E je s 5 godina vozio bicikl s pomocnima i to skroz nagnut na jednu stranu, oslanjajuci se na jedan pomocni. jedan dan sam inzistirala da skinemo pomocne, otrcala za njim krug po parku i pocela je kisa. drugi dan izvadili smo bicikl, on je sjeo na njega i prije nego sam se ja snasla - odvezao se - bez pomocnih, naravno. kao da je oduvijek bilo tako.

jos uvijek osjecam tu mjesavinu nevjerice i ponosa kad se toga sjetim