Najvažnije je da su dječica sretna, zdrava i dobro napreduju -ali ne mogu ignorirati činjenicu da sam lj u b o m o r n a! i sramim se toga ali nije mi lako. naime, našu curicu zadnja tri mjeseca (od kad sam se vratila na posao) čuva baka, uz dedinu pomoć. i unatrag možda mjesec dana čini mi se da je M. sebi definirala da je baka neprikosnoveni broj 1, a mi ostali smo dobro došli. moram priznati da mi to jako teško pada...ona kad nešto treba zove baku, kad se probudi po noć zove baku i to po sto puta baka, baka, baka...ja strpljivo kažem da je sad mama čuva, da baka spava ali trebam ponoviti milijon puta "mama" da bi ona rekla "mama"...možda sam djetinjasta ali baš sam ljubomorna...hvala bogu, dojim je još uvijek pa mi to ostaje kao naša posebna stvar. ma, baš mi je to tužno. a i mojoj mami koja je čuva. ona kaže da ne zna kako bi se drukčije ponašala nego da je obožava, mazi i gra se s njom. naravno! ne znam ni ja šta bi trebalo ali fali mi naš odnos!!!ima neko slična iskustva???...


možda sam djetinjasta ali baš sam ljubomorna...hvala bogu, dojim je još uvijek pa mi to ostaje kao naša posebna stvar. ma, baš mi je to tužno. a i mojoj mami koja je čuva. ona kaže da ne zna kako bi se drukčije ponašala nego da je obožava, mazi i gra se s njom. naravno! ne znam ni ja šta bi trebalo ali fali mi naš odnos!!!ima neko slična iskustva???...
Odgovori s citatom
.
.