Stranica 5 od 5 PrviPrvi ... 345
Pokazuje rezultate 201 do 216 od 216

Tema: Naš doživljaj prvog djeteta nakon rođenja drugog

  1. #201
    neodlucna. avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Lokacija
    ides ravno,pa prvu lijevo! :-)
    Postovi
    50

    Početno

    Mi krenuli u 12mjesecu 2013. u "akciju" kad ono jos uvijek nista.... :'(

  2. #202

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Postovi
    214

    Početno

    Evo da podignem malo temu. Ja imam veliki problem. od rođenja moje druge kćeri je prošlo 8 mj. Moja starija kćer koja ima 5 uskoro i 6 godina je jako dobro prihvatila seku, voli ju jako i stalno ju mazi pazi pomaže. Ali ja ne znam kako bih drugačije objasnila moje osijećaje prema starijoj kćeri. kada se želi maziti ili me grli ljubi meni to smeta ne mogu si pomoći ali to je istina. ne znam što se događa , ona je divno dijete, bila mi je centrar svijeta ali od kada se rodila druga kćer...još uvijek se moji osjećaji nisu vratili u normalu, čitam da je nekima trebalo puno kraće da se sve posloži. jako mi je žao, puno vrmena ona provodi sama, pogotovo od kada smo se preselili prije 2 mj , nema društva, i znam da joj je teško i da je ona još dijete, ali nikako da joj to olakša da joj se više posvetim. zaokupirana sam mlađom i nekim dr. stvarim , brigama, navečer kad ona ode spavati bude mi tako žao jer dan prošao u glavnom u svađi i nekom natezanju, umjesto u miru i igri. ona se trudi, jako i vidim da ne prihvaća to moje odgurivanje nje...ali bojim se da će sve ovo ostaviti posljedice na njoj...a to ne želim. što da radim...kako da sebe promjenim, vjerujte pokušavala sam, probudim se ujutro sa snažnom željom da ovaj dan budem uz nju i sa njom ...al uvijek se to nekako pogubi u svađi, natezanju itd, itd.. ima li itko ovakvih iskustava? pomoć!!

  3. #203
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    sunčice, može li ti netko pomoći oko drugih poslova, po kući i slično, ili ponekad pričuvati malenu, moguće da si jednostavno preumorna i onda imaš manje strpljenja za stariju, pa za tren uđete svaki dan u isti obrazac.

  4. #204
    duma avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Naše Malo Misto
    Postovi
    374

    Početno

    Moji su puunno manja razlika; kad se bebonja rodio T je imao 2 god. i 5 mj. Bilo mi je strašno u pocetku, pogotovo zima, mala beba, porod, sisanje...ufff! Kad se samo sjetim?! Pomoci od nikoga i nigdje. Muz i ja solo. Ali...ja sam se zarekla da T nikad necu "zapustit" zbog bebe. I tako je i bilo....stan je licio na skladiste, robe posvuda, sudje je znalo cekati- kao i rucak...ALI moje starije dijete i ja smo slikali, mazili se, čitali...S tim da napomenem, jako tesko je prihvatio bebu, ljubomora u vidu ignoriranja.

  5. #205
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    Evo ja sam u očekivanju novog člana, razlika će isto biti 2 godine i jedno 4 mjeseca. Sad smo počeli gladiti trbuh, pokazujemo di je beba, on se čudi, podiže mi majicu i gura glavu ispod. Ne znam kako pripremiti dijete na dolazak novog člana i koliko on sa dvije godine može shvatiti da će doći još neko?

  6. #206

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Kod mojih je razlika isto 2 god. 4 meseca. Nisam stariju nešto posebno pripremala niti govorila ništa puno dok se stomak nije baš dooobro zaokružio-negde valjda u 7. mesecu trudnoće. Učila sam je da se mora paziti da se mama ne udara u stomak (a valjda bi je i inače tome učila, samo mi ne bi bilo toliko bitno), i govorila joj s vremena na vreme da pogleda kako se beba mrda, rita, štuca itd. Moja je već jako lepo govorila tada i dosta je razumevala, ali opet se sva iznenadila kad je brata konačno videla u mojim rukama.
    Mislim da i tako mali klinci razumeju bar delimično šta se dešava, moja je recimo stalno pitala kad će se bata roditi a ja sam govorila da treba još duuugo da čekamo da se rodi, pa kad se rodi još duuugo da pazimo bebu dok ne poraste dovoljno da sama sedi i puzi, pa još duuugo dok ne nauči da hoda i govori.
    Brata je lepo prihvatila, bila je baš pažljiva prvih meseci, svađe su počele tek kad je on propuzio i dohvatio njene igračke .
    Neke druge mame su se puno više angažovale oko "povezivanja" starijeg deteta sa bebom još od samog početka trudnoće. Ja sam moju eto pripremala samo ta poslednja tri meseca i ispalo je sasvim dobro i tako.

  7. #207

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Postovi
    214

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    sunčice, može li ti netko pomoći oko drugih poslova, po kući i slično, ili ponekad pričuvati malenu, moguće da si jednostavno preumorna i onda imaš manje strpljenja za stariju, pa za tren uđete svaki dan u isti obrazac.

    ovdje nema jer nikoga ne znamo, daleko smo od kuće...ali trudim se svaki dan sve iše...mislim da ćemo uskoro kući pa će se bar to vratiti u normalu i imati će svoje durštvo pa ćemo se bar na kratko odmoriti jedna od druge jer smo već 4 mj 24 sata zajedno , same.

  8. #208
    zekana avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2012
    Lokacija
    Slavonka u Hercegovini
    Postovi
    932

    Početno

    i ja ću se morati pridružiti s doživljajima--- ujutro...

  9. #209
    zekana avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2012
    Lokacija
    Slavonka u Hercegovini
    Postovi
    932

    Početno

    ... a dobro, nije baš ujutro...

    Mi imamo malecke- curu od godinu i pol i dečka od 13 dana. Mislim da kod mene nije problem da li volim jedno ili drugo, već više kome bih prije. Sve je meni teoretski jasno. Moj mali micek ovisi o meni u potpunosti i njemu sam nezamjenjiva i nenadoknadiva kad pričamo o dojenju. Mislim da osjeća sve nas, i mene i mm-a i našu malu curu, ali je prirodno da sam mu ja najviše posvećena. Uporno se trudim "nadoknaditi" svojoj mazi curici sve one trenutke kad je posegnula za mnom, zatražila me, pozvala me, a ja nisam fizički mogla ispuniti njenu želju za mnom. To je očigledno da je momak bio kod mene, na sisi, na podrigu, u trenutku presvlačenja, kupanja, i sl. No ti trenuci koje pokušavam kasnije nadoknaditi ostaju nenadoknađeni. Tad kad me trebala- nije me dobila.

    Pišem ovo bez drame, i dalje sve jasno gledam da nije to baš tako dramatično kako u trenutku može izgledati. No to ne može promijeniti jad tog trenutka!

    Sinoć je bila jedna od scena koja me toliko dirnula. Ostale mama i ja, curu vodim ja na spavanje, a dečko osta s njom. Nizgled sit, al nikad ne znaš jer je dojen pa zna zahtijevati 5 minuta nakon podoja opet... Kasno je, ona se nešto ne može namjestiti i nikako da zaspe. Tada i on iz druge sobe počinje vriiiiiištati, za sisom, naravno, a ja ne znam što bih! Mama tada kao da i ne postoji- njemu ne može pomoći, a mala cura će u dreku ako ja odem i ostavim ju bilo sa kim u tom trenutku kad "računa" i zna da ju baš JA uspavljujem. Ustajem, odlazim po njega i stavljam ga na sisu. svih troje u krevetu. On glasno jede, sve se ori, vuče, guta, pišti, a ona pokušava zaspati. Gleda me, okrene glavu na drugu stranu i samo gleda, nikako da zaspe. I razmišljam si u tom trenutku kako mi je žao nje. Makar si i umislila, osjetila sam njenu tugu. Jesam. Kraj nje sam, a zauzeta sam. Sve sam si mislila- ma samo da se on najede pa da ju uzmem i zagrlim jako i da tako zaspe... ali dok se mačak najeo, cura je zaspala. Ja ju jesam došla poljubiti nakon što sam ga odnijela mami, otišla dati joj flašicu, ali to je već bilo bunilo sna i propade mi želja. Baš mi je to teško palo.

    Kad sjedim s njom igrajući se, a on u rukama mm-a ili moje mame počne vrištati, ja bih pukla na pola. Možda me zato već dva dana razbija glavobolja. Uh, baš je zeznuto... Obožavam ih oboje i jedva čekam samo da on malkice poraste da se ustabili tempo hranjenja i spavanja pa da se malo bolje mogu organizirati. Ovo nije zahtjevno fizički (dva mala djeteta) koliko je psihički. Već vidim.

  10. #210

    Datum pristupanja
    Sep 2014
    Lokacija
    Novi Sad
    Postovi
    51

    Početno

    U 30. sam nedelji blizanacke trudnoce, i treba mi malo podrske iskusnijih Moja curica sada ima 25 meseci, i usle smo u fazu kad ne mogu fizicki vise nista sa njom, sem mazenja, lezanja zajedno (a ja instinktivno izmicem stomak, posto mi je vrh toliko osetljiv, da mi jako smeta dodir), citanja, crtanja, crtaca, a njoj je potrebna mama koja trci i skace i pravi gluposti. (nekad se zaduvam i dok je hranim, kad se nagnem napred) Sve znam, i za njene faze odrastanja, i za moje trenutno prilicno hormonalne emocionalne reakcije, ali je ona u poslednje vreme bas ljuta na mene, ignorise me, odguruje, vice: ne mama, kad insistiram, hoce da me udari po ruci. To nije stalno, mazimo se nas dve, pomazi i stomak kad je zainteresuje, i sve, ali osecam njenu frustraciju, i da sve manje racuna na mene. Ono sto me zanima, je kako se ispravno postaviti prema tome, uhvatim sebe, da kad me odbije, da se povucem, kao u kontaktu sa odraslom osobom i onda shvatim da je ona moje malo detesce kojem fali mama kakva je bila ranije, pa je izljubim, bez obzira na odbijanje, a nekad, kad mi vice da me nece, suze mi krenu ( kad nisam trudna, ne placem tek tako), imam suludi, iracionalni osecaj krivice kao da sam je izneverila . Pricam ja njoj, da i kad stignu bebe, da ce mama opet da se igra, i da je obavestena u skladu sa njenim kognitivnim sposobnostima, i da je voljena, ali me povredjuju stvari na koje sam, cak stavise, bila spremna da ce da se dese ( uostalom, kao i sve u majcinstvu, ne mozes da se zapravo pripremis za neke faze).
    p.s nisam depresivna, ni nesrecna, samo...bas trudna

  11. #211
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    Joj sad me strah kako ce to izgledati kad rodim drugo.
    Sin i ja smo strasno vezani.

  12. #212
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,182

    Početno

    Inače sam hladna osoba i nisam sklona pokazivati emocije. Nemam nikakvu ideju kako će to izgledati s djetetom. Edit: sad vidim da sam zalutala. Obrišite post.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 31.12.2014. at 23:55

  13. #213

    Datum pristupanja
    Sep 2014
    Lokacija
    Novi Sad
    Postovi
    51

    Početno

    evo za mesec dana koliko je proslo od proslog posta, moja malena pocela da se raduje bebama, kad vidi da se stomak pomera, trci i vuce sve u okolini da vide. Inace je odustala od mene kao aktivnog sudeonika u igrama, kad vidi da stojim, dodje i kaze "sedi mama", i stalno mi dovlaci vodu i hranu sta ce da bude kad se cure rode, nemam pojma, ali mi je srce na mestu u zavrsnici

  14. #214
    Omerta avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2019
    Postovi
    48

    Početno

    Citiraj sunčica vk prvotno napisa Vidi poruku
    Evo da podignem malo temu. Ja imam veliki problem. od rođenja moje druge kćeri je prošlo 8 mj. Moja starija kćer koja ima 5 uskoro i 6 godina je jako dobro prihvatila seku, voli ju jako i stalno ju mazi pazi pomaže. Ali ja ne znam kako bih drugačije objasnila moje osijećaje prema starijoj kćeri. kada se želi maziti ili me grli ljubi meni to smeta ne mogu si pomoći ali to je istina. ne znam što se događa , ona je divno dijete, bila mi je centrar svijeta ali od kada se rodila druga kćer...još uvijek se moji osjećaji nisu vratili u normalu, čitam da je nekima trebalo puno kraće da se sve posloži. jako mi je žao, puno vrmena ona provodi sama, pogotovo od kada smo se preselili prije 2 mj , nema društva, i znam da joj je teško i da je ona još dijete, ali nikako da joj to olakša da joj se više posvetim. zaokupirana sam mlađom i nekim dr. stvarim , brigama, navečer kad ona ode spavati bude mi tako žao jer dan prošao u glavnom u svađi i nekom natezanju, umjesto u miru i igri. ona se trudi, jako i vidim da ne prihvaća to moje odgurivanje nje...ali bojim se da će sve ovo ostaviti posljedice na njoj...a to ne želim. što da radim...kako da sebe promjenim, vjerujte pokušavala sam, probudim se ujutro sa snažnom željom da ovaj dan budem uz nju i sa njom ...al uvijek se to nekako pogubi u svađi, natezanju itd, itd.. ima li itko ovakvih iskustava? pomoć!!
    Dizem temu, ali moram citirati ovo.. identicna situacija i precudan osjecaj. Takodjer razlika 5 godina. Mladja sad ima 3mj, a starija 5 i pol. Voli bebu, njezna je prema njoj i stalno je mazi. Mene isto grli, govori da me voli, a ja se odjednom osjecam kao "drvo" i mislim da joj ne pridodajem dovoljno paznje i njeznosti. Inace je sitnija od vrsnjaka, takve je gradje na nas, a kad se beba rodila, odjednom mi je sva ogromna, kako ste pisale, glava, oci, ruke, noge, stopala, kao da je u trenu narasla. Pa si onda gledam njene slike dok je bila beba, koju godinu mladja.. jer do nedavno mi je bila centar svijeta i takodjer sam se nekad pitala kad budemo imali drugo kako cu tu ljubav koje prema njoj osjecam raspodijeliti, a sad se pitam zasto se osjecam tako "tupavo" i prazno. Iskreno se nadam da ce me to proci i da cu naci malo vise strpljenja i volje pogotovo kad trazi da se igramo.

    Da nadodam da imam taj neki problem jos od malena.. i prema roditeljima sam bila drvo, rijeci volim te, oprosti nikad nisam prva izrekla.. kao da me nesto kocilo i koci jos dan danas. Inace, partner je stranac i pricamo na engleskom. U tom slucaju mi je to sve nekako lakse za izgovoriti, ali se bojim koliko je to onda iskreno.

    Sent from my HTC One M9 using Tapatalk

  15. #215
    Omerta avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2019
    Postovi
    48

    Početno

    Da nadodam posto mi neda vise editirati..

    Navecer kad beba spava u svom kinderbetu, kad se i ja opustim, onda se mazim sa starijom i zaspe mi u zagrljaju. [emoji177]

    Sent from my HTC One M9 using Tapatalk

  16. #216
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    omerta, doći će to na svoje
    moji su isto razlika 5 godina, i baš se sjećam sebe u prvoj godini mlađe, kako mi je teško bilo prizvat prema starijem one osjećaje koje sam imala prije, morala sam racionalno sebe podsjećat da je to isti onaj bebač, isti onaj dvogodišnjak trogodišnjak kojeg sam toliko obožavala, nije bilo onog zaslijepljenog obožavanja ko prije
    ali se vratilo, ne mogu reć točno kada, ali je, ono kad gledaš u dijete i srca ti izlaze iz očiju

    iz mog iskustva, njima u tom periodu puno znači provedeno vrijeme 1 na 1, moj je znao bit baš naporan i grintav, ali kad bih ostavila malenu tati a pošla s njim na igralište ili sladoled, nakon toga bi danima bio suradljiviji i vidilo se da se bolje osjeća

Stranica 5 od 5 PrviPrvi ... 345

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •