Zdenka2 prvotno napisa
Još jedan nedavni primjer: bili smo na zadušnici za jednu moju školsku prijateljicu i tamo se okupilo društvo mojih školskih prijatelja s kojima smo poslije išli na piće. On je bio tamo, jer je baš bio u muzičkoj školi koja je u neposrednoj blizini crkve. E sad, svi su naručili piće, a on sebi coca colu. Mi to ne pijemo ni ne kupujemo, ali kad on to naruči, a to je otprilike dva puta godišnje, nemam ništa protiv. I nikad je ne popije nego se vrati vodi. Ja tako postupam, jer mislim da zabrane vode samo ka većoj želji. Jedna moja školska kolegica koja uopće nema djece i ne zna ništa o odgoju je počela mene tupit: kako mu to možeš dati piti, sad će postat agresivan, pa jel ti znaš da djeca od toga podivljaju, pa ta ta ta ti ti ti, nikako da se skine s mene. A ja se opravdavam, iznosim svoje razloge, još mi je neugodno. I to traje i traje i eskalira. Nato on više ne može izdržat pa prvo kaže: A što je tebe briga što ja pijem? Ja tebe nisam pitao što si ti naručila. A ona i dalje meni tralala. Čak mi je rekla da ja sigurno lažem da ne kupujem coca colu, mislim bezveze, da sad ne prepričavam. I ja trpim i objašnjavam. Nato će moj M.: A što ti stalno blebećeš? A ona meni: "A zašto ti je sada rekao da blebećeš"? A moj M.: "Mama ne blebeće, nego ti blebećeš i već nas pola sata gnjaviš. Pij svoj čaj i pusti nas na miru." I ona nas je tada ostavila na miru. On je popio doslovno jedan prst coca cole i otišao se igrati kod tate. Ona nas je stvarno gnjavila, ali meni je bilo neugodno zbog te njegove preuzetnosti prema odrasloj osobi. To sam ispričala mami, koja je "stara škola" u odgoju i na moje iznenađenje, ona je rekla da je on potpuno ispravno postupio, a da sam ja pogriješila što sam dozvolila da me moja školska kolegica toliko gnjavi, a da joj ja ne odbrusim. S distance, ja se slažem s mamom i mislim da sam trebala prekinuti tu gnjavažu. Ali, istovremeno strepim od, kako kaže Anki "ljubavnih pisama" koje će mi zbog takvih njegovih intervencija stizati od učiteljice.
Odgovori s citatom
). Sad je kupljena prava ploča i sat, gledam u nevjerici s kojom lakoćom vuče poteze i meni usput objašnjava zašto. Ne razumijem od kuda podaci i kako je shvatila što treba raditi, ali igra i uredno pobjeđuje. Tata s njom više ne želi igrati jer kaže da ga izgubljena partija frustrira 
. 
I on igra briškulu, a izmislio je i svoju vrstu "pokera", s takvim pravilima da se mi redovito valjamo od smijeha kad igramo s njim. Uglavnom, sva njegova pravila usmjerena su njegovoj pobjedi.
).
