omerta, doći će to na svoje
moji su isto razlika 5 godina, i baš se sjećam sebe u prvoj godini mlađe, kako mi je teško bilo prizvat prema starijem one osjećaje koje sam imala prije, morala sam racionalno sebe podsjećat da je to isti onaj bebač, isti onaj dvogodišnjak trogodišnjak kojeg sam toliko obožavala, nije bilo onog zaslijepljenog obožavanja ko prije
ali se vratilo, ne mogu reć točno kada, ali je, ono kad gledaš u dijete i srca ti izlaze iz očiju

iz mog iskustva, njima u tom periodu puno znači provedeno vrijeme 1 na 1, moj je znao bit baš naporan i grintav, ali kad bih ostavila malenu tati a pošla s njim na igralište ili sladoled, nakon toga bi danima bio suradljiviji i vidilo se da se bolje osjeća