bicikl i mamin strah

[tridesetri]

m. je nedavno pocela za ozbiljno biciklirati po vani. mislim da je to za nju super, jer prsti od energije, zdravo je, imamo srecu da nam je zgrada u parku pa nema opasnosti od prometa i sve je to super. ona odlicno vozi, i stvarno uziva, ima bicikl s pomocnim kotacima koji je stabilan medjutim ipak povremeno padne u biti sad vec nije pala nekoliko dana, ali prvi dan kad je tek naucila voziti, pala je dva put. znam da je sve to normalno ali svejedno me nekako strah. pa sam htjela pitati da li su vasa djeca padala i dokle? kako ste prevladale svoje strahove ako ste ih imale? koje mjere opreznosti (osim kacige) koristite?

[Zoila]

koliko ti godina m. ima?
Ako je 3.5 nadalje, ja bih joj skinula pomocne kotace. Djeca su stabilnija bez njih. Jos ako voli voziti, osjecat ce se slobodnija bez pomocnih, pokretljivija, i spretnija. Meni se cini da su mi decki vise padali sa bicikla dok su imali pomocne kotace nego kad su savladali voznju bez...

i da, moji su svako malo padali sa bicikla, dobili su pusice u koljena i dlanove, i hop nazad na bicikl...to je dio odrastanja. Pri tim brzinama i to nisu bili neki strasni padovi

[petrić]

Bicikl je puno sigurniji bez pomoćnih kotača....a što se tiče padova, pa dijete mora padati, meni je to neizostavan dio odrastanja, baš kao i lice " musavo " od čokolade. Brižna majčice, pusti dijete da uživa!

[apricot]

tridesetrri, u ovakvim situacijama, najbolje se prisjetiti što je Dora rekla svojoj mami flower: mama, sjedni tamo i boj se (a mene pusti da uživam).

Ne možemo ih zbog naših strahova sputavati.
I, kako petrić reče, i padovi su dijelovi odrastanja: lakše će naučiti padati (i dočekivati se pri padu) sa maloga/niskoga bicikla, nego da čeka da poraste.

[Zdenka2]

Apricot je sve rekla. Moj M. je padao i s pomoćnima i sad pada bez, ponekad zaplače ako se jače udari, ali to je manje važno, a važnije je voziti se na biciklu.

[tridesetri]

Bicikl je puno sigurniji bez pomoćnih kotača...

sto stvarno? pa nama je isto palo na pamet da joj skinemo pomocne kotace jer stvarno super vozi ali nekako sam mislilada je premala, ima tek 2 god i 8 mj. a i nije mi palo na pamet da je sigurnije bez pomocnih kotaca, ja sam mislila da je obrnuto samim tim sto je bicikl stabilniji s pomocnim.

....a što se tiče padova, pa dijete mora padati, meni je to neizostavan dio odrastanja, baš kao i lice " musavo " od čokolade. Brižna majčice, pusti dijete da uživa!

naravno da je pustam da uziva, pa inace joj ne bi ni kupila bicikl
ali da se brinem, brinem se itekako, i bez bicikla smo do sad zaradili nekoliko ozbiljnijih povreda, sivanja i sl....

znaci kaciga i

mama, sjedni tamo i boj se (a mene pusti da uživam).

[Vlvl]

Imamo iskustva s biciklima i uz to smo frikovi sigurnosti. Moji savjeti:
- kaciga obavezno,
- pazit da dijete ne vozi u natikačama, japankama, boso, i paziti na žnirance, da su dobro zavezani,
- ostavit mačja oka na biciklu,
- stavit svjetlo tj bljeskalicu ako postoji ikakva mogućnost da se dijete vozi u sumrak.
Još je važno: ne izvlačiti sic iznad oznake - na štangi sica postoji oznaka do koliko treba biti u rami, iznad toga ne izvlačiti. I nikako nikako ne izvlačiti (podizati) guvernal iz rame preko oznake, jer to može uzrokovati izvlačenje guvernala u vožnji, i da vam dijete ostane s guvernalom u rukama, a guvernal se ne drži za ništa.
Kad vilica pukne ili se iskrivi bolje je zamijeniti nego ravnati ili zavarivati, jer može ponovo puknuti na varu ili mjestu ravnanja - opasno po život.
I računajte da mala djeca, ispod 4-5 godina, nemaju niti dovoljno snage u rukama ni dovoljnu koordinaciju da mogu sigurno koristiti ručnu kočnicu. Za takve malce obavezna je kočnica na pedale, tj. torpedo.

Nemojte ovo shvatiti kao muku, to su male mjere opreza koje mogu puno značiti. I ne odgovaram vas od bicikla, naprotiv. Na biciklu smo prešli pola Hrvatske i imali neke od najljepših doživljaja.

[tridesetri]

hvala ti.
uvijek ima prikladnu odjecu i obucu za voznju, uopce ne vozi u sumrak i to sve sto si navela pazimo.

I računajte da mala djeca, ispod 4-5 godina, nemaju niti dovoljno snage u rukama ni dovoljnu koordinaciju da mogu sigurno koristiti ručnu kočnicu. Za takve malce obavezna je kočnica na pedale, tj. torpedo.

nas biciklic ima rucnu i ima ono da zakoci kad okrenes pedale unazad, jesi li na to mislila, ili?

[Vlvl]

[/quote]
ono da zakoci kad okrenes pedale unazad, jesi li na to mislila [/quote]

Da, to je to.

[anchie76]

Moj lima je isto puno vise padao dok je vozio sa pomocnim. Ono, udje u zavoj i nagne se malo i fiiiiiijuuuuuuu jer se digne na jedan pomocni i tras (jer se bicikl ne moze nagnuti dok ima pomocne), ili naglije skrene s guvernalom i isto fijuuuuu. Puno manje padanja otkad nema pomocne.

[mamazika]

Što uže nogavice, da se ne zakvači za pedale!

[tridesetri]

da, i m. je oba puta pala u zavoju. prenaglo bi okrenula guvernal. tak da je pala postrance, a bicikl prek nje nimalo lijep prizor, al da kucnem o drvo ni jedne ogrebotine.
sto da joj stvarno skinemo pomocne?
moze li tako malo dijete uopce voziti bez pomocnih?

[anchie76]

da, i m. je oba puta pala u zavoju. prenaglo bi okrenula guvernal. tak da je pala postrance, a bicikl prek nje nimalo lijep prizor, al da kucnem o drvo ni jedne ogrebotine.
sto da joj stvarno skinemo pomocne?
moze li tako malo dijete uopce voziti bez pomocnih?

Za pocetak bi bilo dobro znati koliko je stara? Pa mislim, vi vidite kako joj ide vozenje bicikla, jel to vec ko dobar dan ili se bori?

[litala]

m. ima 2god i 8mj pise gore...

moji su dosta rano naucili voziti bez pomocnih, ida prije noe, koji je naucio nesto poslije cetvrtog rodjendana, a prije toga je na svaki nas prijedlog da mu skinemo pomocne, odgovarao: ali, ja sam jos maaaaali, pao bih...

onda je jednog dana bicikl s pomocnima bio "pokvaren" i nesiguran za voznju, pa je pristao uzeti drugi, bez pomocnih, uz uvjet da mu tata pomaze... nije ni skuzio da je nakon desetak tatinih koraka provozao sam kad smo se vracali iz setnje vec je izvodio, dizao noge na kostur bicikla, zaustavljao se kao pod rucnom (okretom) i slicno... ko da vozi vec sedam godina

[tridesetri]

ima 2 god i 8 mj.
ha cuj, vozi normalno, zapravo odlicno, ne vidim da se sa icim bori, osim sa zeljom da juri sto brze i uopce ne pazi. mislim gleda ona ispred sebe ali nije oprezna kad ide preko rinzola, kada skrece i sl. zato se i bojim. ona je inace malo taj hazarderski tip. puno je padala i bez bicikla.

[litala]

ja bih joj skinula pomocne, objasnila da je tako opasnije, da treba paziti i da cemo vidjeti kako joj ide. ako bude puno padala, bila nesigurna ili nesto - vratit cemo pomocne...

a mozda bih joj stavila i stitnike na laktove i na koljena (neke mekse na koljena da moze pedalirat)...

[anchie76]

A sorry, nisam detaljno citala za godine

Ja bi isto skinula i pustila par dana, pa cete vidjeti ili ide i li ne ide. Lako vratiti pomocne natrag

[flower]

imam ja jednu hazaderku - moja je taktika da nisam prisutna kad ona ima svoje tjelesne akt. ja sam to prepustila tati - inace je to bilo stalno - ajoj, nemoj, past ces i sl... (koma znam, ali ja sam taj anksiozn tip) - ovako nam je svima bolje

[tridesetri]

kod nas je problem sto je mm jos veci panicar od mene
no on ionako stalno radi, a ja imam jos i malu bebu tako da je u parku s njom uglavnom baka. gledam ih kroz prozor i m. juri na biciklu, a baka za njom. da nije tragicno bilo bi komicno. ne stvarno, zena ima preko 60 godina...
i tako...a kupili smo bicikl da bi se m. izmorila. ali kao i sa svim ostalim - umorni smo mi, a ona i dalje prsti od energije.

[Anita-AZ]

Moj strah od njene voznje na biciklu jos uvijek nije nestao... no to nema veze sa njom, nego sa mnom. Ja sam, naime, sa 9g. pala s bicikla tako da sam jedva ostala ziva. Za cm... Imam ogroman oziljak dan danas na čelu... stup još dan danas ima udubinu (tvrda glava) , a ogradu su promjenili.

Naravno, ja sam glumila bmx frajericu pa je to zato tako i završilo, ali čisto želim reći... hm... da meni svi ti strahovi i ne izgledaju toliko nerealno, ali da - sputavaju djecu i ja također činim kao flower - ne idem i ne kvocam i nadam se da se tako što neće nikad dogoditi mojoj djeci.

No, nesreća je u tome što je moja mama ispričala Omi za moj pad s bicikla (još prije par godina) tako da Omi baš ne voli bicikl. :/ Što mislite o tome? Da joj dopustim da ga ne voli ili da je pokušam više otvoriti prema vožnji (jer sad uvijek odbija i radije rola)?

[zrinka]

moja sveki j e isto bila panicar i ne sklona fizickim aktivnostima, ni sama nije znala voziti bicikl, od straha a mm je bio uvijek dobar i pristojan djecak i na kraju nije nikad naucio voziti bicikl

dobro, ja se prijetim da cu ga staviti na bicikl i polako, niz ulicu , al se ne da....

i eto, ja panicar nisam, rano sam naucila voziti bicikl, a i odrasla sam u malom gradu gdje smo se stalno vozikali...iako mislav jos ne vozi bez kotaca mislim da ce skoro, i padao je koji put, ali to je dio odrastanja, niti ja panicarim kad padne, niti on.....

meni je jedino problem bio prakticne prirode, u auto mi do sad nisu stali kolica i bicikl, pa nismo isli u zadnjevrijeme u voznju....

to je mana zivljenja u zgradi, bicikl je tezak, nemamo lift, ne mogu nositi nju i bicikl....pa smo trenutno osudjeni na rijetke petke voznje....

[flower]

mm je bio uvijek dobar i pristojan djecak i na kraju nije nikad naucio voziti bicikl

eto nisam tvoj mm, ali potpisujem za sebe

[a zakaj]

i ja ko flower. doduse ne iz pristojnosti, nego jer me tata ucio (ja nespretna, a on s minimumom pedagoske strpljivosti).
Sad me muci to sto necu moci u obiteljske voznje biciklom, jos malo pa ce se i djeca poceti sprdati sa mnom

[anchie76]

Ajme kako su mi poznati ti osjecaji o kojim pricate..

Moj lima jurca na biciklu k'o nespasen. Na igralistu toliko zna brzo juriti u krug, a dolje kamencici, a mama sjedi otrplike s ovim izrazom lica i jos samo dodajte graske znoja na celu...

No navikne se covjek. Istina je da nikad nije sjeo na bicikl bez kacige, a dalje od toga bas i ne mogu ici.

Evo vam za primjer scena od proslog ljeta.

Otisli ja i lima u parkic kod Nike. Lima se vozio na svom biciklu, pa ga u jednom trenu odgurao na malo brdasce. Ja i Nika sjedimo i pricamo. Mislim si, pa dobro gore ga je odgurao, ne vidim ga trenutno od grmlja, al sigurno je sve ok. Za par sekundi se cuje, tup-tup, tup-tup, tup-tup... ja se okrenem a moje dijete vozi bicikl niz STEPENICE :shock: Istina nisu bile visoke, one sto su dugacke metar i visoke 15-20 cm. I kad je vidio da sam ga skuzila, s tolikim mi je ponosom izjavio da je uspio ici niz stepenice da sam ja samo zagrizla jezik i ostala ovako

Trening, trening i trenig - nasih zivaca

[seni]

moja sveki j e isto bila panicar i ne sklona fizickim aktivnostima, ni sama nije znala voziti bicikl, od straha a mm je bio uvijek dobar i pristojan djecak i na kraju nije nikad naucio voziti bicikl

ovo mi je jako poznato. pa sam naucila tek u gimnaziji u zagrebu. naucile me prijateljice.

pa shodno, tome moje dijete vec odavno dobro vozi. ono na cemu insistiramo je kaciga. i neke zesce ture odraduje tata. (da mama ne padne u nesvjest) mada nisam inace strasljiva.

[ninochka]

moj nije nikad pao, vozi jedno godinu dana. Sad ima 3g i 4mj i baš mu planiram skinuti pomoćne. ak obude htio naravno

a apropos strahova. ja otkad njega imam bojim se potresa, poplava, zmija, guštera, požara, padova, bolesti, cjepiva, bojlera, pasa, bombi, ratova, penjalica, ljuljački, druge sobe, upaljača, oštrog kamenja, bombona..nastavi niz

ali to ne pokazujem. i uvijek ima kacigu na glavi

[paci]

a apropos strahova. ja otkad njega imam bojim se potresa, poplava, zmija, guštera, požara, padova, bolesti, cjepiva, bojlera, pasa, bombi, ratova, penjalica, ljuljački, druge sobe, upaljača, oštrog kamenja, bombona..nastavi niz

Kao da slušam MM-a! I još noževa, ladica, batića za meso, olovki, mobitela, previše ljudi, razvezanih žniranaca... ma katastrofa jedna.

[zrinka]

i
Sad me muci to sto necu moci u obiteljske voznje biciklom, jos malo pa ce se i djeca poceti sprdati sa mnom

meni ovo fali s mm
sto mislite, ima li smisla da ga probam nauciti?
mozda da mu kupim bicikl za rodjendan?

[MalaSirena]

Kladila bih se da sam već pisala post na ovu temu :?

Nda, nema veze!

Tan ima 3 i pol godine i vozi bicikl s pomoćnim kotačima godinu dana, koči na torpedo bez problema, pao je jednom jer je naglo zaokrenuo (2 dana nakon kupovine bicikla) pa je naučio da se to ne radi i možda još jednom ili dvaput se prevrnuo bezveze, ništ strašno i ništ za pamćenje. On baš nije neki hazarder, po ravnom vozi, ali ne juri ko drugi klinci (danas sam skoro dobila par infarkata gledajući dječurliju njegove dobi u parkiću kako izvode egzibicije s biciklićima bilo s pomoćnim, bilo bez njih, bilo na romobilu) i ne zanima ga skidanje pomoćnih kotača. U biti, njemu to što ima pomoćne ulijeva sigurnost tak da mi se čini da ih se dugo nećemo riješiti.

Pamtim kako je prije godinu-dvije susjeda učila svog klinca voziti bicikl bez pomoćnih i nisam mogla vjerovati jer mu je to super išlo, a imao je negdje oko 2 i pol godine (nevjerojatno, ali istinito); malo je imao problema sa zaustavljanjem pa je susjeda morala trčeći dobro potegnuti, ali ipak...

[apricot]

i
Sad me muci to sto necu moci u obiteljske voznje biciklom, jos malo pa ce se i djeca poceti sprdati sa mnom

meni ovo fali s mm
sto mislite, ima li smisla da ga probam nauciti?
mozda da mu kupim bicikl za rodjendan?

zrinka, sad si me utješila: uvijek sam mužu nabijala na nos što tvoj muž zna ploviti
e, a moj je biciklist - profesionalac.
sad mi je lakše

[zrinka]

e da apri
vidis mm kaze bolje znati voziti brod nego bicikl


ma makar sto