Ja sam s ovim pitanjem oko autoriteta potpuno na čistu. Mi svi, pa tako i djeca, smijemo, čak i moramo propitivati autoritete, ali neke društvene pozicije moramo poštovati, jer je to društveni dogovor koji nam omogućava da funkcioniramo u društvu. Prevedeno na jezik škole, dijete mora poštivati učiteljicu, jer je ona učiteljica, jer je u tom društvenom dogovoru ona "vođa". Ta koncepcija je M. jasna i on načelno poštuje hijerarhiju i autoritete. U probleme dolazi kada taj autoritet ne odgovara svojoj zadaći, kad primijeti šupljine i (osobito) nepravde, drugim riječima kada nema pravog autoriteta nego samo pozivanja na poziciju. Sve je u redu s autoritetom, ako taj autoritet poštuje one kojima je na ovaj način nadređen. Što se tiče onog pitanja s posla, ja sam itekako znala reagirati prema nadređenima na poslu, kada je ravnoteža izostajala. Mislim da je to pitanje građanske hrabrosti. No, mislim da je kod djece potrebno prije svega njegovati poštivanje autoriteta, jer inače dolazi do raspada sistema i kaosa u njihovoj glavi, a u slučajevima da nešto jako šteka treba stati iza njih.

Brunda, kod nas je točno tako bilo s crtanjem kako ti opisuješ. M. nije htio uopće crtati nekih 6 mjeseci. On nije neki izuzetno talentirani crtač, ali su mu crteži vrlo zanimljivi, kompozicijski složeni, bogati detaljima. Ipak, to mu dugo vremena nije bilo dovoljno dobro. Sad opet veselo crta, pa mislim da bude tako i Sven. Ali, perfekcionizam kao crta ličnosti ostaje. Recimo, TS mu je zadala zadaću da svaki dan na jedan papirić napiše što je taj dan sretno doživio. Sad je već prošlo par dana, pa jasno vidim obrazac: prvo, ne želi napisati ništa od onog što ga stvarno veseli, a to je mažnja, naše kazališne igre s njegovim plišancima, naše šale - to je isključio svojom vrlo čestom rečenicom: "To su privatne stvari". Drugo, ono što napiše mora biti neki uspjeh, neko postignuće, a ne nešto što ga usrećuje, ali je posljedica djelovanja nekog drugog ili nije ništa posebno. Sve te "sreće" koje je nabrojao zapravo su neka njegova mala postignuća. Imam li pravo ili krivo kad u tome vidim izraz perfekcionizma?