Evo i mene, tema je prezanimljiva i možda nam pomogne.

Naime, M. je dijete koje sve kuži od prve, sve joj je logično, lako... Jeste li ikada kod sebe primijetili kako negirate činjenicu da vam je dijete nadprosječno inteligentno? Ja jesam, htjela sam ponekad da je ista kao i ostali, da mora uložiti više truda u to što radi i da ne rješava zadaću iz matematike istovremeno čitajući knjigu. Nekako mi se činilo da bi njoj bilo lakše da je jednostavno prosječna jer je školski sustav takav da ne potiče bistre. Sad više ne znam što da mislim i kako da postupam s njom.

U školi je sve 5 (i frustrira je ako je u testu jedna pogreška), ako slučajno nešto ne uspije od prve jako se ljuti na sebe, strepi od ocjena, a svi znamo da će dobiti 5 (no njoj je važno da sve bude točno), uči i ono što treba i što ne treba (npr. engleski uči u školi, talijanski s nama doma, sad se primila španjolskog jer su joj deda i baka na njeno traženje kupili CD), ide u glazbenu školu (sve 5 i tamo-talentirana i pomalo lijena za vježbanje: objašnjenje-zašto da vježbam kad sve znam :/ ), ima treninge 3 puta tjedno....Uglavnom-mislim da mi je dijete preopterećeno, a ona ni od čega ne želi odustati. Nije lako, a nitko od roditelja s kojima komuniciram ne razumije i svi se žale da njihove klince ne zanima škola i vode rat oko zadaća. Znam da se iz njihove perspektive naša situacija čini idealnom, a M. djetetom za poželjeti, ali nama stvarno nije lako. Zaustaviti je ili je poticati??? A dan ima samo 24 sata....
Svi savjeti su dobrodošli.