moja beba momentalno se nalazi tamo - i vjerojatno će ostati još mjesec dva. dok je bio u sobi 1 gdje su djeca u kritičnijem stanju mogla sam ga vidjeti dva puta po pola sata dnevno, naravno obučena u sterilno odijelo i sve kako to ide... sad je bolje i premjestili su ga u sobu 2. u tu sobu nemam pristup i mogu ga vidjeti jedino ako ga sestra izvadi iz inkubatora i donese pokazati kroz prozorčić, ali sam zamoljena da ne dolazim baš često jer u inkubatoru još uvijek dobiva kisik (25%) pa ga nije dobro vaditi van. mislim... i meni je grozno što ga muče sa izvlačenjem iz inkubatora i radije ga neću ići vidjeti nego da se bebolino pati, ali mi nije jasno zašto ne mogu ući u odijelu kao prije. on je toliko mali (950 grama) i ja sam svjesna da mora biti u inkubatoru, ali se bojim kako će se na njega odraziti razdvojenost... u njemačkoj npr. roditelji imaju 24 sata pristup djetetu i dozvoljeno im je držati ga na svom tijelu (logično mi je da toplina mame ili tate djeluje bolje od inkubatora, i ipak su otkucaji mog srca i ostali zvukovi koje moje tijelo proizvodi nešto njemu poznato što je slušao 7 mjeseci i mogli bi mu činiti samo dobro...)
ima li mama sa istim ili sličnim iskustvom sa intenzivnom u petrovoj? kako ste posjećivale svoju dječicu? i kako ste to podnosile, jer ja sam toliko jadna i ne znam što bi...