Stranica 2 od 5 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 216

Tema: Naš doživljaj prvog djeteta nakon rođenja drugog

  1. #51
    malena beba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    8,635

    Početno

    predivno, jos brisem suze. nedavno sa rodila i sada svoju 4 god. kcer dozivljavam ogromnom a jos nedavno sam se pitala hocu li moci drugo dijete obozavati kao nju....

  2. #52
    malena beba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    8,635

    Početno

    ispricavam se na ponavljanju, javljalo je da nije postan...

  3. #53
    Mirta30 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    1,967

    Početno

    do prije nekoliko dana sam vjerovala u suprotno,
    uopće mi nije padala na pamet i ta mogućnost
    uh............

  4. #54
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    Nemam iskustvo, ali jučer sam bila u posjeti curi koja ima kćeri od skoro 2 god i od 5 mj.
    Razlika među djecom je 1.5 god.
    I nekako mi se čini da sam kod nje osjetila tu netrepeljivost prema starijoj bebi.
    Pišem bebi, jer je meni ta curkica bebica u odnosu na moju četverogodišnju haharicu, a u njenoj obitelji je više tako ne doživljavaju, s 1.5 godinu je preko noći prestala biti mala beba.
    U jednom trenutku je ljubila bebu i gricnula je, mama je dosta grubo reagirala, znam da joj je žao da je bebi nanesena bol, ali i curica je tako mala, ne znam koliko ona shvaća da bebi nanosi bol.
    I sad su je od početka mjeseca odlučili dati u jaslice, i to na cijelodnevni program jer mama ne može s oboje, a ona ima skoro 2 godine i vrijeme joj je.
    Imam samo jedno, ne znam kao se "boriti" s dvoje male djece, možda bi u njenoj situaciji postupila jednako, ali iza moje pozicije mi se čini to nepravednom prema starijoj curici.

  5. #55
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    Anita, VELIKO ti HVALA
    Da sam ovo doživjela ne znajući da ima i drugih, da je to normalno, mislim da bi me takve emocije paralizirale. I onako mi je s početka bilo teško što nisam bila automatski zaljubljena u bebu, i krivila sam opću anesteziju pri carskom za to. Mene ovo ne plaši i ne umanjuje želju za još djece, već mi olakšava za situaciju da se osjetim tako, da znam da će proći.
    Još jednom ti HVALA što si podjelila ovakvo iskustvo.

  6. #56

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    91

    Početno

    Ja se dobro sjecam da sam svoga sina, prvorodjenoga, zavoljela maksimalno u prvih nekoliko dana. Do razine obozavanja. Tocno se sjecam kako je, sa svakim novim podojem na koji su mi ga donosili, moje ushicenje njime bivalo sve vece i vece.

    Kad sam dobila trudove za drugu bebu, bila sam doma, s njim... ja na velikoj pilates lopti odradjujem trudove, a on kraj mene stavio malu loptu za napuhavanje i sjedi na njoj... ja i on skupa

    Kad sam rodila malenu, odmah sam osjetila da me nije zapljusnula takva kolicina emocija kao s njim. Sve je nekako bilo blaze. Malo mi se cinio velik taj moj sin dok me je posjecivao u bolnici, ali kad smo dosli doma, desilo se nesto totalno neocekivano.
    Umjesto da se beskrajno zaljubim u to malo novorodjence kraj sebe, ja sam se zaljubila, ponovno, u svoga sina. Uzivala sam u cinjenici da sam rodila bebu, ali sam htjela da to ponovno bude on, da mu budem bolja nego sam bila prvi puta, da mu ova bebica bude sto slicnija jer je on bio tako savrsen.... Pekla me savijest zbog toga, zbog bebice. Ako bi plakali istovremeno, ja bih prvo njega smirivala, nagonski... Moj je sin zbog toga prekrasno prihvatio bebu. Kako i ne bi, kad je stvarno osjetio da mama, od kad ima novu bebu, njega obozava jos i vise nego prije. I zbog toga sam sretna, tim vise sto bebicu nisam uopce zapostavila. Prema njoj sam, zbog vise znanja i iskustva, bila mozda i pazljivija nego prema njemu kad se tek rodio.
    Ali vremenom je i ova mala struca pocela uzimati svoj dio kolaca. Svakim danom sam je voljela sve vise. Danas je obozavam kao i njega. Mada jos uvijek se sjetim toga dana, trudova na lopti ja i moj sin, i malo sam tuzna da nikad vise necemo imati tu vezu koju smo imali prije nje, on i ja. U medjuvremenu smo razne faze prosli, moje nervoze, manje strpljenja za njega, vikanja na njega.... sad idem iz dana u dan, trudeci se biti im svaki dan sve bolja mama.... Malo sam nesretna jer obicno navecer samo zbrajam svoje greske toga dana koje tesko ispravljam :/
    S te emocionalne strane mi je za sada jos uvijek dosta tesko biti dobra mama dvoje djece. Nadam se da ce to vremenom i kod nas doci na svoje.

  7. #57
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,478

    Početno


    Predivan post.

  8. #58

    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    664

    Početno

    Jako zanimljiv topic. Također, jako koristan za slučaj da se ne daj bože nađemo jednog dana u takvoj priči - ali moram priznati da ste me prilično skomirale - mislim da bih mogla tuliti do preksutra pri samoj pomisli da bih se mogla tako osjećati bilo prema mojoj mrvici, bilo prema drugoj bebici.....

  9. #59

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    243

    Početno

    Uvijek kada pomislim da bih ponovo mogla ostati trudna, uplašim se da drugu bebu ne bih mogla toliko zavoljeti i osjećati se toliko povezana kao sa mojim Evanom. Ne znam da li je to zato što smo prošli u trudnoći neke komplikacije i prerani porod, i imala sam osjećaj da smo to sve prebrodili skupa, ili je to jednostavno tako sa prvim djetetom. S njim sam osjetila neku posebnu vezu od 11. tj. trudnoće kad sam ga vidjela na 3D ultrazvuku i kad sam se uplašila da bih mogla pobaciti.
    Sad, kad sam pročitala ovu priču, malo sam se uplašila da bih ga nekad mogla drugačije doživjeti...
    Ne bih voljela da drugu bebu volim manje, ali isto tako, želim da on uvijek ostane moja mala posebna bebica...

  10. #60

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    243

    Početno

    P.S. Tješi me wildflower, ali isto tako, ako mi se dogodi bilo šta od ovoga - znat ću da nisam jedina i da će poslije sve biti dobro.

  11. #61
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    Ja čekam Lutonjicu i njeno iskustvo.

  12. #62

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5

    Početno

    meni se dogodilo nešto malo drukčije. kad sam rodila 1.put, misla sam da nikad više neću tako voljet svoju drugu djecu. ljubav prema tom djetetu je toliko jaka da sam znala gledat ga dok spava i plakat. Sad kad mi se rodila druga ljubav, imala sam osjećaj kao da izdajem svog prvorođenca. Kao da ga zamjenjujem sa manjim, slađim iako je razlika samo 3godine.Za drugo dijete, nekako sam se bojala voljet ga kao da se prvi nebi ljutio. Al to je srećom potrajalo prva tri dana. Kad mi je sin došao u bolnicu u posjetu nakon poroda, samo sam ga grlila i plakala, isto sam ga voljela iako mi se činio ogroman i veeelik.
    Sad samo želim grlit i ljubit svoju djecu i uživat u majčinstvu, jer je to stvarno predivno razdoblje mog života.

  13. #63

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,522

    Početno

    Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa
    Nemam iskustvo, ali jučer sam bila u posjeti curi koja ima kćeri od skoro 2 god i od 5 mj.
    Razlika među djecom je 1.5 god.
    I nekako mi se čini da sam kod nje osjetila tu netrepeljivost prema starijoj bebi.
    Pišem bebi, jer je meni ta curkica bebica u odnosu na moju četverogodišnju haharicu, a u njenoj obitelji je više tako ne doživljavaju, s 1.5 godinu je preko noći prestala biti mala beba.
    U jednom trenutku je ljubila bebu i gricnula je, mama je dosta grubo reagirala, znam da joj je žao da je bebi nanesena bol, ali i curica je tako mala, ne znam koliko ona shvaća da bebi nanosi bol.
    I sad su je od početka mjeseca odlučili dati u jaslice, i to na cijelodnevni program jer mama ne može s oboje, a ona ima skoro 2 godine i vrijeme joj je.
    Imam samo jedno, ne znam kao se "boriti" s dvoje male djece, možda bi u njenoj situaciji postupila jednako, ali iza moje pozicije mi se čini to nepravednom prema starijoj curici.
    Ovo je jedan vrlo uobičajen primjer, no nema veze sa onim o čemu sam ja govorila.

    Ma neminovno je i što ćemo sad to skrivati - da se veće dijete bar ponekad nađe u pozadini, zanemareno, mora pričekati, mora odgoditi svoje potrebe, želje, hirove.... radi dolaska novog djeteta. Ne znam tko će u situaciji gdje npr. beba plače jer je gladna, trčati da pogleda novi crtež starijeg djeteta. Nađe se milijun kompromisa i načina, ali to je sve nešto novo i daleko od eksluzivnog prava na mamu kakvo je postojalo ranije.
    No, niti moj gornji odjeljak nema veze sa zaljubljenošću u novo dijete... to je nešto što se mora uskladiti bez obzira na taj doživljaj i ne događa se to svakoj mami.
    Ipak, kad sad premotam film unazad, sretna sam što sam se svaki put tako jako zaljubila. Uostalom, svima kojima je ovo izgledalo kao negativno iskustvo, samo razmislite da možete birati u svom životu da ste doživjeli nalet nezaustavljive ljubavi jedanput ili dvaput, što biste odabrali (kad bi mogli birati tako što)? A naravno da nalet zasjeni sve ono što je staloženo i mirno. Kad nalet stane, sve se spoji i još je veće.

  14. #64

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,050

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    A naravno da nalet zasjeni sve ono što je staloženo i mirno. Kad nalet stane, sve se spoji i još je veće.
    baš to.

  15. #65

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno

    Jos uvijek imam samo jedno dijete,ali jako mi je drago da sam procitala vasa iskustva,da me ne sokira previse ako se i meni dogodi.

    Anita hvala ti sto si otvorila ovaj topic,a hvala i svima ostalima koje ste podijelile s nama svoja iskustva i osjecaje

  16. #66
    rayna avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    U svom :)
    Postovi
    1,103

    Početno

    Anita,priča je prekrasna i toliko istinita!
    Ja sam prije par mjeseci napisala svoju sličnu priču o velikoj glavi,velikim prstima i stopalima,o tim silnim osjećajima koji su se odjednom pretočili na bebu,a starije djete ostavili sa strane.

    Pročitavši svoju priču,ipak sam je izbrisala prije nego li sam ju poslala,jer mi se činilo da objavljivanjem priče priznajem da mi je starije djete u pozadini.

    Sad,par mjeseci poslije(tu ću sad tebe kopirat)-nalet je stao,sve se spojilo i ljubav je još veća i snažnija,za obojicu!

  17. #67

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,522

    Početno

    Rayna

  18. #68
    milamaja avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Sesvete
    Postovi
    205

    Početno

    Joj tako sam se sad rasplakala. Za tjedan dana trebam roditi svoju drugu bebu i cijelo vrijeme trudnoće mislim kako sam nepravedna prema njoj jer se uopće ne osjećam kao prvi put kad sam bila trudna i ne mogu zamisliti da ću je voljeti kao svoju Maju.
    Sad plačem jer me strah da mi se ne desi što i vama i da mi Maja odjednom postane kao stranac.
    Uglavnom, drago mi je što sam ovo pročitala (prvi put tako nešto čujem) pa da znam ako se desi i meni da nisam luda...

  19. #69

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    138

    Početno

    Anita, prekrasna priča. I uz druge postove ne mogu zaustaviti

    Potpisujem Pikulicu i Mamaniki. Trudna sam 7 tj. - nakon 1,5 g. pokušaja. Imamo dečkića od 4,3g. kojeg obožavam. Znaju mi ponekad popustiti živci, no ne mogu se ga nauživati, naljubiti i nagrliti.
    Od dana kada sam ugledala + (prije mjesec dana), svaki dan plačem i plačem. Ne mogu si zamisliti da ću nekoga moći voljeti kao što volim svoga dečkića. On je poprilično sretan što će dobiti seku ili bracu, a meni je lakše kada vidim da je sretan. Ja se osjećam vrlo tužno jer me muči osjećaj da ovu bebicu u trbuhu ne volim dovoljno i da ona to osjeti. I onda opet plačem zbog grižnje savjesti. Evo i sada idu

    S MM-om o tome još nisam razgovarala jer znam da će mi reći da me tresu hormoni i zasigurno to neće moći razumjeti na način na koji mene to muči. Ali dolazi vikend i podijelit ću to s njim.

    Osjećam se kao da sam svaki dan sve zaljubljenija u svoga sina. Bojim se ostatka trudnoće, svojih osjećaja i hormona. Bojim se i poroda i povratka kući. Bojim se da će se moj dečko osjećati zapostavljenim kada će krenuti briga oko mlađeg djeteta (pa on je bio na ciki i po 2 sata). Ne bih mu voljela raniti srčeko jer će i moje tada puknuti. A opet, ne pružiti dovoljno ljubavi drugom djetetu???

    Zaista sam optimista po prirodi, i duboko ispod svih ovih suza i knedla u grlu vjerujem da će sve sjesti na svoje mjesto.

    A sada idem jer su mi cijelo vrijeme pune oči suza (na poslu sam). Ako mi netko uđe u sobu, mislit će da sam luda....

  20. #70

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,522

    Početno

    zg franka... prava si trudnica.

    Ništa ne brini. Sve će biti i daleko ljepše nego što očekuješ! S djecom je uvijek sve ljepše nego što očekujemo!

  21. #71

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    138

    Početno

    Anita, hvala na podršci . Evo, opet

    Baš mi je lijepo dijeliti isustva s vama, mislim da nas nitko ne može razumjeti kao što se možemo razumijeti međusobno.

  22. #72
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    Anita-AZ odlična tema! Evo podižem je pošto sam i sama htjela istu otvoriti no ti si to tako lijepo sročila, a nema ni potrebe za novom jer mislim da je ovdje već sve rečeno i mnogi odgovori dani, a koliko mi je ovo sve pomoglo da i ne pričam, tako da eto samo pohvaljujem ovu temu i zahvaljujem svojoj prijateljici što se potrudila pronaći ju i poslati mi link. Tashunice

  23. #73

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,522

    Početno

    ¨Drago mi je. Zato sam i pisala. Uvijek nam je nekako lakše kad nismo u nečemu sami i jedini, iako je to zapravo nemoguće biti- no kad tako izgleda, dovoljno je teško.

  24. #74
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Skrivam se iza monitora na poslu i suze lijem...

  25. #75
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    doro

  26. #76
    fegusti avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    pu
    Postovi
    2,033

    Početno

    ja volim ove stare teme gdje su pisale mame-trudnice u očekivanju prinove a sada te prinove već hodaju.
    evo, sjetila me na to ana.m

  27. #77
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    He, ja sam ovdje pisala, a nisam bila ni trudna sa drugim
    U glavnom, dugo sam bila u bolnici i kad sam se konačno vratila nisam se mogla nauživati svoje kćeri. Da, odjednom je bila sva velika, glava, ruke, noge, tamne oči, prekrasna. I koliko je samo novih vještina usvojila u vrtiću za tih predugih, a opet kratkih 11 dana. I koliko sam joj samo nedostajala, a nije to znala pokazati osim plačem i nekakvom stidljivošću i zadrškom prema meni. I kako se je postepeno otkravljivala, i one iskrice u očima kad god bi shavtila da je u stvari sve po starom, da nema veze što je brat tu, i stalno konektovan na moju "gišu", da je volim beskrajno, da uživam igrati se s njom, da slušam njene priče, uživam u njenim pjesmicama. Ma volim ih oboje nepojmljivo.
    Detalje moje ljubavi prema sinu koja se sa njim rodila ovdje podrazumjevam, jer je takva tema topica.

  28. #78
    fegusti avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    pu
    Postovi
    2,033

    Početno

    to si dobro rekla... ljubav koja se s njim rodila...
    ...jer je nikad ne ponestaje već se rađa neka nova sa svakom sljedećom mrvicom.

  29. #79
    pale avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    981

    Početno

    Na poslu sam i suze lijem, a nisam još sve ni pročitala... ja znam nekad gledati svoju Bubicu i pitati se da li je moguće da ću još nekoga voliti ovoliko
    Super tema, nadam se da ću vam jednog dana javiti kako mi je bilo sa drugim
    Dorotea24 za link

  30. #80

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28

    Početno

    Anita hvala ti što si svoje dragocjeno iskustvo ipak odlučila podijeliti sa nama, mene je već sad u drugom mjesecu trudnoće utješilo, iako prvi sin ima devet godina, ali prošao je tri operacije srca pa sam ultra-turbo-hiper osjetljiva kad je u pitanju on i bilo kakva promjena...sad znam bolje što mogu očekivati i da su ovakvi osjećaji i mogući i normalni...

  31. #81

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno

    Evo i mene opet na ovoj temi.

    Meni se desilo kao i nekima od vas- Ponovno sam se zaljubila u svoju stariju kcer

    Bila mi je odjednom sva velika,ogromna. A do jucer sam je smatrala svojom bebom
    Strasno mi je falila tjedan dana koliko me nije bilo doma,makar me je svakodnevno posjecivala.

    Kad sam dosla kuci malena je srecom puno spavala i bila prava dobrica,a ja sam se stalno grlila i mazila sa starijom. Objema nam je to trebalo.
    Tocno sam primjetila koliko i ona uziva u tome i koliko joj to znaci iako inace nije neka mazilica.

    Vjerujem da je i to doprinjelo super prihvacanju seke.
    Kad ih gledam kako se vole,kako se malena nasmije od uha do uha cim joj cuje glas,pa kad se starija probudi po noci i krene je ljubit,cim otvori oci pita gdje je beba....
    Neki dan ju ljubi i veli- Joj bebica,ja te tako jako volim. Do neba!

    Ma...ta se sreca ne da opisat!

  32. #82

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    372

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    [
    Ma neminovno je i što ćemo sad to skrivati - da se veće dijete bar ponekad nađe u pozadini, zanemareno, mora pričekati, mora odgoditi svoje potrebe, želje, hirove.... radi dolaska novog djeteta. Ne znam tko će u situaciji gdje npr. beba plače jer je gladna, trčati da pogleda novi crtež starijeg djeteta. Nađe se milijun kompromisa i načina, ali to je sve nešto novo i daleko od eksluzivnog prava na mamu kakvo je postojalo ranije.
    Ovo apsolutno potpisujem!

  33. #83
    Iva M. avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    534

    Početno

    Citiraj samba prvotno napisa
    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    [
    Ma neminovno je i što ćemo sad to skrivati - da se veće dijete bar ponekad nađe u pozadini, zanemareno, mora pričekati, mora odgoditi svoje potrebe, želje, hirove.... radi dolaska novog djeteta. Ne znam tko će u situaciji gdje npr. beba plače jer je gladna, trčati da pogleda novi crtež starijeg djeteta. Nađe se milijun kompromisa i načina, ali to je sve nešto novo i daleko od eksluzivnog prava na mamu kakvo je postojalo ranije.
    Ovo apsolutno potpisujem!
    I ja ovo potpisujem.
    To me toliko boli, imam osjećaj da sam ga izdala i strašno mi je teško.
    Mama ja sam gladan, mama ajmo se igrati, mama daj mi čitaj... Ista ona mama koja je do nema dugo na sve odmah reagirala i uvijek imala vremena kada je on to u pravilu želio sada se iznova stalno lovi kako izgovara rečenicu ajde ljubavi malo pričekaj...evo samo da braco do kraja pojede, da bracu do kraja premotam, da podrigne, da ga okupam ili što već...
    Tješi me to da će i braco uskoro malo porasti i da neće zahtijevati skoro svu moju pažnju. Samo mogu bogu zahvaliti što moj veliki dečko je pun razumijevanja i ljubavi prema svom braci pa u pravilu strpljivo pričeka, mada i njemu tu i tamo pukne film pa hoće iste sekunde.
    A i moram priznati da mi nedostaju trenuci samo za nas dvoje...Evo, sad bi 31.1. trebali ići na predstavu, on se tako veseli, a ja ne znam kako bi to izvela jer bracu dojim i teško mi ga je ostaviti s nekim na dva-tri sata.
    Ali na kraju, kao što većina mama kaže, kada ga vidim na krevetu kako grli brata i govori mu -Nemoj pakati baco, ja sam tu- bude mi toplo oko srca. Pa si onda mislim da ja to sigurno puno teže doživljavam nego on.

  34. #84

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno

    Da,taj osjecaj kao neke krivnje/izdaje je i kod mene prisutan.
    Pogotovo je tako bilo na samom pocetku.

    Kad bih dojila,starija bi pitala jel smije leci kraj nas,onda bih joj ja ispruzila ruku na krevetu tako ju moze zagrlt.
    Izgledala je ko malo siroce-ja i beba lezimo jedna prema drugoj okrenute,dojimo,a L. se mazi s mojom rukom.

  35. #85
    Iva M. avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    534

    Početno

    Jooj, točno znam o čemu pričaš.
    On uvijek zaspi u našem krevetu pa ga onda prenesemo u sobu.
    A sada, ako je braco navečer budan i treba jesti ponekad mu znam okrenuti leđa, a on kaže mama okreni se prema meni.
    Sada u pravilu pokušavam uštimati bracino papanje na onoj ciki da budem ja okrenuta prema starijem pa ja zagrlim njega preko brace koji je u sredini,
    a on bracu. Tata nam ostaje nezagrljen sa strane :/ i sve to uspijevamo na krevetu od 160 cm

  36. #86
    jedna zdenka avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    157

    Početno

    I meni moj mali izgleda predimenzionirano, ali ne mogu reći da je ljubav nestala. Nestalo je ono divljenje maleckom biću zato jer je sad netko manji od njega. S druge strane moram priznati da je Maja ta koju ponekad osjećam kao uljeza, osjećam da mi krade vrijeme koje bih trebala posvetiti Marku. Marko je ujutro kod bake i kad dođe željela bih mu se posvetiti, ali bebuška ne da i zato sam ponekad beskarajno tužna.

  37. #87
    Osoblje foruma rahela avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    čardak
    Postovi
    3,285

    Početno

    ja ću možda malo off topic
    ali, s obzirom da se "trudimo" već 2 godine za drugo dijete, ponekad imam osjećaj da ne ostajem trudna baš zbog takvih silnih emocija - priroda u mom slučaju "čeka" da ja budem spremna (a možda mi sad samo radi obrambeni mehanizam)

    u svakom slučaju, prekrasno napisano, hrabro, iskreno i opet prekrasno

  38. #88
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    kako nisam vidjela ovaj topic prije???

    suze u ocima.....mislila sam da sam nenormalna, bilo me strah uopce izgovoriti moj najveci strah.....a sada vidim da u njemu nisam sama.
    upravo kao da si zavirila u mene i napisala sve ono sto mene muci i cega se bojim i zbog cega sve odgadjam.
    strah me da ce taj nas poseban i intenzivan odnos prestati onog trena kada dodje drugo dijete. i cak se nekako slazem s Bubicom (Bubica procitaj ponovo svoj post!!)
    sve rijeci si pogodila, od zaljubljenosti pa do stiska i upijanja djecje energja.
    zao mi je sto ovo nisam procitala kad si pisala, bila bi godinu dana mirnija....



    svim curama

  39. #89
    Riana avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    međimurje
    Postovi
    1,726

    Početno

    Citiraj Nina prvotno napisa
    Strasno mi je falila tjedan dana koliko me nije bilo doma,makar me je svakodnevno posjecivala.
    kako imam još malo do poroda , ovo me sve više i više muči. ta razdvojenost od barem tri dana. jer do sad nismo bile odvojene više od 10tak sati. i kako se zamišljam dok sam u sobi i čekam da što prije odem, nekako 'zamjeram' novoj bebi što ću zbog njega biti odvojena od prvog djeteta. znam da je zapravo sve to tako bezveze, ali sad je to nekako stvarna prepreka koju treba proći.
    puno je tu emocija uključeno, svakavih. dobro da me više ne muči ono klasično kako voljeti drugo dijete.[/quote]

  40. #90

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno

    Ako ce te utjesiti, ja sam ta koja je puno teze podnjela odvojenost.
    Takoder se nikad prije nismo razdvajale vise od ca.8 sati.

    Ona je bila s tatom,pa kod bake...igrala se i dobro zabavljala.
    A i kad je dolazila k meni u bolnicu nije uopce bila tuzna,niti se posebno htjela mazit,niti je plakala na odlasku.

    Naravno da je meni to strasno puno znacilo i znatno mi olaksalo razdvojenost. Kad sam vidjela da je njoj dobro.

    Cijelu trudnocu sam ju pripremala,pricala i pricala.... sto ce biti,kako ce biti...pa je ocigledno na dosta toga bila spremna(koliko dijete njene dobi uopce moze biti spremno)

    Sretno i vama

  41. #91
    Riana avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    međimurje
    Postovi
    1,726

    Početno

    hvala i ja pretpostavljam da njoj neće biti toliki problem ko meni.
    proći će, drugačije ne ide

  42. #92

    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Postovi
    116

    Početno

    hvala puno sto si to napisala i toliko lijepo. i ja ponekad pomislim, moci cu li ja ikoga drugog voljeti kao mog prvorodenog. drugo dijete je u planu ovaj cas

  43. #93

    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Postovi
    96

    Početno

    mislila sam da nikada nikome ne bih mogla priznati da se i u meni to događalo, da sam i ja osjetila, optuživala sam sebe, ljutila se na sebe i bila se u stanju spljuskati jer mi se prvo dijete činilo drugačijim nakon rođenja drugog....to sam potisnula duboko u sebe

    sada je to iza mene i volim ih oboje jednako i u svakom pogledu i momentu oni su za mene kao jedno u mojoj ljubavi i obožavanju za njih....

  44. #94
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    evo me zbunjene...nemam problema s osjećajima, ali imam nekako sa sobom...

    kad se rodio Marin život mi je bio konfuzija, porod je bio težak, oporavak težak, nismo bili sami doma, nije mi odgovarala gužva, preživljavala sam samo da-preživim...i nekako se ničeg nisam bojala.

    sad, kad se rodila Tonka, život nam je divan i miran, porod je bio divan, oporavka od poroda nema, sami smo nas četvero...

    a ja sam pukla...odjednom sam preplašena za nju, čine mi se njene nogice i rukice tako male i slabašne (velika je beba, btw), kad izadjemo vani prepadnem se vjetra koji zapušika , slušam ju po noći, ispipavam...
    neznam što mi je, ona je divna, ne plače nešto, sisa ko velika, idealna beba....a ja sva u panici.


    I sad me muči grižnja savjesti, grozna, kako je on imao težak porod i namučio se, i bio odvojen od mene, kako se za njega nisam toliko bojala, kako s njime nisam bila tolko-posvećena...

    pa kako je sada velik i ogroman i divan dječak i kako je zaslužio više od toga. Ma užas. Pere me baby blues. Samo je to kod mene neki čudan blues. Vraćanje u prošlost.


    I meni je bio divan taj "oproštaj" od života s jednim djetetom, M je zaspao uz pričicu "Zauvijek", zagrljena s njime dok sam ga uspavljivala, osjetila sam prvi trud...

  45. #95

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    725

    Početno

    Ja još nemam drugo ali nadam se da ću uskoro i kad razmišljam o tome mene uvijek pere neka sreća i jedino što mi je malo krivo što mi se čini da ću na neki način više uživat u drugoj bebi nego u prvoj. Naime rodila sam relativno mlada i dok su se neke stvari posložile mali je već bio veliki. tj. mislim na onih prvih par mjeseci gdje nisam uživala u njemu koliko sam mogla zbog tada vidim skroz glupih stvari, ali eto tako je bilo... (hvala bogu, nisu to situacije za posljedice, ali stvari za koje znate da ste mogli drukčije i bolje)
    I sada kada je nadam se uskorošnja trudnoća planirana za razliku od prve koja me iznenadila ( i iako je prihvaćena početnih problema je bilo), veselim se samoj trudnoći, i svemu malo više nego tada, jer tada nekako nisam još shvaćala koliko blago dobivam.
    Razlika je što se sada osjećam spremnije već sam u majčinskom životu petu godinu i sve mi je to lijepo, a tada je to bilo iznenadno, i onda smo privikavanje jedno na drugo radili usporedno s privikavanjem na bebu,, što je znalo bit .
    Sada ipak imamo neki zajednički staž i sve se posložilo i zato se veselim svemu tome ponovno jer tada nisam na taj način razmišljala.

  46. #96
    L&L0809 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,190

    Početno

    ja moram priznati da, od kad sam rodila, odnos s prvorodjencem mi je puno bolji nego sto je bio dok sam bila trudna (razlika je 17mj). jer, taman kad je on prohodao, poceo zahtijevati malo vise angaziranosti, pokretljivosti, ja sam "umirala" od bolova (zdjelica, prepone, BH...) i vrlo tesko sam se igrala s njim.
    sada, kad sam rodila (sva sreca porod je bio lagan, ko da nisam rodila), moj predragi prvorodjenac opet ima moju nepodijeljenu paznju (beba je dosta nezahtjevna, samo papa i spava), igramo se kako dugo nismo, a i tete u vrticu su rekle da je postao manje agresivan...

    i dok sam bila u bolnici, svi su rekli da je bolje da me ne dolazi posjetiti jer ce mu to samo jos teze pasti, tako da ga 3 dana nisam vidjela. sanjala sam ga, budila se u suzama, i jedva cekala da ga vidim i zagrlim.
    i nekako osjecam, da odkad mu se rodila seka, imam vise ljubavi i za njega

  47. #97

    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Postovi
    193

    Početno

    Citala sam ovaj topic kratko prije poroda i moram priznati da sam se bila zabrinula.Kad sam rodila svoju curicu opet su me zapljusnule emocije kao i sa starijim,samo sto su ovaj put bile pomjesane i sa malo tuge jer mi je jako falilo starije dijete.Cinilo mi se kako je porastao za jedan dan kako
    ga nisam vidjela,a i moja ljubav prema njemu.Zaista sam imala osjecaj kako mi je srce poraslo za dva broja i da ih oboje volim jos jace.Dok sam lezala u bolnici i dojila malu jedva sam cekala trenutak kad cu ugledat svog sefa na vratima sobe.
    I sad kad smo kuci,cini mi se da on ima jos vise moje paznje nego prije jer se trudim da mu nadoknadim trenutke kad sam zauzeta oko malene.Ukljucujem ga u sve sto radim oko nje i on je nju super prihvatio,a ja sam najsretnija na svjetu kad se ususkam u krevet sa njih dvoje.

  48. #98
    pinguica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    Velika Gorica
    Postovi
    808

    Početno

    Ja znam da nikada ne bih mogla voljeti jedno dijete više, drugo manje, u bilo kojem trenutku života. Ljubav nisu osjećaji, ljubav je briga, trud i poštivanje. Svatko tko se oslanja u životu na svoje osjećaje i brka ih sa ljubavlju lako će u životu imati problema, pogotovo ako svoju ljubav mjeri intezitetom svojih osjećaja.

  49. #99

    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    664

    Početno

    Pinguica, ne znam da li sam usamljena u svom stavu, ali ne shvaćam baš što si željela reći svojom tvrdnjom da ljubav nije osjećaj. :/ Po tvome, onaj za koga brinemo, trudimo se oko njega i poštujemo ga toga volimo?! Mislim da je ljubav daleko više od toga, jer u protivnom bi primjerice i svaka medicinska sestra koja savjesno obavlja svoj posao "voljela" pacijenta za kojeg brine ili bilo koja druga osoba u čijem je opisu posla postupanje s brigom, trudom i poštivanjem prema drugom ljudskom biću? Različiti su razlozi zašto netko postupa prema drugoj osobi s brigom, trudom i poštivanjem, a ljubav doista s time ne mora imati nikakve veze!

  50. #100
    Majuška avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,832

    Početno

    Citiraj pinguica prvotno napisa
    Ja znam da nikada ne bih
    nikad ne reci nikad 8)

    pogotovo kad su emocije u pitanju

    a koliko znam - ljubav je naj naj emocija

Stranica 2 od 5 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •