 |
|||
Play station
M. nas vec duže vrijeme obrađuje da mu kupimo Play station. Do sada smo odolijevali, ali njegova želja za tim je vrlo velika. Kada može ići k nekome tko to igra, rado ide i vrlo je vješt. Premišljamo se, jer nama se ta ideja apriori nije sviđala, no ne bih htjela zakinuti ga za nešto što njega zanima i generacijski mu je vrlo važno.
Imaju li ga vaša djeca, koliko vremena troše na to, kakav je vaš odnos prema tome. Molim za odgovor roditelje djece ove dobne skupine i starijih.
ida (7,5g) nema pojma sto je playstation
zna da postoje igrice na kompu. zna da ima dobrih i manje dobrih. i onih koje njezini roditelji ne odobravaju nikako.
i to je vrhunac.
noa (4,5g) zna samo za komp. igrice. i slicno ko ida...
ne vidim ništa loše u tome :? isto kao i komp i TV. dozirano
ivar nema ps, ali ima komp i ima gameboy.
njegovi frendovi imaju ps pa nema potrebe da ima i on (kazemo mu mi) jer bolje da svaki od njih ima drukciju igricu i da je mijenjaju
tako se i oni rotiraju.
jedino, jednom kad su lile suze krokodilske sto ce svi 2010 i neke na pricesti dobiti poklon, samo on nece jer on ne ide na vjeronauuuuk, pao je dogovor da ce i on tada dobiti poklon i to ps, verojatno tad vec cetvorka ili petica
ima već godinama jer mu je i tata ovisnik o PS-u...
jedan period je intenzivno igrao, znači svaki dan. da je bilo po njegovom to bi bilo svaki dan-cijeli dan, ali mamina čelična ruka je to nekako regulirala...izuzev onih dana kad bi otišla negdje na duže, vratila se i našla njih dvojicu u istom položaju kak sam ih i ostavila. čak ni pišat nisu išli.
iskreno, to me počelo zabrinjavati, pa sam uvodila neka pravila koja su bila više-manje uspješna...najbitnije mi je bilo da ne igra one ful agresivne igrice.
sada ponosno izjavljujem da više skoro uopće ne igra, samo ponekad, kad mu baš dođe neki frend koji bi htio igrati ili ak je neko ogavno vrijeme pa ne može van...
čak smo mu bili kupili i onaj mali PS, koji može igrati u autu, ali i to jaaako rijetko igra.
ne mslim da ga je ta faza prošla nego smo samo uveli drugu rutinu, pa se jednostavno ne sjeti...doduše, sad mu je puno napetiji internet :/ , tak da se sad borim s doziranjem kompa...
točno znam u kojoj si dilemi...teško je braniti djetetu nešto što ga toliko veseli, a s druge strane znaš koliko je to loše :/
a opet s treće strane to je nešto što je neminovno, to je dio suvremenog života i borba protiv toga je borba s vjetrenjačama.
Mi ga nemamo, iako je njegova želja velika. Ipak, zasad ne vrši baš ogromni pritisak. On se od prošle godine, kad je bio predškolac, druži po kućama s prijateljima iz vrtića i škole. Gdje god ode, svo vrijeme provedu na play stationu ili računalu (ponekad odu u šetnju s roditeljima tih prijatelja). Kad djeca dođu kod nas, ja im baš ne dam ni televiziju, odnosno kažem nešto kao: to možete i kad ste sami, ajde se sad rađe igrajte. To obično prođe bez velikog protivljenja, i stvarno se krasno zaigraju.
I mene muči ista dilema. Ako ga kupimo, ograničit ćemo vremenski upotrebu, kao što smo napravili i za gledanje televizije. Vjerojatno ćemo mu dati da bira želi li taj dan gledati malo tv, ili igrati nešto na PS (ili računalu).
PS nemamo, pokvario se prije nego se B zakačio za njega. I ne namjeravamo ga kupiti dok daš je zabrije skroz. igra se, naravno, na kompjutoru, ja ne vidim razliku...
Mi ga nemamo, imamo samo pc, ali ga on ni ne želi. :shock: Ne zanimaju ga ni igrice na PCu koje smo mu kupili. Mene pak to zabrinjava kaj već svi njegovi frendovi na veliko igraju,a njega to uopče ne zanima.
Ja bi mu ga kupila kad si već toliko želi, ali bi dozirala i naravno zabranila bi igrice sa puno nasilja i sl.
Viki=9 godina, ima PS već jako dugo, puno vremena provodi na njemu; ali isto ti je na kompu ili PS. Ako iskreno proanaliziram vrijeme koje provede igrajući ga, to ti je svaki dan cca 1-2 sata. Ako slučajno ne igra u tjednu, onda to sve nadoknadi vikendom.
Što tiče savjeta za tvog M. i tebe, ako voli elektronske igrice, onda go for it. Koliko sam te do sada upoznala, znat ćeš mu postaviti granice, tj dozirati dnevnu dozu. Postoje igrice koje možete igrati zajedno, pa mu usput možeš svašta i objašnjavati. Nisu sve nasilne i opake.
Viki najviše voli kad nešto igra s tatom; ja sam totalno motorički zaostala ( moji prsti su milijun puta sporiji nego njegovi) i nema šanse da ja nešto uspijem prijeći ili neki zadatak obaviti, pa im nisam zanimljiva. Ako slučajno i idem nešto igrati, onda svi umiru od smijeha...tad postajem zanimljiva.
Go for it, jer je to igračka njihove generacije.
samo da još nadodam; luku sad zanimaju isključivo sportske igrice. na PS-u igra nogomet, ali ne sam nego jedino s tatom. onda je to cijeli ritual sastavljanja ekipe, kupovanje i prodavanje igrača....tak da više trguju nego kaj igraju
e i onda obavezno jedan od njih mora glumiti komentatora, tak da je to za slušat
Mi smo djeci ovaj bozic kupili Nintendo Wii. Ne da je super nego je super super. Najvise igraju Wii sport: tenis, kuglanje, golf, boks i bejzbol.
Znaju neigrati po mjesec dana. Najvise vole igrati kad imaju frendove jer
svi osim nas imaju PS.
Meni se Wii jako svidja jer ne sjede nego je bas aktivna igra. Ove sport igre moze igrati do 4 igraca pa cesto znamo nas cetvoro igrati tenis i kuglanje.
A cesto znamo i muz i ja i nasi frendovi igrati.
Od moje mame su dobili svaki po jedan Nintendo DS light i tu isto ima super igara. Annabel obozava igrati Brain Gain a ja volim tu igru u verziji za odrasle.
A sad me popljujte
Roko ima 2 godine i on misli da igra PS
Ja u tome ne vidim tragediju....
Mi ga imamo otkad je Dino imao 5 godina, igrao je prvo sa onom kamericom, igre prilagođene maloj djeci, sada pretežno igra nogomet i košarku. Igra i Oliver koji je 4,5. Moje rješenje je da im doziram, ne dozvoljavam da su dugo pred TV-om i PS-om. Oni jako vole da se mi zajedno igramo društvene igre i razne druge igrice tako da je PS samo jedna od zabava, a ne isključiva. Mislim da PS sam po sebi nije loš, jednako je loše i kada klinac pola dana sjedi pred TV-om i gleda crtiće ili bilo koji drugi program i da mu to postane isključiva preokupacija ili kada dugo igra igrice na kompu.
Moja E. rijetko kad igra igrice, možda jednom tjedno po sat vremena, sve joj brzo dosade, ona bi samo društvo, da je vani, da se igra :D
Hvala, ja sam već nekako i bila na tragu odgovora koje i vi dajete, to jest da mu to ipak kupimo. Ne želim da mi za 20 godina spominje PS.
Koje igre preporučate koje nisu agresivne? Znam da ga zanimaju auto utrke, a što još?
bubimirko preporuča:gran turismo 4-odlična igrica s autima a možeš ih i mijenjati kupovati farbati itd.Zdenka2 prvotno napisa
od sporta : fifa i pro evolution soccer i jedno i drugo su super nogometi te nhl-tj. hokej
od dječjih akcijskih koje nisu nasilne preporuča:ratchet & clank onda jak ili jak & dexter i ima jedna super s majmunim koje trebaš loviti po raznim bajkama ali nemre se sjetiti imena.
nama je frendica posudila kameru odnosno "eye toy" s raznim igrama od žongliranja preko boksa i svakakvih čudesa(na tom dvd-u ima hrpa igrica) i to je fakat fora pošto kamera snima tebe i kako se ti krećeš tak se rade i različite stvari na ekranu-ono zabava za cijelu obitelj
Imas auto utrke na temu crtica Cars (za PS2), mislim da ima u Turbo limacu, moja mali to obozava igrati, inace voli i taj crtic. Drugo nista nema od igrica. Moj bi mogao igrati puno vise nego sto mu ja to dozvolim. Obicno se dogovorimo koliko ce igrati 30 min - 1 sat i navijem sat na pecnici i to je znak da je gotovo s igranjem. On je sav u transu kad igra, nista ne postoji oko njega i zato jako pazim da ne pretjeruje s igranjem.
Vedran nema PS i nece ga imati sve dok si to sam ne kupi, na bilo koji legalan nacin.
Igrice ima na kompu i dostupne su mu kad zazeli, ne zloupotrebljava to i to cijenimo, mozda smo svega 1-2 puta morali ga opomenuti da ej dosta i onda je bez pogovora prestao.
Vjerujem da i sa PS-om ne bi bilo velikih problema iako bi se sigurno vise lijepio za ekran.
No, ne zelim kupiti PS (i u toj sam odluci cvrst do kraja) jer ne zelim dati dodatnu ne tako malu lovu (bar za nas) za nesto sto vec ima u slicnom obliku na PCiju. Ponavljam, ako ga on sam navali na neki nacin (stednja, obradjivanje djeda i baka, neciji poklon ...) onda OK, necu biti veseo radi toga, ali nije ni tragedija, ali ja na to ne trosim obiteljski novac.
Imamo slicnu pricu upravo sad sa fantomskim gusarskim brodom iz Megabloksa, ima ga u skrinjici po 620 kn i meni je to previse za jednu igracku. Vedran ima mogucnost stedjeti od svojih mjesecnih dzeparaca i ako ga zaista zeli ja cu doprinjeti sa 20% love, ali ne namjeravam sve platiti.
Mi doma jasno dajemo do znanja koje stvari su potpuno zabranjene (recimo igracke oruzje), koje nam nisu drage i koje ne zelimo kupiti od svoje love, ali on moze kupiti ih od svoje (recimo Yu-Gi-Oh karte, a tu spada i PS), a koje mi placamo svojom lovom jel smatramo da su vrijedne (drvena zeljeznica iz IKEE, kockice za slaganje, knjizice tipa "istrazivanja", "Drevne civilizacije", "Svemir" itd). do sada s tim principom nismo imali puno problema i mislim da je potpuno zazivio.
Zdenka,
dobre igre su ti košarka i nogomet, hokej, imali smo neke super utrke automobila (moraš baš biti jako spretan i brz da ne udariš u zid i da postigneš dobro vrijeme).
PS nemamo i ja sam protiv, jer nemam nikakve namjere natjeravat se sa sinom i MM oko toga koliko će se i kada igrati. Sin ode van i za 1 h se vrati, da je njima dosadno vani. Djeca se neznaju igrati.
Za novi, jači komjuter sam uvijek i smatram da je to dovoljno da potroši svoje potrebe za igricama. Nije da će odrasti bez znanja što je PS, jer ga ima u igraonicama, kao i poneki njegov prijatelj. Osim toga, ako je PS jedino što će mi prigovoriti u svome odrastanju, onda sam odlično prošla.
Kompjuter, gameboy, hrpa igrica instalirana na našim mobitelima i obećanje da će za sljedeći ročkas dobiti PS2. To žica već dvije godine, ali problem je što moramo kupiti i još jedan televizor tako da ima telkač samo za taj PS2 i svoje satelitske programe.
Moji ga nemaju, vjerojatno ga nece ni imati. A i tv-a se mislim rijesiti.
I dajem djetetu sendvice od integralnog kruha umjesto krafne za marendu. Mislim da me YoungMommy treba upoznat sa svojim roditeljima.
Usput potpisujem tateka.
Ako zele PS neka ustede bar 70% love. Samo sto ce si onda morati i TV kupiti.
Bacit ću oko kako se zovu, pa sutra javljam. Ovako koliko se mogu sjetiti, Shrek je super ( ima razne levele i zadatke koje moraš prolaziti), čini mi se Alladin, ono što ti je već netko rekao Rachet, ima neki žabac, al ne znam kako se zove...Sve su igrice na engleskom, pa ćeš mu morati prevoditi zadatke i zagonetke i čitati karte kuda mora ići. Znači ako želiš da ti se dijete svtvarno zabavlja, morat ćeš u početku igrati s njim ili barem sjediti uz njega. I mislim da i to može biti kvalitetno provedeno vrijeme.
NB, odmah daj ugraditi čip bez kojeg PS ne može čitati pržene igrice. Nije baš legalno, ali mi inače nebi imali šanse jer su original igrice jako skupe. Odmah kupi dva joystica ( valjda se tako piše), jer da ima ako mu dođu frendovi ili ako tebe ponese dok mu objašnjavaš. Ili da potajno dok on spava uvježbavaš svoje prste...
Dva joyticka obavezno moraju biti, jer to se najradije igra u paru.
Ima li netko igricu TMNT?
Ovo što piše tatek uvažavam, dijete se mora prilagođavati obiteljskoj situaciji, pa mi je normalno da svaka obitelj stavlja neke svoje limite i svoja pravila.
M. ne dobiva redoviti džeparac, tako da stvarno ne vidim kako bi on, sedmogodišnjak mogao uštedjeti 1400 kn za PS 2, a da to ne traje 2-3 godine.
I moje dijete jede integralni kruh, (rižu, tjesteninu itd), kao i svi ostali u kući, ali ne vidim kakve to veze ima s PS.
Ma zapravo nema nikakve, imas potpuno pravo.
[quote="anki"]ima već godinama jer mu je i tata ovisnik o PS-u...
igrice ko igrice, više preporučam da ako se već bacate u kupnju PS kupite za njega i već ranije spomenuti EYE TOY tj. kameru pomoću koje vi sudjelujete u igri(cca 350kn) a ima i ona fora s kvizom di se dobe neki joystici pa se javljate ili tak nekaj a postoje i mikrofoni za karaoke(hrvatske)-naravno uz sve to se dobije i dvd sa pjesmama ili pitanjima ili pak igrama ako je eye toy u kombinaciji. U svakom slučaju eye toy je po meni puno bolji izbor od bilo koje igrice pošto se uz njega skače smije veseli a ne samo tupo pilji u tv.
I moja Rea isto tako. Imaju moja sestra i šogi playstation, ali ni kod njih ga ne spominje.ida (7,5g) nema pojma sto je playstation
zna da postoje igrice na kompu. zna da ima dobrih i manje dobrih. i onih koje njezini roditelji ne odobravaju nikako.
i to je vrhunac.
Više voli crtati i bojati. (Hvala Bogu)
Ne spominju ga ni moje nećakinje, ni bilo koja od M.-ovih prijateljica, ali ga spominju svi dječaci njegove dobi.
hoće li meni netko objasniti o čemu vi to
Ja ne znam kakvih igrica ima za PS, a zabrijala sam da se radi samo o naganjanjima, pucacinama i sportu.
U svakom slucaju, neusporediv mi je (PS) s kompom koji ima puno sire i edukativnije mogucnosti (ako roditelj ima maste, vremena i volje da se angazira). Iako se rijetko igramo na kompu, osobito sada (od proljeca do kasne jeseni koliko god obaveze dozvoljavaju, mi smo van kuce).
Ali ja najvise volim kad se moje dijete igra fantasy role-playinga, s prijateljima, u njihovom dvoristu (mi nemamo dvoriste na zalost), u blatu do koljena, viseci na tresnji ili smokvi ili u karioli njihovog tate punoj pijeska.. ma gdjegod ih pustis i ostavis da si sami urede igru, uzivaju.
nema i nece ga imati tako skoro sto se mene tice
argumenti su mi vrlo slicni tatekovima:
ima komp. i igra igrice na njemu
PS je preskupa stvarcica za moj budzet buduci vec imamo PC (a i da nema, nedam 1400 kuna)
igrice koje sam vidjela da decki njegove dobi igraju su uzasno agresivne, i to mi se nimalo ne svidja
i jos dva dosta vazna:
nije me nikada nesto jako vatreno pilio da mu kupimo. tu i tamo zna pitati kad ce on dobiti play station, obicno kad dodje od nekog frenda gdje su igrali, pa kazemo da je preskupo, i nema potrebe
moj S. je dijete kojem su igrice na kompu odlicna zanimacija kad mu je dosadno, kad je u kuci.... igranje s deckima, vani, s loptom, na bicklu.... to je jos uvijek prvi izbor (i nadam se da ce i ostati jos dugo)
Stvarno ne znaš? Play station je konzola za igrice koja se prikapča na TV. Izumljena je negdje početkom 90-ih i od tada fascinira mušku dječju populaciju, a i njihove tate. Koliko se ja kužim u to, prednost PS je u joysticku, dakle igra se na drugačiji način nego na PC-u i još i to što je većina igrica napravljena za dva igrača, tako da prijatelji mogu igrati zajedno.hoće li meni netko objasniti o čemu vi to
Moj M. se od treće godine igra na PC-u, uglavnom edukativne igrice, a najviše voli one glazbene, budući da ide u glazbenu školu. Voli i one o zemljopisu, povijesti i svemiru. Ali, to je drugi žanr, zbog toga ne žudi manje za PS. Pitanje koje sam postavila kreće upravo iz toga, iz njegove žarke želje za PS-om. Mislim da je prilično lako odlučiti da djetetu nećeš kupiti PS ako ono njega baš niti ne želi. Međutim, druga je situacija kada dijete to jako, jako želi. Npr. jučer kod čitanja priče o mački koja u vatri u kaminu vidi tuste miševe i plate sireva, zatvara oči i kaže: "Ja vidim Play station".
Također, ne vidim zašto uspoređivati igre vani, na biciklu, s loptom, igračkama, maštanje....s PS-om, zar jedno isključuje drugo? Pa i moje dijete igra sve te igre, svaki dan bi bio na biciklu, voli penjanje, jurnjavu po parku, po prirodi, ali opet želi PS.
idem sad googlati, stvarno sam seljak...
Zdenka, u pravu si, jedno ne isključuje drugo i svaka nova stimulacija je dobra ako nije pretjerana.
Ja nekako ne sumnjam da ćeš ti znati dozirati.
Samo da se klinci ne pomame... i sami ne isključe igru vani na račun toga. Kao i očevi :/
Mene zanima kakve su igrice na PS-u jer s ovako malo informacija o tome, jako sam priklonjena misljenju da se mogucnosti PC-a pa cak i za sasvim malu djecu , ne mogu i ne smiju usporedjivati s PS-om.
Spominjem igre vani, FRP i sl. jer kad mi imamo goste ili idemo u goste, osim kad vani padaju sjekire, a nekad ni tada, nema igranja na kompu jer se u drustvu doista mogu naigrati svega i svacega (ok, tu je prednost PS-a jer mogu igrati u dvoje npr. .. pretpostavljam) i to treba iskoristiti bez pomoci PC-a.
Silna zelja za istim je nesto sasvim drugo. Da postoji, onda bih uzela u obzir mogucnost kupovine neke igracke koja mozda i nije u mojim ocima idealna.
Zdenka, kad kupiš i stekneš malo iskustva s PSom, javi što ti se čini. Moj stav je apriori negativan, a često se pitam da li zapravo razmisljam skučeno.
Užasava me količina vremena koju djeca provode pred raznim vrstama ekrana, ali valjda to ovisi o još nekim faktorima, a ne samo o tome da li posjeduješ takve izvore zabave.
Kad sam se pomirila s tim da razmisljam skuzeno zivot mi se naglo poboljsao!
Moj se ne može poboljšati, već je savršen!Kad sam se pomirila s tim da razmisljam skuzeno zivot mi se naglo poboljsao!
Meni se ne svidja to sto se gomilaju mogucnosti za sjedilacke igre (i "igre") na ustrb onih drugih - TV, PC, PS, igrice na mobitelu. A tema "kreativni kutak" uglavnom samuje, rijetko kad netko da prijedlog za neku drugaciju aktivnost, koliko vidim izlete spominju tek rijetki (tanja_b, ja ...) ... po tome mi se cini da su i roditelji sve skloniji tim sjedilackim oblicima zabave naspram drugih.
Isto tako, strucne osobe (osobno sam razgovarao sa nekima) primjecuju kako se klinci sve vise bave gotovim serviranim igrama koje snazno potiskuju one klasicne koje razvijaju kreativnost, stvaranje necega iz nicega (tipa igre u pijesku, crtanje, slaganje kockica i sl). Isto tako, sve je vise klinaca koji ulaze u te virtualne svjetove i gube se u njima, jedva funkcionirajuci u stvarnom svijetu. Te osobe (djecji psiholozi) su iskreno zabrinute kako je alarmantan porast takve djece.
Ne kazem da ce sva djeca koja imaju PS otici u tom smjeru, sigurno nece, no ne svidja mi se sto je PS (a s time i PC, TV itd) postao dio redovnog zivota dostupan svima i svi ga zahtijevaju kao dio "normalnog" zivota koji je uvijek tu pored nas da se potrosi koji sat, te igrice postaju prevladavajuca tema razgovora klinaca u vrticima, tema crteza (zacudili bi se koliko klinaca crta PS-ove i prizore iz igara u vrticima) ... mozda sam staromodan, no cini mi se da smo tu negdje na granici prihvatljivog i da je tendencija odlaska u virtualni svijet ekrana i gotovoh junaka vec prevladala.
Svaka cast roditeljiam i djeci koji sve to upotrebljavaju s mjerom, no ja ga zasad ne zelim ni izlagati tome, nek zasad uziva u pijesku, kockicama i skupljanju grancica, za ekrane jos ima vremena, bas za te 2-3 godine kad skupi za PS, ako to bude zelio.
Moj se ne može poboljšati, već je savršen!Kad sam se pomirila s tim da razmisljam skuzeno zivot mi se naglo poboljsao!
Ja bih još malo filozofirala o ovom
u principu ne vidim suštinsku razliku između nogometa, "školice", badmintona... i igrica za koje su bitni refleksi/spretnost, osim što je jedina posljedica nakon par sati nogometa zaprljana roba i eventualno izgrebana koljena, dok je dugo netremično gledanje u ekran štetno za oči i kralježnicu... to je meni glavni razlog zašto ograničavam vrijeme na kompu
isto tako čitanje može biti (i uglavnom je) jednako pasivno kao i gledanje TV-a, sve ovisi o tome što se čita/gleda
kreativne igre kao igre s ulogama, građenje... su mi nekako viša kategorija
Jedna strana medalje je ta fizicka: treba razvijati sve dijelove tijela, en samo guzu na kojoj se sjedi.
Druga strana je ta kreativna, odnosno razvijanje maste. Za nju nisam ekspert, no vjerujem strucnjacima koji kazu da su igre u kojima je sve servirano, slika, zvuk, pokreti, dijalozi, manje poticajne za razvoj psihe od onih u kojima dijete u jednostavnom komadicu drveta, plastike, brdascu pijeska ili grani vidi jednom sjekiru, drugi put alat, treci put carobni stapic i onda SAMO kreira neki svoj svijet igre, bez gotovih rjesenja.
s druge strane, imaš ljubitelje igrica (ne znam baš hoće li se naći takav na forumu
nemam pojma, ja sam od igrica odustala pred puno godina jer mi je tetris uzrokovao užasnu glavobolju
Ja sam zadnju odigrao prije 15 godina, u pitanju su bili lemminzi i dugocasni dani mobilizacije u HV-u ...s druge strane, imaš ljubitelje igrica (ne znam baš hoće li se naći takav na forumu
nemam pojma, ja sam od igrica odustala pred puno godina jer mi je tetris uzrokovao užasnu glavobolju
Poštujem sva mišljenja, ali moje je takvo da su elektronske igre dio današnjice, svijeta u kojem je elektronika jača nego ikad.
Ne mislim da djeca koja ne igraju igice nešto gube, kao niti da djeca koja igraju nešto posebno time dobivaju. Niti mislim da igra (generalno igranje) uvijek nužno mora nešto razvijati. Neki puta je dovoljno da je zabavna. Niti je nužno da oni koji igraju na PS-u sjede satima. Moj Viki bi igao uglavnom do iznemoglosti, ali postoje djeca (njegovi frendovi) koji nisu toliko zakačeni. Jednostavno nisu ludi za igricama.
Ali mislim da je to jednako kao i kod svega. Doziranje, dogovaranje i sl. je ključ.
Niti sam pro niti sam contra. Mi ga imamo, kupila bi i trojku da imam love.
Inače Zdenka, TMNT je igrica u kojoj ima puno tučnjave, ne znam je li baš najbolji izbor za početak. Mislim, zabavna sigurno je, ali sve ovisi bi li ti se svidjela količina tučnjave, eksplozija, čudovišta i neprijatelja s kojima se bore; Jer Ninja Kornjače su ipak ratnici, borci protiv zlih...
Adrian već 6 mjeseci skuplja za PSP. Kako nije nešto lud za igricama na compu, a i kad dođe proljeće do jeseni skoro pa i ne ulaze u kuću, ne vjerujem da će PSP kad uđe u kuću donijeti neku veliku promjenu čitaj ovisnost. Sviđa mi se da je skupljao lovu, sviđa mi se što iako je skupio tih dogovorenih 2/3 (mi dodajemo zadnju trećinu jer je onda deal da će dati i Lukasu da se igra) ne forsira da ga kupimo jer je dogovor da se ne kupuje prije kraja školske godine. Uglavnom u cijelom tom projektu pokazao je novi element zrelosti.
i to je točno
I ja se slazem.i to je točno
Ocito nam dolazi vrijeme kad ce se umjesto kucica i drveca i sunca crtati PS konzole, akcijski junaci u trku i njihova oruzja kako razbijaju oklope neprijatelja.
(malo karikiram, ali upravo to crtaju decki u Vedranovoj grupi, ima gomile tih crteza ... a kad su radili stvari od kartona, decki su napravili PS konzolu i stiskajuci kartonske gumbe su ubijali protivnike po igralistu)
Da ne korim samo decke (i njihove roditelje), djecja psihologica s kojom sam razgovarao je imala slucaj u praksi klinke koja se toliko uzivila u svijet teletubbiesa da se izrazavala gotovo iskljucivo kao oni (rijec je bila o vec povecem djetetu) i zaostala je u razvoju.
Ovo su sve ekstremi, no neki roditelji cese morati i sa time suociti.
Ah, ima dosta pro et contra. Ima ih i u mojoj glavi, zato sam i postavila pitanje da čujem što drugi misle i kako se s tim nose, pogotovo oni čija djeca imaju PS. Moja sestra iznosi mi sve argumenta vas koji ste protiv PS, ali njezina djeca ga ne žele, odnosno žele sasvim druge stvari koje isto ne moraju sve biti idealne.
Uza sve rizike kojih sam svjesna, na tragu onoga što tatek kaže o virtualnom svijetu, ja ipak mislim da je to realnost naše djece kojoj ne treba nužno prilaziti sa strahom, u kojoj treba mjere, kao i u svemu ostalome. Djeca ne postaju ovisna o virtualnom svijetu zbog samih uređaja nego zbog praznine u obiteljima, zbog toga što se njima nitko ne bavi i ne pruža im druge stvari. Glede kreativnog kutka, tatek, to što svi ne pišemo tamo ne znači da ne idemo na izlete, u šetnje, u istraživanja, u parkove i u tuđa dvorišta. M. je svaki dan vani, sve ove grančice i kamenje i pijesak su prisutni u njegovom životu (a i posvuda po stanu). On je jako dobro socijalizirano dijete, aktivno, tako je zdrav i normalan u glavi da se ne bojim nekih opsesija virtualnim svijetom. Osim toga, kad pretjera, ja ga upozorim. U najvećem broju slučajeva posluša, a ako ne, ja sama gasim uređaj, izvlačim utikač iz zida, bez frke, ne libim se poslužiti se svojim autoritetom. Mislim da se M. neće osamiti, štoviše, mislim da god njega u želji za PS-om upravo potreba za socijalizacijom igra veliku ulogu. Svaki put kad spomene PS ne zaboravi napomenuti da moramo imati dva joysticka kako bi njegovi prijatelji mogli dolaziti na igru. I uopće se ne bojim da će PS izbaciti sve ostale oblike igre kod kuće i vani. Ni na PC ne pretjeruje, jedino bi s gledanjem crtića debelo pretjerao kad bi mu to bilo dozvoljeno. Ali, mama gasi, ne trepnuvši okom.
Ovo s pasivnim i aktivnim igrama - meni je tijekom mog djetinjstva (i kasnije), uza sve igre kod kuće i vani, najdraže ipak bilo povući se s knjigom u neki tihi kutak. Čitala sam užasno puno, satima, po knjigu na dan, to me je vuklo više nego bilo što drugo. A ipak sam se normalno socijalizirala. Ja sad mogu razmišljati da je literatura koju sam čitala bila kvalitetna za razliku od igrica koje bi M. mogao igrati, ali, kao što kaže Vikiikatja, ne mora sve što radimo biti dubokoumno. I mi svi, tko više tko manje, za svoju zabavu uživamo i u nekim trivijalnostima, zar ne?
I još nešto, ta sintagma "današnja djeca" nekad se odnosila i na nas. Mojim roditeljima se nikako nije sviđala glazba koju sam ja slušala, čak su mislili da su njihove odgojne metode poražene, kada djeca, koja sva idu u muzičku školu, ne slušaju samo klasike nego te stvari koje su za njih bile samo grozomorna halabuka. Ali, nisu nam to zabranili i imali su pravo. Koliko god se to njima ne sviđalo, prihvatili su da ne mogu birati sve u našem životu. Tako i ja mislim za M. Dakle, ipak bude on dobio taj PS dvojku, a trojku (ili četvorku) nek' si sam zaradi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom