moram vas ovo pitati...
kako se nosite s njihovom neposlusnoscu???? kako se smirujete? planete li ikada? vicete li, skrgucete zubima, lupate (svojom) glavom u zid, vristite li na balkonu, izlazite bez njih...?
naime, mi smo trenutno u NECU fazi. strasna je, da znate. sto god da zamolimo - nece. sto god mu naredimo - nece. sto god mu predlozimo - nece. ako nije po njegovom - njurga.
iza mene je dugi vikend koji je stvaaaarno bio dugi! nemam nikakvih posebnih problema u zivotu, nisam nervozna, nisam ljuta, nista me ne muci, ali LUDA sam od njegovog trenutnog ponasanja. kad je u subotu mm stigao doma, zamolila sam za malo mira i tisine, zatvorila se u sobu i stavila stolicu na vrata, samo da dodjem malo k sebi i odahnem.
onda sam se iscoolirala i bila k'o nova, naravno, samo sto ima jedan problem. NECU faza traje i dalje. jutros sam u vidljivom olaksanju otisla na posao. sad ovdje meditiram i odmaram.
nemojte sad, molim vas, krenuti s paljbom i insinuacijama kako nisam dobra mama. nitko na njega nije vikao, nitko ga NIKAD nije udario, opcenito sam vrlo smirena, kad sam doma sam samo i iskljucivo njegova mama (jer on ne dozvoljava drukcije, ali s tim nemam problema), ali ovaj sam se vikend stvarno upitala nismo li previse popustljivi i nije li taj sistem odgoja (ne vikati, ne udarati, sve srediti pricom...) stvorio malog monstruma?
ili je mozda (daj boze!) samo faza?
dakle, voljela bih cuti kako reagirate kad su neposlusni, nemoguci, zlocesti...? sto radite da se smirite?