Poslušnost (ali) bez straha?!!

[marta]

ja kuzim zasto Anita razdvaja roditelje skolske i roditelje predskolske djece. meni se cini da dok god imamo djecu predskolske dobi, mi imamo potpunu kontrolu nad njihovim kretanjem.
znamo kad su u vrticu i sigurni smo da cemo ih tamo zateci kad dodjemo po njih. zapravo uvijek su tu negdje oko nas ili su negdje gdje ih netko drugi isto tako dobro pazi (inace ih tamo ne bi ni ostavili).

a onda dodje skola i moras htio-nehtio pustiti taj dio kontrole. jer docekivanje djeteta svakodnevno pred skolom bilo bi doista pretjerano (osim u nekim specificnim situacijama, medjutim vjerujem da vecina nas to ne radi). i onda moras s tim djetetom dogovoriti neka pravila a ni sam ne znas kakva i koliko striktna, cvrsta, stroga... jer mu zelis istovremeno predati odgovornost, ali ga i zastititi od bilo kakve moguce nevolje.

vrlo je tesko tu odrediti mjeru i ne otici u krajnost. ako Anita zeli da joj se Omi javi SVAKI put prije nego sto zeli negdje otici poslije skole, to je njeno roditeljsko pravo (i duznost u konacnici). jer Anita je tu roditelj. ona je odgovorna. i ako ne zeli svaki drugi dan docekivati kcer u preinfarktnom stanju mora postaviti granice i odrediti moguce sankcije.

[sorciere]

Pitala sam i Omi što bi ona napravila svojem djetetu u ovom slučaju. Rekla je da bi joj 2 dana zabranila crtić, ako to ponovi pljusnula bi je po licu... a za 3. nije ni sama znala što bi odgovorila.

Što nam to djeca govore?

da smo ponekad preblagi? ...

pa probaj 2 dana bez crtića...

ako opet zapne - onda se izgalami i dodaj još dva dana bez crtića (tučnjava ionak ne dolazi u obzir)

ak ni to ne upali - reci da ćeš doći u razred i svima reći kak ona mora odmah doma, pa da ju ne zadržavaju.

u principu - meni se ne da gnjavit sa zabranama, pa se odmah izgalamim

p.s. ako joj sada dozvoliš dodatne minute - mogla bi to shvatiti kao potvrdu da se na takav način može izboriti za ono što želi, a ne poštivati dogovor.

ili možda - da joj obećaš da će sljedeće godine dobiti te dodatne minute, ukoliko se do kraja školske godine bude držala dogovora...

ma ima 100 stvari - samo ja ne znam na što "pada" tvoje dijete...

[vikiikatja]

Moj je Viki 2. razred, pa bi po defaultu trebala imati nekog iskustva...ali nemam. On je sam jako odgovoran i poštuje što mu se kaže, iako neku stvar moram ponavljati kao papiga i ujutro i navečer i stalno ga na neke stvari potsjećati.
Ali je činjenica da on još nema jasan pojam o vremenu (zna na sat, ali pola sata ili sat njemu nije baš jako važno)
Ima mobitel koji nosi sa sobom kad ide van (u džepu). Vidjela sam da se većina vas diže na zadnje noge kad se spomene mobitel, nama se pokazao kao užasno praktična stvar (ko bi reko?). Jer npr. ako sam mu ja odredila da može ostati vani do 19.30, a on u tom trenutku oko sebe ima još hrpu frendova i najžešće se igraju, onda me on lijepo nazove i kaže da bi ostao još malo. Mirnija sam kad je mob uz njega.
Iz škole uvijek ide ravno doma i mora me nazvati kad dođe. Desilo se par puta da je došao doma, pa me zaboravio nazvati. Šiznula sam od brige. Onda smo se dogovorili da kad me nazove smije naručiti što da mu kupim, tipa slatkač, kekse, slanac ili nešto drugo da prigrize i od tada ne zaboravlja. Ako ne nazove, nema narudžbe, pa nema ni slatkača.
Mada, napominjem on je sam ful odgovoran, što bi se reklo, dijete koje ful surađuje.
Imam ja još i Katju, koja će nam naplatiti sve što smo s Vikijem prolazili lišo. Trenutno ima 5 godina, ali iako je već svjesna nekih pravila, ona će ih bez beda sebi prilagoditi, odnosno ako će se njoj igrati ped školom poslije nastave znam da će mi trebati pola vojske da je pronađem...Uf, već se bojim. Pri tome, već sad, neko sankcioniranje njoj ne predstavlja prepreku da ponovi isto. Možda beskrajno ponavljanje i podsjećanje budu urodili plodom.

[vikiikatja]

Moj je Viki 2. razred, pa bi po defaultu trebala imati nekog iskustva...ali nemam. On je sam jako odgovoran i poštuje što mu se kaže, iako neku stvar moram ponavljati kao papiga i ujutro i navečer i stalno ga na neke stvari potsjećati.
Ali je činjenica da on još nema jasan pojam o vremenu (zna na sat, ali pola sata ili sat njemu nije baš jako važno)
Ima mobitel koji nosi sa sobom kad ide van (u džepu). Vidjela sam da se većina vas diže na zadnje noge kad se spomene mobitel, nama se pokazao kao užasno praktična stvar (ko bi reko?). Jer npr. ako sam mu ja odredila da može ostati vani do 19.30, a on u tom trenutku oko sebe ima još hrpu frendova i najžešće se igraju, onda me on lijepo nazove i kaže da bi ostao još malo. Mirnija sam kad je mob uz njega.
Iz škole uvijek ide ravno doma i mora me nazvati kad dođe. Desilo se par puta da je došao doma, pa me zaboravio nazvati. Šiznula sam od brige. Onda smo se dogovorili da kad me nazove smije naručiti što da mu kupim, tipa slatkač, kekse, slanac ili nešto drugo da prigrize i od tada ne zaboravlja. Ako ne nazove, nema narudžbe, pa nema ni slatkača.
Mada, napominjem on je sam ful odgovoran, što bi se reklo, dijete koje ful surađuje.
Imam ja još i Katju, koja će nam naplatiti sve što smo s Vikijem prolazili lišo. Trenutno ima 5 godina, ali iako je već svjesna nekih pravila, ona će ih bez beda sebi prilagoditi, odnosno ako će se njoj igrati ped školom poslije nastave znam da će mi trebati pola vojske da je pronađem...Uf, već se bojim. Pri tome, već sad, neko sankcioniranje njoj ne predstavlja prepreku da ponovi isto. Možda beskrajno ponavljanje i podsjećanje budu urodili plodom.

[ciciban]

Kada bi moje djete kasnilo,ja bih isla pred njega u skolu.Nasli bi se na pola puta.Mislim da bi 7 dana bilo dovoljno.
Moja djeca(7i13god.),za sada idu kuci iz skole,ne zadrzavaju se nigdje,bar ja tako mislim,ali sam se ja ,bas kad sam bila u uzrastu u kojem je Omi ,zadrzavala do mile volje!Potpuno je razumijem i proci ce je to i bez sankcija.Sva djeca POSTEPENO sticu osjecaj odgovornosti i postivanje dogovora,ona je radoznalo i veselo dijete i normalno je da joj paznju privuce igra sa vrsnjacima.

Moj primjer:
Odem kod drugarice da se igramo,i da ne bih kasnilla ponesem rucni sat 8) .Mi smo se zaigrale,u jednom momentu sam primjetila sat na mojoj ruci,on me podsjetio da sam trebala kuci,ali u koliko sati? Zakasnila sam samo par sati.Nisam bila kaznjena.Baki je mlijeko pokipilo,jer je otisla da me trazi...vece stete nije bilo.I meni je bilo zao sto sam zakasnila,ali to je jednostavno bilo van moje kontrole.Sad,kad gledam malo zrelije,mogu zakljuciti,da je za to kriva BEZBRIZNOST,ona i krasi djetinjstvo Omi je vec zakoracila u skolsko doba,.Mali korak je dijeli od termina,obaveza,strepnje da negdje ne zakasni...

Bas je simpaticna ta tvoja bezbrizna djevojcica Ne treba je kaznjavati

[flower]

ja sam u toj dobi setala od jednog kraja grada do drugog, mama bi dobila obavjest da me se vidjelo kako idem busem amo/tamo (a kuca pored skole), jednom smo nas troje dosli doma tek u 21.00...a jednom su nas nasli kod frendice vec obucene u pidzame, spremali smo se spavati, cak smo i zadacu napisali...
eto Anita, da znas da moze biti i gore
sve je to bilo u 1 razredu os...poslije me prestalo, moram pitati starce sto su napravili - ja se ne sjecam.
sjecam se onog predivnog osjecaja slobode...ides gdje hoces i radis sto hoces...
samo mi je muka sad kad mi je proslo kroz glavu da bi to mogla i ova moja :/

[Anita-AZ]

Flower, draga moja, meni se čini da mi se sve što sam radila vraća!

Sad si me sjetila kad sam s frendicom otišla (bez pitanja, poslije škole, cca 5r.) u kino i onda smo koristile iste karte da odemo nekoliko puta za redom u kino, a treci put smo se sakrile kod stolica i čekale dok svi ne uđu.... onaj u 21h je bio neki erotski, nismo ni znale. Sad mi nije jasno kako sam se tako nešto usudila kad sam imala iiizuzetno stroge roditelje.

[Zoranova draga]

Anita, jesi li resila problem sa Omi? Sta si preduzela i sta se desilo posle?

[Anita-AZ]

Anita, jesi li resila problem sa Omi? Sta si preduzela i sta se desilo posle?

Poduzela? Pa, od onog dana nije smjela ići van i gledati crtić. To je trajalo oko tjedan dana. Onda sam ja otišla na more s bebom. Vratila sam se i sad joj samo svaki put dodatno ponovim prije nego ode u školu da se odmah lijepo vrati doma da ne brinem i to je to. Imam povjerenja da je to dovoljno.

Ma, tako je divna i slatka. Čini mi se da se koprcam u novoj vodi koja mi se ne sviđa i to samo zato što sam u njoj manje potrebna. Tu sam i bitno joj je da zna da sam tu, ali joj više nisam centar svijeta. I ma koliko to bilo zdravo i normalno, mene to boli. Mislim da sam zato žešće reagirala na svakojake ovakve stvari, zato što mi je to nekako govorilo da se ona od mene odmiče, da gubimo onaj kontakt koji smo imale do jučer. Nisam spremna za tako veliko dijete... ali tko me pita?! Moram se suočiti s tim i sagraditi s njom novu vrstu prijateljstva i mislim da ćemo tada biti usklađene kao i ranije, iako ću ja nju obožavati kao ranije, a ona mene malo manje, jer tu ima milijun novih ljudi, iskustava, interesa i stvari koje su zauzele djelić mog mjesta u njenom srcu. Moguće je da nisam imala razumjevanja za sve to, pa mi je ona morala pokazati stvari na ovaj način. Pojma nemam... možda ja uvijek tražim u sebi krivca (tj. odgovornu osobu), ali vjerojatno bi svijet bio bolji kad bi to svi činili sami sa sobom. Nadam se da ću joj biti dobar primjer, te da neće iskoristiti moju ljubav, već da će je "oponašati" jednog dana sa svojom djecom.

Mislim da se sve ovo događalo jer sam dopustila da se naš odnos zapusti i ma koliko taj naš zapušten odnos bio blizak kao što neki roditelji s djecom nemaju ni u najboljim fazama, za nas je to bilo premalo i zato je zanemarila svoju potrebu da iskaže svoje poštovanje i "poslušnost" prema meni/nama.

[MartinaK]

Imala sam oko 8-9 godina. Išla sam se sa prijateljicom Damirom igrati u parkić. Trebala sam doći doma do sumraka.
Mi smo se zaigrale(nisam namjerno!!) i došla sam kad je već bio gusti mrak.Koliko sam kasnila zapravo ne znam.

Mama se naravno bojala. Gdje da me uopće ide tražiti po gradu?!
Dođem doma, mama pita da gdje sam bila i to smireno sa laganim tonom negodovanja.
Ja velim, pa u parkiću.
-A do kada smo se dogovorile?
Pa do sumraka.
-A zašto nisi došla u sumrak?
Pa ne znam kaj je to sumrak.
- Onda ćemo sutra ljepo ostati doma, pa ću ti pokazati.

I stvarno, nisam išla na igranje, kada je bio sumrak mama me pozvala na balkon i rekla. Evo, kokica, ovo je sumrak! Nimalo cinično, nego toplo i ljubazno.

Vrlo upečatljivo!!

Do udaje nisam nikad kasnila, razumjela sam da se boji jer mi je rekla kako se osjeća!!! a ne da meni ne vjeruje!

[eva71]

Htjela sam u vezi ove teme samo dodati svoje iskustvo, ne kao mame, nego kad sam ja bila tih godina i skitala nakon skole i kasnije dolazila kuci...

Moja je mama prije svega bila jako zabrinuta, jer je popodne radila, nije znala gdje sam, ni kad cu doci doma. Pokusala mi je objasniti da se drzim dogovora, jer mi se moze svasta desiti, a da ona to ne zna.

Jedno popodne kad sam dosla doma, mama nije na vrijeme dosla s posla, a nije mi se ni javila. Znam da sam izbezumljena jedan sat zvala baku, tetu i sve njene prijateljice....Kad je dosla doma mi je objasnila da se ona tako brine svaki dan kad se ja ne javim i kad ne zna gdje sam i kad cu doci.. nakon toga smo nasle kompromis.

I kad sam vec bila jako velika, preko dvadeset i kad sam sama odlucivala do kad mogu ostati vani, morala sam starcima reci vrijeme dolaska (vrijeme od kojeg se trebaju poceti brinuti).

Ovo, naravno nije recept, samo moje iskustvo. Mislim da bi i mom sinu, kad bude poceo sam odlaziti, pokusala objasniti da se jedni za druge brinemo i da se moramo drzati naseg dogovora (bez obzira cega se ticao), jer je to nacin da zajedno funkcioniramo.

[MGrubi]

koji je to pravi način da moje dijete shvati da se ne može tako ponašati.

moje dijete shvati ozbiljnost ove situacije,:

jer ne može shvatiti ozbiljnost te situacije
da bude svjesna međunarnodne mafije krađe djeteta i prodavanja u bijelo roblje? postojanje pedofila? manijaka? ....

a da TI odustaneš od toga da ona shvati ozbiljnost situacije?

kao i svaki drugi ugovor i dogovor mora biti obostrano prihvačen sa jasnim pravilima i posljedicama (sankcije)
obostrano prihvačen
a ne da ti nakon šta se desi "nezgoda" određuješ pravila kažnjavanja i sl. to nije fer, a i na neki način zloupotrebljavaš položaj "majke" , mjenjanjem pravila u hodu

osobno mislim da nitijedno zlostavljanje se ne može oprtavdati da su djeca onda "poslušnija"
samo znaš manje o količini gluposti koje izvode, nemaš uvid u cijelu istinu

[Anita-AZ]

koji je to pravi način da moje dijete shvati da se ne može tako ponašati.

moje dijete shvati ozbiljnost ove situacije,:

jer ne može shvatiti ozbiljnost te situacije
da bude svjesna međunarnodne mafije krađe djeteta i prodavanja u bijelo roblje? postojanje pedofila? manijaka? ....

a da TI odustaneš od toga da ona shvati ozbiljnost situacije?

kao i svaki drugi ugovor i dogovor mora biti obostrano prihvačen sa jasnim pravilima i posljedicama (sankcije)
obostrano prihvačen
a ne da ti nakon šta se desi "nezgoda" određuješ pravila kažnjavanja i sl. to nije fer, a i na neki način zloupotrebljavaš položaj "majke" , mjenjanjem pravila u hodu

osobno mislim da nitijedno zlostavljanje se ne može oprtavdati da su djeca onda "poslušnija"
samo znaš manje o količini gluposti koje izvode, nemaš uvid u cijelu istinu

Ovaj post mi je promakao.

Definitivno prežestoko sudiš u njemu. Znam da ne misliš na mene, već općenito neke (u koje se ne mogu ubrojati)., ali ipak malo too much.
Neću ni ulaziti u detalje komentirati tvoj post, jer se ionako ne može odnositi na mene.

Ako ćeš istim ovim tonom jednom suditi vlastito dijete, uh, neće mu biti lako.