 |
|||
meni je prvi porod ( i za sad jedini) bio na CR. meni osobno, je to sve jako tesko palo, i sama porod, nekih 18 sati u radaoni pa hitan Cr i oporavak, pa nakon otpustanja doma povratak u bolnicu jer su se punti upalili... da ne duljim...
uglavnom, nadam se i zelim , jednog dana kad opet ostanem trudna da cu roditi vaginalno.kako je jaja1 rekla , nista ne moze nadoknadit onaj trenutak kad ti djete stave na prsa, kad cujes njegov prvi plac......
Carski rez za mnoge žene ostavi gorak okus u ustima, a razlozi su vrlo osobni i različiti. Ono što jest zajedničko (uglavnom) je da mnoge žene kod sljedeće trudnoće/ poroda imaju osjećaj da one ne znaju ili ne mogu roditi vaginalno i da će njihovo tijelo ih na neki način iznevjeriti.
Dobra vjest je ta što je VBAC realna i dobra opcija, bolja i sigurnija opcija od ponovnog CR-a za velik broj trudnica, ali im treba potpora i liječnika / primalju / doulu koja vjeruje u sposobnost ženskog tijela i daje ženi potporu i snagu (i naravno tko zna prepoznati kad je došlo do naznake za ponovni CR). Obzirom na naše uvjete u Hrvatskoj i nemogućnost biranja primalje / liječnika tko će biti na porodu, doula postane dobra opcija za potporu jer ju žena poznaje i imaju vremena ostvariti vezu i upoznati se. A i žena se treba psihički pripremati za VBAC, hrabriti se da ona to može i stvarati okolinu i mrežu potpore oko sebe (obitelj, prijatelji itd) koliko god je to moguće.
ja sam imala CR pod spinalnom tako da sam bar čula i vidjela bebicu odmah. ali su mi ju samo prinesli na poljubac dok su me šivali. tako da se nismo pomazili baš za pravo po prvi put, a niti mi je bio na prsima. ali okolnosti su bile takve kakve jesu i nadam se da će iduće biti rođeno prirodnim putem. rekla mi je dr, ako ću drugi put morati na CR opet, onda i treće dijete obavezno ide na carski. tako da se nadam....
hmm ovo o treće dijete na CR bi se dalo diskutirati.. Naime praksa je u Hrvatskoj takva da se ugl 3. put odmah ide na CR, ali to nije potkrijepljeno statističkim dokazima jer je VBAC nakon 2 CRa realna i dobra opcija za velik broj žena (ako nekog zanima točna statistika mogu staviti ali dojim dok pišem sad pa nemogu u ovom trenutku).
a ne znam kaj da ti velim. vjerojatno si u pravu, ali da bi me bilo strah 3.put pokušavati vaginalno-iskreno bi zbog straha od rupture. ne znam. za sad neću više niti razmišljati o CR. uvjerila sam samu sebe da ću idući put roditi vaginalno pa me valjda i Bog čuo. inače, 1.CR je isto bio hitni tak da sam sva u šoku bila još neko vrijeme.
Jaja1, vjerujem da je šok od hitnog carskog reza i strah koji je on uzrokovao bila ogromna, i drago mi je da si odlučila da će sljedeći biti vbac
Evo statistike iz nove knjige Birthing Normally, autorice Helene Vadeboncoeur (i toplo preporučujem!). Neke statistike zvuču ajme joj na prvi pogled, pa vas potičem da pročitate nekoliko puta hladnom glavom i realno ih usporedite. I imajte na umu da je šansa spontanog nakon amniosinteze, dosta uobičajan test koji se nudi velikom broju trudnica 1 u 100 ili 1% pa sami procijenite dalje.
Rizik rupture nakon 1 CRa - 0,2%-0,6% (dakle, 2 u 1000 do 6 u 1000, za spontani porod, bitan faktor je da li su se koristili medikamenti za poticanje trudova odn drip il gel jer oni bitno povećaju rizik rupture i treba ih izbjegavati kod vbac), središnja statistička vrijednost kad se uključi svi rizici (uklj slučajevi gdje su se koristili medikamenti za poticanje trudova) je 0,74% ili 7,4 u 1000 žene će imat djelomičnu ili veću rupturu u porodu nakon 1 CRa (engl dishidence ili rupture, odnosno parcijalno odvajanje dio maternice ili potpuni ili veći dio, velika je tu razlika a statistike ugl tretiraju ih kao da su iste a nisu). Velika je razlika između 2 ili 7 u slučajevima gdje se koriste lijekovi za poticanje trudova. A što se tiće zdravlje djeteta u slučaju rupture, stopa smrtnosti djeteta u slučaju rupture, dakle ne kod VBAC nego samo kod rupture to je 5% (dakle, u rijetkom slučaju rupture šansa da dijete umre je 5% ili 1.5 od 10.000 VBAC poroda). To znači da bi se trebali napraviti između 3846 i 7142 ponovnih CRa da bi se spasilo jedno dijete nakon rupture. (studije Landon, 2004 i Guise, 2004).
I nemojmo zanemariti rizike CRa za majku i dijete koji su realni i veliki. Naravno, CR je u nekim slučajevima iznimna operacija koje može spasiti i dijete i majku, i hvala bogu što je imamo, no znamo da stopa od 25% poroda CRom nije dobra za majke, djecu niti dugoročno za šire društvo.
Ne stignem sad staviti statistiku nakon 2 CRa ali budem
Ja sam jedna od tih koja vjeruje da ne može rodit vaginalno, em su mi ti vaginalni pregledi čista trauma em me strah da se bebi nešto ne dogodi, strah me da ne kolabiram usred poroda pa da ne izvlaće bebu na vakum- imam milijon užasnih scenarija u glavi.
A u drugu ruku, kad zamišljam porod kod kuće, to me manje frikira nego vaginalni porod u bolnici.
Inaće, ako sve bude OK ja bi trebala roditi oko 19 mjeseci nakon zadnjeg poroda koji je bio CR. Da li tad upadam u opciju VBAC ili ne?
RozaGroza, svakako upadaš u opciju u VBAC-a. Više je problematično na kojeg doktora ćeš naletiti i koja su njegova vjerovanja (a iz nekog razloga naši doktori ne čitaju svjetske medicinske časopise i istraživanja pa ne znaju da je VBAC sigurnija opcija i za majku i za dijete).
Već je spomenuto na ovom topicu, a i ja sam već negdje govorila o tome - za uspješnost VBAC-a je stvarno važno imati uza sebe doulu koja zna sve o prirodnom porodu i VBAC-u i koja će znati umiriti i rodilju, a i razgovarati s doktorima da zastupa želje rodilje i spriječi neželjene intervencije. Cure iz Zagreba koje su zainteresirane imati doulu na porodu mogu mi se javiti na pp (doularenje je besplatno, mi to radimo iz čistog entuzijazma)
@RozaGroza, baš sam čitala jučer jedan vrlo zanimljiv članak o tome kako maternica je najsnažniji organ u tijelu u smislu da najviše pritiska po gramu tkiva može proizvesti, što znači da 'guranje' dijeteta van zapravo je naše kulturološko nasljeđe, ne anatomska potreba (osim ako rađaš u vodoravnom položaju na stolu.. i to je kulturološko ali o tome drugom prilikom). Ima zaista mnogo toga na što možemo utjecati, evo link: http://www.katysays.com/2011/03/07/w...omes-to-shove/
Što se tiče razmaka između porod CRom i početak sljedeće nove trudnoće, preporuka je da prođe barem 18-24 mj između CRa i začeća. ALI, to ne znači da VBAC nije moguć nego jednostavno je rizik povećan da neće uspjeti biti VBAC. Rizik za rupturu onda recimo nije na onoj najnižoj 0,2% nego više prema sredini ali ako se uz to koriste i lijekovi za poticanje trudova (gel ili drip) onda je to bliže 0,7%.
Danci, ne mogu otvoriti taj link
A bila bih luda kad bi pomišljala na porod kod kuće? Iskreno, toliko me doktori frikiraju, tjeraju mi suze na oći one njihove kute, miris bolnice, ma sve - mogu reći da sam ja vjerovatno jedna od onih koja istinski mrzi bolnice - ali gledam ih kao nužno zlo. Imam poznanicu koja je nakon 3 carska imala 2 homebirtha, sve je završilo dobro, pa sam malo sa njom pričala...uf divim se ženama na toj hrabrosti - a ja ni sama ne znam što bi kako bi - mrzim što sam prevelika kukavica da se izborim za sebe - ali previše me strah da se bebi nešto ne dogodi.
I kad smo već kod statistika, moram spomenuti da je postotak CR kod najboljih primaljskih praksi oko 1.5% (1.4, 1.6, u svakom slučaju ispod 2%) pa se onda moramo zapitati kako to da smo mi negdje oko 25% ili 30% i da su baš svi ti carski "potrebni"
RozaGroza, ne bi bila uopće luda. Ustvari i Michel Odent je pričao o tome kako žene odlaze u rodilište za svaki slučaj ako nešto pođe po zlu, a da su puno veće šanse da će baš tamo poći po zlu zbog svih medikaliziranih i nehumanih standardnih postupaka (drip, jako svjetlo, nepoznati ljudi, pregledi u trudovima, prokidanje vodenjaka, povlačenje placente) i svašta nešto što ometa fiziologiju poroda.
Danas porod kod kuće u Hrvatskoj postaje sve češća i realnija opcija i mnoge žene se odlučuju na to. No nažalost ta opcija nije legalizirana u smislu da nije protuzakonita, ali da nije ni regulirana zakonom pa da naši doktori i babice ne smiju prisustvovati porodu kod kuće. No žene se snalaze na razne načine i dolaze im babice ili iz Austrije ili iz Italije, ovisno gdje žive pa što im je bliže.
ma pola ih nije potrebno iz razloga što brdo žena upravo želi i forsira carski koji nema medicinskog opravdanja. i sama iz poznam nekolicinu. ja sam cijelu trudnoću strahovala samo da ne idem na CR, ali eto na kraju morala.i to na hitni-ali hvala Bogu, barem imam svoje dijete sada. idući put ću bit bolje sreće valjda
Danci, našla sam: http://www.katysays.com/2011/03/07/w...omes-to-shove/partyka prvotno napisa
Iako sam rodila carski, imala sam priliku proživjeti veći dio poroda. Nije bio bez intervencija (prikinut vodenjak i drip) i imam loših sjećanja. No jedna od malo stvari koje su mi ostale u pozitivnom sjećanju je 'snaga maternice'. Sjećam se da sam osjećala kao da me vodi neka viša sila, nešto van moje kontole, kontrakcije i nevjerojatna snaga maternice su me totalno impresionirali. Čak i nakon buđenja iz anestezije, sjećam se da sam zadivljeno promatrala trbuh kako se miče i steže, izgledalo mi je kao iz filma 'Alien'. Kao da je moja maternica samostalno biće unutar mene. Ne znam kako to bolje objasniti. Ne znam da li cure koje idu na tzv. hladni (planiranu) CR dožive slično. Meni je to bilo nešto zbilja zadivljujuće.Danci_Krmed
@RozaGroza, baš sam čitala jučer jedan vrlo zanimljiv članak o tome kako maternica je najsnažniji organ u tijelu u smislu da najviše pritiska po gramu tkiva može proizvesti, što znači da 'guranje' dijeteta van zapravo je naše kulturološko nasljeđe, ne anatomska potreba (osim ako rađaš u vodoravnom položaju na stolu.. i to je kulturološko ali o tome drugom prilikom).
Pokušavam izvući iz sjećanja tako neke 'pozitivne' crtice sa prošlog poroda (a nema ih puno nažalost) ne bi li se nakako ipak ohrabrila na VBAC - od kojeg, moram to priznati, ipak strepim
Ja se evo cijelu trudnoću (i ranije) pripremam psihički na vabc.. prvo je bilo nakon 15 sati u rađaoni hitan carski i psihički nisam bila potpuno svoja nekih 6-7 mjeseci nakon poroda. Cijelo vrijeme me pratio osjećaj nedovršenog, nesposobnosti za porod i za ulogu majke..
Ono što me sada jako muči je što sam bila kod svoje gin prekjučer, i ona mi je sasvim dobronamjerno prokomentirala da je ona sigurna da će i ovo biti carski (tako je rekla i za prvi porod). Ona ne radi u bolnici tako da nema direktan utjecaj tamo na odluke liječnika..
uglavnom od tog trena ja sam u laganoj depresiji (danas malo više nego jučer) Trenutno mi prolaze slike prošlog carskog i oporavka kroz glavu, pa mi prolaze slike tek rođene bebe na prsima.. i samo mi se plače
Pokušavam se smiriti i uvjeriti se da još uvijek ima šanse za vaginalni, ali činjenica je da me je u isto vrijeme i jako strah poroda.. (zadnjih dana imam neopisivo velike i jako upaljene, strašno bolne, krvareće hemoroide koji pridonose strahu)
hejena nadam se ce ti ovaj porod biti laksi i da ces roditi vaginalno.
ja jako zelim, kad budem opet trudna roditi vaginalno, mada su mi vec u bolnici u nekoliko navrata rekli kao u stilu da je svaki sljedeci porod odmah na CR. nije mi jasno zasto, ako bude sve ok, zasto nebi rodila prirodno. mene tog nije strah, vise me strah jos jedno CR.
@hejena, koji razlog ti je dala liječnica za tu prognozu?
kod prve bebe mi je rekla da je disproporcija zdjelice i bebe, sada je samo rekla da će to biti kao i prvi puta, da je beba još jako visoko i da mi je trbuh previše naprijed špičast .. odnosno beba je cijela oko pupka...
koliko je imala prva beba kod rođenja?
(pisat ću kasnije, ali dijagnoza prave disproporcije je vrlo, vrlo rijetka, nego se kod nas izvuče iz rukav za svaku stvar)
4350grama 53cm.. dečkić je bio glavonja ali i ja nekako sumnjam u istinitost dijagnoze.. ovako na izgled imam široke bokove a oni su mi tumačili da su mi unutra neki završetci kosti položeni tako da je manji prolaz negi bi trebao biti..
ja sam se cijelu prvu T pripremala na vaginalni porod, i kada je doc par dana prije poroda natuknuo da je postoji vjerojatnost za carski, ja to nisam u sebi prihvatila kao mogućnost. porod je ipak bio CR, nije bio nimalo traumatičan zbog toga, ali je meni trebalo dosta dugo da to prihvatim. sada sam nekako mirna zbog toga i u biti mi je drago da je tako i završio, pogotovo kad čujem ili čitam o porodima koji su završili tragično zbog krivih procijena liječnika.
sada sam 5 mj trudna, i u sebi sam mirna u vezi drugog poroda, priželjkujem VBAC ali neću biti razočarana ako bude CR, najvažnije je da beba i ja budemo žive i zdrave u konačnici, to je ono najbitnije.
evo danči padobranca opet, koja stigne samo podijeliti što je jutros dobila na mail ali ne stigne niš dalje komentirat (što ne znači da neću kad-tad)
Dakle, u vezi ovog što se tu pričalo da žene koje rode CRom nemaju problema sa inkontinencijom (malo curenje urina kod kihanja, kašljanja itd) u odnosu na žene koje su rodile vaginalno prema novoj 12-godišnjoj studiji ne drži vodu, čak 40% žena koje su rađale samo CRom imaju (imale su) problema sa inkontinencijom. Detalji slijede:
http://blog.ican-online.org/2011/04/...-incontinence/
studija se nalazi ovdjeContrary to popular belief, cesareans don’t protect women from incontinence. According to a new study, women who have had only cesareans are less likely to have urinary incontinence than women who have had all vaginal or both cesarean and vaginal births. However, rates of urinary incontinence are still relatively high (40%) among women who have only cesareans.
The study surveyed over 3,000 women in the UK and New Zealand at three months, six years, and twelve years postpartum. The primary research question was whether or not the method of delivery affected incontinence after 12 years.
The results of the study are summarized here:
This large 12-year cohort study has clearly documented that caesarean section was not protective for UI unless all the women’s deliveries were exclusively by caesarean section. If women had spontaneous vaginal as well as caesarean deliveries, the prevalence of UI was similar to that in women who only ever delivered spontaneously. Even after exclusively caesarean deliveries the prevalence of long-term UI was high, at 40%. For FI, there was no symptom reduction with exclusive caesarean section births. Whether or not the caesarean sections took place before or after labour had started did not modify these findings.
http://www2.cfpc.ca/local/user/files...11.02964.x.pdf
ja sam živi dokaz da si u pravuevo danči padobranca opet, koja stigne samo podijeliti što je jutros dobila na mail ali ne stigne niš dalje komentirat (što ne znači da neću kad-tad
Dakle, u vezi ovog što se tu pričalo da žene koje rode CRom nemaju problema sa inkontinencijom (malo curenje urina kod kihanja, kašljanja itd) u odnosu na žene koje su rodile vaginalno prema novoj 12-godišnjoj studiji ne drži vodu, čak 40% žena koje su rađale samo CRom imaju (imale su) problema sa inkontinencijom. Detalji slijede:
http://blog.ican-online.org/2011/04/...-incontinence/
studija se nalazi ovdje
http://www2.cfpc.ca/local/user/files...11.02964.x.pdf
i ja isto.
Bila danas na pregledu i u petak moram doći s punim mjehurom da mi izmjere ožiljak.. jel znate kakav mora biti da bi se moglo na vabc? jel su vama to mjerili?
ja sam rodila na carski i moram priznati da nikad ali baš nikad nisam imala problema s inkontinencijom, naadm se da i neću (opet sam trudna).
@hejena, neki liječnici to mjere, neki ne (meni npr nikad to nitko nije izmjerio), a rezultat koji se dobije u vezi debljine ožiljka nije pouzdan pokazatelj za .. ništa :/ to ti je kao triple test, pokaže ti statističku mogućnost da bi se možda desilo nešto (dakle, ništa ne garantira niti isključuje), ali u istraživanjima zaista su pokazali da je mjerenje debljine ožiljka bolji pokazatelj mogućnosti da sve ide kako treba i zapravo NEMOGUĆE je predvidjeti tko će imat rupturu i tko neće jer ima puno faktora (pogotovo ono što sam gore napisala u vezi lijekova za poticanje trudova). Ali zato je mjerenje debljine ožiljka izuzetna prilika da se ženu prestraši dovoljno da pristane na drugi (ili treći, četvrti...) CR.
ako ti treba mogu ti izvuč istraživanja.
@lili75, ni ja, ali eto neke žene imaju, a priča se npr da žene koje rode CR nemaju te probleme a žene koje rode vaginalno imaju (i time se kao daje prednost CRu), što na kraju ispadne da nije istina
ima negdje tema o tome,
mislim da je čak porod i bio u VŽ rodilištu.
ako sam dobro zapamtila, ožiljak bi trebao biti oko 3mm (ili 3,5 mm) da se ide na VBAC.
obavezno imati na umu da debljina ožiljka ništa ne isključuje niti garantira! i ako netko tvrdi da to zapravo nešto 100% znači ja bi pitala objašnjenje, dokaze i drugo mišljenje (ali od nekog iz druge ustanove, kolegijalnost unutar ustanove, pogotovo onih u manjim mjestima, je nešto što sprečava infomirani izbor više nego što ga potpomaže).
i što god da kaže ta mjera, probala bi odmah zaboraviti (koliko je to moguće), ili možda čak odbiti taj pregled ili tražit da se dobro objasni i opravda zašto se radi prije nego pristaneš (osim naravno da prestraši trudnicu kad joj to najmanje treba).
@hejena, jesi razmišljala o mogućnost doule? doule su zlatne za vbac, može ti biti od velike pomoći, razmisli, ak treba mogu ti dati koju preporuku za doulu iz tvog kraja.
evo teme o tome
http://forum.roda.hr/threads/60563-d...žiljka-i-VBAC
evo što kažu studije:
Studija i mjeru koju su su odredili da se povećava rizik za rupturu
Rozenberg, 1996 - 3.5 mm (n=642 žena)
Qureshi, 1997 - 2.0 mm (n= 43 žena)
Montanari, 1999 - 3.5 mm (n= 61 žena)
Asakura, 2000 - 1.6 mm (n=186 žena)
Suzuki, 2000 - 2.0 mm (n= 39 žena)
Gotoh, 2000 - 2.0 mm (n=348 žena)
Sen, 2004 - 2.5 mm (n= 71 žena)
Cheung, 2005 - 1.5 mm (n=102 žena)
Bujold, 2009 - 2.3 mm (n=236 žena)
kao što vidite, neki su 'tolerirali' debljinu od 1.0mm, dok su neki 'tolerirali' 3.5mm prije nego se svrstalo ženu u 'rizičniju' skupinu. 'Rizičnija' skupina ne znači da će doć do rupture, nego da je rizik povećan a u koju mjeru, ne zna se točno. 'n' u tablici označi koliko je žena uključeno u studiji, kao što vidite studije su iznimno male.
2003. godine samo 16% liječnika (ginića i oni koji rade sa trudnicama, ne nužno ginekolozi) u Kanadi odgovorilo je da rade mjerenje debljine ožiljka jer kao što vidite, nemamo pouzdanu mjeru ni ovako ni onako.
Informirajte se, odaberite ono što je za vas prihvatljivo i znajte da svaka odluka nosi svoje rizike.Budite iznimno oprezni kad vam netko kaže VBAC može ili ne može, nije stvar crna ni bijela nego moramo sami procijeniti što je za nas prihvatljivo. Svaka od nas ima pravo na informiranu odluku temeljenu na informaciji a ne zastrašivanju.
Također imajte na umu darizik od čak 3% znači da postoji 97% šansa da sve bude dobro.
(studije možete pronači na pretraživaču www.pubmed.com, a sažetke imate na http://vbacfacts.com/2009/01/17/pred...ine-thickness/ i http://wellroundedmama.blogspot.com/...rean-scar.html. Nažalost, sve je na engleskom jeziku).
tipfeler, sorry
kao što vidite, neki su 'tolerirali' debljinu od 1.5mm, dok su neki 'tolerirali' 3.5mm prije nego se svrstalo ženu u 'rizičniju' skupinu. 'Rizičnija' skupina ne znači da će doć do rupture, nego da je rizik povećan a u koju mjeru, ne zna se točno. 'n' u tablici označi koliko je žena uključeno u studiji, kao što vidite studije su iznimno male.
Ja dan danas ne mogu prežaliti što nisam rodila prirodno
1.beba 5200g/55cm, og :38cm- bila sam na dripu skoro čitav dan,dijete se nije spustilo i ja se unatoč tome nisam otvorila.Skakanje na trbuh, ručno otvaranje,pilates lopta, i dok se nisam počela gubiti oni su mi tvrdili da ja kao kršna žena od 180cm mogu roditi bez pol frke..Kad je došlo doba da sam se počela rušiti u nesvjest i povračat-onda je dogovoren carski u roku 3min...
2.beba 4380g/55cm-og 38cm-premali razmak između carskih /2god / i dok sam čekala da se oslobodi op.dvorana, otvorila 7 prstiju,al doktor nije dao da se otvorim do kraja i poslao me na carski opet...
Nikakve probleme s zadržavanjem mokraćom.Jedino što je problem razdvojenost trb.mišića i ogromnom količinom viška kože..
Za 3.dijete mi ne gine carski rez
@ruza, žao mi je što si imala takva iskustva
Ne razumijem ovo da je premali razmak između dva CR-a? Ovo što si opisala od prvog poroda je klasična hrvatska priča, dakle previše intervencija (drip i sl) koja kao nuspojavu ima povećani rizik od CR-a, dok od zadnjeg poroda zvuči više kao da tim oko tebe nije ti dao vremena da rodiš svoje dijete, a ne da tvoje tijelo to nije moglo.
Istina je što kažeš da je praksa u Hrvatskoj takva da 3. put se ide odmah na CR. Ali ta praksa nije znanstveno utemeljena i vjeruj mi, tvoje tijelo može i zna roditi dijete, samo trebaš imati podršku i prave ljude oko sebe. Prati malo ovaj topic, čim mi se smiri malo gužva na poslu pisat ću više o VBA2+C, odnosno VBAC nakon više CR-a. Itekako je moguće, treba se informirati, odlučiti što je najbolje za tebe i za tvoju obitelj i inzistirati na pravo na izbor.
Evo kod mene je ponovno bio carski rez.
Iako sam priželjkivala vbac, kad se svelo na to dali će mi staviti gel ili carski drago mi je da su se na kraj odlučili za carski.
Ovag puta oporavak je bio barem deset puta lakši.
cestitam od srca...pitali smo se sta ima kod vas, nisi se javljala
čestitke bfamily
Nisam baš detaljno proučila sve postove pa se ispričavam ako je ovo već neko naveo - dakle, ja sam nakon prvog CR (Merkur) došla u bolnicu Sv. Duh i nitko niti jedan moment nije razmatrao da li bih trebala ići na VBAC ili ne. Tamo je VBAC normalna pojava i to mi je bilo super. Na kraju je i drugi porod bio CR, ali ideja vodilja je bila da će drugi porod biti VBAC. I osim što sam ljubila bebu za vrijeme poroda (dali su mi ga za pusu dok su me šivali) dali su mi bebu na "kožu na kožu" 3 sata nakon CR, a bolje mislim da stvarno ne može. (U Merkuru su mi ga 24 kasnije donijeli da ga pogledam, nisu mi ga dali ni dirnut, a kakva koža na kožu)
@EvaP, drago mi je da si zadovoljna sa drugim porodom. Može se bolje, puno bolje, u drugim zemljama je partner pristuan na porod CRom, drži dijete odmah nakon i mama ima dijete odmah. Ali to ovisi kod njih i kod nas o osoblju, nažalost nisu svi prepoznali koliko je važno za majku, dijete i obitelj da budu skupa što prije nakon poroda.
Ja sam imala "hladni" CR u 40-om tjednu. Beba je bila donesena, bez ikakvih problema (malo popila plodne vode) a ja se oporavila isto jako brzo (za dva tjedna nakon poroda sam bila jednako "fit" kao i frendice koje su rodile vaginalno nakon dva tjedna). Nekih psihickih griznji savjesti i sl. nemam - ok, nisam cula ni prvi plac ni nista (bila spletom okolnosti opca anestezija) ali razbijati glavu s tih par propustenih minuta kad je pred nama cijeli zivot mi stvarno nije vazno...
E sad da li prizeljkujem VBAC? Da mi netko kaze da cu roditi na brzinu i bez problema naravno da bih to prihvatila objerucki... Ali tko i sto mi ista u zivotu moze garantirati? Nakon toga ostaju samo rizici... Rizik od rupture i posljedicno rizik da ce beba mjesecima ako ne i dozivotno imati posljedice (narvno ako prezivi). Meni su u bolnici spomenuli puno veci rizik od tih ,74% ako su kratki razmaci izmedju dva poroda (meni ce biti 2,5 godine). Isto tako, navodno je puno veci rizik ako je beba velika - moja prva je bila 4200/50 a curica - kazu da su druge bebe obicno vece, a tek ako je decko?
Naravno, kao i kod svakog poroda, tu je i rizik da ce se nesto zakomplicirati neovisno o potencijalnoj rupturi pa cu svejedno zavrsiti na hitnom CR i s time povezani rizici da ce beba imati problema kasnije (evo ja osobno ne znam nikoga tko je imao problema s bebom a da beba nije rodjena ili vaginalno ili nakon hitnog CR - sve koje znam da su rodile na planirani CR nisu imali nikakvih problema s bebama).
Uglavnom, kad sve to onako prodjem i razmislim, nekako mi se ponovljeni CR cini kao sigurnija opcija za bebu, a to mi je ionako najbitnije... Evo citala sam onaj clanak bas na Rodi gdje pise da je 5% sansa da se u porodu bebu zareze... znate li osobno ikoga tko je imao takav slucaj? Ja iskreno ne...
Hehe - Danci_Krmed - krivo sam se izrazila - mislila sam u Zagrebu bolje stvarno ne može
@EvaP, u pravu si, VBAC nakon više od 1 CR je u Hrvatskoj SF, što se kosi sa svim dokazima kojih imamo iz studije
Ja sam imala planirani carski i kao rezultat tog hladnog carskog mi je beba imala vodu u plućima (nisu trudovi istisnuli vodu iz pluća), kao rezultat toga asfiksiju i teško krvarenje u mozgu, prve dijagnoze su bile teška mentalna i da nikada neće hodati. Prema tome nema se smisla razbacivati s generalizacijama, a pogotovo ne s netočnim generalizacijama jer znanstvene studije pokazuju da se baš uz hladni carski vezuju velike komplikacije.
I još nešto, CR nije nikako najsigurniji način poroda za bebu, bez obzira na to što se tebi čini - postoje ozbiljne baze medicinskih članaka (poput PubMed, Medline, itd.) gdje znanstveni rezultati upućuju upravo na suprotan zaključak.
da, zapravo trebali bismo malo prodiskutirati o rizicima CR-a, naše društvo / mediji / liječnici nekako CR karakteriziraju kao bezopasnim za majku i dijete, nužno zlo, a zapravo svaki CR ima posljedice za dijete, za majku i za buduću djecu koje će ta majka roditi.
naravno, ako je CR potreban on može spasiti i majku i dijete, to nije sporno. ali sporna je činjenica da porod CR doživi skoro 1 od 4 žene, i da ta brojka raste.
za vas koji znate engleski, evo zanimljiva stranica i post o VBAC-u (drugi post, ispod ovog prvog, naslov: VBAC Making a Mountain out of a Molehill)
Ne znam detalje, ali Hejena je sama izgurala svoju djevojčicu na ovaj svijet. Čestitke Hejena
Hvala na informaciji iz prve ruke, i nadam se da je sada sve ok... Kao sto sam i napisala, govorila sam samo iz osobnog iskustva (koje priznajem nije veliko), a koje je takvo kakvo je.
Procitala sam clanke na Rodi na tu temu - i iskreno, nekako mi se ne cine objektivnim nego pristranim - i samim time imam osjecaj kao da je osoba koja ih je pisala prisla selektivno cinjenicama (ne kazem da je to stvarno tako - to ne mogu znati - to je samo dojam koji dobivam iz opceg tona teksta). I opcenito (ne samo u ovom konkretnom slucaju) nakon svake iznesene cinjenice u obliku postotka ostaju mi u mislima samo pitanja: koji je bio uzorak? koji je bio referentni uzorak? koji je postotak tocnosti samog postotka vjerojatnosti (je li ,5%, 5% ili 30%)
Koji su sve faktori zanemareni prilikom odabira uzorka odnosno koje su sve razlicitosti zanemarene prilikom kreiranja "homogenog" uzorka - npr. ako je samo kriterij CR, da li su uzete u obzir iskljucivo neproblematicne trudnoce ili sve, da li su uzeti samo "hladni" CR-ovi ili i hitni, da li su uzete samo trudnoce koje su provjereno tocno identificirane u smislu trajanja ili samo po ZM pa u statistiku ulazi i nedonoscad koju su greskom porodili kao doneseno, zatim koje su tehnike CR bile razmatrane - pod spinalnom, ili i spinalna i opca, itd, itd, itd... Znam da na kraju kad se povuce crta postoji operacija i postoje potencijalne komplikacije (za mamu i dijete), isto kao sto i postoje potencijalne komplikacije za mamu i dijete kod vaginalnog poroda (a kod njega vjerujem da se jos vise mijesaju kruske, sljive i jabuke u istom statistickom loncu) i ovo sto sada imam kao misljenje na temu je nesto sto nije bazirano na dovoljno cinjenica, samo sto sam u medjuvremenu izgubila nadu da cu ikada u stvari moci iz sume podataka izvuci "prave" cinjenice i samim time ispravnu odluku... a koja mi na kraju daje odabir odluke s 1-2% boljim sansama za ovaj ili onaj rezultat...
Evo, malo sam se raspisala na temu informiranosti i (ne)mogucnosti donosenja informiranih odluka... Srecom (ili ne?) imam jos jedno 5 mjeseca da donesem konacno misljenje - zato pratim i citam temu, mozda se jos i predomislim (a mozda kao i kod prvog CR mi u bolnici samo daju papir da potpisem kako se slazem... pa na kraju nista od mog silnog promisljanja jer u tom kljucnom trenutku vjerojatno necu imati hrabrosti odbiti preporuku konzilija, kakva god bila)
@sillyme, čini se da težiš prema informiranom izboru, to je prava stvar! Trebaš sve pogledati i odvagati što i kako TI želiš odlučiti na temelju tih informacija.
koliko barataš engleskim jezikom? Ako barataš, toplo ti preporučam sljedeće izvore informacije:
Well-rounded mama (blog, SAD)
Plus-sized pregnancy (što nije toliko o trudnicama sa viška kilograma koliko je diskusija o literaturi relevantnoj za VBAC, ima BRDO materijala, autorica ista kao prethodni blog; žena je sama imala 2 VBA2C, odnosno 2 CRa i onda 2 VBACa nakon tih CRa)
VBAC Facts (SAD)
ICAN - International Caesarean Awareness Network
The Unnecessarean (SAD)
Yahoo grupe - HBAC/VBAC (home birth after caesarean, vaginal birth after caesarean), grupa se zove ukvbachbac i bazirana je u Britaniji, ICAN-ONLINE, UKMidwifery
The VBAC Pages (opet Britanija)
Peaceful Parenting (SAD - tu ima puno linkova i puno knjiga)
Birth Cut (SAD) - odatle moj prijašnji potpis 'The Axe Forgets, the Tree Remembers'
Henci Goer, članci o VBAC i porodu općenito
KNJIGE
1) nova novcata knjiga Birthing Normally After a Caesarean or Two, Helene Vadeboncoeur (imamo je ja i Partyka, mislim da možemo reč i jedna i druga da je fantastična)
2) klasična literatura Silent Knife, Nancy Cohen (stara, prva knjiga napisana na VBAC tematici 1970 godina kad je VBAC bio SF, jako relevantna i danas)
3) Obstetric Myths vs. Research Realities, Henci Goer link vodi na google books gdje se nalazi dio knjige, evo i njene stranice
4) Henci Goer,The Thinking Woman's Guide to a Better Birth
Koliko znam sve knjige se mogu posuditi u Rodi (ako nisu vani naravno)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom