POVRATAK PLATNENIH PELENA
Za zdravije dijete i ekološku ravnotežu
Samo korištenje platnenih pelena sada izgleda ovako: obući djetetu pelenu sa zaštitnim papirićem i staviti zaštitne gaćice (ako su potrebne), nakon upotrebe skinuti, ako je uprljana stolicom zaštitni papirić baciti u kanalizaciju, pelenu ostaviti u kanti, svaka tri dana oprati u perilici, osušiti i ponovno koristiti
Piše: J. T.
Od velikog broja stvari koje se neizbježno nađu na popisu potrepština za novorođeno dijete najmanje nedoumica i »vaganja« iziskuje odabir pelena. Ono što nam je pritom važno jest moć upijanja, dobra cijena i kvaliteta. Naravno, nema sumnje da se radi o jednokratnim pelenama.
No, razmišljamo li ikada da, osim različitih cijena i »performansi«, pri odabiru pelena postoji još jedan izbor? Izbor između jednokratnih i platnenih pelena – izbor koji je velika većina odbacila u trenutku kad je cijena jednokratnih postala prihvatljiva i kad su one u potpunosti zamijenile platnene pelene koje su se prije 25 godina većinom koristile.
Jednostavnost upotrebe jednokratnih pelena, udružena s prihvatljivom cijenom po komadu, neminovno se nametnula pred slaganjem platnene pelene (švedska pelena + dvije tetre + zaštitni papirić), navlačenjem zaštitnih PVC gaćica, čuvanjem do pranja, pranjem, sušenjem i peglanjem, pa ponovno slaganjem… Uštedjeli smo na vremenu, čini nam se i na financijama, pa smo ih svi jako rado prihvatili. No, je li ušteda zbilja tolika?
Pelenaški staž »težak« pet tisuća pelena
Prosječan »pelenaški« staž djeteta je između dvije i tri godine. Recimo da je 2,5 godina. To je otprilike 30 mjeseci, u kojima djetetu presvučemo pelenu između 4.500 i 5.500 puta. Recimo da se radi o 5.000 presvlačenja, dok dijete ne nauči prepoznati i kontrolirati potrebu za obavljanjem nužde. Pet tisuća komada jednokratnih pelena za jedno dijete…
Zastanemo li ponekad i razmišljamo li što je to što stavljamo djetetu na guzu, 24 sata dnevno, bez dana prekida, pune dvije i pol godine? Od nekadašnje prapelene, čiju je jezgru sačinjavao krep-papir, sloj do kože djeteta rajon, a vanjski sloj plastika koja se učvršćivala pribadačama, jednokratne su pelene višestruko evoluirale. Danas se one sastoje od unutarnjeg sloja upijajuće celulozne jezgre i kemikalija koje su dodane da bi se povećala moć upijanja i zadržavanja vlage unutar jezgre. S jedne njezine strane nalazi se sloj polipropilena koji omogućuje vlazi da prođe u jezgru, a s druge strane sloj »dišućeg« polipropilena (na opip sličnog platnu) koji sprječava vlagu da izađe van. Učvršćuju se čičak-trakom.
Kemikalije koje se danas dodaju u superupijajuće jezgre, sredinom 80-ih su zabranjene u proizvodnji ženskih tampona za mjesečnicu. Slojevi polipropilena imaju vijek razgradnje veći od nekoliko stotina godina. Iako na svakom pakiraju jednokratnih pelena stoji uputa da se stolica prije odlaganja upotrijebljene pelene baci u kanalizaciju – činimo li to? Jesmo li svjesni opasnosti koje u sebi sadrži stolica cijepljenog djeteta? Jesmo li primijetili da one dvije i pol godine koje smo ranije spomenuli često postaju i tri, pa i tri i pol, u kojima dijete potroši još koju tisućicu pelena, pa danas na tržištu postoje i pelene za djecu do 25 kg?
Onaj drugi izbor – platnene pelene – također je doživio svoju evoluciju. Počeo je ranih 90-ih u SAD-u, traje i danas i proširuje se svijetom. Od nekadašnje definicije platnenih pelena jako se razlikuju – oblikom, održavanjem, udobnošću i praktičnošću. Unutarnji sloj sastoji se od nekoliko prošivenih slojeva pamuka (platna, flanela ili frotira) ili konoplje (pa čak i materijala od bambusa). Sloj do dječje kože najčešće je od pamučnog flanela (iako postoje i inačice s flisom koji sprječava povratak vlage iz jezgre), a vanjski sloj može biti od flisa ili poliuretan-laminata (PUL) pa tada ne trebaju dodatne zaštitne gaćice, ili se na pelene s vanjskim slojem od pamuka dodaju zaštitne gaćice od PUL-a.
Samo korištenje platnenih pelena sada izgleda ovako: obući djetetu pelenu sa zaštitnim papirićem i staviti zaštitne gaćice (ako su potrebne), nakon upotrebe skinuti, ako je uprljana stolicom zaštitni papirić baciti u kanalizaciju, pelenu ostaviti u kanti (na suho ili na mokro), svaka tri dana oprati u perilici, osušiti i ponovno koristiti. Za ležerno korištenje dovoljno je 24 komada (pranje svaka tri dana), 2-3 para zaštitnih gaćica (ovisno o tome koji je tip platnenih pelena), kanta za prljave pelene.
Dijete je 24 sata u koži prihvatljivom materijalu, ukupna cijena potrebnih pelena i održavanja (struja, voda, deterdžent) je upola manja od cijene jednokratnih za isto razdoblje, a vijekom razgradnje od otprilike šest mjeseci predstavljaju veliku prednost za okoliš.
(Nastavak na str. 2)
okvir
Tri i pol milijuna pelena u 2005. godini
Godine 2005. na području Istarske županije rođeno je 1.764 djece. Prema prosječnim vrijednostima spomenutim u tekstu, ta su djeca do svog prvog rođendana potrošila po gotovo dvije tisuće jednokratnih pelena, što iznosi nevjerojatnih 3.528.000 komada pelena i gotovo 565 tona otpada! Na sam grad Pulu otpada 1.032.000 komada pelena i 165 tona otpada (516 novorođenčadi). Zbrinjavanje jedne tone otpada na pulskom odlagalištu stoji 171,20 kuna, što znači da je u Puli u godini dana samo na zbrinjavanje jednokratnih pelena otišlo 28.248 kuna! Valja još napomenuti da je zbrinjavanje pelena vrlo neadekvatno i staromodno, obavlja se prešanjem i, dijelom, spaljivanjem.
članak u Glasu Istre
Prihonja prvotno napisa
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom