 |
|||
Ma postoji, naravno da postoji, i skupa se jako lijepo igraju, ali ipak su to tek povremeni susreti.tridesetri prvotno napisa
A dugoročno ćemo morati nešto učiniti po tom pitanju, jer mi se čini da su i "krize ponedjeljkom" koje su nam se počele javljati posljedica toga da mu je u vrtiću naprosto dosadno.
Za M. su bile spas radionice u PCM - s ekipom tamo ništa se nije moralo objašnjavati, tamo nije bio "drugačiji"; sve je sjelo na svoje mjesto. S njima je jako povezan i tamo je sve lakše.
Da, nama je J. Vlahinsky isto predložila te radionice, ali tek kad bude u predškolskoj dobi, što znači, za otprilike godinu i pol.
I ja se nadam da će od njih imati koristi, kad jednom na njih krene
Do tada pokušaj privatnim putem organizirati druženje s nekim bistrićem njegove dobi.
mozda neka slobodna aktivnost gdje bi mogao pronaci djecu sa slicnim interesima u medjuvremenu?
ima mnogo djece koja u vrtickoj skupini nema prijatelje, mislim da to nije nista neuobicajeno.
Ma ima on prijatelje u vrtiću. Ali, malo apsurdno, "prijatelj" mu je dečkić koji je malo... hm, problematičnog ponašanja, pa se često dešava da njih dvojica gnjave drugu djecu (plaše ih, uzimaju igračke, ili čak udaraju).
Tete to uspješno moderiraju, mi doma razgovaramo na tu temu, i mislim da će se taj problem riješiti s vremenom.
Ali u grupi nema djece s kojima bi dijelio interese. Ako se želi baviti nečim što njega zanima, igra se sam. A ne bih rado da s vremenom potisne svoje specifične interese kao cijenu druženja s vršnjacima.
Od jeseni planiramo glazbeni vrtić, s obzirom na to koliko priča o glazbi, sluša je i "svira", mislim da bi mu se to moglo svidjeti i dodatno ga obogatiti iskustvima.
M. je odlično reagirao na glazbeni vrtić i sprijateljio se s djecom. S jednim dječakom prijateljstvo još traje, iako su vrtić završili prije 2,5 godine. Raspitaj se unaprijed o učiteljici.
Potaknuta time što su mi cure napisale na jednom drugom forumu potražila sam ovu temu da se malo educiram i pokušam pripremiti na stvari koje me očekuju u budućnosti. 8)
Dakle moja H. ima 16 mjeseci. Počela je pričati dosta rano (prije godine dana), a sad nema riječi koju ona ne zna ili ne može izgovoriti. Nema pitanja na koje nema odgovor i to ko iz rukava. Točno koristi padeže, umanjenice, čak izmišlja i umanjenice umanjenica.
Pjeva (zna sve pjesme sa nekoliko dječji cd-a napamet :shock: ) i pleše
Počela je crtati i prije nego je navršila godinu dana. Danas bez problema crta sa bojicama, kemijskom, pastelama. Crta krugove, glave ljudi (recimo veli da bude nacrtala dedu i stvarno nacrta krug, uši, oči, usta... mislim nije savršeno ali se skuži kaj je nacrtala), srca, noge, i mnogo drugih stvari koje se ne mogu razaznati, ali ona naravno ima vjerodostojno objašnjene za sveku svoju šaru na papiru
Ovo crtanje me zapravo i najviše čudi jer sam razgovarala sa jednom ženom koja radi u vrtići i ona je zaprepašteno rekla da joj doleze djeca od 4-5 godina koja još uvijek samo šaraju :/
Mogla bi crtati čitave dane, a mi naravno moramo stajati ili sjediti kraj nje da nam ona obješnjava ili crtati s njom.
"Čita" slikovnice od svojih 6-7 mjeseci :shock: i to sa takvom pažnjom, koncentracijom i zanimanjem da još ni sama ne vjerujem. Naravno što slikovnica ima više detalja to bolje. Čitati isto može satima - što sama, što s nama pa da joj mi nešto objašnjavama i pokazujemo.
Zna neke engleske riječi jer tu i tamo gleda pocoyo na engleskom. Ali ne samo da ih zna nego i zna njihovo značenje na hrvatskom :shock:
Razaznaje nekoliko boja žuta-bijela-crvena-plava-zelena.
Ima super razvijen smisao za humor, ček se smije nekim šalama :shock:
Slaže lego duplo kockice već nekoliko mjeseci, i općenito voli igre i igračke koje može slagati ili ih treba "popraviti" kako ona veli.
Skuplja sličica životinjsko carstvo
Ako se još kaj sjetim napišem kasnije...
Evo dva filmića (u potpisu) kako priča (samo mali dio, teško ju je snimiti jer uzima kameru i ona mora snimati) , pa mi napišite svoje mišljenje.
evo sad je u potpisu
Zara1, slično ko i moja P. samo kaj ona toliko ne crta jer ju baš nismo prije poticali, nedavno smo joj kupili onu ploču za pisanje i iznenadila sam se kak lijepo drži olovku u ruci. Nekaj našara pa veli da je nacrtala goluba
Ima 18 mj. i isto jako puno priča i pravilno koristi padeže. Isto odgovara na sva pitanja i može se s njom pričati na telefon.
Pjeva i pleše, i zna reći koju pjesmu da joj pustimo. Pokušava pjevati i pogodi melodiju , to me najviše iznenađuje jer mm i ja uopće nemamo sluha. Zna dovršiti brojalicu kad ja počnem.
Prepoznaje neke boje i slova, i razlikuje što su slova a što brojevi. Prije su joj svi brojevi bili "dva", a sad broji dva, dva, tri, četiri.
Razlikuje lijevu i desnu stranu, i zna pokazati i imenovati sve dijelove tijela. Pokazuje i zna reći sve odjevne predmete i obuću (razlikuje papuče, patike, cipele i čizme) u katalogu, i ostale dodatke (torba, naočale).
Isto ima smisao za humor i zna namjerno govoriti krivo i smijati se tome.
Voli slagati kocke i tornjeve od čašica i složi ih koliko hoće jednog na drugog, s godinu dana je komplet od 8 čašica složila kao toranj i sama je znala kak idu po veličini.
Problem je jedino kaj njoj ništa ne zaokuplja pažnju dulje od par minuta i stalno moramo izmišljati nešto novo.
Zara1, slično ko i moja P. samo kaj ona toliko ne crta jer ju baš nismo prije poticali, nedavno smo joj kupili onu ploču za pisanje i iznenadila sam se kak lijepo drži olovku u ruci. Nekaj našara pa veli da je nacrtala goluba
Ima 18 mj. i isto jako puno priča i pravilno koristi padeže. Isto odgovara na sva pitanja i može se s njom pričati na telefon.
Pjeva i pleše, i zna reći koju pjesmu da joj pustimo. Pokušava pjevati i pogodi melodiju , to me najviše iznenađuje jer mm i ja uopće nemamo sluha. Zna dovršiti brojalicu kad ja počnem.
Prepoznaje neke boje i slova, i razlikuje što su slova a što brojevi. Prije su joj svi brojevi bili "dva", a sad broji dva, dva, tri, četiri.
Razlikuje lijevu i desnu stranu, i zna pokazati i imenovati sve dijelove tijela. Pokazuje i zna reći sve odjevne predmete i obuću (razlikuje papuče, patike, cipele i čizme) u katalogu, i ostale dodatke (torba, naočale).
Isto ima smisao za humor i zna namjerno govoriti krivo i smijati se tome.
Voli slagati kocke i tornjeve od čašica i složi ih koliko hoće jednog na drugog, s godinu dana je komplet od 8 čašica složila kao toranj i sama je znala kak idu po veličini.
Problem je jedino kaj njoj ništa ne zaokuplja pažnju dulje od par minuta i stalno moramo izmišljati nešto novo.
Nisam još napisala da ja nisam uopće mislila da je to nekaj posebno kaj ona može, nego jednostavno kod neke djece se neke stvari razvijaju brže neke sporije. Npr. od prijateljice mali je iste dobi, puno slabije priča, ali je neusporedivo spretniji. Prohodao je 3 mjeseca ranije a sad je gimnastičar u usporedbi s mojom P.
Čini mi se da tako i jest, za tako malu djecu.
U dobi od cca 18 mjeseci meni se moje dijete ni po čemu nije činilo posebnim. Dapače, mislila sam da u govoru zaostaje za drugom djecom.
Odskakanje od prosjeka sam primijetila tek u dobi od 2,5 godine (kad je zgrabio kalkulator
Naravno, nije uvijek takav slučaj, neka djeca se od samog početka razvijaju brže od druge.
Malu djecu treba pratiti i poticati, davati im sadržaje koje oni traže i to je to.
potpisujem, ali bih dodala da ih ne treba previse poticati. mislim da ljudi cesto nisu svjesni koliko malo moze biti "previse". ima jedna izreka u vezi djece: "don't stimulate...enjoy!"
Nama je, srećom, Andrej uvijek davao (i još uvijek daje) jasne i nedvosmislene signale kad mu je dosta "poticanja".
Tako da sve što nauči i usvoji - naučio je zato što je to stvarno sam htio. Od brojeva i čitanja, pa nadalje.
Mi samo moramo na vrijeme prepoznati što je to što ga u stvari zanima i pomoći mu da zadovolji svoju znatiželju. MM je u tome malo ambiciozniji od mene
To isto potpisujem. Kao i kod tanje_b, i kod nas su signali uvijek bili jasni - točno je znao što ga zanima i koliko. Mi smo to samo pratili, bez ikakvih ambicija. Jedino što sam pokušavala nuditi su bili povijesni sadržaji, najviše zato što sam htjela da zna čime se bavim. Puno toga je vidio i saznao, ali je uvijek davao prednost svojim vlastitim interesima, što mi se jako sviđa.
Već dugo je moj Karlo "zloćest" u vrtiću (agresivan), ne prati program (samo što je njemu zanimljivo), dosađuje se i ometa druge. danas smo bili kod psihologa (radi logopeda) i objasnila sam joj cijelu situaciju. Nakon što ga je "obradila" rekla je da je darovit, da su njegovi rezultati za dijete od 7 god, a ne 5 god...., i da nije svako peto dijete darovito, kako mnogi misle, jer od predškolaca u našoj županiji, moj Karlo (on ni nije predškolac) je možda 3.
Moram reći da mi je to njegova teta, koja ga je preuzela prije 1,5 god. i sama rekla, ali sam ja to valjda negirala i nisam htijela priznati. Bilo bi mi lakše da je prosječan. :/
Ali šta je tu je, pred nama je izazov. Drago mi je da znam da on nije "zloćest" i da znam zašto je to tako.
Svi znaju da smo bili kod psihologa, pitat će i kako je bilo, a ja ne znam šta da kažem. Da lažem obitelji i prijateljima i nastavimo sve po starom sa "zloćestim" djetetom ili da kažem istinu i izazovem zavist i raznorazne komentare. Naša sredina je mala, svi će to brzo saznati.
tanja, on sam čita?
Ja se ne bih obazirala na komentare susjeda i ostalih. Najbitnija je dobrobit djeteta. Na direktno pitanje najbolji je direktan odgovor - dijete je talentirano... Ponašao se tako kako se ponašao (NIJE bio zločest, tražio je ono što mu je bilo potrebno kako je najbolje znao) jer mu je bilo dosadno, ali sad će se to popraviti.Već dugo je moj Karlo "zloćest" u vrtiću (agresivan), ne prati program (samo što je njemu zanimljivo), dosađuje se i ometa druge. danas smo bili kod psihologa (radi logopeda) i objasnila sam joj cijelu situaciju. Nakon što ga je "obradila" rekla je da je darovit, da su njegovi rezultati za dijete od 7 god, a ne 5 god...., i da nije svako peto dijete darovito, kako mnogi misle, jer od predškolaca u našoj županiji, moj Karlo (on ni nije predškolac) je možda 3.
Moram reći da mi je to njegova teta, koja ga je preuzela prije 1,5 god. i sama rekla, ali sam ja to valjda negirala i nisam htijela priznati. Bilo bi mi lakše da je prosječan. :/
Ali šta je tu je, pred nama je izazov. Drago mi je da znam da on nije "zloćest" i da znam zašto je to tako.
Svi znaju da smo bili kod psihologa, pitat će i kako je bilo, a ja ne znam šta da kažem. Da lažem obitelji i prijateljima i nastavimo sve po starom sa "zloćestim" djetetom ili da kažem istinu i izazovem zavist i raznorazne komentare. Naša sredina je mala, svi će to brzo saznati.
Ja bih tako... Uostalom, velika je vjerojatnost da dijete promijeni svoje ponašanje kad njegove potrebe za većim izazovima budu zadovoljene.
Postoje knjige Jasne Cvetković Lay - Darovito dijete, što ću s njim, i Darovito je - što ću sa sobom
I ne brini - ne bi bilo ništa drugačije da je dijete "prosječno" jer svako, baš svako dijete ima svoje cvebe, posebno je baš na svoj način i naše je da nađemo "ključ" za njegovo srce, kako bi najbolje ostvarilo svoje potencijale. ROditeljstvo je uvijek izazov. Svatko od nas to dobije, baš svaki roditelj. Treba samo gledati i slušati svoje dijete, a ne susjede i rodbinu.
Slažem se, Peterlin.
Što se tiče darovitosti i obavještavanja okoline o tome, mislim ovako: darovitost nije dijagnoza, to je samo jedna kombinacija sposobnosti - problem je u tome kako pomoći djetetu da te svoje sposobnosti i realizira i da se istovremeno socijalizira. O darovitosti je potrebno govoriti stručnim osobama koje rade s djetetom i to ukoliko se javlja neki problem vezan uz darovitost. Pri tome je, po mom mišljenju, potrebno imati nalaz obrade, a ne samo usmeno mišljenje psihologa. Ostalima, zašto govoriti? Ne znam što sve podrazumijevaš pod "zločest", no napisala si da je dječak agresivan - ako je posrijedi neprilagođenost zbog darovitosti, tada djetetu treba pomoć stručne osobe da se prilagodi i socijalizira. Darovitost (u nekim slučajevima) može objasniti agresivno ponašanje djeteta, ali ga ne opravdava. Darovito dijete treba odgajati kao i svako drugo, dapače, mislim da darovita djeca trebaju čvršće granice. Što se tiče dosađivanja, djetetu je potrebno osigurati adekvatne sadržaje u dogovoru s tetom, psihologom i pedagogom u vrtiću.
hvala na odgovorima, slažem se s vama
meni je laknulo, jer me mučilo njegovo agresivno ponašanje (jedno vrijeme je bio zlostavljač u vrtiću), a sad znam šta bi mogao biti uzrok
ovu godinu se malo smirio, jer je našao prijatelja sa sličnim interesima, ali njegovi kapaciteti nisu bili zadovoljeni.
trebala sam malo bolje objasniti, ovo se vise tice male djece. cesto se roditelji nesvjesno pretjerano uplecu u djetetov razvoj.
npr. dijete kaze "gle vrana", a roditelj nastavlja " a gle, jos dvije vrane...tri, cetiri, pet, sest, sedam....". da pojasnim: dijete je u tom trenutku bilo prijemcivo za promatranje ptica (zivotnjskog svijeta), a roditelj ga je nesvjesno odveo u sasvim drugom smjeru (matematici). na taj nacin ne samo da ga je pokusao uciti nesto za sto dijete u tom trenutku uopce nije bilo zainteresirano, nego je dijete uskratilo za ucenje o pticama.
pricam o stvarnom osluskivanju djetetovih potreba, ono sto se zove "child-led" razvoj.
sto danas znaci "poticati" dijete? prosjecno dijete raste izlozeno neprestanoj stimulaciji televizijskim programom, "edukativnim" igracakama, ambiciozno uredjenim vrtickim prostorima, a velika je vejrovatnost da ima barem jednu ambicioznu baku koja ce ga pokusati uciti citati prije 3. rodjendana
pratimo razvojne tablice, usporedjujemo djecu, hodamo strucnjacima, s druge strane premalo razmisljamo o djetetovom vlastitom i jedinstvenom tempu i vecina nas na zalost nema vremena zaista se zagledati u dijete i vidjeti sto mu je potrebno.
bundevica, vjerujem da ti nije lako u maloj sredini ali mogu ti reci da takva djeca nisu nista novo, puno prije nego sto sam se uopce sjetila ici kod psihologa i prije nego sto sam slutila da je moje dijete drugacije, navodno neuke zene iz malih sredina su znale vikati za mojom kceri "vidi je vidi, zivo srebro", "vidi mame, nece joj bit lako" i slicna copranja dok je m. imala svega nekoliko mjeseci meni su isla na zivce ali ispada da su one znale sto nas ceka
Najvaznije je kako se ti postavis u cijeloj prici...a ostalo je Peterlin bas lijepo objasnila
Da. Počeo je prije godinu dana, a sad mu već sasvim glatko ide. Ali primijetila sam nešto - kao da se srami te svoje vještine, naročito pred nepoznatima.tanja, on sam čita?
Neki dan ga je vrtićka pedagogica na hodniku skužila da čita s neke table i obratila mu se: "A ti znaš čitati?" - a on se na to sakrio iza mene i pokrio jaknom po glavi
Jedno vrijeme sam ga pokušavala poticati da zajedno čitamo naglas, ali onda mi je sam rekao da to ne voli, pa sam prihvatila njegovo mišljenje i odustala od tih aktivnosti. Još uvijek više voli da mu netko od nas odraslih čita, a meni je to na svoj način i drago - imat će u životu i više nego dovoljno samostalnog čitanja.
Ovdje su moguća dva scenarija - jedan je da dijete samo od sebe očekuje više, tj. da NEOVISNO O MIŠLJENJU OKOLINE misli da nije dovoljno dobar. (Iz tog razloga npr. moj mlađi sin neće svirati ni pjevati kad ga netko sluša, ako nije siguran da će izvedba biti savršena, tj. vrlo ga je teško nagovoriti da nešto izvede.)Da. Počeo je prije godinu dana, a sad mu već sasvim glatko ide. Ali primijetila sam nešto - kao da se srami te svoje vještine, naročito pred nepoznatima.tanja, on sam čita?
Neki dan ga je vrtićka pedagogica na hodniku skužila da čita s neke table i obratila mu se: "A ti znaš čitati?" - a on se na to sakrio iza mene i pokrio jaknom po glavi
Jedno vrijeme sam ga pokušavala poticati da zajedno čitamo naglas, ali onda mi je sam rekao da to ne voli, pa sam prihvatila njegovo mišljenje i odustala od tih aktivnosti. Još uvijek više voli da mu netko od nas odraslih čita, a meni je to na svoj način i drago - imat će u životu i više nego dovoljno samostalnog čitanja.
Drugi scenarij - dijete kuži da je drugačije od drugih i to mu je dovoljno da se time ne hvali.
Zapravo, svejedno je... Bravo za maloga čitača - nek se samo on snalazi svojim tempom i na svoj način. Bit će i previše (pokušaja) trpanja u kalupe tijekom školovanja.
Bravo za AndrejaDa. Počeo je prije godinu dana, a sad mu već sasvim glatko ide. Ali primijetila sam nešto - kao da se srami te svoje vještine, naročito pred nepoznatima.tanja, on sam čita?
Neki dan ga je vrtićka pedagogica na hodniku skužila da čita s neke table i obratila mu se: "A ti znaš čitati?" - a on se na to sakrio iza mene i pokrio jaknom po glavi
Jedno vrijeme sam ga pokušavala poticati da zajedno čitamo naglas, ali onda mi je sam rekao da to ne voli, pa sam prihvatila njegovo mišljenje i odustala od tih aktivnosti. Još uvijek više voli da mu netko od nas odraslih čita, a meni je to na svoj način i drago - imat će u životu i više nego dovoljno samostalnog čitanja.
L isto neko vrijeme već zna spojiti slova u riječi, no nije bila nešto zainteresirana nakon pročitane dvije, tri riječi.
Neku večer mi je uzela knjigu iz ruke i sama pročitala jednu stranicu. One plave, Disney s kioska.
Slovka, pa spoji u riječ.
Jedino nije mogla spojiti riječ "shrvana"
je, je, treba paziti s nasim slikovnicama, cesto bude toliko dugackih i u svakodnevnom jeziku rijetko upotrebljavanih rijeci, da se dijete lako moze obeshrabriti kad pocinje citati.Jedino nije mogla spojiti riječ "shrvana"
m. otprilike lakse cita na engleskom nego na hrvatskom. salim se, ali nju cesto obeshrabre takve dugacke i cudne rijeci. inace isto cita ali takodjer jos uvijek trazi da joj mi citamo prije spavanja jer su knjige koje je zanimaju obicno napisane guscim i sitnijim slovima, pa joj to bude pretesko.
znam, samo što sam ja bila (i još uvijek jesam) na glasu preambiciozne mame koja djeci samo kupuje nekakve edukativne materijale, pažljivo birane slikovnice bla bla..., a jednom mi je i teta u vrtiću rekla da malo stanem na loptu, jer on jednostavno previše zna i zato mu je dosadno. :/ A šta sam ja trebala, njemu zabraniti enciklopedije i dokumentarce, prestati odgovarati na njegova pitanja?
Sada se grizem što sam ih dijelom i poslušala, a nisam osluškivala potrebe svoga djeteta. Kad sad razmislim o protekle tri godine, vidim koliko se on mučio i koliko je bio neshvaćen, jer u vrtiću nema ni psihologa ni pedagoga da riješi krizne situacije. Žao mi je i djece koja su to "osjetila".
Bezveze :/
Kao da ti možeš dijete u toj dobi nečemu naučiti na silu. Da ga ne zanima, ne bi sve to upijao. S edukativnim materijalima, slikovnicama i čimeveć možeš mu samo pomoći da bolje usmjeri svoje interese.
Mislim da je to samo sram od odraslih osoba koji (neka) djeca osjećaju upravo u toj dobi. Tako je bilo i s mojim M. Isto tako, premda je znao čitati prije škole, volio je da mu mi čitamo. Još je i sad večernje čitanje moje. I B. to voli, a i ja - to su nam svima troma lijepi zajednički trenuci. (Osim što smo na sedmoj knjizi Harryja Pottera; ide mi već na uši van, jedva čekam da se toga riješim).Ovdje su moguća dva scenarija - jedan je da dijete samo od sebe očekuje više, tj. da NEOVISNO O MIŠLJENJU OKOLINE misli da nije dovoljno dobar. (Iz tog razloga npr. moj mlađi sin neće svirati ni pjevati kad ga netko sluša, ako nije siguran da će izvedba biti savršena, tj. vrlo ga je teško nagovoriti da nešto izvede.)Da. Počeo je prije godinu dana, a sad mu već sasvim glatko ide. Ali primijetila sam nešto - kao da se srami te svoje vještine, naročito pred nepoznatima.tanja, on sam čita?
Neki dan ga je vrtićka pedagogica na hodniku skužila da čita s neke table i obratila mu se: "A ti znaš čitati?" - a on se na to sakrio iza mene i pokrio jaknom po glavi
Jedno vrijeme sam ga pokušavala poticati da zajedno čitamo naglas, ali onda mi je sam rekao da to ne voli, pa sam prihvatila njegovo mišljenje i odustala od tih aktivnosti. Još uvijek više voli da mu netko od nas odraslih čita, a meni je to na svoj način i drago - imat će u životu i više nego dovoljno samostalnog čitanja.
Drugi scenarij - dijete kuži da je drugačije od drugih i to mu je dovoljno da se time ne hvali.
Zapravo, svejedno je... Bravo za maloga čitača - nek se samo on snalazi svojim tempom i na svoj način. Bit će i previše (pokušaja) trpanja u kalupe tijekom školovanja.
ni moja m. niti jednu od svojih vjestina nikada nije htjela pokazivati "prema narudzbi". mislim da djeca one pretjerane pohvale i snebivanja tipa " ma zar vec cita? ma zamisli..." ne shvacaju kao mi odrasli, recimo kad sam bila mala svi su govorili da imam duge trepavice, pa sam si ih jednom prilikom odrezala, ne sjecam se svog osjecaja ali ocito da sam morala misliti da su dugacke trepavice nesto jako lose. mislim da djeca bilo kakva pretjerana isticanja ne dozivljavaju pozitivno.
Da, Andrej definitivno ostaje zbunjen pred iščuđavanjima okoline (najviše zbog čitanja). Možda zato što je navikao da mi doma sve to prihvaćamo kao nešto normalno, pa se čudi što mu se drugi čude.
Nego, sad imamo aktualan jedan problem o kojem sam već prije pisala na "Izazovima roditeljstva", tj. povodljivost. Strašno oponaša drugu djecu, naročito starije dječake. Tu se posebno zalijepio za jednog dečka iz vrtića (čije ponašanje nije baš uzorno, ali ajde), ali i inače, vani, na igralištu, na izletima, u parku, primijetili smo da precizno kopira tuđe obrasce ponašanja. I tete u vrtiću su nas upozorile na to. Ja zapravo ne znam što učiniti, osim da se bavimo njime kao i dosad u nadi da će u dogledno vrijeme razviti osjećaj za svoje "ja" :/
Koliko god je intelektualno napredan, svako malo postanem svjesna kako je emocionalno još uvijek jako nezreo.
"Povodljivost" je samo znak interesa za drugu djecu koji se javlja u toj dobi - negdje prema školi svijet postaju druga djeca. Mislim da su sva djeca više ili manje povodljiva - žele društvo druge djece, žele se uklopiti i jedni druge oponašaju. To je normalna faza socijalizacije. Treba dijete upozoravati na neke postupke ili oblike ponašanja koje smatramo neprihvatljivima, a ne na to od koga ili odakle su došli. Čini mi se da se roditelji, uvjereni u svoj odgoj i utjecaj, iznenade kad odjednom primijete da njihov utjecaj nije jedini i da dijete prima i "loše" utjecaje. Tu se gubi pouzdanje u svemoćnost svog odgoja i utjecaja, ono uvjerenje "moje dijete ne bi". Mislim da jednostavno treba prihvatiti da se naše dijete okreće i drugim, katkada i lošim uzorima i da je to učenje.
dan...
trebala bi pomoc, a upucena sam na ovu stranicu....
dakle imam sina od dvije godine koji ima jako destruktivno i agresivno ponasanje sto prema drugima, stop prema samom sebi ( jos uvijek tu spadaju cupanja za kosu, grizenje, stipanje lupanje glavom, i sl), as druge strane ima jako napredne motoricke sposobnosti, jako je bistar ( sve razumije sto mu se kaze, pa cak se nekada zna na nekom svom jeziku svaditi kada mu za nesto kazemo da nesmije raditi), i izuzetno umiljat u trenucima mazenja ( ali i u tim trenucima recimo dok me gladi po kosi barem mora pokusati me pocupati).
tete i mi kao roditelji vise ne znamo koje mjere primjeniti, jer on jednostavno nista ne prihvaca i cini po svom i dalje. Da i jos jednu stvar tete su im nedavno dale plastelin i roko je bio zaokupljen s njim 1,5 sat ( nikada to nije uspio, najduze sto ja znam je da je bio zaokupljen s necim je 20 min i na kraju to zavrsi bacanjem ili nekim drugim destruktivnim ponasanjem).
Vec sam ocajna majka, jer ukda dodjem po njega u vrtic drugi roditelji me gledaju s tolikom mrznjm u ocima kao da ga ja poticvem i odobravam to nj ponasanje.
HELP, sto mi je ciniti i kako
draga loo
vjerujem da ti je teško, jer sam i ja bila u istoj situaciji kao i ti
svi su govorili faza ova, faza ona, proći će...i tako 3 god.
na kraju sam ga odvela psihologu, po nalazu visok IQ, darovito dijete...
sa udruge roditelja darovite djece sam ti kopirala jedan dio, ali svakako pročitaj ostatak
Važno je napomenuti da nije svako dijete kod kojeg su uočeni poremećaji u ponašanju istodobno i darovito dijete.
Nerijetko, riječ je o djeci sasvim prosječnih ili čak ispodprosječnih sposobnosti – ali koja se upravo zbog toga također suočavaju sa za njih prevelikim očekivanjima (roditelja, škole), te na njih reagiraju neprihvatljivim ponašanjem kao i darovita djeca. Jednako tako, niti kod svakog darovitog dijeta koje ispoljava neprihvatljivo ponašanje razloge za poremećaj ne treba tražiti isključivo u sferi frustracija uvjetovanih njemu neprilagođenim sustavom školstva i dječjom agresijom kao reakcijom na takvu situaciju. Naime, ne treba zaboraviti da pretjerana agresivnosti i ispoljavanje neprihvatljivog ponašanja – može imati različite socijalne, odgojne i psiho-somatske korijene te je u svakom slučaju poželjno potražiti stručnu pomoć pedagoga ili psihologa.
Stoga savjet roditeljima: ako se Vaš maleni "anđelčić" asocijalno ponaša, ne odmahujte rukom uz smiješak i priču o njegovoj darovitosti. Razlozi poremećaja u ponašanju mogu biti raznoliki, a čak i ukoliko je riječ o "simptomima frustriranog darovitog djeteta" - razumijevanje uzroka ne smanjuje istodobno i moguće pogubne posljedice takvog ponašanja po okolinu i samo dijete.
bundevica hvala na tekstu a molila bi telink da cijeli procitam jer ga nemrem naci
jos nesto sto sam zaboravila napisati je da u vticu nastradaju iskljucivo djeca koja ga se boje, a nikako djeca kja su na bilo koji nacin jednaka ili jaca od njega (bilo mentalno ili fizicki-djeca su u rasponu od 1 do 3 godine ).
i da jakooooo je motoricki napredan, propuzao sa 4 mj, sjeo sam sa 5 i samostalno prohodao sa nepuna 8 mj. SAda unazad neko vrijeme je poceo kao papagaj ponavljati rijeci, a zna neke pjesmice (dodusejos uvijek mjesa nas i svoj jezik), zna samostalno brojati do pet i to da prepoznaje na prsticima koji je jedan, koji dva..., i ne prihvaca niti jedan crtic sa imalo agresvnosti tj najvise voli gledati baby tv , a nase crtice osim najava kada pjevaju ne bas.
A što kaže vrtićki psiholog ili neki drugi psiholog? Ako roditelji i tete u vrtiću ne mogu postaviti djetetu granice i spriječiti napade na drugu djecu, mislim da bi mogao pomoći rad sa stručnom osobom. Također, ne vidim nekakvu nužnu vezu između darovitosti i agresivnosti - to što se darovita djeca teže socijaliziraju ne znači da su agresivna.
na zalost mali grad koji nema u vrticu psihologa;(
ovih dana sam u potrazi za djecijim psihologom koji bi ga malo pogledao i pomogao nam....
loo evo link darovitost
bundevica jako ti hvala, danas popodne smo dobili i dijagnozu da imamo iznad prosjecno inteligentno dijete sa ako sam dobro zapamtila poremecajem u zivcanom razvoju. U petak nam pocinju terapije kod psihologa i nadamo se da smo na dobrom putu da gabar malo smirimo.
a da i brat stariji mu je iznad prosjecno djete samo sa drugim oblicima "kazne", ima disleksiju i disgrafiju i donedavno totalno je bio neshvacen od svojih vrsnjaka.
ajme daj mi boze trece djete u normalnim razmjerima
loo, napisala sam dopunu posta na prethodnom topicu, evo ovdje (meni su takve aktivnosti pomagale kod smirivanja moje djece):
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=#2040767
Evo literature:
Ellen Winner: Darovito dijete (to je studija, meni je bilo tesko citati, ali sam si izabrala bitne stvari)
Offt. za starijeg sina - nabavi si knjige Brain Gym i ja i Brain Gym - prirucnik za obitelj i edukatore, pa probajte nesto od toga. (Autor: Paul Dennison). Ne moze skoditi...
Ima jos jedna knjiga - Jednorozi su stvarni (Barbara Meister Vitale) u kojoj ima opisano 65 aktivnosti za vecu djecu, a nesto od toga mozes raditi i s malim djetetom. Psiholog i defektolog takodjer mogu dati savjete sto i kako raditi s djecom doma, da od "terapije" napravite zabavne aktivnosti i da se lijepo opustite u krugu obitelji. Sretno!
i ja volim ove knjige
brain gym radimo vec nekih godinu dana i cini mi se da pomaze.
otvorila sam ovaj topic o smirivanju djece i imamo slicne metode
ljuljanje, glina...hrpa istih stvari. cini se da djeca sama traze ono sto im je potrebno.
jedino sto bih jos dodala u vezi ove silovite djece skolne agresivnosti jest priroda, nama je cest boravak u prirodi donijeo veliku pozitivnu promjenu. pri tom ne mislim na svakodnevni odlazak u park nego puno ozbiljniji angazman...
Potpisujem, isto i kod nas. PRiroda je zakon.i ja volim ove knjige
brain gym radimo vec nekih godinu dana i cini mi se da pomaze.
otvorila sam ovaj topic o smirivanju djece i imamo slicne metode
ljuljanje, glina...hrpa istih stvari. cini se da djeca sama traze ono sto im je potrebno.
jedino sto bih jos dodala u vezi ove silovite djece skolne agresivnosti jest priroda, nama je cest boravak u prirodi donijeo veliku pozitivnu promjenu. pri tom ne mislim na svakodnevni odlazak u park nego puno ozbiljniji angazman...
Iz ovog razloga mi smo kupili vikendicu blizu Zg kad su decki imali 2 i 3 godine. Donijelo nam je veliku promjenu na bolje, a djeca i dan danas obozavaju to mjesto i rado odlaze onamo.
Evo, našla sam opis naših aktivnosti u prirodi:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=74709
vidim da bi nas dvije imale o cemu za pricati
slicno je i kod nas bilo.
prvo sam iznova "otkrila" vikendicu mojih roditelja gdje smo odlazili za vikende, a onda sam se zadnja dva ljeta uspjela organizirati da mi djeca budu preko mjesec dana na moru (ali ono stvarno more i kamen i nista vise). zadnjih skoro godinu dana smo imali srecu zivjeti na mjestu gdje su djeca svakodnevno trcala po livadama, lezala na travi i penjali se po drvecu, igrali su u pijesku uz more, imali svoje dvoriste gdje su pravili sklonista, skupljali bube i sadili biljke...
mogu samo reci djecje ponasanje sa ili bez prirode - nebo i zemlja
ajme...
moze moje misljenje?
ja imam 13god. i svi mi kazu da sam darovita, jer npr. pricala sam sa 11 mjeseci, hodala sa 14-15 (mama mi je sve ispricala :D)
ugl. shvatate bit
kad sam bila manja (5-6 god.) veoma lako sam sklapala prijateljstva, ali kako rastem, sve sam manje komunikativna i to. mislim, ove prijatelje s kojima se sada druzim sa njima sam super, zabavna, pricljiva i to ali dok se nadjem u nekom vecem drustvu postanem povucena, sutljiva...
i evo nesto i o skoli
od prvog do sestog razreda (sad sam sedmi) sam imala sve petice, ali nikada, bas nikada nisam ucila. ono sto zapamtim na nastavi bilo je sve, i sada u sedmom mi je dosta teze, prvo pulogidste sam imala pet cetvorki i osam petica a sad cu valjda imati sve pet. takodjer hemija, za koju sam veoma nadarena (ne, xD, nisam narcisoidna ili tako nesto, ali kuzim se u hemiju i hemija me i zanima) imam 4, zato jer ja jednostavno ne ucim teoriju, tj. znam skoro sve, i zadatke super radim, ali cak mi i nastavnica govori da nesto tu "ne stima"...takodjer predmete koji me zanimaju (matematika, jezici, hemija....) brzo naucim a ove ostale...nece ici xD
citanje, ja jednostavno obozavam citanje i mogu sve citati, bajke, tinejdzerske romane, knjige za "odrasle" ama bas SVE, i citanje mi samo pomaze :D ali ja mislim da se ta moja ljubav prema citanju nije razvila zato jer mi je mama citala bajke svake veceri i to... zato ako je nekome prirodjena ta ljubav prema citanju, onda ce to djete citati, a kome nije, nema veze da ga odmalena tjerate da cita, ono ce citati, ali na silu :D
engleski jezik npr. znam bas super, a nikada nisam isla na kurseve ili tako nesto. jednostavno, gledala sam cartoon network i tako sam i naucila, njemacki takodjer sam bila naucila preko super rtl-a, ali kad sam bila manja, pa se dugo nisam koristila njemackim i sada ga slabije znam...
ne trebate forsirati djecu, kao da sav taj talent ne ode bespovratno i to, ako ih nesto zanima sami ce traziti da npr. treniraju, citaju, idu na kurseve stranih jezike.....la la la.... jer talenat sigurno nece otici u bespovrat
i ne trebate se ravnati prema nekim knjigama.... zato jer svako (darovito) djete je drugacije :D
veliki pozz za sviju :D
P.S.: pod ovim knjige za "odrasle" nisam mislila na one erotske romane i to xD
mislila sam na malo teze knjige, kao npr. knjige Miroslava Krleze... :D
hvala vam svima
danas smo bili kod djecijeg psihologa i prvo sto nam je rekao nakom pola minute komunikacije i igre sa sinom je bilo:"mama i tata a zasto ste vi upce dosli?", a mi upitnike iznad glave.
dakle covjek je nevjerojatan isve nam je objasnio. RAdi se o hiperaktivnom djetetu visoke inteligencije sa jako osjetljivim zivcanim podrazajem. S takvom djecom se ne radi na sistem kazne nego na sistem upornosti i jako hladne reakcije ( bilo kakva nagla gesta i akcija izazivaju dodatnu agresivnost) i skretanja paznje na nesto drugo i novo ( bas nam je pokazao primjer kad aje roku dao olovke za crtanje , a on je u jedno trenu htjeo kemisku koju mu nije htjeo dati i poceo sa svojom drekom i prije nego se to pretvorilo u destruktivnost on mu je skrenuo pozornost na te papire koje je sarao da da mami jedan i tati jedan)
dobili smo istitajpopis knjiga koje ste nam vi preporucili i strogi naglasak da cemo naci masu stvari koje ce nam se poklapati s njim i masu koje nece, jer svako djete je individua z a sebe....
danas je nepunoh 23 mjeseca i moje djete je naucilo na prstice brojati do deset nemporam vam reci da sam suzu pustila
Drago mi je da ste dobili savjet kako postupati prema djetetu, ali hiperaktivnost ni visoka inteligencija se ne mogu ustanoviti "nakon pola minute komunikacije" nego ozbiljnim testiranjem djeteta putem nekoliko metoda. U protivnom, hiperaktivnost je samo etiketa kojom se mnogi olako razbacuju kad je riječ o nemirnoj djeci.
bili smo tamo sat vremena i doc je bas pokazivao primjerima sto je hiperaktivnost kod njega , i sto je visoka inteligencija, tako da vjerujem covjeku ( poslije smo sznali da smo bili kjod najboljeg psiologa u gradu za djecu)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom