Dijanam, dobra ideja za pismo predstojnici... razmislit ću. Neću uopće govoriti kako mi je bilo viditi bočicu pored inkubatora. Danas kada razmislim, nisam uspjela dojiti, niti se izdajati, ali što bi bilo da mi je pomogao netko stručan u bolnici- da li bi uspjela...
Nisam uspjela ja koja sam toliko toga čitala o dojenju, imala rodine brošure sa sobom, Nina je za mene zvala SOS ( i ja kasnije kad sam došla kući ). Tako sam to željela i nisam uspjela, jer te najviše oni ubiju u pojam. Nemate šanse s tim bradavicama, dijete je malo, umara se Onda sam osjećala samo strah za bebu, ništa više nisam znala i poslušala sam ih.
Znači, znala sam dosta toga o dojenju, a što je sa onim ženama koje ne znaju, a možda bi i mogle dojiti, izdajati se. ( ovdje govorim kad je beba na neonatologiji, kad je sve ok forsiraju dojenje ).
Jednom mi nisu donijeli bočicu kad je bilo vrijeme hranjenja i beba mi je plakala i ja otišla tražiti bočicu ( užas, ali morala sam) i nađem sve tri sestre u smjeni ( noćna ) kako sjede i piju kavu. Lipo ih zamolim ako mogu dobiti bočicu, da mi beba plače, a jedna sestra se izdere na mene, pa cicu joj dajte! Tako sam se grozno osjećala, počela sam plakati, ali je ova druga mlađa sestra otišla odmah donijeti bočicu. Ako je tako kad je beba već bila kod mene, što li rade kad je tamo cijeli dan. Da li jedu redovito, koliko im je plakala tamo... Zato je sada ljubim stalno, čim zaplače dignem je i želim da to zaboravi, da više nikad ne osjeti da je sama.
Stavljala sam je na cicu kad bi se najela samo da je osjeti i bilo mi je super da se tako uspava Na kraju sam zahvalila Bogu što je sa bebom sve ok, što dobro napreduje i bez mog mlijeka.

Nadam se da ću imati hrabrosti imati još dice i da ću jednog dana dojiti, ali ono zapravo, da bebi budem pokretni fast food
A nadam se i da će u ovom našem rodilištu biti nama ženama i našim bebama još bolje, jer nije sve u tome što su uredili interijer