meni je sve to manje grozno nego pomisao kako se osjeca beba koja je 9. mjeseci bila u majki, a sad odvojena od nje i svih negdje sama place i urlice
 |
|||
|
|
|||
meni je sve to manje grozno nego pomisao kako se osjeca beba koja je 9. mjeseci bila u majki, a sad odvojena od nje i svih negdje sama place i urlice
ja se slazem sa ovim, i moj bi izbor uvijek bio rooming in, ali potpuno razumijem mame koje se boje, nemaju snage za to, nesigurne su i sl. a osobito ako nemaju mogucnost da beba ima svoj krevetic nego mora na uski bolnicki sa mamom.zrinka prvotno napisa
meni je sve to manje grozno nego pomisao kako se osjeca beba koja je 9. mjeseci bila u majki, a sad odvojena od nje i svih negdje sama place i urlice
moje misljenje je da treba educirati trudnice
kao u svemu
norma bi trebala biti da je dijete s majkom
pa to nam je u genima
pa mi smo to dijete nosile 9 mjeseci, rodile, sve bi mogle to same
ali su nas, kao i u svemu zaplasili da je opasno biti s bebom poslije, prvo nakon poroda mora se donijeti okupati, te joj je zima, ako spava uz nas, ugusit cemo bebu, ispast ce nam, moramo misliti na sebe, oni znaju bolje, oni znaju jel nam dijete gladno il nije, ma oni ce se za njega bolje brinuti nego mi
ali, kad ja pomislim da je moja jelena koja je nakon poroda bila na mojim prsima, odnesena u placu daleko od mene i da mi je ne donose jer kao nije vrijeme, a ona tamo samo osjeca otrgnutost od svoje majke i strah pa tko te moze zaustaviti da ju vidis i uzmes?
Slazem se.meni je sve to manje grozno nego pomisao kako se osjeca beba koja je 9. mjeseci bila u majki, a sad odvojena od nje i svih negdje sama place i urlice
U nasim danas rodilistima barem i mame i bebe zajedno placu.
Uz sve svoje grozno iskustvo, za 2. dijete cu traziti rooming in, ali cu potraziti i rodiliste koje ima humane uvjete.
heh, zrinka, moze, moze.pa tko te moze zaustaviti da ju vidis i uzmes?
ja sam nakon prvog poroda bila tri dana na intenzivnoj, prakticki bez svijesti, u teskom stanju. dijete nisam ni vidjela. samo sam se nadala da je ziv. cak mi nije ni palo na pamet da bi mogao biti tuzan i uplasen bez mene.
no, istina, kad sam dosla k sebi oporavak mi se drasticno ubrzao cim sam ga vidjela.
beba svakako mora biti s majkom, nikako daleko od nje, ali sva ta organizacija u rodilištima mora se promijeniti jer nije rješenje niti rooming in ako ti samo ostave bebu s kojom jedna neiskusna majka ne zna što bi, ili je stvarno još pod dojmom nekakvog traumatičlnog poroda, ili ju jednostavno pere babyblues...u svakom slučaju osoblje (kad već nema nikog bliskijeg jer bi to bilo idelanije) mora pomoći majci ako joj treba pomoć. Ne odnoseći dijete, već podrškom, toplinom, ohrabrenjem, ali mislim da ćemo se toga još jako dugo načekati (čast iznimkama koje su još uvijek samo to - iznimke).
ja mislim da je problem upravo u tome sto si sama rekla "to bi trebala biti norma". ali stvarnost je da to nije norma. ali za to nisu krive mame koje su zbunjene i boje se. za to su krive institucije koje su stvari postavile tako da njima bude lakse. i protiv toga se treba boriti. ali ne treba zbog toga ne imati razumjevanja za majke koje su zbunjene, frustrirane i boje se.
onda kada to postane norma, onda ce i kreveti biti prilagodjeni tome pa nece biti siroki jedva pola metra, ili ce postojati krevetici koji ce biti spojeni sa maminim, pa ce se postivati majku i dijete u rodilistu i nece biti stalna promenada kroz sobu raznih doktora, sestara i cistacica. a dok to ne postane norma ne treba majke koje se nadju u tim nehumanim uvjetima izbezumljene od svega tretirati kao da su nemajke samo zato sto se boje zaspati da im dijete ne ispadne iz kreveta a krevetica ni nemaju u sobi.
potpisujem.
ako i ne spavaš, odmaraš se.
pa zar su posjete važne? ja nisam nikog htjela osim mm. sve sam ih nakon 10 min otposlala, jer me čekalo moje dijete. najljepše smo spavale popodne.
meni je bilo super. spavaš, jedeš, odmaraš, bebač kraj tebe, sve ti donose, jedini 'napor' mi je bilo tuširanje, odlazak na wc i spremanje kreveta...
al' ok možda je nekome porod bio puno dramatičniji i iscrpniji.
mada mislim da je manje više sve pitanje stava
ja sam uvijek za rooming in, ne mogu ni zamisliti da bebača nema kraj mene.
ono čekanje od 2 sata nakon poroda da mi je donesu bila mi je cijela vječnost, nisam mogla ni previše večerati od čekanja kad će mi donesti moju malu predivnu princezu...
ni taj metalni rešetkasi krevetić mi nije nekaj bed - malo je bila u njemu
Stava??? Pa jos ce ispasti da su zene koje su imale komplikacije na porodu ili su se teze oporavljale, same krive, jer su bile psihicki nestabilne??? :shock:
pa da
meni je stalo srce na carskom i morali su me oživljavati jer sam imala pogrešan stav
sad znam
sve je u glavi
ja sam imala grozan porod i zavrsila sam na carskom. nisam mogla imati rooming in jer za carske nema rooming ina. da sam rodila normalno imala bih rooming in.
u posjete mi je dolazio mm i jedva sam cekala da dodje. i on je jedva cekao da vidi malog onu jednu i pol sekundu, i da mu ja sve prepricavam o trenutcima kad je mali bio kod mene.
ali cinjenica je da u sobama nikad nema mira i da nije tocno da je jedini posao spavat i dojit jer je cinjenica da vjecno neko od osoblja bolnice maltretira po sobama.
??? Na Sv. Duhu je rooming in i za carski, samo dobijes bebu drugi dan. Npr. ja sam rodila u utorak i dobila H u srijedu na isti rooming in kao i mame koje su rodile vaginalno.
ja sam rodila navecer u osam. prvi put sam ga dobila prekosutra ujutro i nakon toga su mi ga donosili ujutro do dorucka, prije rucka, nakon rucka, nakon posjeta do spavanja cca ponoc, i onda opet oko 6 ujutro.
opet ću ja s varaždinom
hera je rodila carskim (spinalna) oko 7 navečer, bebica joj je došla u sobu nekoliko sati poslije, oko 9 ili 10 navečer.
Lea se rodila, falilo je 2 mm da je dotaknem usnama i koliko god pucila usne, nisam joj dodirnula glavicu, ruke su mi bile vezane, a trbusni razdvojeni, jedino je vrat bio pokretan. onda sam duboko udahnula da osjetim njen miris. odnjeli su je.
sat nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
dva sata nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
tri sata nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
cetri sata nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
pet sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
sest sati nakon, posjete su, MM je vidio Leu, ja nisam, pitam, molim, placem, cujem kako placu bebe, znam da dodirujem zid kojeg dodiruje ona
sedam sati nakon, donose mi Leu, ne dopustaju mi da ju dojim, njusim je, ljubim, reagira na moj glas, smiruje ju moj sapat kad se unervozi. uzivamo 15 minuta, odnose mi je. pruzam ruke i placem, molim sestru neka mi je ne odnose. nema ona vremena, ona je sama na 20 beba.
sedam sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
osam sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
devet sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
deset sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
donose bebe, stizu sve, moja ne.
pitam sestru gdje je moja beba? mama, ne smijete dojiti 24h, ne mogu vam donjeti bebu. sta cete s njom ako pocne plakati a vi je ne mozete dojiti. ja sam joj majka, ja je jedina mogu smiriti, ako se rasplace, bolje je da sam kraj nje. donose mi bebu. uzivamo PET MINUTA, odnosi mi je. ne mogu se dici, ne smijem se pomaknuti, vicem, placem, pruzam ruke. vratite mi moju bebu.
jedva sam docekala da me maknu sa intenzivne. iako sam se jedva kretala, docekala sam s osmijehom Leu i taj kao neki rooming in.nakon toga nisam vise osjetila ni bol, ni umor.
po noci nisam spavala, bez obzira sto nije bila samnom, opet nas je dijelio zid i kraj tako tuznog placa ne znam ko bi mogao spavati.
ocu reci, odmorna mama ne znaci nuzno sretna mama, a jos manje sretna beba. prvu noc nisam oka sklopila kao ni noc prije jer sam znala sta me ujutro ceka. bila sam totalno ne naspavana a presretna, odnosno, po noci pretuzna tako da bi stajala isped tih vrata i pitala se "place li i Lea u tom tuznom zboru".
i bebe su drukcije plakale kad bi bile sa mamom i kad bi bile u "onoj" sobi. jer mama je mama, umorna, u bolovima, nervozna, preplasena...opet daje puuno vise od "one tete" u "onoj" sobi.
opet ću ja s varaždinom
hera je rodila carskim (spinalna) oko 7 navečer, bebica joj je došla u sobu nekoliko sati poslije, oko 9 ili 10 navečer.da mi je TO bilo....
kad sam ja bila u rodilištu, imali smo zatvorske krevetiće u koji sam ja, nemajka kakva jesam, htjela staviti dianu jer sam morala na wc, a nisam ju htjela ostaviti samu na krevetu.
i krenem ja, kad ulazi sestra i pita gdje mi je beba.
kažem ja da je u krevetiću, čak i pokažem.
kaže ona: "mama, dijete u tom krevetiću može biti jedino uz nadzor, tj. stavite ga unutra i onda ga pazite. ne možete ga staviti i otići".
mislim :shock: što će mi onda krevetić za koji svi znaju da je opasan po život?
sad opet ja ispadam 'nemajka'.. ustvari samo dajem iskreno mišljenje o mom doživljaju rooming in-a, a ne stav o rooming in-u općenito. naravno da beba treba biti s mamom, ali u malko drugačijim okolnostima. za početak, ako je rooming in, onda neka to stvarno bude, a ne ono nešto 'ofrlje' izvedeno. drugo, mislim da se vrijeme boravka u bolnici mama i beba trebaju biti zajedno, ali uz uvijek dostupnu i potpunu pomoć. takve u mom slučaju nije bilo. (možda da sam rodila i odgojila već dvoje, troje, možda bi mi taj rooming in u svetom duhu nekako lakše pao...ovako, nije me sram reći da nije.)
Slažem se. I sigurno je olakšavajuća okolnost da nam je dojenje išlo bez problema iako je bilo vrlo bolno u početku. Ali i da nije bilo tako ne bi dala bebu tamo da je hrane sa bog zna čim.meni je sve to manje grozno nego pomisao kako se osjeca beba koja je 9. mjeseci bila u majki, a sad odvojena od nje i svih negdje sama place i urlice
I istina je da često dolaze u sobu, ali za sve to po 5-10 minuta. I onda dalje spavaš ili se odmaraš ili drijemaš ili dojiš.
Posjete nisam htjela (osim MMa) jer 1. nisam htjela ostaviti bebu, 2. nisam mogla stajati za onim prozorčićem dulje od 2 min. Kad bi došao MM zamolila sam cimerice da me pozovu ako se beba probudi.
Pa ja sam bila na intenzivnoj 24h nakon spinalne. Nisam smjela podici glavi ni malo, niti sam se mogla pomaknuti od 2 boce infuzije koje sam imala prikopcane??? Imala sam i kateter i vrecicu za urin. Ne znam kako bi vidjela bebu, jedino da je bila na plafonu. Zar u Varazdinu ne rade tako?opet ću ja s varaždinom
hera je rodila carskim (spinalna) oko 7 navečer, bebica joj je došla u sobu nekoliko sati poslije, oko 9 ili 10 navečer.
Ne.Pa ja sam bila na intenzivnoj 24h nakon spinalne. Nisam smjela podici glavi ni malo, niti sam se mogla pomaknuti od 2 boce infuzije koje sam imala prikopcane??? Imala sam i kateter i vrecicu za urin. Ne znam kako bi vidjela bebu, jedino da je bila na plafonu. Zar u Varazdinu ne rade tako?opet ću ja s varaždinom
hera je rodila carskim (spinalna) oko 7 navečer, bebica joj je došla u sobu nekoliko sati poslije, oko 9 ili 10 navečer.
Moja kolegica je u 12. mjesecu imala carski rez u spinalnoj, i odmah je išla u normalnu sobu, a s njom i bebica. Žene koje su imale carski sestre puno više obilaze i stalno su im na raspolaganju.
Ona je imala prvi carski u općoj anesteziji prije 4 godine, i ni onda nije bila na intezivnoj, isto je bila 24h s bebom.
Naravno, isto je morala mirovati (ne znam koliko dugo) i imala je kateter. Rodila je ujutro oko 10, a sutra popodne je prvi put dojila bebu.
hera je bornu odmah uzela k sebi na svoj krevetNe znam kako bi vidjela bebu, jedino da je bila na plafonu
sestre pomažu, a imala je i mene u sobi da joj ga "dodam".
Moje iskustvo....
Imala sam jako težak porod, Davida su odmah prebacili na intenzivnu. Vidjela sam ga tek sljedeći dan, stalno sam plakala jer nije bio pored mene.
Imala sam epi....bolilo me užasno ali sam svaka tri sata nosila svoje mlijeko na 5.kat a bila sam na 3.katu
Svaki put sam plakala kada bi pomislila da David plače a ja nisam pored njega da ga smirim, najgore mi je bilo kada je jednom plakao i sestra mi ga dala da ga poljubim i on se smirio, čim ga je uzela nastavio je plakati.
Kada su me napokon premjestili na intenzivnu kod njega (svaka mama je sama u sobi sa bebom) nisu mi ga dali još neko vrijeme u sobu nego je i dalje bio sa drugim bebicama.
Na svaki plač sam se dizala jer sam mislila da David plače, a rana od epi boli..... ali to me nije spriječilo da se još jednom dignem i vidim da li David plače. Kada sam inzistirala da mi ga daju u sobu ispala sam histerična mama, ali su mi ga nakon dugo nagovaranja ipak dali (nisu mi ga htijeli dati jer je još primao infuziju,ja sam bila udaljena dvije sobe od njeg a između staklo tako da je to bila samo dobra volja sestara da li će napraviti par koraka više )
Ne moram ni reći kako je on odmah pokazao napredak nakon što su ga doveli kod mene u sobu....ne znam da li to ima veze sa tim, ja vjerujem da ima
ma ne, daleko od toga! trebali su ti pomoci i izaci ti u susret.
ja sam htjela samo primjerom reci da mozda niste bile zajedno da bi mozda danas osjecala neku prazninu, nesto bi ti nedostajalo, prisjecala bi se bola, ali ne one na savovima vec one u grudima.
Deaedi, i ja sam imala 2, u jednom trenutku i 3 infuzije (primala sam i inzulin na infuziju), kateter i dren i Leu u zagrljaju u svom krevetu kada bi mi se smilovale sestre i donjeli mi je.
Ana
meni je ta razdvojenost nepojmljiva. u zivotu se nisam osjecala tako nemocno. i izigrano. (npr. slusam kako pedica i sestra razgovaraju ispred moje liste i komentiraju kako je primala kisik, kako je poplavila. i kako je bila omotana pupcana oko vrata. ko da ja nisam tamo. ko da to nije moje dijete. ko da nemam pravo znati. i na pitanje sta se dogodilo da sam cula da se na porodu spominje pupcana, sestra je prokomentirala: spinalna, bila je budna. a pedica, ma nije to nista, drugo da je bio vaginalan porod. a kisika? kakav kisik? ma malo je ostala bez zraka, prilagodba, pa je poplavila...i ode...ode, a ja vezana za krevet....a Lea sama.) i L. je dobila zuticu i krenulo je nabolje kad su je prebacili k meni. da ne spominjem kako smo napredovali kad smo dosli doma. kad smo bili nas troje. mislim da to nije slucajnost. L. je prepoznala tatin glas 6 sati nakon sto se rodila- plakala je i tata se nagnuo nad nju (nedaj boze da ju je primio!!) sapnuo njeno ime i pricao joj i ona se smirila i zaspala. nema tog argumenta koji ce me uvjeriti da je bebama svejedno, da sta one znaju, one su male, zaboravit ce....nece. ja necu, ti neces.....
O da, to je i moje mišljenje!
Ja sam rodila u Rijeci i bila sam u apartmanu. Ne mogu baš reći da sam imala pravi rooming in. Rodila sam u 17,35, došla u ap oko 8, a bebu su mi donijeli sutra u 6 ujutro. Nisam ga vidjela skoro 12 sati
Tijekom ta tri dana su ga još par puta odnijeli za pregled, kupanja itd.
Iako mi je užasno falio tu prvu noć, možda je bolje da i nije bio sa mnom jer sam se osjećala tako slabo da se nisam mogla dignut iz kreveta.
E sad kad gledam unatrag, mogao je spavat sa mnom pa se ne bih trebala dizati....
Idealno bi bilo kad bi i tatama omogućili boravak u tim apartmanima.
Neznam zašto ne!
Svi bi bili skupa i imala bi pomoć.
To bi, po meni, bio idealan rooming in!
Priznajem da te krevetiće na SD nisam vidjela. Ali u Sinju su isto s rešetkama. Rešetke ili pleksiglas - e ovo je jedna stvar za koju stvarno mislim da bebu boli briga. (Nije pms. Neki prikladni smajlić koji kaže da mislim što mislim, ali sam prijateljski raspoložena.)
Inače, ja uopće ne mislim da je bebama svejedno. Međutim, činjenica je da je bebin kut gledanja poprilično podložan slobodnoj interpretaciji.
Priznajem majčinski instinkt i on je najbolji vodič u brizi za novorođenče. Ali, primjećujem da je i taj instinkt i te kako podložan vanjskim utjecajima, pa će tako mame koje prije poroda puno vremena provode na forumu biti očajne što beba nije s njima (naravno, generaliziram), dok će one koje se nisu previše informirale ovdje ili iz drugih izvora biti mahom sretne da imaju priliku par dana odmoriti se u rodilištu.
Što to znači? Nemam pojma.
Možda su utjecaji okoline toliko jaki da zatiru svaki prirodni instinkt.
A možda je i instinkt ovih drugih majki na mjestu. Možda su one tako mirne, jer im instinkt govori da ništa što se u ta tri dana rodilišta dogodi nije nepopravljivo ili nenadoknadivo. Ili im govori da nikakva ozbiljna šteta i nije načinjena.
Zaista ne zastupam ni jedno ni drugo mišljenje, niti neko deseto, nego se jednostavno pitam.
I apsolutno dozvoljavam sebi da preispitujem ama baš sve što mi se prohtije, pa čak i vezu mame i bebe.
ja nisam bila na forumu.
nisam bila educirana.
nisam procitala ni jedan clanak ni jedan tekst.
nisam s nikim pricala.
ali sam lezala skoro 4 mj. sa prijetecim prijevremenim porodom na listi i sa Leom u trbuhu cekala dan za danom da prodje i da doguramo do kraja. i kada je dosao kraj odnosno pocetak, nisam se osjecala potpunom da ga ne zapocnem zajedno sa njom.
i u ta tri dana dogadja se nesto sto cesto zna biti nepopravljivo- los start u dojenju. nastitis. depresija....
no postujem sve osjecaje i izbore, ali kako postujem osjecaje majke, tako postujem i osjecaje bebe
Što sam mislila pod pitanjem stava?
Uz dužno poštovanje prema svim mama koje su rodile carski ili imale težak porod i trebale se odmoriti i oporaviti od operacije…
Ja nisam mogla zamisliti da mi bebe nama kraj mene. Govorim iz svojeg iskustva. Moj stav je bio da beba bude kraj mene, bez obzira na druge okolnosti, koliko god je to u mojoj moći. Kraj mene je bila mama koja je rodila nedonošče, pa se izdajala i nosila mlijeko da se njen dečko nahrani, i koristila tu priliku da bude s malim. Nosila je mlijeko tri puta na dan. Tamo je bila pola sata. Koliko puta je mali dobio majčino mlijeko ne znam (možda su ga pohranjivali u frižideru, možda su ga hranili nečim drugim, ne znam). Ona je ostatak vremena u sobi čitala novine, imala posjete, spavala…što već. Beba je došla k njoj u sobu nakon dva tjedna. I bila je mama sretna, naravno.
Ali, ja bih na njenom mjestu trubila sestrama da budem kraj bebe koja je u inkubatoru, znam da bi naišla na otpor, ali ipak…možda bi se koja smilovala, mami je mjesto uz dijete.
Kako po noći spavati, znajući da ti je dijete negdje tamo i plače neutješno?
Zato, pliz, nisam nikoga mislila uvrijediti, svaka je situacija i osoba različita.
Ovo sve govorim iz svoje perspektive.
Valjda su onda u VŽ kreveti širi. Ako sestre pomažu, to je onda druga stvar. Ili cure iz sobe. Na Sv. Duhu sam ležala na intenzivnoj, kraj mene mama u teškom stanju, a ostale pacijentice su bile na drugim gin. operacijama i nisu se smjele pomaknuti. No ključno je ovo što kažeš: sestre pomažu - toga kod mene nije bilo.hera je bornu odmah uzela k sebi na svoj krevetNe znam kako bi vidjela bebu, jedino da je bila na plafonu
sestre pomažu, a imala je i mene u sobi da joj ga "dodam".
Ali ja nisam vidjela po postovima ovdje da bi netko izabrao da ne bude s bebom. Sve smo za rooming in. Izbor je svima isti.
Jedino oko čega se vodi rasprava je što neke smatraju da med. sestre trebaju više pomoći rodiljama, a druge da su mama i bebe dovoljne same sebi, bez obzira na stanje i sposobnost mame da odmah po porodu preuzme 100% brige za dijete. Barem sam tako ja shvatila vecinu postova.
prve dvije kceri sam rodila u petrovoj, davno. dakle, tamo dijete mora plakati da dobije sto mu treba jer sestre ne stignu gledati jel se neko dijete samo budi i meskolji. najcesce su mi dolazile site i tesko smo se uhodavali s dojenjem.
trecu kcer sam rodila na merkuru, 24 satni rooming in, prije 6g. kad bi se promeskoljila, uzela sam je i dojenje je islo super.
prve dvije su se mjesecima tj. godinu iza toga redovito budile uz plac, bez iznimke.
pa sam bila zapanjena kako je moja treca kcer "dobra" i znala se probuditi i smjeskati i gledati okolo. nisam to povezivala s rooming inom do nedavno, nase kampanje o neodvajanju, ali sad kad razmisljam cisto mi je logicno da moze biti povezano. kad od pocetka moras plakati da bi nesto dobio, normalno je da to nastavis, usvojis neki obrazac ponasanja jer si na samom pocetku isprogramiran za to.
isti princip su djeca koja ""zlocestim"" (dupli navodnici da naglasim da ne mislim da su zlocesti) ponasanjem izazivaju paznju jer je inace ne dobiju. jednom krenu s tim obrascem, kasnije se sve samo vrti u krug.
a sto se tice rasprave treba li osoblje pomoci - naravno treba. to sto se zalazemo za prirodniji porod i 24satni rooming in ne znaci da trebamo roditi same u divljini i ostati 3 dana same s djetetom.
Deadi
(iako ima komentara, svaki dan, oko nas: joj, jedva sam cekala posjete da ju odnesu da se mogu malo odmoriti
valjda je onda problem u našem (mojem) nespretnom izražavanju. jer med.osoblje treba (s naše strane što se tu i ima raspravljati) pomoći mamama.
a i malo je teže razumijeti situaciju drugih koja je neda i teža od vlastite.
zato, ponovno velim, ako sam koga uvrijedila - oprostite - nisam namjerno
Vidiš... jako logično.
Od tu možda potječe ""zločestoća"" mog sina i ""dobrota"" kćeri, zaista...
ma ne bihja to tako direktno povezala sa svime kasnije, postoji 100 razloga zasto je neko dijete zivahnije, mirnije, prvo geni pa sve drugo....
ali taj obrazac u prvim mjesecima plakanje-hranjenje mozda stvarno ovisi o pocetku.
Ma, nisam ni ja to uzela kao karakternu crtu, već sam baš pomislila na te prve, plačljive mjesece života, a kako zaista mogu reći da sam kćer dojila na zahtjev kada bi napravila grimasu, jednako tako odgovarala na druge njene potrebe, tako mogu reći da je sin bio odvojen u Petrovoj od mene 24 sata prije nego sam ga prvi puta dobila ( :shock: ) a koliko se tamo straha nauživao i suza "prolio" sam Bog zna. Ni kasnije ga nisam držala uz sebe, (mislim na zajedničko spavanje, trenutačno odgovaranje na potrebe) odrastao je u svom krevetiću. I uvijek glasno i šokirano plakao.
Bilo to usko povezano ili ne, zvuči mi vjerojatno.
U svakom slučaju, klupko bih raspetljala s trećim.
nou sam u sobu dobila tek 5. dan, do tad je bio sam
kad bih došla k njemu nikad ga nisam našla da plače
ni poslije, ona 2 dana koja je proveo sa mnom u sobi u rodilištu nikad nije plakao kako to bebe znaju, glasno, grlato
bio je valjda jedino dijete koje se nije čulo
pa ni doma, jednostavno je bio "low maintenance" beba
i jako sam sretna zbog toga, pogotovo zbog tog njegovog stresnog početka života
ali ni ja tih prvih dana nisam bila baš sva svoja pa nisam dramila zbog naše razdvojenosti, prihvaćala sam ju jer sam vjerovala da je to jedini način da on bude dobro
sad imam osjećaj da takav početak s drugom bebom ne bih preživjela i ostala normalna
valjda je i ta moja smirenost pridonijela da se on osjeća dobro, a ne da upija moju brigu i nervozu
sve su to moja neka laička razmišljanja
Prije nego sto sam ostala trudna mislila sam kako je rooming in ustvari uveden samo kako bi medicinsko osoblje imalo manje posla. Kad sam rodila cekala sam preko 8 sati da mi donesu dijete. Isto tako, tesko mi je padalo kad bi ga nosili na kupanje, stalno sam se pitala kad ce ga vratiti.
Koliko god bila umorna i neispavana, nikad ne bih pristala da dijete ne bude sa mnom. Medjutim, bilo bi mi puno lakse da su ga sestre presvlacile prvi dan kad sam stvarno tesko ustajala iz kreveta kao i da su dolazile pomagati oko dojenja.
Pamtim jedan detalj, prvu noc sam bila budna do 4 sata i onda sam zaspala od iscrpljenosti. Probudila sam se u 6 i vidjela da nema bebe! Ulovila me panika, odvukla sam se do sestre i pitam je jesu li mi uzeli bebu, a ona cinicno: "ne, sam je otisao".
Čuj, kako ti bebac brzo napreduje ne bi me začudilo da je to stvarno i učinio.
Ja sam prošla i bez i sa rooming inom. U prvom mi je slučaju bilo užasno dosadno za vrijeme dok sam čekala da mi donesu bebu, a ne mogu reći da sam se uspjela odmoriti više nego sada kada je bebac bio samnom. Ionako, ukoliko nisu gladni, spavaju, a tako je slatko zaspati s njima u neposrednoj blizini. Ja sam za IN.
meni prvu noć u rijeci nisu donijeli Sunčanu iako sam inzistirala i ja i primalja je sve sestre s odjela za babinjače informirala više puta o mojoj želji...čekala sam cijelu noć jer su mi stalno govorili da će mi ju donijeti samo da ju pedijatar pregleda....čitavu noć čekanja...
u 7 donose druge dvije bebe...ja pitam gdje je moja beba, odgovor "još ju nije stigao pregledati pedijatar". tek u 9 ju donose....
tu prvu noć nisam uopće spavala i bilo mi je užasno.
kad su mi ju donijeli, slatko sam spavala s njom na meni
ja sam definitivno za 24satni rooming in, doslovno.
Mislim da je kod k2007 bio problem što samo to što nije imala krevetić za bebu. Da je imala stavila bi bebu u krevetić i ona bi se naspavala jer bebe u tim prvim danima puno spavaju. Kod nas je bilo tako. Glupo je što tamo nemaju krevetić.
Sori cure, nemam vremena iscitavati 3 stranice, ali bila sam i ja na SD prije godinu dana pa bih voljela komentirati.
Rooming in treba izricito traziti (pise tamo na zidu isprintano, zboldano, kraj one njihove kajjaznam recepcije, sto li). Ovo o cemu prica k2007 nije rooming in, vec je to tako u SD (ja se raspitivala, pa sam upravo zbog toga zeljela na SD, nisam naime znala za rodu ni sto je uopce rooming in, a bilo me strah da mi nece dati bebu vise od par sati dnevno).
dakleIzmedju ostalog i meni je to bilo koma. A jos veca koma mi je bila sto ga nisam imala prvih dva danauopce pored sebe.
Krevetici su bas kao mali kavezici, u nasoj sobi ih je bilo 2 ali kako ih nitko ne koristi, mogli su ih i posuditi. Ja sam jednom morala na wc dok je Patrik spavao. Pricuvala mi ga je cimerica.
Svakako podrzavam pravo izbora svake mame da ili bude s bebom u roomingu ili ne. Zao mi je sto ja nisam...
Pred 6 dana sam rodila u Rijeci i od poroda do odlaska kući beba nije bila sa mnom 15-tak minuta nakon poroda radi pregleda, sat vremana kada su nas selili na odjel i još jedno 2 sata jer je tako noću plakala da nitko na katu nije spavao. Nije mi bilo pravo što su je odnijeli, ali sestra je spasila i mene i cimerice i rodilje iz susjednih soba. Za to vrijeme je nisu hranili ili ja to barem nisam primijetila.
Ovakav full rooming-in je super za majke koje su pokretne, mogu ustajati, sjediti, hodati i brinuti o sebi i bebi. Srećom, nisam rezana, pa sam sve to mogla, ali da mi je tako bilo nakon prvog poroda kada nisam mogla brinuti o sebi 5 tjedana ne bih to mogla izdržati. '93. je u Rijeci također bio rooming-in, ali su bebe odnosili 3-4 puta dnevno na presvlačenje i hranjenje. Moj sin je u sobi, onako sit, stalno spavao i bila sam zahvalna na tome jer je mi je dizanje iz kreveta bio projekt, a do WC-a sam išla držeći se za zid.
U Karlovcu su bebe 24 sata roaming in... ali ujedno moram napomenuti da je to jedina dobra stvar ovog rodilišta već godinama.... Roaming in je od 1992. godine i bebe imaju svoj krevetić... Rodilje su dvije ili tri u sobi... Ali zato je jedna kupaonica koja donekle funkcionira na cijelom odjelu i to u katastrofalnom stanju....
Isto sami porod je ok ako se dođe sa svojim trudovima, ali ja sam recimo obadvije trudnoće prenesla tjedan dana i oba poroda su mi inducirana, a nije bilo razloga jel mi je voda bila ok i po UZV terminu mogla sam još čekati svoje trudove....
Tako da stoji ona stara za svako dobro neko zlo...
E da i sada se sjetih.... Moja Sara je spavala jedino kada sam ja bila uz nju... Kada sam znala ići na wc ili mi je netko došao u posjetu, obavezno me sestra zvala "Mama beba vam plače!!!" A vani sam bila svega 2-3 minute.... Iskreno sada ne mogu si zamisliti koliko bi plakala da nije bila samnom?????
E da i po noći je obavezno bila samnom u krevetu, tj. pored mene na strani koja je bila do zida....
Ništa nisam čitala, idem sad kad ovo napišem - jedva sam dočekala. I ja nisam za rooming in! Rodila na SD, čovječe koje je to mučenje bilo. Dizanje u 5 ujutro, a beba do navečer u 12, za krepat. Tebe boli, nemreš se uopće ispružit na jednom krevetu ti i beba, a da ne pričam da ti je sve novo... Koma, ne bih imala niš protiv da sam ju dobivala svakih par sati po sat vremenaDoma mi se vak i onak nije skidala s cice -ni to ne bi više ponovila
Pa na Sv. Duhu je rooming in kad su bebe cijelu noć i dan s tobom. Ja sam to tražila s Janom, i dobila krevetić, poplun, pelene za prematanje. Ono što mi je bilo teško je to kad smo spavale i po noći bi se čule bebice kako plaču u sobi sa sestrama, a mene sve nešto i sad stisne u grudima. Pogledala sam svoju Janči i pomislila: Super da si samnom anđele.
tako je i meni bilo u Vž-u, jednu noć su bila 3 carska ........bi se čule bebice kako plaču u sobi sa sestrama, a mene sve nešto i sad stisne u grudima. Pogledala sam svoju Janči i pomislila: Super da si samnom anđele.
Moja mama je bila odvojena od mene ta 3 dana, i kaže mi da svaki put kad bi čula bebu da plače mislila da ja plačem .. a ona ne smije me utješiti
Jesi i sa prvom bebom imala rooming in?Pa na Sv. Duhu je rooming in kad su bebe cijelu noć i dan s tobom. Ja sam to tražila s Janom, i dobila krevetić, poplun, pelene za prematanje. Ono što mi je bilo teško je to kad smo spavale i po noći bi se čule bebice kako plaču u sobi sa sestrama, a mene sve nešto i sad stisne u grudima. Pogledala sam svoju Janči i pomislila: Super da si samnom anđele.
Ne jer sam rodila na carski i u Petrovoj. Zato sam ovaj put išla na sv. Duh.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom