Joj, dobro da nisam odmah išla odgovoriti na ovaj topic, toliko se zapalim na te savjete!
Lako je nekom sa strane filozofirati. Da, ima psihologa koji tupe da blizance treba razdvajati. Bit ću otvorena - lupaju bez veze. Na sreću, većina njih ipak neće forsirati takvo što. Citirat ću Jespera Juula, iz osobnog kontakta: "Mislim da bi o tome trebalo pitati same blizance."
Potpisujem.
NE razdvajajte ih na silu. To je za tako vezane osobe čisto nasilje. Dobre namjere su jedno, a ovo je drugo.
Okej, sorry, opet sam se zapalila...
Evo, ja kao blizanka nisam se voljela razdvajati. Jedno ljeto, pamtim to, mama je poslušala savjet nekog stručnjaka i razdvojila nas. Totalni užas - mi smo se uvijek lijepo slagale. To ljeto, u stvari valjda samo par tjedana, ali pamtim kao cijelo ljeto (i to nešto govori!) smo se obje dosađivale i jedva čekale opet biti skupa.
U osnovnoj smo školi išle u isti razred, ali nismo zajedno sjedile, uvijek bi nas razdvojili. To je okej. U srednjoj smo se mi htjele razdvojit u 2 razreda, ono da probamo, ali su nas ipak stavili skupa i brzo smo bile zahvalne zbog toga. A na faksu smo definitivno htjele svaka svojim putem, ali eto Bog je htio da ipak i tu budemo zajedno - i ni to mi danas nije žao, iako sam tada mislila da mi to ugrožava identitet.
Danas živimo u različitim gradovima, imamo vrlo blizak i topao odnos
(čujemo se svaki dan i više puta nekad
), i to što smo iste struke nam je više korist nego smetnja.
Dakle, stoji priča da blizancima, osobito jednojajčanima, treba i te kako pomoći da grade svaki svoj vlastiti identitet. Ima za to mnogo dobrih načina. I neće škoditi da se povremeno odvoje u smislu da svaki ima neko vrijeme na samo s pojedinim roditeljem ili bakom ili tako. Ali treba pratiti djecu, njihove signale. I vidjet ćemo kada im je dosta jedno drugoga (evo moja je curka neki dan ostala doma, a sin je išao u vrtić jer sam vidjela da si već idu na živce kako su non-stop zajedno) - tada im dajmo malo odmora.
Znam da moje iskustvo nije mjerodavno. Ali vjerujem da su blizanci po prirodi bliski i da je dužnost roditelja njegovati tu vezu ljubavi kako ne bi među njima nastajalo pretjerano rivalstvo. Ako to uspijemo, neće si ići na živce, nego se voljeti. TO je temelj za zdrav razvoj samopoimanja i samopoštovanja. Naravno, različito odijevanje i pojedine različite igračke su dobar način da si u glavicama "odvoje" tko je tko. No ne moramo pretjerivati - dovoljno je da im je neka odjeća različita i neke igračke duple. Isto tako nema ničeg lošeg u tome ako ih ponekad jednako odjenete, naravno onda možete izabrati različite boje.
Joooj, oduljila li sam...
Dakle, moje mišljenje i iskustvo: odvajanje NEĆE pomoći izgradnji individualnih osobnosti. Ali sve ostalo što pomaže - to i trebamo činiti.