuškaste knjige, rezultat je da mu ja čitam pred spavanje, jer čitam ono što on hoće, često s olovkom i papirom da mu skiciram problem - npr. pomrčinu sunca ili zašto ljeto i zima i nagnuta os zemlje u odnosu na sunce. On meni isto objašnjava sa skicama onda, stalno objašnjava neke procese. Instalacije po kući - cjevovode, kabele, grijanje, hlađenje, to smo stoput provarili. Kod pedijatrice hrpa igračaka, on gleda frižidere i vanjske termometre, zašto i kako. Mene to zabavlja. Gleda crtiće svaki dan, pa zna da psi ne lete ili razgovaraju. To mu nije problem. Danas smo bili nešto na lijevoj i desnoj polutci mozga. MM samo gunđa sa strane - kompliciraš! Ima stvari koje preskočim u knjigama, kad stvarno ne znam kako bih mu objasnila. Kažem - to ti ne mogu sad objasniti. A bome sam i ja svašta iz njegovih knjiga naučila
Ne vjerujem da će biti pisac, iako piše i zna čitati. Ja to uopće ne vidim kao problem. I da, zna čitati već dugo, al uopće ne čita knjige, nego hoće da mu ja čitam. Čita bez veze neke natpise tipa Ovaj objekt je pod videonadzorom. Isto me ne zabrinjava što neće sam čitati knjige. Ja mu kroz čitanje svašta mogu objasniti.
Whatever will be, will be.

I da neki dan smo se vozili, cijelim putem sam mu objašnjavala što je to krađa identiteta.
Muž se naravno zgrozio kad sam mu rekla. A ja sam to ukomponirala s činjenicom da će uskoro ići na računalo i da ne smije nikome davati svoje podatke. Nešto je i shvatio...

[Jelena]

Inače, vrtim u džepu od kaputa nekakvu vizitku, da dijete odvedem na neku procjenu, al nikako da se odlučim. Prvo moram sebe odvesti. Zapravo nisam sigurna da znam sebe sačuvati od njegovih potreba. Umorna sam.