Meni se sve takve stvari cine super.. relativnim. S obzirom na pandemijsku godinu i kolicinu ekrana kojoj su djeca izlozena od ozujka (ne zanima me stetan utjecaj na buducnost, sve mi je jasno; ovo je prezivljavanje u sadasnjosti), kcer kojoj je 5 godina i 6 dana zna sve i svasta sto u nekim drugim okolnostima ne bi znala. Ali ne zna zbog toga sto briljira iz informatike, vec zbog toga sto ima 3 godine starijeg brata i sto im je otac IT business analyst pa su dobili u ruke nesto sto inace ne bi dobili. I tako ona vec mjesecima instalira i deinstalira, a i kupuje, ako zaboravimo podesiti parental controls. I to sve bez konkretnog citanja; pocinje natucati. Brojeve zna odavno.
Ja bih okarakterizirala nadarenim nesto sto se dogadja samo od sebe, van nekih uobicajenih okvira. Sve drugo su interesi i trud, kojem nekom treba vise, a nekom manje. No moguce je i da sam ja cijepljena americkim sistemom gdje je vrednovanje (djece) manje izrazeno i nikad javno, unutar skolskog i vrtickog sistema. S obzirom da djeca krecu u skolu (u kolovozu ili rujnu) one godine kad napune 5 do 1. kolovoza, ocekivalo bi se da znaju procitati brojke. Neki znaju samo do 10 ili 20, a neki broje i citaju do beskraja. Opet ovisi o interesu, a i cesto o ambiciji roditelja.