sjetna35 prvotno napisa
Drage moje virtualne kolegice, što da vam kažem sada kada je iza mene 3. neuspješan IVF s betom <0,5 sva tri puta. Što da kažem kada vam nisam imala snage da vam kažem da sam u postupku. Šta da kažem da su sva tri postupka bila na VV gdje za dragog doca Lučingera i prekrasne sestre imam samo riječi zahvale i udivljenja.
Ali moram vam reći da sam prvi puta bila na razgovoru s biologicom i taj mi razgovir u jako neugodnom sjećanju ostao. Jer je ona rekla da su embriji dosta loši i zaostali, ja sam teški ponavljač, šanse za trudnoću male i da se takva situacija iz nekih neobjašnjivih razloga dogodi u samo 5% slučajeva nakon uspješne stimulacije (13 zrelih JS). I to sve neposredno prije transfera. Naravno da je dobri doc popravljao koliko je mogao navodeći da ima bezbroj trudnih žena s takvim malo lošijim embrijima. A ja sam puna vjere išla dalje. Jer zadnji put su vraćene 2 izvrsne blastice i 2 vrlo dobre smrzlice pa od trudnoće nije bilo ništa. mislila sam možda baš ovi mrljavci imaju jaku žudnju za životom kao što je i ja imam.
Da li da vam priznam da sam jutros nakon jučerašnjeg testa išla u apoteku po kućni test na trudnoću i potpuno nepotrebno slušala dobrohotnu farmaceutkinju o pouzdonosti testova na trudnoću i o tome kako je ipak najsigurniji krvi test beta HCG na koji imam pravo besplatno ako se liječim od neplodnosti, a inače je vrlo skup oko 200,00 kn. Šta bi mi rekla da sam bila iskrena i priznala joj da sam taj test vadila jučer, ali da mu ne vjerujem. Vjerojatno bi me odgovorila od uzaludne kupovine i tako bih uštedjela 60 kn.
Što da vam još kažem osim da sam s dobrim docom dogovorila da pokušamo i prirodnjak i to već u slijedećem ciklusu. Naime, u ovom sam postupku upoznala puno žena koje su nakon 2-3 godine (ili čak više) izgubljene u stimulacijama upravo u prirodnjacima dobile bebe. I da me next week čekaju konzultacije u Mariboru. I da držim glavu gore i da sam danas već puno bolje. I da je i ovaj put bilo isto: prvo šok, pa nevjerica, pa tuga i onda prihvaćanje. I da idem dalje i da ne odustajem dok bebica ne stigne i u moje naručje.
Ali jedan problem imam i molim vas da mi o tome napišete svoje mišljenje. Da li mijenjati ruku ili ne? Kakva su vaša iskustva? ja svom docu beskonačno vjerujem i potpuno se sigurno osjećam u njegovim rukama, ali nekako mislim da bi trebalo iskušati druge, možda bolje opremljene labose. I tu se jako mučim i stvarno bi mi puno značilo kad bi koju napisale o tome. ja stvarno uživam u puno trudnica na VV, ali moja trudnoća ne dolazi i što sad da radim s tim?