Meni bi na tvom mjestu brinuo njuegov prefekcionizam zbog ne zeli raditi ono sto misli da nece biti savrseno nego bilo sto drugo. To je jedna prilicno nezgodna osobina na kojoj treba raditi da se dijete opusti.Vrci prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Meni bi na tvom mjestu brinuo njuegov prefekcionizam zbog ne zeli raditi ono sto misli da nece biti savrseno nego bilo sto drugo. To je jedna prilicno nezgodna osobina na kojoj treba raditi da se dijete opusti.
Ne mora to nužno biti perfekcionizam. Može biti jednostavno odustajanje unaprijed. Ne kažem da je to dobrosamo je drugačije.
A kako se postaviti... imaj na umu da je to još uvijek vrtić, i da se tamo još uvijek ništa ne mora. Škola je druga priča. Ne mogu tvrditi decidirano, ali znam da se kod mnoge djece onu godinu pri prelasku iz vrtića u školu dogodi "klik" - ne samo s čitanjem i drugim vještinama, nego i u sazrijevanju tog tipa. Hoću reći, to što sad nešto ne želi raditi u vrtiću, ne znači da će se tako ponašati i u školi gdje se od prvog dana uspostavljaju nova pravila.
Kad bi sad već bio u prvom razredu i odbijao crtati "jer nije dobar i ne želi", to bi već bio razlog za razgovor s učiteljicom ili nekim. U vrtiću to još ne mora značiti ništa.
Jao, imali smo hrpe takvih razgovora... Isto kao i mitovski, morala sam nabrajati u čemu ja nisam dobra... Npr. Baka zna skuhati sarmu, a ja ne znam ili ne znam tako dobro kao baka. Ja ne znam voziti bicikl tako dobro kao tata. Tata ne zna šivati na šivaću mašinu... I tako redom...
Što reč moj veliki je prvu kulju dobio iz baš nacrtaj priču u prvom razredu,meni je razlog bio smiješan,ali mu to nisam rekla
Djeca koja su darovita ili barem bistra često imaju visoke kriterije koje si sami nametnu. Treba koristiti svaku priliku da ih emocionalno osnažimo, ali nije to uvijek jednostavno. Znalo se dogoditi da u najboljoj namjeri kažem nešto krivo i izazovem burnu reakciju, ali s vremenom čovjek nauči što i kako reći. Ne pogodiš uvijek radnu točku, ali uspije i to povremeno. S druge strane, ne pale sve metode kod svakog djeteta. Moj E je znao gnjaviti i šiziti kad nije mogao čitati titlove filmova, a ja sam pristajala čitati ako bi se uspio smiriti i lijepo zamoliti. Inače ne. Brzo je djelovalo. A gledao je i kad ja nisam čitala, pa je brzo naučio slušati engleski. To je samo primjer. Usmjeravaš dijete u prilikama koje se same pokažu. Samo treba stalno negdje na rubu pameti imati ciljeve koji se trebaju postići. I pomaže razgovor kao s odraslim, to im daje osjećaj važnosti.
Vrci,
Meni to baca na perfekcionizam, al ne kao nesto oko cega se moras puno brinut.
Jos je rano, ima vremena do skole.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 15.02.2021. at 20:06
Ma ima on i naznake perfekcionizma (al to je ipak manje nego prije) i straha od neuspjeha opcenito
On jednostavno gleda papir i ne zna sto bi krenuo crtati
Znam da ne moze biti dobar u svemu, samo da krenemo u to da barem pokusa
Nama je pomogla krumpirova tiskara. Djecu je to oslobodilo straha od papira. Mali perfekcionisti često ne vole slikanje prstima, jer to je prljavo, ali pečate od krumpira su moji prihvatili. Na taj način nauče pozicionirati crtež, a ne moraju biti jako vješti i precizni.
Evo linka na Lukin portal:
http://www.pjesmicezadjecu.com/uradi...-krumpira.html
Osim toga, dajte im kistove i spužve i krpice i četkice za zube koje mogu umočiti u boje. Prvo nek se doma igraju. Nek crtaju ceste za autiće ili tepih za kuću lutaka, nešto što njima ima svrhu. Ne treba ih tjerati da crtaju tematski dok nisu za to spremni, ali počnite na vrijeme i kroz igru. Dijete ne mora imati pojma da zabavna aktivnost prekrajanja kutije za cipele u lutkinu kuću ima svrhu razvoja motorike, kreativnosti i usmjerene pažnje. To je naš zadatak, podvaliti im učenje i vježbanje umotano u aktivnosti kojima ne mogu odoljeti.
I tak, rekla mi nakon novog predškolskog testiranja njegova vrtićka psihologica da on ima grafomotoriku iznad prosjeka, za 9-10 godina
Skoro sam pala na dupe i nije mi jasno kako. Ostaje da je iznimno inteligentan, nadaren i perfekcionist. Za nadarenost nam dala adrese kod nas gdje se možemo javiti za rad s takvom djecom, al to ću ostaviti po strani do kraja korone, ili barem smirivanja i višeg cijepljenja. I ako će mu ikad ta perfekcionistička crta raditi problem da se možemo javiti Tanji Sever, ona radi s takvom djecom
Vrci, moj najstariji je imao izvrsnu grafomotoriku, ta vrtićka slova su mu bila kao tehnička slova. I u vrtiću je rado i crtao, imao je tete koje je volio i lijepo su s njima radile. Međutim, u prvom razredu mu je dozlogrdilo pusto crtanje, a pogotovo bojanje, pa je bojao tako da bi odabrao npr. žutu bojicu i njome malo pošarao sredinu svakog lika
Njegova učiteljica srećom nije marila za to, ali evo...Hoću ti reći da može biti puno razloga zašto djeca nešto hoće ili neće, i da ne brineš unaprijed, tko zna kako će i što će još s njim biti.
Ja ne znam što da misli od moje starije. Trenutno ide logopedu u vrtić, pola slova ne govori. Ne samo r, nego f,h,slova s kvačicama. Ako ide reć fotelja kaže kotelja. A kad treba reć kapa, kaže papa. Čudno. S druge strane je u 3mjeseca sama, gledajući youtube naučila napisati cijelu hrvatsku i englesku abecedu. Na papiru sve super. Neki dan je u wordu samostalno ispisala sve brojeve od 1 do 100. Jedino joj falio razmak. Prije 10 dana oba meni nešto govori, ja je ne kužim. Kad što, spelovala je na eng paw (iz crtića paw patrol). Dakle, "mama, pi ej dablju". Ja je slušam i stvarno paw je točno spelovala.
Teško priča i teško komunicira s drugima. Često je u svom.nekom svemiru. Ali na momente pokazuje da ima neke talente, no imam osjećaj da je slaba u socijalnoj inteligenciji.
Pripazi da joj pisanje i pokušaji čitanja (a naročito engleski koji se u sve to još umiješao) dodatno ne interferira s govorom. Možda bi bilo dobro i logopeda upozoriti na to.
Mojem sinu se točno to dogodilo - u dobi od 4 godine još je imao dosta problema s izgovorom mnogih glasova (između ostalog, to je bila i posljedica hipertrofije krajnika), a s druge strane, već je počeo čitati i pisati i silno se trudio izgovoriti glasove koje je na papiru dobro razlikovao, a u govoru se to nije čulo. Pa se tako, preskačući prirodan slijed usvajanja izgovora glasova, doveo do "francuskog" R (račlanja), za koje nam je logopedica rekla da se najteže ispravlja
Nakon operacije krajnika, sve je glasove doveo u red osim tog R s kojim se još malo gnjavio do škole. Pred polazak u školu logopedica je rekla, iako ga nije do kraja ispravio, da to zapravo neće predstavljati problem, osim u slučaju da poželi biti glumac ili spiker (ne znam u kojoj od tih uloga bih ga prije mogla zamisliti). Sad mu se gotovo uopće ne čuje, iako on tvrdi da se čuje, ali to je već pubertetsko pretjerivanje.
Vera, a je l sa sluhom sve OK?
Mi naseg u toj dobi neke rijeci nismo razumjeli, onda kad postoji rijec i sa L i R na tom mjestu, jer ih je isto izgovarao. On je nama onda lagano iznerviran prstom po zraku napisao slovo koje zeli izgovoriti.
Ja bih se isto okanila stranog jezika. I jesam, al zbog mucanja s 2 godine. Koje je prestalo, srecom, samo od sebe. Samo smo jako usporili govor.
Meni je logopedica jos tada rekla da treba polako s djecom govoriti. Poslije svake tocke u recenici, u sebi reci "jedan" i nastaviti. Ne mozes uvijek, nekad ti se zuri, ali ja sam se barem kod citanja jako kontrolirala.
Vera a možda velika imitira malu koja isto tako govori?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
