Svaka čast cure i blago vama...
Naše dojenje iz super prelazi u lošije...
Dojili smo samo, a sada zadnjih tjedan dana se nadohranjujemo navečer a sad već i po danu...
Užas, ali ne bi sad o tome jer bi morala dugo pisati
 |
|||
|
|
|||
Svaka čast cure i blago vama...
Naše dojenje iz super prelazi u lošije...
Dojili smo samo, a sada zadnjih tjedan dana se nadohranjujemo navečer a sad već i po danu...
Užas, ali ne bi sad o tome jer bi morala dugo pisati
Svaka čast duplice, ti si stvarno neponovljiva, još dojite!!!!!
Ja sam jedva čekala da ih skinem sa cice, mene je to toliko iscrpljivalo ma koliko se trudila i u ponekim momentima uživala u bliskosti dojenja. Izdržala do 9mj onda ih samoinicijativno skinula scice i preporodila se.
Vama Ženske stvarno svaka čast od srca.
ma dajto ti je kad sam neodlučna. da ti pravo kažem i mene iscrpljuje, u ovoj fazi, ali samo radi noćnih buđenja. no i to se da izdržat, nije prestrašno.
vieš me strah kako će podnijeti prekid kad se ja konačno odlučim....vidim ja, ne misle oni sami odustat.
I ja mislim - svaka čast!
Naravno da neće sami odustat. Moj tata je još s 3 godine nosio stolčić za mamom da bi ga podojila.
S prvim djetetom sam dojila točno godinu dana. Idući dan više nije bilo cice, 2 sata je plakao i onda se s time pomirio, kao da je shvatio - više je nije tražio za dojenje.
Bliziće sam dojila 7 mj. Kada je počela dohrana postalo mi je sve nekako teško, a oni jadni kao da su osjetili i sve su manje tražili.. i tako je dojenje završilo. Nekako bezbolnije i prirodnije nego prvi puta.
uh, sad me plašiš.
već ih vidim kako jurišaju za mnom svaki sa svojim stolčićem!
Ja obožavam što Petar još uvijek doji. I voljela bih da to potraje bar do godine dana, a onda da lagano prestanemo. Jedino što nikada neću prežaliti što Ivan nije imao prilike tako se zbližiti s mamom. U Osijeku sam se izdajala zanjega, no, kad je otišao na rebro, tada su sve moje iluzije pale u vodu. A nakon Linza nije htio ni dojiti, ni piti izdojeno.
Marice, ima tu nešto. Dojena djeca su poslije za cijeli život sigurnija u sebe i zadovoljnija.
Eto moj R nije htio piti mlijeko iz cice. Mislila sam da mame izmišljaju kada tako pričaju o svojim bebama. Stavljala sam ga na cicu stalno, skoro uvijek prvog kada ne istovremeno. Malo srkne, pa okrene glavu i smije se. I neće pa neće.
Zato je A popio za obojicu.
EVo konačno i mene malo!!! Nikad vremena a pisanje...
Isključivo dojim od početka svoja dva zlata, preko dana istovremeno, a preko noći sam ih od početka puštala da se probude kako koji hoće.
e sad u ovoj je fazi to postalo stvarno nepodnošljivo jer se mali budi po 5 puta, a i cura skoro isto. Jedino dojenje pomaže da dalje zaspu. Kad ih dižem iz kindaća bojim se da mi ne ispadnu iz ruku kolko sam mortus umorna. Mislim da su zubići u pitanju, a već se i okreću pa i nemirnije spavaju.
Spominju se no cry metode - ali nemam vremena proučavat knjige i čitat cijele postove, a i to je za uspavljivanje (ak sam dobro skužila), a oni se meni sami uspavaju. Meni je bitno da i nastave spavati....
Neki su mi savjetovali da ih pustim da se plaču al ja to ne mogu, a i bude jedan drugoga.
Da ih budim po noći i dojim istovremeno? Imate kakav savjet?
Bok riba,
Ja sam svoje uvijek dojila i hranila istodobno.
Pa čak i kasnije kada su počeli spavati cijelu noć, budila sam ih oko 23h da bi popili mlijeko.
(To je iskonski strah da djeca ne bi bila gladna.)
I dan danas ako po noći slučajno netko od njih zaplače, trčim po bočicu i presvlačim ih.. Obično je glad u pitanju.
dogodi se i meni da ih i po noći podojim zajedno, ali to je samo ako probude jedno drugo, nisam prakticirala da ih po noći stalno zajedno dojim, ali od sad ću ipak probati, možda se buđenja prorijede.
Imas o nastavku spavanja u no cry metodi.riba prvotno napisa
U principu, djeca se ne bude uvijek kad su gladna, nego kad dode do faze kratkog budenja jednostavno ne znaju nastaviti spavati (te faze imamo i mi odrasli, ali ako je oko nas sve ok, mi nastavljamo san i drugi dan se ni ne sjecamo da smo "bili budni", osim ako je u okolini bilo nesto neuobicajeno - npr. kisa.)
Poanta price je bebu nauciti da sama nastavi - bez cice, pa se tako prorijede podoji, tj. u finalu ih sasvim izbacis.
Ok, to je teorija i zbilja vjerujem da funkcionira ako si dosljedan.
U praksi ja svoje (11mj) i dalje dojim cijele noci
Inace mislim da je no cry metoda za blizance ako si solo jako, jako tesko provediva.
Zato sam ja i posustala u jednom trenutku.
Pokusaj i drugog staviti na cicu kad ti se prvi probudi, mozda ti se ustimaju, pa bar bude manje budenja...
Ja sam isprobala sve varijante i na kraju sam dosla do toga da cicaju kad, koliko, koji hoce. Skupa, odvojeno, 10, 100 puta, cijelu noc + u nazad par tjedana svi skupa spavamo, vise nemam energije za dizanje ili budenja mm koji spava ko top dok se E. dere jer ja ne mogu do njega kad dojim B.
I tako ih sad samo pristekavam.
joj, nemam niti ja sad za te dosljednosti snage, a nemam čak niti vremena da pročitam postove o toj temi, a kamoli knjigu. samo pokušavam zaustaviti plač da ne probude jedno drugo i ne razcendraju se previše. mislim da ću i ja završiti s blizancima u krevetu, a tata će dobit izgon u dnevnu.
Evo i ja uhvatila malo vrimena. Moji imaju mjesec dana i sve do sada su bili super. Imali su super ritam, dobili su po 1500 g svaki s tim da im jednom dnevno nadodajem adaptirano. Bila sam ful zadovoljna ali zadnja tri dana strava, imam osjećaj da mi stalno jedno visi na cici. Svako pola sata bi jedno sisalo. Mlijeka imam dovoljno i ne mogu uopće zaključiti šta im je. Sreća je šta se po noći naspavam jer spavaju od ponoći do oko pet sati a to mi je super. Nadam se da ću izdržat makar do nadohrane.
Tak sam i ja razmisljala. sad razmisljam samo "Nadam se ad cu izdrzati"
Mozda je neki skok u razvoju ili tako nesto. Imali smo i mi svakakvih vristecih, necu cicu, hocu cicu staaalno i ne znam ni ja kakvih sve ne faza i tad sam se zezala "a valjda je faza" i zbilja je tako i bilo. nekad mi je glavom prolazila i sumnja, da se mozda nesto desava s mlijekom, ali na srecu sam se uvijek uspjela skulirati i sve je to proslo. Naravno nikada se niej radilo o kolicini mlijeka, cak ni kad su vristali.
(samo nikako da nam prode ova nocna :/ )
Znam da ti je tesko, ali isplati se izgurati. Dupli cicavci su ipak nesto pre predivno.
Ovo zadnje ne bih savjetovala..
Ne treba tatu izbaciti! Nas tata je s nama (iako nekad imam osjecaj da ne bi imao nista protiv da smo ga bar malo "izbacili"). Mi smo spojili kindic s krevetom, tako da imamo ok mjesta (za sad). ostane u boravku jedino ako zamoli da se malo odmori od nas ili ako smo se nas troje bas previse rasirili (iako mislim da je to samo isprika da spava na miru).
Ja ga ne bih nikada lisila tih predivnih isprekidanih noci
Iako...on spava ko da je mrtav, pa nista ni ne cuje ako ga ja ne probudim da doda ili makne E. (i to jedva!).
Mi ne možemo spojiti krevet s kinderbetima, ma ja to samo tako, tata se isto diže u noći i sudjeluje u noćnim vragolijama...
Ja sam jos u trudnoci pazila da nam to bude opcija. Zahvaljujuci tome sam si ih dugo mogla sama stavljati i vracati u noci (sve dok su spavali zajedno u kimbici do mene - prvih 6 mjeseci).
U principu prilicno mi je kompliciranije od kad mi se mora dodati drugi.
Tako je E. i stigao u krevet... Nije da je bilo u planu.
Jednostavno nam je tako manje stresno. Ja poludim kad ga mm ne cuje, a ja ga jedva probudim, E. vec sav rasplakan, pa dok mm skuzi di je sta je...ili ne skuzi
Zna biti koma situacija, jer mm zbilja ne funkcionira nocu.
Ponekad se bojim da malca slucajno ne frkne kroz prozor umjesto meni na cicu.
Ja pretpostavljam da je kod mene skok u razvoju a i ja sam nervozna pa na njih prenosim ludavicu. Kraj je škole pa dvoje starijih pilaju i tako to. Nekako mi se čini da mi je teže riješit ostatak družine nego blizance. Moji blizanci spavaju u odvojenim krevetićima u svojoj sobi ali to je izvedivo jer se ne bude puno po noći. Vjerovatno bi ih i ja doteglila kod sebe da se stalno bude.
MM ne funkcionira ni po danu a kamoli po noći. Baš se radujem ovom EP u balunu jer kad gleda utakmice napravi sve šta mu kažem samo da ga ne gnjavim kad je napeto.
Ajde cure uživajte kad vidim ovu svoju Debeljušku od 12 godina sa pubertetskim ispadima budem cila sritna i zadovoljna sa sisavcima na sisi jer u tome bar uživam a nju mi je već sada nemoguće pratiti.
Ja pretpostavljam da je kod mene skok u razvoju a i ja sam nervozna pa na njih prenosim ludavicu. Kraj je škole pa dvoje starijih pilaju i tako to. Nekako mi se čini da mi je teže riješit ostatak družine nego blizance. Moji blizanci spavaju u odvojenim krevetićima u svojoj sobi ali to je izvedivo jer se ne bude puno po noći. Vjerovatno bi ih i ja doteglila kod sebe da se stalno bude.
MM ne funkcionira ni po danu a kamoli po noći. Baš se radujem ovom EP u balunu jer kad gleda utakmice napravi sve šta mu kažem samo da ga ne gnjavim kad je napeto.
Ajde cure uživajte kad vidim ovu svoju Debeljušku od 12 godina sa pubertetskim ispadima budem cila sritna i zadovoljna sa sisavcima na sisi jer u tome bar uživam a nju mi je već sada nemoguće pratiti.
Želim se pohvaliti već duže vrijeme.....
U jednom razdoblju oko njihvog mjeseca i pol mislila sam kako moje dojenje ide na gore i kao neću izdurati ni do četvrtog mjeseca...
A sve se to popravilo i mi dan danas dojimo..... i dojit ćemo još dugo dugo dugo :D :D :D
ma bravo Sundance! tako treba!
tko zna di su nam druge dojilice......
ja sam u fazi "nemrem-više", ali sam tolio oguglala na to noćno buđenje da me više ne smeta....isto dobiju cicu na zahtjev, isto ne mogu bez nje zaspat, i kažem kao i Pooh - s duplićima je svaki no-cry teeeško izvediv.
blago vama kojima su sami pustili ili prihvatili lako.
moji tvrdo nedaju svoju ciku, i baš ih briga.
ali da je to istovremeno i predivan osjećaj - to je istina.
(vidite da sam ja neodlučna u stvari).
btw, i naš tata na pola noći iseli, ali to nas ne ugrožava dok god se mi sami stignemo pomaziti u prvom dijelu noći....onda kasnije i sam pobjegne, da ima malo mira.
Svaka cast sundance
:D
Bravo sundance i samo tako nastavite
blaženi dani dojenja su sada iza nas al je uvijek lijepo se sjetiti dvije male glavice kako papaju mamu i istovremeno se gledaju, dok mene blagost i umor uzima.
moji su još u maminoj buši ali se mama priprema na dojenje...dojila sam uspješno prve dvije cure pa sam sada naravno u sto pitanja kako će to s duplićima ići i hoće li ići...najviše me strah rooming in-a i ako porod ne bude vaginalni kako ću to uspjeti s njih dva tamo u bolnici.........a ne bih željela da im uvale dohranu i tako mi smanje šansu da ja budem prva linija hranjenja. Da li nositi jastuk u bolnicu? Kakva su iskustva mogućih mama blizanaca koje su rodile na SD??
pametno razmišljaš, stellita. početak je najvažniji,
a nakon carskog - u mom dvostrukom iskustvu - ipak je uspostava laktacije itekako teža.
nisam rodila na SD, ali ni u RIjeci nisam imala pravu podršku,
nisam ih čak dobila niti na prvi podoj nakon 5 sati, pošto je bilo usred ljeta i 2 sestre na 40 beba, samo su nam ih donijeli na minutu da ih vidimo u intenzivnu.
ne znam kako sad ide, no prije gotovo 3 godine ja sam moje dečke dobila tek nakon dobrih 26 sati,
i krenula se boriti za dojenje onako kako sam znala: stavljat ih na prsa na svaki zahtjev, makar i istovremeno, i čim sam počela hodati i sjediti, to sam i uspjela, iako nije bilo baš najlakša stvar u životu.
i tako ide vizita, ja sjedim na krevetu, sve boli, i dojim njih dva simultano,
sva ponosna, očekujući aplauz....a kad tamo, pedijatrica me "prereže" s jednim grubim "ma šta je to, ta djeca ne jedu, samo spavaju?! to mi se ne sviđa, neće to ići".
ja sam joj uredno odvratila kako spavaju jer su se umorili od cicanja, i kako je i to važan aspekt dojenja,
i kako bi ona trebala mene hrabriti da se MOGU dojiti blizanci, a ne da JA NJU uvjeravam to na osnovu vlastitog iskustva.
ali, kad je prošla, to me tako lupilo da sam se rasplakala....i bacilo me u bed, vidjevši da sam potpuno sama tamo u toj borbi.
no nisam odustajala,
čak ni kad me hvatala nesanica i činilo mi se da od umora nemam dosta mlijeka,
čak ni kada sam došla kući i razvila postnatalnu depresiju,
čak ni kad smo stalno koristili nadohranu (takav ritam od negdje 2.-og dana), i prijetilo je da mi se smanji mlijeko - nisam odustajala.
i tako smo do 6 mjeseci imali uz cicu i nešto boce,
a čim smo počeli jesti na žlicu, bilo je baj-baj adaptirano - i cica je bila u opticaju još 2 godine nakon toga.
tako da, spremi se za razna iskušenja - ali uspjet ćeš!!!
ja sam sebi rekla: moje je da dojim, sve ostalo nek rade drugi.
no bilo je lako to reći prvi put,
a kad već imaš dvoje djece kući,
to je druga priča.
no nije nemoguće, i to sam ti htjela reći.
o dojenju blizanaca ima članak na:
http://www.dvojceki.com/index.php?op...strka&Itemid=5
ja sam rodila blizance na SD u periodu kada nije bilo rooming-ina.
no, moji su bili na intezivnoj zbog malene kilaže.
tek peti dan sam ih išla dojiti i oni su to prihvatili super.
isto se nastavilo i doma do 2.mjeseca njihove starosti kada sam, iz xy razloga, prešla na izdajanje.
mislim da dojenje blizanaca nije problem, evo, i Tanja14, svoje uspješno doji.
dojila sam ih odmah nakon poroda i to po 15min svaki...a onda na odjelu odmah i to uz rooming in...sada smo doma i jedemo a mama umorna....ali neka neka oni samo cikaju lijepo što duže :D
bravo cure!
Bok duple mame!
Nadam se da ce se netko javiti, vidim da je zadnji post davno
trebala bi savjet: kako kod nas duplih funkcionira izdajanje? Trebala bi uskoro biti cijelu vecer van kuce i ne znam sta da radim?? Kazu mi da se izdojim al ne znam kako a da ne ispraznim njima zalihe za sljedeci obrok???
nećeš isprazniti doubleeć....još je veća stimulacija..mi se uspješno u tandemu dojimo već punih 8 mjeseci i sretni smo!!!
izdojila sam se svega 2x u tih 8mjeseci kada sam trebala otići vani ali sam sutradan dobila mastitis...i više ni ne pomišljam izdajati se. Oni lijepo izdrže 2-3 sata i onda se obojica lijepo najedu na cikama. Čak i sami rade kompresiju.)
sretno dojenje!!!!
Joj ima nekog
A jesam dobro shvatila, ipak mi ne bi preporucila izdajanje???
A dal ih dojis zajedno? Ja jos nisam probala, neznam kako bi ih prinjela sebi uopce sad dok su male i treba pazit na glavicu i ostalo (imamo 6tj?
Ženske, pomagajte
Evo za koji tjedan će rođenje mojih curica i mene opasno hvata panika oko dojenja. Naravno da ih želim dojiti, ali kako??? Vidjela sam hrpu sličica, pročitala hrpu tekstova, ali kako to provesti u praksi?!
Kako obje mrvice staviti na cice, pa ih posložiti, pa pridržavat i poslagivat cice kad se mrve pomaknu, pa ih podrignuti, pa šta ak se koja zagrcne (a ja nemam viška ruku), pa šta ako...
Znam da zvučim paranoično, ali ne mogu si pomoći
Jooooj, i mene lovi panika, a imamo još dosta do kraja...
Ženske, pomagajte
Evo za koji tjedan će rođenje mojih curica i mene opasno hvata panika oko dojenja. Naravno da ih želim dojiti, ali kako??? Vidjela sam hrpu sličica, pročitala hrpu tekstova, ali kako to provesti u praksi?!
Kako obje mrvice staviti na cice, pa ih posložiti, pa pridržavat i poslagivat cice kad se mrve pomaknu, pa ih podrignuti, pa šta ak se koja zagrcne (a ja nemam viška ruku), pa šta ako...
Znam da zvučim paranoično, ali ne mogu si pomoći
A tu je i M koji, čini mi se, nikad nije prežalio cicu!
Jele moja, ti bar imaš iskustva s prvim bebačem. Blago tebi
Meni su ovo prva dječica. Ja u životu nisam djetetu ni pelenu promijenila
pa ne moraš dojiti u tandemu.
ja nisam-nisam ni mogla zbog malih bradavica i šeširića koje sam morala imat.
dojila sam jedno po jedno. i bilo je ok-osim za moju kičmu, naravno.
Ma znam da ih ne moram dojiti u tandemu, al imam osjećaj da ako ih budem dojila jednu po jednu neću ništa drugo stići napraviti. Posložit će se to sve s vremenom, znam
gdje su nestale dojilice blizanaca? ima li novih iskustava?
Evo mene! Iznenađenje!!!! Kaj te zanima?
piši malo o dojenju svojih slatkica, kako si počela, koji vam je ritam dojenja i spavanja... vidim da su već prave buckice slatke
Meni je bilo super kaj su one obje odmah htjele i znale vuć ko male manijakuše - tak da sa tehnikom i sličnim nisam imala nikakvih problemosa. Čak su si i mlijeka odmah u bolnici nacicale taman - došlo mi je onak postupno i nisam imala problema s cikama (ono, bol, napetost, izdajanja, kvrge....sto čudesa).
U bolnici sam ih hranila s razmakom od nekih pol sata (odmah sam ih tražila obje u sobu), a kad smo došli kući - počela sam hraniti istovremeno - tandem. Jastuk za dojenje - one u jastuk i to je to. Nije lako, al može se. Tak sam dojila i po noći - pokušala sam odvojeno (jer mi se uvijek jedna probudila, a druga je spavala), ali onda se to pretvorilo u cjelonoćno cicanje, a ja sam padala s nogu. Tak sam objema uvalila cicu - i to je bilo to.
Evo i nas! Skoro 5 mjeseci uspješnog dojenja, bez nadohrane, je iza nas! Dan po dan! Preko dana jedu skupa, a po noći se bude odvojeno, što meni super paše jer ih stavim kraj sebe, prikopčam i nastavim spavati. sve u svemu, super za sad
dobra taktika jele. hvala na savjetu!
Hvala cure! I jele svaka čast na petomjesečnom dojenju bez nadohrane!
Znači prvo je bitno da mama i svaka beba usvoje tehniku, a onda ih lakše možemo početi dojiti zajedno? A ništa, prikopčat ću ih pa kako bude!
Svakako je dobro pročitati o dojenju - Rodina Mliječna staza je super za pogledat, no važno je znati da je teorija jedno, a praksa drugo i da ponekad nije lako. Od nas 3 u sobi, samo ja nisam imala problema s dojenjem - odnosno moje curke su dobro prihvaćale ciku i to je išlo - cimerice su se dobrano namučile, bilo je suza i psovki. Svakako se oboružati strpljenjem i voljom, ak ide bez problema - super, a ak se problemi pojave - spremni ste na izazov!
Meni su u početku noći bile teške. Užasno mi je bilo nespretno namještanje tj. pronalaženje položaja koji odgovara svakoj od nas i nisam se baš uspijevala odmoriti u sjedećem položaju, ali preživjela sam. Već s neka njihova tri mjeseca spontano se uspostavio ritam sličan ovome koji spominje jele blond. Da su se nastavile buditi istovremeno, ne znam koliko bih još uspjela izdržati, no s obzirom da nisu, postalo je puuno lakše. Kad je prikopčana samo jedna beba nema dizanja, paljenja svjetla, dodavanja druge bebe, borbe s jastucima - jednostavno ležiš, spavaš i po potrebi se okreneš na drugi bok da podojiš drugo dijete, a jutro dočekaš naspavana.
Kad su još malo narasle, dojenje je postalo pjesma. Otprilike s osam mjeseci bile su već dovoljno spretne da se posluže same pa su se znale (i još uvijek se znaju) prikopčati istovremeno. Na meni je samo da osiguram da cica bude lako dostupna (imam odlične spavaćice s prorezima na grudima - idealne za dojenje blizanaca). Sve ostalo one obave same.
Ukratko, moje iskustvo je: čim dalje, tim lakše.
Svakako! Dan po dan, a svaki slijedeći je lakši
I onda se odjednom okreneš iza sebe i shvatiš da je prošlo već skoro 5 mjeseci i da to ide
kako ste ih dojili u rodilištu? jedno po jedno? bojim se da ću puknit budem li dojila jedno a drugo plače...
ma daj bože da ja dođem do dojenja, veliki je put još pred nama
Od prvog dana u rodilištu sam ih uspjevala dojiti skupa. Od velike pomoći su mi bili oni njihovi jastuci, (oni u kojima su bebe ionako), a i za doma smo imali dva takva u pripremi. Posložila bi jastuke oko sebe, sjela i namjestila obje. Malo je napornije za mamu (pogotovo nakon CR), ali išlo je. Kičma mi je otpadala u startu, ali kad bi se one najele i zaspale, ja bi imala ravnanje kičme
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom