 |
|||
marko je jos premali za odnos prema novcu. ali citala sam negdje da se djeca u toj dobi pocinju jako bojati stvari koje ne mogu kontrolirati, tipa poplave, oluje, pozari, bolesti, siromastvi i sl.
vjerovatno mu je to faza.
ali ovo za plahtu mi je ipak fenomenalno
Ne priča puno o tome, ali po nekim njegovim reakcijama vidim da ima problema sa siromaštvom. Npr. kad smo kupovali namještaj za stan ili odemo pa kupimo nekoliko stvari, uhvati ga panika da ćemo postati siromašni. Ponekad kalkulira koliko je to skupo ili jeftino, bez obzira što mu kažemo da je novac naš problem. Đeparac koji dobije za npr. izlet redovno u cjelosti vraća i sprema u kasicu. Jučer sam ga pokušala nagovoriti da si odvoji dio iz kasice koji može potrošiti na ono što želi, a dio neka dalje štedi, nije htio ni čuti. Jednom je prilikom nešto jako želio i mi smo mu rekli da ćemo mu posuditi novac da si to kupi. Pristao je, a novac vratio nevjerojatnom brzinom bez da ga je itko podsjetio da to treba napraviti. Također jako reagira na kopanja po smeću ili scene gladne i prljave djece.
Podižem temu!
Tražila sam nešto i slučajno naletila na ovo što mi je sada baš aktualno.
Naime, D se jako boji da ćemo postati siromašni i da nećemo imati što za jesti i sl. Čak to te mjere da kaže da ne želi ništa za rođendan jer smo potrošili puno novaca za darove za Božić i bili na skijanju.
Inače kad ona ili H nešto žele što je preskupo i nepotrebno ja se ne ustručavam to i reći.
Po našem svakodnevnom životu mislim da ne može zaključiti da smo u nekoj financijskoj stisci (što i nismo).
Kako kod vas stoje stvari, boje li se još ili je prošlo vremenom?
Sonja se jako boji siromaštva. Svako malo me pita jesmo li siromašni. I kod nje je to još od malih nogu. Nikad neću zaboravit kad se preko cijelog dućana s lizalicom u ruci zaderala "maaaaaaaaaamaaaaa jel lizalica skupa?" Za sve pita jel skupo i kad velim da je ne želi to kupiti jer ćemo onda bit siromašni. Kad mi je plača bila upitna odmah je gledala koliko ima u svojoj štednji da mi da, da možemo kupiti hranu i nikak joj nisam mogla objasnit da i tata ima plaču i da nećemo umrijeti od gladi ak ja ne dobijem. Dođe mi je žao koliko se jadna muči s tim. Ivarice jel Ivara to prošlo? Nadam se da će se Sonja uskoro opustiti...ribica mala.
Govorim djeci o cijeni stvari, o siromaštvu, o tome da mnogi ljudi ostaju bez posla, o tome da je kriza, o plinskoj krizi. Ne držim ih ispod staklenog zvona, jer želim da se odgajaju sa sviješću da hrana ne pada na stol s neba. Međutim, oni ne doživljavaju realnom mogućnost da mi postanemo siromašni. Mislim da se ne boje toga.
nije proslo, s tim ce zivjeti
on ni ne pita jesmo li siromasni, on misli da smo mi najsiromasnija obitelj od svih koje poznajemo.
sad mi je iza ramena, bolestan i lezimo pa cita skoro sve sto pisem, ovo pisem u brzini i skrivecki, ali kasnije cu par primjera
Joj mišek mali bolesni, nek što prije ozdravi...E da i ja se bojim da će i Sonja s tim živjeti, iako smo i MM i ja totalno neopterećeni novcem i zbilja vrlo rijetko uopće pričamo o novcu. Moja je greška bila što sam spomenula da možda neću dobiti plaču jer nam je bila frka na poslu ali ja to nisam rekla nimalo tragično (ionako mi je plača više ko đeparac) nego eto da ukoliko se to desi da MM zna kako neću imati đeparac. Jadna je sva bila problijedila kad je to čula.ivarica prvotno napisa
Nedavno je kolegica išla u Honduras, a kako Sonja skuplja kamenčiće iz cijelog svijeta (to je njen neki čudni hobi i nemam pojma kako je do toga uopće došlo) i velim ja Sonji kako će joj kolegica donijeti kamen iz Hondurasa. I sad naravno pita Sonja sve o toj zemlji i između ostalog ja velim kak je to jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu a još ih je i zahvatila strašna poplava, Sonja je otrčala u ormar i izvukla nekoliko majica, hlača, jaknice i igračke za siromašnu djecu u Hondurasu. Ta djeca su Sonji izradila lutkicu od kukuruzovine, inače tako zarađuju novac, kao malu zahvalu za poklone na što se Sonja totalno rasplakala jer eto oni su toliko siromašni i nemaju ništa a šalju njoj poklon. Lutka ima počasno mjesto u dnevnoj sobi. Jadna se boji siromaštva a opet daje drugima koji nemaju toliko kao mi.
misica mala
mi smo jednom isli u milenium na sloadoled i ispred je neki deckic svirao gitaru
stojimo pred staklom i cekam ja da ivar izabere kuglu, ceka zena s druge strane stakla, a on nista.
ja pogledam a ono sva mu krv iz lica pobjegla, suza suzu lije.
izasli smo vani, on kune od sladoleda stavio deckicu u kutiju i posli dom
pricala sam vec kako smo jednom dok je bio dosta manji setali gradom i onaj svirac sa psicima je bio na kartonu i moja frendica pocela pricati kako ovaj zlostavlja zivotinje, a on u plac, da, vi mislite na zivotinje, a ne mislite kako je njemu
da brzo ozdravi!
yaya, sad se mislim, kad si spomenula skupljanje, jel oni to skupljaju od silnog straha?
ivar skuplja svasta, nema sto ne skuplja
Fala žabice iako mi je ponekad žao što je tak osjetljiva, ivarice imaš malo zlato al ti to ionako već znaš.
Da, mislim da je od straha. Sonja skuplja ama baš sve, od kojekakvih kutijica, boćica, crteže....ma sve.
moja curica ima 6 godina i zna upitati za nesto sto zeli jeli to skupo.
nedavno se u vise navrata raspakala kad smo pricali kako kupujemo novu kuhinju. kad sam je pitala zasto place odgovorila mi je da je kuhinja skupa i kao, necemo imati vise para...
Da se bar moji boje siromaštva :/
ja bas kontam kako ne zelim vise sudjelovati u ovoj temi jer su moji svi redom totalno socijalno neosjetljivi :/
mislim da im pojam siromastva nije ni u peti, kamoli da se zapitaju jesmo li mi moguci siromasi... a o tome da suosjecaju, pate i placu zbog tudjeg siromastva - mogu samo sanjati :/
ocito sam negdje putem pogrijesila
predivna su vam dječica. mali mislioci.
al' potpisujem maju. :/
isto ovako :/ja bas kontam kako ne zelim vise sudjelovati u ovoj temi jer su moji svi redom totalno socijalno neosjetljivi :/
mislim da im pojam siromastva nije ni u peti, kamoli da se zapitaju jesmo li mi moguci siromasi... a o tome da suosjecaju, pate i placu zbog tudjeg siromastva - mogu samo sanjati :/
ocito sam negdje putem pogrijesila
kad je kriza u kući, ona kaže: pa šta, spavat ćemo pod mostom.
uopće ne može pojmiti što znači "nemati".
(na sreću).
čak joj se sviđa "sloboda" one djece što prose po raskrižjima: bosi, bez nadzora, čupavi...
moj je nekidan uzeo bakin novčanik i tražio kune , al nije znao nać ( ima puno pretinaca ) i došao je k meni tražiti da mu dam 10 kuna , a nije htio reć zašto.... dala sam mu , a on ih je odnio baki
jer je zaključio da je siromašna pošto nema papirnatih kuna u novčaniku....
cijelu večer ju je ispitivao otkud joj kuća , otkud joj stol i stolice kad je siromašna :shock:
što je stariji, čini mi se da je T osjetljiviji na siromaštvo.
ne plače(još) zbog tog ko ivar, ali ga pogađa, stalno pita dal mi imamo za kredit i boji se da će nam netko uzet stan.
sve novce koje dobije u nekim prigodama od baka i deda brižno čuva i svako malo nas podsjeti da ako mi nemamo da ima on i da će nam sve dat samo da nismo siromašni.
i svima ostalima za koje on pretpostavlja da im treba
I moji su štedljivi (kad su njihovi novci u pitanju, a sve više i kad su NAŠI novci u pitanju) ali dugo nisam bila svjesna da su i socijalno osjetljivi...
Sve dok nisu počeli tražiti na semaforima da damo novce invalidima (valjda vidjeli od nas, nisam ni razmišljala da nas gledaju i u takvim situacijama). Onda su počeli ispitivati koliko mi uzmu od plaće ako ostanem s njima dok su bolesni. Isto - slušaju oni nas i kad mislimo da nas ne slušaju.
Dobro je da budu osjetljivi. Nije dobro da budu paničari. Ne znam kako to izbalansirati, osim da se trudim da i sama živim što bliže načinu ponašanja koji očekujem od djece.
Ja sam ta koja razmišlja o siromaštvu više nego bi trebalo (pa uvijek imam preeeeekrcanu špajzu, sve oblike štednje koje prosječna obitelj može imati itd) ali ne bih voljela da moje paranoje zaraze i moju djecu. Srećom, imaju oni i tatu koji funkcionira kao korektivni faktor i vraća stvari u normalu kad ja zapadnem u fazu opsjednutosti...
I meni se čini da će tako biti.
To su valjda takva djeca (budući odrasli ljudi) koja su socijalno jako osjetljiva i empatična. Dobro ili ne? Za društvo u cjelini dobro da i takvi postoje a za njih osobno mislim da im u mnogome komplicira život (i njihovim obiteljima).
Neću zaboraviti kada na moru nismo smjeli pred njom špricati komarce jer je svakog oplakivala.
Zanimljiva mi je moja B., koja je izuzetno socijalno osjetljiva i empatična. Sve primjećuje i svakome hoće ugoditi i pomoći. Kad ima svoje novčiće sve podijeli prosjacima, a kad nema, smrtno se uvrijedi ako mi ne damo. I sama je osjetila oskudicu prije posvojenja, ona stvarno zna što je to. Ipak, ne boji se. Mislim da je naš sadašnji status i način života shvatila kao neku datost: to je tako i tako će i biti. Nije sasvim realno, ali mislim da je bolje za dijete. Bilo bi mi žao da brine o nečem na što sada uopće ne može utjecati.
Prelijepo receno.Očito je jako osjetljiv i empatičan. To je lijepa osobina, ali njemu teška.
Razgovaraj s njim, pomozi mu da se izrazi, i možda bi mu bilo drago da neku svoju robicu i igračke da za siromašnu djecu. To bi mu moglo dati osjećaj da se drugima može pomoći kad im je teško, pa logičnim slijedom i spoznaju da bi i netko drugi njemu pomogao kad bi mu trebalo.
Mejra se neki dan zagledala kroz prozor i veli mi 'mama volim te najvise na svijetu i tebe i babu.' Pitam 'a zasto?' ona 'zato sto babo ide radit' i tebi da pare da nam kupis puno puno hrane, svega pa da imamo jesti':shock: :?
Za malog nisam sigurna da uopće zna što je siromaštvo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom