Citiraj anki prvotno napisa
mi to ignoriramo jer ne želimo da se izdvaja iz mase
Ova stvar i mene muči. Mislim da ne mogu to do kraja ignorirati, jer on doista zahtijeva drugačiji pristup, ali ne želim da se "darovitost" pretvori u još jednu etiketu koju će imati zalijepljenu na čelu. To rješavamo tako da o njegovoj darovitosti govorimo samo stručnom osoblju koje radi s njima, nikako ne roditeljima druge djece, a pogotovo ne njemu. Ponekad mu kažem da je pametan, ali nikada ga u tom smislu ne uspoređujem s drugom djecom.

Ali, zvali ili ne zvali te sposobnosti darovitošću, prema njima se moramo nekako odnositi. Ja baš ovih dana razmišljam o tome što reći njegovoj učiteljici glazbe. Radi se o jednoj po svemu izvrsnoj osobi, odličnom pedagogu i čovjeku. Ona mog M. prihvaća takvog kakav je od prvog časa. Njoj nisu trebali papiri da bi skužila da je on drugačiji. Međutim, prošli tjedan, poštena kakva je, rekla mi je da joj nije lako s njim, jer on postavlja pitanja na koja ona nema odgovor, skuži sve male trikove kojima pokušava pridobiti djecu i to kaže i tako u nekim trenucima minira nastavu i tome slično. Ona kaže da ga razumije i da je sve što on kaže točno i da nije bezobrazan, ali da je oduzima oruđe rada iz ruku koje bi funkcioniralo u odnosu na drugu djecu. Ja mislim da darovito dijete ne treba biti u fokusu učitelja, pa sam mu rekla da ne smije ometati nastavu. To je profunkcioniralo, ali ne znam na koliko dugo. Anki, Ivana2, kakva su vaša iskustva?