Ja mislim da najveci problem lezi u tome sto vecina mama/roditelja ima krivu percepciju kako bi to dojenje trebalo izgledati. Imam dojam da vecina ljudi ocekuje da ce dijete sisati toliko i toliko i onda spontano zaspati.. i tako zadovoljno spavati i satima i onda opet sisati itd.

I kad ta slika ne izgleda tako, onda vecinom pomisljaju "dijete mora da je gladno, da nije, sigurno se ne bi tako ponasalo". Ne ocekuju da ce se dijete htjeti nositi po cijele dane, da ce htjeti sisati po cijele dane bez reda i rasporeda, da nece dati da se mama makne od njega (odmah ce plakati)... Ni ne pomisljaju da je dijete mozda tako - zahtjevno, da mu se trebaju prilagoditi, prihvatiti ga kao takvog sa svojim specificnim potrebama...

Kriva predodzba se nabacuje na roditelje u startu, i onda oni siroti kad to nije tako gube tlo pod nogama (i posezu za adaptiranim jer nam se to stalno prezentira kao spasonosno rjesenje) :/