Jutarnja kavica: nova iskustva, usponi i padovi

[čokolada]

Važno je napomenuti mu da je i on rođen, nije pao s neba. Koji put puno ponavljanja da je posvojen uzrokuje razmišljanje u pravcu - aha, posvojen sam, nisam rođen. Moja je cura uza svu priču kojoj smo joj pričali od 15. mjeseca života (naravno jako pojednostavljene verzije, ispočetka u 3.licu), u nekom času oko 3. godine konstatirala da se ona izlegla iz jaja kao Bambi .

[špelkica]

Hvala, ima on 5 god i zna da je posvojen (pošto je s toliko posvojen i sve je još "friško") i prije je živio kod udomitelja. Već sam mu objasnila kako udomiteljica nije mama već teta koja ga je čuvala dok nisu došli pravi roditelji i objašnjavala mu to, ali nismo još došli na temu tko me je rodio i kako. Ja imam te papire o biološkim roditeljima i ne znam koliko da ih pospremim i čekam do punoljetnosti ili da bude transparentno jer kad tad će saznati svoje porijeklo i neću da mu to bude šok.

[ArI MaLi]

mi smo odlučili reći ime biološke mame, ali naravno kad pita, starija će uskoro četiri god i još zapravo ništa ne pita, one info koje je dobila od nas do sad su joj najvjerovatnije dosta.. makar ponekad nisam sigurna koliko ja moram poticati taj razgovor.. često čitamo medvjedića srečka (na njezin zahtjev) i ima ona svoju knjigicu koju smo joj napravili u kojoj je ona glavni lik, sa nama je posiječivala seku u domu i to joj je dosta bilo traumatično i od tada ne voli ni ćut da je i ona prije nego smo došli mi bila smještena u domu..

[špelkica]

Pa mislim da ne treba forsirat, al opet i ne branit ako pita, npr. mi smo dosad izbjegavali da prespava kod udomiteljice (posjećujemo ih) i kad je bila kriza mislim si nije imao period tugovanja i ako mu je potrebno da prespava ok, i tak smo mu rekli i onda kaže neće pa nismo ništa ni forsirali ni poticali. Jednostavno čekam što će reći jer vidim da dijeca stvarno pametno razmišljaju, nekad me iznenadi svojim zrelim stavom.

[eva71]

Ja se ispricavam sto ovako u sred diskusije mijenjam temu, no mislim da ne treba otvarato novu temu za moje kratke svakodnevne brige i razmisljanja.

Htjela sam pitati da li netko od vas ima iskustva sa nocnim morama. Moja osmogodisnja kcer, koju smo posvojili prije tri godine, nema problema sa spavanjem od prvog dana. Ne vice u snu, ne budi se, sve najbolje. No jucer se ponoci probudila, ozbiljna i malo(ili puno?) preplasena i rekla da vise ne moze zaspati. Kad sam ju pitala sto je sanjala rekla je da sanja da je netko dosao po nju i da ju hoce odvesti. I dodala je da nece zaspati, jer ce onda to ponovo isto sanjati, kao i prije. Znaci da stalno sanja iste kosmare : ona se igra, ja sjedim u dnevnoj sobi sa kompjuterom i netko ulazi s namjerom da ju odvede. Da li je to neki tipican san za posvojenu djecu? Da li mogu misliti da se ona sad konacno udomacila i da ju je strah ideje da ju netko ponovo moze odvesti od nas? Ili naprotov da joj ne pruzamo dovoljnu sigurnost?

Iskustva sa snovima???

[špelkica]

Vidim da ti nitko nije odgovorio, ja ne bi davala prevelika značenja snovima, ali bi svakako malo bolje promatrala ponašanje djeteta preko dana i razgovarala s njim.

[XENA]

Ne pripadamo ovoj temi ali te želim utješiti mojim iskustvom.
Mislim da noćne more nisu ništa neuobičajeno kod djece, imam curku od sedam godina koja zna sanjati i ružne snove, predpotstavljam da su potaknuti onim što vidi (tv) ili pričama njenih vršnjaka.

[butterfly_]

Ja se ispricavam sto ovako u sred diskusije mijenjam temu, no mislim da ne treba otvarato novu temu za moje kratke svakodnevne brige i razmisljanja.

Htjela sam pitati da li netko od vas ima iskustva sa nocnim morama. Moja osmogodisnja kcer, koju smo posvojili prije tri godine, nema problema sa spavanjem od prvog dana. Ne vice u snu, ne budi se, sve najbolje. No jucer se ponoci probudila, ozbiljna i malo(ili puno?) preplasena i rekla da vise ne moze zaspati. Kad sam ju pitala sto je sanjala rekla je da sanja da je netko dosao po nju i da ju hoce odvesti. I dodala je da nece zaspati, jer ce onda to ponovo isto sanjati, kao i prije. Znaci da stalno sanja iste kosmare : ona se igra, ja sjedim u dnevnoj sobi sa kompjuterom i netko ulazi s namjerom da ju odvede. Da li je to neki tipican san za posvojenu djecu? Da li mogu misliti da se ona sad konacno udomacila i da ju je strah ideje da ju netko ponovo moze odvesti od nas? Ili naprotov da joj ne pruzamo dovoljnu sigurnost?

Iskustva sa snovima???

stalno joj ponavljajte da će ona zauvijek ostati kod vas...

nije neki savijet, ali možda joj može olakšati da prebrodi svoje strahove...