 |
|||
Što kad naši teenageri puše?
Pročitala sam danas u Jutarnjem članak o pušenju i pozvala svoju 15 godišnju kćer da to pročita. Velim: da ne ispadne da samo od mene sluša protiv pušenja.
Puši li vaš teenager? Kako ste otkrili to i borite li se na bilo koji način da ga uvjerite da prestane?
mene tješi to što je pušenje stvarno sve manje prisutno u društvu. kad sam ja bila tinejdžerica pušila je većina moje obitelji i prijatelja. a sad - nitko u našoj široj obitelj, a od prijatelja - pa, mogla bih se sjetiti jedne ili dvije osobe. tako da se nadam da je to dobar početak. za dalje ćemo vidjeti kad mi djeca stignu u tinejdžersku dob.
Moj teenager ne puši i ja se iskreno nadam da će tako i ostati.
Najbolji argument "protiv" za njega je bio kako je pušenje danas, zapravo, vrlo out.
Zbog ugodnog daha, bjeline zubi (kojom je on opsjednut) i zato što je (općenito) guzonja koji voli fine, mirisne i ukusne stvari, mislim da se ne bi natjerivao grcati u dimu prve cigarete.
I, da.. ima jako dobar uzor u ujaku starijem od njega samo 7 godina. Nije što mi je brat () ali mu obožavani ujak svojom osobom vrlo dobro pokazuje kako se može biti "faca" i bez cigarete u zubima.
Kod nas u kući također nitko ne puši, a Jelena je apsolutni protivnik pušenja, pa moja tetka kad dođe k nama na nekoliko dana, čeka da Jelena ode negdje da bi mogla zapaliti. 8)
I da, jako su je se dojmile one reklame protiv pušenja što su se vrtile prije 2-3 godine.
Za početak, javljaju se mame teenagera koji ne puše, a što je s onima koji ipak čine to, redovno ili povremeno, svejedno.
Moja to čini, povremeno.
Počela je u 8. raz. s jednom simpatičnom ali nabrijanom frendicom. Problem je što su cigarete kupile (zar na postoji zabrana prodaje maloljetnicima) i pušile na skrivenim mjestima u gradu, onako iz fore. Većina počinje tako. Našla sam joj kutiju i s njom lijepo popričala, iznijela sve moguće kontra-argumente i jedno pola godine nije pušila.
Tada je došla srednja škola, izlasci, nalaženja u kafićima gdje ćete se usmrditi pušili ili ne. U početku nas je uvjeravala kako je to samo od dima drugih, dok joj nismo počeli kontrolirati i mirisati prste, i kako sam tvrdi nepušač (nikad probala) lako je bilo namirisati da je pušila. Nije nas više mogla uvjeravati da je to od drugih. Ponovo razgovor, upotpunjen s još nekim argumentima protiv koji su mi pali na pamet. Mislim da je najvažnije ne reagirati burno, ne daj Bože kažnjavati. Jedina "nazovi kazna" bila je što smo joj opreznije počeli davati novac s objašnjenjem da je pušenje za nas jednako paljenju novčanica, zapravo još gore, jer kad zapališ novčanicu, ne truješ sebe i svoje zdravlje.
Nazvala sam svog brata koji je za razliku od mene sasvim druga krajnost-strastveni pušač. Moji roditeli također su bili nepušači i lako su ga mogli namirisati, čim je počeo. Ispričao mi je, na moje veliko čuđenje, jer stari je bio vrlo strog, kako mu je zapravo dao zeleno svjetlo da nastavi, ispričavši mu priču o našem pradjedu, strastvenom pušaču, koji je s punim guštom pušio i u zadnjim trenucima svog života. Znao je da ga ne može spriječiti (to svatko od nas zna), no mislim da mu nije trebao ispričati tu priču.
Razmislivši na sve to, odlučila sam da se neću tako lako predati. Svjesna da zabranama ne postižem ništa, odlučila sam biti dosadna. Provjerim je i dalje s vremena na vrijeme, podsjetim na neki od dobrih argumenata protiv, gurnem pod nos i poneki članak iz novina i kažem joj kako ću biti razočarana navuče li se na cigaretu. No isto tako znam da je cigareta najmanje zlo koje me može snaći. Kada bi znali koliko droge kola uokolo, digla bi vam se kosa na glavi.
Tek ostaje da se vidi koliko će ova moja metoda uroditi plodom. Ni svako dijete nije isto, kod nekoga bi upalilo, kod drugog ne bi.
Jedna mama, na jednoj drugoj temi na ovom forumu dobro se zapitala: pustite nas ovisnike, što je s preventivom? Mislim da veliku ulogu u preventivi moramo imati baš mi , roditelji. Mislim da ih moramo kontrolirati, pogotovo zbog droge. Pronjuškajmo im po sobi, neprimjetno, ne moraju znati da smo to činili jer shvatit će to kao nedostatak povjerenja.
Moja preporuka bila bi da ne povjerujete sasvim izjavama da ne puše. Razgovarajući s mnogim pušačima, mnogo njih je izjavilo kako su se godinama izvlačili na smrad od dima zbog drugih koji puše (upravo vaše dijete je "nevinašce", nemojte dugo padati na to).
Pravila nema. Moji roditelji nisu pušili, meni je to uvijek bilo odbojno, čak i onda kada je čitavo društvo pušilo, ja ipak nisam. Moj brat-strastveni pušač.
Kod nas doma, suprug je pušio ali i prestao, naši prijatelji isto, većina prestala. Moja kćer ipak eksperimentira s cigaretama.
Jedan dobar argument, kojeg i svi vi znate, jest objasniti im kako će postanu li pušači, onog dana kada se i kod nas uvede zakon zabrane pušenja na svim javnim mjestima, postati građani drugog reda. Tako mi je jadno bilo gledati moje kolegice koje su pod odmorom morale trkom spustiti se u kafić da bi si zapalile, na očigled djece kojoj su pružale vrlo loš primjer. Zaista ih žalim...to je ovisnost.
ja sam, glupo dijete, počela dimit još u osnovnoj školi. iskreno, nemam pojma što mi je došlo. društvo nije bilo u pitanju pošto sam dimila potajno.
i našli mi starci jednom kutiju cigareta. zderali se na mene, rekli kak je to fuj, ja rekla da više neću, oni povjerovali, ja nastavila bez njihovog znanja. ono, nikud bez parfema i limuna za prste...
u srednjoj je većina razreda pušila bez da su im starci imali pojma o tome...
mislim da je jedina razumna stvar koju roditelj može učiniti dobro uputiti teenagera u štetne posljedice pušenja. dalje je sve na njemu...
Meni je najveća fora to što teenageri misle kak se to ne kuži... i ja sam pušio ko teenager i mislio da starci to ne osjete... moš mislit....ja nastavila bez njihovog znanja. ono, nikud bez parfema i limuna za prste...
Ja sam propušila na prijelazu osnovne u srednju i to svim silama iako mi je jako bilo zlo. Glupača. Moji starci su nepušači, znači nisam to vidjela doma. Ali cijelo društvo je pušilo, pa sam morala i ja. Niakve zabrane, razgovori, uvjetovanja niti mamine suze nisu me mogle pokolebati, ja sam htjela pušiti.
Je li to bio simbol zrelosti ili pripadnosti društvu, nemam pojma. Pušim i sada, a MM je prestao.
Naravno da ne želim da moji klinci propuše, ali bojim se kako neću imati nikakvih uvjerljivih argumenata. I nisam baš sigurna da roditeljski utjecaj tu može napraviti puno, presudno je društvo.
Istina je, ali gledajmo to ovako:I nisam baš sigurna da roditeljski utjecaj tu može napraviti puno, presudno je društvo.
Kakav odnos klinci iz društva imaju sa svojim roditeljima? Jednako prisan i s povjerenjem kao što imamo moj sin i ja?
Ako sam ja prema pušenju uvijek istoga stava, dakle mislim da je to smeće koje nagrđuje izgled, narušava zdravlje, i što je najgore čini te ovisnikom o faking čiku čime nisi svoga tijela gospodar - i to sve tako od kako je on postavljao prva pitanja o cigareti, može li se uopće dogoditi da se ja hladno i u ler poziciji saživljavam sa činjenicom da on u mom dvorištu koketira s cigaretom? No way!
Evo, drage moje cure, zašto je meni lakše pisati na uzrastu od 1 do 3: jer sam ponavljač s drugim djetetom! Sve gdje sam radila krivo sada imam priliku ispraviti, a sa 15 god. sinom probijam led. Nekada boli manje, nekada više, ali još uvijek nismo imali potrebe ići glavom kroz zid ni on ni ja. I nema recepta, ali ne može ni kako ispadne! Ali majku mu, ne mogu se pomiriti s idejom da je moguće djetetu u toj mjeri promijeniti ponašanje da se vlastiti roditelj začudi što ispade od tvog djeteta!
Ja vjerujem (to je samo moj stav kao odraz moje skromne ali odlučne malenkosti) da bih ja upotrijebila svoj autoritet i sav kredibilitet kod svog sina i jednim udarcem presjekla tu njegovu prvotnu pomisao da bi pušenje bila njegova svakodnevnica.
U našoj kući se ne puši. Pravilo za sve ukućane i posjetitelje. Naši razgovori o pušenju i ispijanju alkohola su uvijek bili jednaki: mi to za sebe i svoju djecu ne želimo. Mi kupujemo nogometne lopte, štitnike, znojnice, planiramo ići u teretanu kad završi šk. godina, mi ne kupujemo faking cigarete!
Ja kao roditelj mogu reći: Hvala Bogu da je živ i zdrav, pa neka mu i imenik pred upis vrvi šarolikim ocjenama - kad se već na vrijeme nije trgnuo - ako sada, 2 tjedna pred kraj ne može bolje. To je pod mojim budnim okom, ali njegovom ingerencijom.
Ali koje bi licemjerstvo bilo pomisliti isto, kada bih znala da se u mom vlastitom dvorištu truje, a ja čekam da dobije što? Asmatični napad dok osmislim strategiju?!
Ako je već preventiva zakazala, ja sam za radikalne mjere i to pod hitno! Razgovor, razgovor, razgovor. Iskoristila bih to što moja riječ joj puno za njega znači, iako se na prvi pogled čini da ga je pubertet potpuno odbio od sise.
AdioMare, osjećam se kao i ti i potpuno se slažem.
No, kako vidim, tvoj sin još ne puši, (ili to još nisi otkrila), a za moju 15 godišnjakinju točno znam na kojem smo nivou. Dok god cigareta ne postane ovisnost (ne znam koliki je period potreban da se postane ovisnikom, neki srednjoškolci već jure pod odmorom van da bi zapalili prije nego pojedu marendu, ne znam jesu li već ovisni), čini mi se da još uvijek traje proces preventive.
Ne predajem se i često načinjem tu temu s njom. Znam da puši ali želim znati i kada i koliko. Imam osjećaj da ona još uvijek pliva u tom nekom međuprostoru između mog negodovanja i razumijevanja da joj pušenje nije potrebno s jedne strane i utjecaja društva s druge.
Neki dan morala je ranije u školu nego inače, pa sam je vozila i ostavila pred kafićem gdje se trebala naći sa svojim prijateljicama. Poslije sam je pitala je li pušila tako rano ujutro, naglasivši da samo želim znati i da neće biti ništa ako mi kaže. Veli da nije, još uvijek mislim da znam kada me laže. No njene prijatelice su, kaže pušile, uz kavu na gladan želudac. Meni je to prestrašno. Ne, neću se predati, svjesna da će možda svi moji napori pasti u vodu.
Čini mi sam da sam na ovom topiću jedini roditelj koji zna da mu dijete puši. Voljela bih da se čuje malo i njih.
MMoover, imaš pravo, lako se može otkriti puši li vaš teenager ili ne, pitanje je samo koliko roditelj zatvara oči pred problemom. To se skoro i meni dogodilo jer moja cura je imala jedan period kada je prestala i nisam htjela vjerovati da postoji mogućnost da će ponovo početi. Kada mi je suprug rekao da joj je namirisao mrste, ostala sam u pravom šoku.
Dogodilo mi se ono o čemu sam mnogo puta slušala na predavanjima u školi, bilo kao roditelj, bilo kao učitelj- zatvorila sam oči. Dobro da nije moj suprug, jer dobili smo dragocjeno vrijeme da reagiramo i suprotstavimo se.
Roditelji, ne zatvarajte oči.
Ovom rečenicom insinuiraš da i naša djeca puše, samo što mi to još ne znamo.Nisa prvotno napisa
Možda bi bilo ispravnije reći da si (pod pretpostavkom da jesi, jer ne znam za druge) jedini roditelj na topicu čije dijete puši?
Ja znam da moje dijete ne puši i jednako tako znam da ću ja biti jedna od onih osoba koje će to saznati odmah. Bez pretjerivanja!
Slažem se s tobom da roditelj vidi koliko hoće vidjeti, a ne vidi ako ne želi ni kada mu mašeš crvenom zastavicom ispred nosa. Nekada su odrasli toliko zauzeti sobom i svojim problemima da im je lakše vjerovati da imaju uzornog tinejđera.
Nadam se da će ti se roditelji tinejđera koji puše javiti s nekim korisnim savjetom, a ja ti želim da zajedno sa svojom curom nađeš put odbacivanja te štetne navike prije nego ona zaista postane ovisnost - iako ja ne bih čekala ni da joj zasmrde prsti, a kamoli da postane ovisna.
Moje je mišljenje da bi više urodio plodom jedan tvoj odlučan, beskompromisan stav "protiv". Jednako takav kao da si vidiš dijete u životnoj opasnosti i na tebi je da mu spasiš život: nema odlaganja.
Naravno, djeca su nam različita i ono što bi urodilo plodom kod mene, možda ne bi kod tebe.
Samo, užasno sam protivna pasivnoj suradnji tamo gdje roditeljeva mora biti glasnija -bar u godinama kada to tako treba biti.
Na mjestu tinejđera bih i ja u društvu koje pušenje podržava (a roditelj daje do znanja da se ne slaže, ali prepušta da sam doneseš odluku) odlučila popušiti još koju, jer u biti, već kada si počeo ti si 50% kandidat za ići do kraja.
Adio Mare, oprosti ako je za tebe bila uvredljiva moja pretpostavka da možda i ne znaš da ti dijete puši. To je i bila samo pretpostavka, znajući koliko mnogo roditelja zatvara oči.
Super je ako je tvoje dijete od onih (pa i ja sam bila takva) koji neće podleći utjedaju društva. Nažalost, rijetki su. Govorim to iz svog iskustva, možda je nečije drugačije.
Što se tiče mog mekog, tj. pasivnog stava u ovom problemu, zaista sam sasvim uvjerena da zabranama i drastičnim metodama neću ništa postići. Mislim da mogu izazvati samo inat i još goru reakciju (poznavajući svoju kćer). Daj mi ti reci kakvu bi konkretnu metodu upotrijebila da saznaš da tvoj dečko puši. Razmislila bih sigurno, i pokušala nas ubaciti u tvoj prijedlog.
Ne, Nisa, nije bila uvredljiva, već netočna.
Moram se osvrnuti i na ovu tvoju rečenicu kojom (u mojim očima) ostavljaš dojam osobe kojoj je pušenje tinejđera nešto potpuno uobičajeno i samo je pitanje vremena kada će koji od njih propušiti.No, kako vidim, tvoj sin još ne puši,...
Možda jest uobičajeno, ali po meni, nije normalno.
Moj stav kod oko pušenja općenito, pušenja u obitelji, pušenja tinejđera i pušenja mog sina tinejđera se razlikuje u nijansama. Ova zadnja mi je najstrašnija.
Kada bih ja vidjela svog sina da puši (čula/povezala/naslutila) bilo bi jasno da je preventivna edukacija u nekom svom segmentu zakazala.
Ili sam ja pričala o štetnosti cigarete pušeći uz kavu istovremeno, ili nisam najbolje upoznata s dečkima s kojima se druži pa tako niti s njihovim navikama ili sklonostima, ili je prošao već jedan dulji period u kojem nisam kroz razgovor provjeravala kakvog mi je sin raspoloženja prema porocima trenutačno...
Nemam recept, ali svakako vjerujem da bih reagirala ovako:
:shock: :shock: :shock:
Potom:
:shock: :shock: + pitanje od kud mu ideja da je cigareta dobar prezentator dojma koji želi ostaviti?...
Potom:
Razgovor uz iskamčeno obećanje da će porok momentalno izbaciti iz repertoara, a ja mu obećavam da ćemo zajedno naći puno bolji, ljepši i više cool način da se iskaže.
Čitavo vrijeme:
Razgovor, uz iskrenu želju da pokušam shvatili što mi je dijete navelo da se baš na taj način iskazuje, (neki problem, cura u koju bulji ne doživljava ga, nedostatak samopouzdanja, loše ocjene, preteško gradivo, muka bilo kakve vrste ili se puši da se kaže da se puši...)kako bi potom zajedno našli bolji način.
Mislim da bi ga više usmjerila u sportske vode, u dijelu koji nije iskusio uplatila teretanu, sportska pomagala, pokazala mu što su blagodati športske masaže u nekom salonu ili kako je u sauni (gdje nikada nije bio) povezala bih ga sa mladićima za koje znamo da su OK i vudreni u centru u kojem je i on, npr. od sestrične 25 god. sin je diplomirao na kineziološkom, nedavno, tijelo mu je isklesano (izgleda odlično) i vjerujem da bi u društvu takvog muškarca moje dijete zaintrigiralo sve oko zdrave prehrane i zdravog života (tu su mu i inače interesi, slabašni, ali jesu), pa onda ujak mu je uzoran student, svirac u bendu s kojim nastupa (isto po njegovom mišljenju cool tip) a iz moju zamolbu, ujac bi i porazgovarao s njim i pokazao mu da je život i bez cigarete sasvim OK, itd itd... Da ne bi bilo zabune, jasno bih mu stavljala do znanja za koju stvar kompenziram kutiju cigareta, npr: cigarete nasuprot bilo kojoj stvari uloženoj u izgled, zdravlje, zabavu. Nakon nekog vremena bih ga zapitala da li sam mu dovoljno jasno pokazala što sve čovjek može učiniti da bi bio uspješan u društvu, kod cura, zadovoljan samim sobom ... i provjerila kako je sve skupa njemu "leglo". Ako ne, tražili bismo ono u čemu se više nalazi. Mislim da bi njemu taj moj napor bio dovoljno dobar signal da shvati da je za*rao motku samome sebi, a to si, svakako, nitko ne želi.
Jer, ono, gle kakve moja mama radi akrobacije ne bi li održala na životu deal koji smo sklopili, ono, fakat se žena trudi, idem ubaciti savjest i odgovornost u višu brzinu i učiniti uslugu i njoj i sebi... - vjerujem da bi tako razmišljao...
Uglavnom, molila bih ga da to bude jedna od onih stvari za koju ne trebam puno objašnjavati zašto ne (tu je sve jasno), već jednostavno želim da ne nauči iz svoje pogreške, da mi vjeruje na riječ. Ne znam zašto mislim tako (možda zato jer najbolje poznajem svoje dijete) ali mislim da se moj sin ne bi oglušio na moje napore.
Jednako tako samo ti znaš što ti je napraviti.
Za moj pojam je pušenje (tinejđera) smrtna kazna s odgodom i kao tako strašnoj stvari treba joj i pristupiti.
Dat ću ti, daj mi!- kompromis.
Sorry, malo sam u stisci s vremenom, pa sam pisala kako mi je padalo na pamet, nemam vremena za nešto smislenije, ali da znaš da sam tu i vjerujem u vas dvije
Draga AdioMare,
Najprije da ti se zahvalim na tako iscrpnom odgovoru. Iako i sama dosta brzo tipkam, znam da je za takav post ipak potrebno dosta vremena.
Ne znam koliko smo se dobro čitale, no moram ti naglasiti da je moj stav u vezi pušenja jednak tvome. Još kao teenagerki pušenje mi je bilo odbojno. Znala sam vidjeti svoje idole na TVu ili nekim slikama u novinama s cigaretom u ruci i odmah bih se blago razočarala. Nikad nisam popušila ni jednu cigaretu. Moj drugi suprug bio je pušač kad smo se upoznali. Mislim da je instinktivno naslutio koliko mi je pušenje odbojno i prestao je u roku od 4 mjeseca. u tom periodu odvikavanja predamnom nije pušio. Zahvaljujući pušenju, tj. nepušenju imamo i jednu novu situaciju. Naime, on nije mogao u svom prvom braku imati djece, problem se prenio i na drugi i drugu djevojčicu dobili smo nakon IVF. Jedan od razloga sigurno je bilo njegovo dugogodišnje pušenje. Prošlo je sedam godina otkako je nepušač i sasvim nenadano našli smo se s još jednom malom bebom u trbuhu u prilično kasnim godinama. Ta mala mrvica plod je prestanka te ružne navike, ima li išta ljepše?
I sada, možeš si zamisliti koliko mi je strašna pomisao da moja najstarija kćer puši i koliko je jak moj motiv da to nekako spriječim.
Ne mislim da je pušenje kod teenagera nešto potpuno uobičajeno, no smatram da je vrlo često, usprkos kampanji protiv pušenja i činjenici da mnogi odrasli odustaju i skidaju se s cigarete. Zašto imam toliko pesimističan stav? Radila sam u školi i poznate su mi neke stvari. Utjecaj društva, potreba da se ne odskače i da se pokaže da su odrasli time što će eksperimentirati i danas kao i nekad vodilice su u ponašanju teenagera. Sjećam se priznanja jedne osmašice nakon trodnevnog izleta u kojem su sudjelovala tri osma razreda-"samo nas je troje ostalo čistih". Trebam li išta više reći? Nekada naše generacije nisu bile bombardirane kontra argumentima, pa se može razumijeti što je veliki broj mladih pušio, no ono što je najstrašnije je to što današnji mladi, uz svu silu kontra reklama i očiglednog velikog broja odraslih koji prestaje s tom navikom, ipak i dalje isprobavaju i koketiraju s cigarom, jednako kao i nekad.
Sve više dolazim do zaključka da upuštanje u pušenje ne ovisi toliko o preventivi i prezentiranju negativnosti od strane roditelja i društva, koliko o tome koliko su naši teenageri povodljivi. U mojem slučaju nikakva preventiva ni razgovori nisu bili potrebni, ja kao da sam se rodila s odbojnošću prema cigareti i porocima. Kod mog brata i te kako je trebalo i preventive i razgovora i pitanje je bi li to tada uopće urodilo plodom.
No i sama kažeš da je pasivnost prestrašna, pa se i ja oslanjam na razgovore i razgovore i samo razgovore. Kada govorimo o utjecaju roditelja na svoje teenagere kada je riječ o pušenju, mislim da on mnogo ovisi o tome pušimo li sami ili ne. Svrstala bih nas u četiri grupe.
1) roditelji koji nikada nisu pušili - mislim da će pružati najbolje kontra argumente
2) roditelji koji su pušili ali i prestali - možda će samo za nijansu manje biti efikasni u nagovaranju da se ne počne ili da se prestane s pušenjem ali će njihova djeca lako pomisliti da ako su mogli njihovi roditelji, što je tu loše ako i oni probaju
3) oni koji i dalje puše ali su ipak svjesni štetnosti - ja osobno ne bih imala obraza pričati svom djetetu kontra nečega što i sama činim
4) oni najgori, kojima je ovisnost o cigareti pomutila zdrav razum i koji tvrde da pušenje uopće nije štetno. Moja susjeda smatrala je da će biti bliska s kćerima teenagerkama ako zajedno piju kavu i puše. Kada je jedna od kćeri rodila, bez frke pušilo se u prostoriji u kojoj je spavala beba. Moj brat tvrdi kako u atmosferi ima više štetnih tvari nego u dimu cigarete. Moja prijateljica pušila je i u trudnoći i dok je dojila (tada je izlazila na balkon ???), a pobornik je zdrave prehrane, prehrane po krvnim grupama...Je li potreban neki komentar?
Rekla bih da roditelja iz 2. i 3. grupe ima najviše, pa se možda ne moram čuditi što ih se tako malo javlja na ovaj topic.
Kako spadam u onu prvu grupu, vjeruj, nema kontra argumenta kojeg nisam iskoristila kako bih svojoj kćeri otvorila oči. (Nije potrebno pisati što sam joj sve govorila, vjeruj slično svemu što si ti navela.) Razgovor i samo razgovor. U kazne ne vjerujem. Pomalo se plašim iskamčiti obećanje da više neće, bojim se lako će ga prekršiti.
Jedino što si mogu prebaciti je to što sam s onom početnom preventivom malo zakazala. Smatrala sam da je naš primjer nepušača dovoljan i nisam pretjerano razgovarala o tom problemu, tek bi natuknuli tu i tamo. Možda je moj problem i u tome što sve što činim, činim uz dozu sumnje i straha da ću uspijeti. Možda ona to uspijeva nanjušiti, pa ne dobivam prave rezultate.
Danas sam ponovo razgovarala sa svojom kćerkom, na neku drugu temu doduše, no opet smo se dotakli te strašne teme o drogi. Morate vjerovati mojoj procjeni da ona nije cura koja će izmišljati priče i tako se praviti frajerica. Stašno je ono što mi je ispričala, da danas velika većina eksperimentira i s marihuanom, po njenom izuzeta su samo ona uzorna djeca kojih otprilike imate po dvoje, troje u jednom razredu. Neka je i malo pretjerala, opet je strašno. Sve sam to zapavo znala, no ne i da je baš toliko uzelo maha. Naš grad poznat je po tome, ne mogu garantirati da je tako i drugdje. Zaista, ispada da je cigareta najmanje zlo.
Vezano na temu:
nedavno sam ulovila sesticnu od PAZITE!!! 12 god. kako krade cigarete od clana obitelji! Nisam mogla vjerovati, razgovarala sam s njom, samo je plakala, rekla sam joj sto bi bilo da joj roditelji saznaju? Strasno!
Inace, uvijek joj je smetala cigareta, ima neurodermitis pa odmalena se izbjegavalo pusenje u istoj prostoriji.
Djevojcica se nalazi u jako teskoj situaciji: u godinu dana su joj se razveli roditelji, zivi s mamom i sekom, jako tesko su podnijele rastavu, ali pušenje?!? To nitko od nje ne bi očekivao, mala sportašica, odlična učenica,
otvorena, vesela.... čak i mlađa sestra zna za to.
Cura je sada na moru tjedan dana u dječjem kampu, bez nadzora roditelja, a i inače u školi i u parkovima je s društvom, vršnjacima....
Da li da u detalje razgovaram s njom, da ju ispitujem? Ne znam. U sobi sam joj na krevetu i radnom stolu našla upaljač.
Inače mama joj ne puši, tata da, ostale članovi obitelji ne.
Da li ima smisla pripomenuti joj kako joj je deda umro od raka zbog jako puno pušenja, ma ne znam, i meni samoj je bilo teško ju gledati u suzama i žao mi ju je, ali prolazi tešku fazu u životu...
Za sada sam joj samo rekla da neću reći roditeljima, ali što napraviti,
ne znam? Razgovarat ću s prijateljicom, dječjim psihologom, pa ću vidjeti što će reći.
Stvarno me šokiralo..
Uvijek sam za razgovor sa stručnim licem, to svakako poduzmi jer nisam sigurna koliko je dobro problem sakriti od roditelja.
Osobno sam za uporan razgovor i nagovaranje da se prestane, mislim da nikakav presing ne donosi rezultate.
Da, svakako spomenuti djeda i milijun drugih primjera koje iz vlastite prakse znaš kako bi joj cigaretu zgadila odmah na početku. Nažalost, mislim da sve ovisi o tome koliko je povodljiva. Gadno je to što prolazi kroz težak period. Možda se na taj način buni protiv svega što joj se događa, a prestrašno je kada se roditelji rastaju, i vjerojatno podsvjesno na taj način kažnjava svoje roditelje. Neka vam je sa srećom.
Slažem se s Nisom.
Ako je pušenje način da roditeljima pokaže da je ljuta, povrijeđena ili razočarana zbog cijele situacije u kojoj su se svi našli, oni koji su sudionici moraju znati što se s njom događa.
To se i meni dogodilo, samo što je ova ulovljena bila - ja.Vezano na temu:
nedavno sam ulovila sesticnu od PAZITE!!! 12 god. kako krade cigarete od clana obitelji! Nisam mogla vjerovati, razgovarala sam s njom, samo je plakala, rekla sam joj sto bi bilo da joj roditelji saznaju? Strasno!
Znala sam kao klinka povremeno maznut cigaretu i "pušiti" da me nitko ne vidi jer mi je mirišaloonda sam u srednjoj propušila i pušila i pušila do prvog plusića na clear-blue-u
Ali evo, ja mogu progovoriti iz perspektive bivšeg teenagera koji se skrivao i kojem su nabijali takav osjećaj krivnje da sve mislim da možda i ne bih pušila da su imali neki normalniji pristup.
da sama ovo pišem ne bi se bolje opisala! pušila san od prvog srednje do prije tri god. uvik san mirisala se, žvakala žvake, izbjeljivala zube i svašta nešto, naravno mama, dok me nije vidila njena prijateljica i rekla joj, nije ni pretpostavila a zakleti je nepušač i zabranila je u svim prostorijama di ona boravi pušenje. tako da je ne želim reć da i vaša djeca puše al ako se oće dobro se to može sakrit. i da napomenem, ne znam je li to sreća ili šta, al zubi su mi i dalje super bijeli.
Hm... ne bih se složio... mene MŽ uvijek skuži, bez obzira koliko dobro ja to sakrio/kamuflirao... :/
Slažem se sa MMooverom i dodajem:
Ako budno pratiš - povremeno i posumnjaš. A ako ideš provjeravati - možeš otkriti svašta. Ili ništa.
Ja sam pušila kao tinejđerica i moji roditelji "nisu" vidjeli, iako sam im davala jasne znakove. Kada sam konačno shvatila da "neće vidjeti", prestalo mi je biti važno i prestala sam se bojati kakvu ću reakciju izazvati. Više nisam prikrivala tragove i uskoro sam sjedila s mamom, pušila i pila kavu.
Iz današnje perspektive, ta "privilegija" mi je bila najgori mogući "dokaz" da sam u njenim očima odrasla i da me s cigaretom uvažava.
a pa po pitanju intime nije isto supružnik ili roditelj! ni meni MD ništa ne može sakrit, ni šta je jea....
Emil puši i to vec dosta dugo.
Skuzila sam ga kad je postao nemaran i na mom stolu ostavio meni potpuno nepoznat upaljac.
Usokirala sam se i uzasno razocarala jer je trenirao rukomet i na sve razgovore o cigaretama i pusenju odgovarao "... kak su glupi ti pusaci, ja ne bi nikad zapalio, pa ja sam sportas... to je gupo i lose.. to je za luzere"
Onog casa kad sam ga skontala i pitala kaj je sad s onom spikom pusenje je za luzere rekao mi je da je to bila spika za mene i njegovu mamu...
Nista mu vise ne vjerujem i nikad vise i necu. I tak sam mu rekla. Kod mene nema kredita vise, al ni malo.
Sve sto mi kaze ne uzimam za ozbiljno i iskreno sumnjam u njega ma sto mi rekao...
A da mu pružiš priliku? Ovo što si izjavila je po meni veoma grozno i egoistočno... pa on je klinac, nije robot... i još ak je u pubertetu... Stvarno grozno od tebe da tak nešt izjaviš, pa čak i ak je bilo u afektu...
MMoover, a zašto je grozno?
Ja ne znam kako je Emil odgajan do tada, ali ako ti razgovaraš s djetetom o povjerenju i učiš ga kako se ono stječe i što ono znači ljudskoj vrsti koja se od svih živih bića na Zemlji jedina na njega poziva, onda imaš pravo jaaako biti povrijeđen, oduzeti sav kredit ako to smatraš potrebnim i dijete staviti na početak puta. Očito nije savladalo lekciju.
To nije neprimjerena kazna.
Emil povjerenje ponovno mora steći jer je lagao i to mu nije jedini grijeh; čak je i majku i pomajku svojim lažima navodio da o njemu misle kao o nekome tko on, u biti, nije (odgovorni sportaš koji vodi brigu o svom tijelu).
A to što Mukica kaže da mu nikada više neće vjerovati i meni zvuči malo prekruto u prvi mah.
Međutim, tu se radi o Mukici i njenim životnim iskustvima koja su/nisu je naučila da ljudima treba/ne treba dati drugu šansu i pri tome im ostaviti kredit.
Dati drugu šansu bez kredita hoće i Mukica, ja vjerujem.
najlakše je ovak preko neta rasipati zrnca svog veleumlja.....
da ne poznam mukicu i situaciju, možda bih i ja napisala ,joj kak si ti grozna, tvrda , nepopustljiva ,babaroga....nemajka,staljin itd itd itd
ali ovako,mukice, razumijem te..ako ti to išta znači
Ajme ulizivanja... znači, mene koji čitam temu o vaginoplastici proglašavate perverznjakom koji drka dok čita rodin forum, a ženu koja veli da u dijete više ne vjeruje i nema šanse da ikad više stekne njegovo povjerenje - nju odobravate?!? Stvarno ste za onu stvar...
Ali zar nije prirodna reakcija kad te jednom netko u kog si imao apsolutno povjerenje iznevjeri da hoćeš-nećeš drugi puta preispituješ jel sve istina.
Povjerenje se gradi dugo,a kada ga izgubiš,teško ga je odmah opet vratiti.
Jedino ak si baš bedast.
Dobro, dozvolimo da MMoover ne poznaje Mukicu i pozadinu iz koje su rođeni neki, osobno njeni stavovi, ali, kao što ronin reče, potpuno je prirodna reakcija posumnjati u "istinu" onoga tko te prije toga iznevjerio.
Jedino ako si naivan do daske.
Povjerenje se može usporediti s kulom od karata...gradiš je,gradiš i ona se sruši.
I možeš je opet složiti ,ali moraš opet početi graditi.
ja sam fakat poznata da idem preko svim granica i da svakome dam bezbroj sansi jer vjerujem da se ljudi mogu promjeniti samo ako to zele
emil je narusio povjerenje
da mi sad pricamo o drogi i da mi on pocne prosipat bisere tipa ".. ne bi ja to.. znam ja da to ne valja... svi su probali, al ja nisam..." vjerovala bi mu da me nije jednom zeznuo..
ja znam da to sto je bilo s pusenjem nista ne znaci i da je on jos jako mlad i da je pred njim jos sve i svasta u zivotu, a on treba nekak nauciti da povjerenje koje imamo u njega ne smije zloporabiti zato jer mu je to taj cas fora i zabavno
bogtepitaj kaj bu se jos svasta izdesavalo u nasim zivotima i ja mu sigurno nikad necu okrenuti ledja, ali mora znati da u buduce mora biti pazljiviji i da MOZE imati povjerenja u svoju mamu i mene... i da nam potrebe da ga nema...
nikad ne znas kaj ce bit u zivotu - ja svojim klincima uvijek govorim da je bolje da mi vele nesto, ma kako njima to strasno bilo za rec, jer cu im ja uvijek pomoci ili rijesiti problem u kojem su se nasli
od kad sam upoznala emila, s njegovih 9 godina, uvijek sam mu davala do znanja da moze u mene imati povjerenja i da sam tu ak je bilo kakva frka i onda me ne malo oznenadilo sto me najozbiljnije uvjeravao da on ne pusi da bi mi godinu dana kasnije rekao kak je vec onda pusio i kak je to sve bila pricica... (malo je rec kak sam se taj cas glupoosjecala ) a ja sam mu 100 puta rekla da prvo ja nisam savrsena pa da ne ocekujem ni od drugih da budu takvi - dakle nije se trebao bojati da cu misliti lose o njemu zato sto pusi... i fakat nikad nije bilo potrebe da glumata i pravi se da je nekaj kaj opce nije - nije bilo fakat nikakve potrebe da mi prica pricice i na taj nacin napravi budalu od mene, a sebi napravi medvjedju uslugu
Ajde ovo usporedi sa svjim postom iznad.... primjećuješ razliku u svom pristupu u ta dva posta?
Joooj Moover misao je u osnovi ista.
Jesi se ti kad u životu u nekome razočarao?(mislim,ak nisi,blago tebi)
U prvi čas fakat reagiraš točno na ovaj način ko Mukica,jer se osjećaš povrijeđeno i bedasto,što više voliš tu osobu to je osjećaj gori.
A kad poslije malo staneš na loptu i proanaliziraš sve ispočetka ,riječi možda nisu više tako oštre ali je osjećaj nepovjerenja tu.
I uopće se ne radi ovdje toliko o glupoj cigareti već o osjećaju prevarenosti.Koji je sve samo ne ugodan.
Ja se vec duze vrijeme grozim na klince iz kvarta njih trojica vec duze vrijeme paradiraju mojom ulicom 1. cca 14-16 g. 2. 10-12 g. i 3. od 6-8 god. maksimalno imaju i sva 3. puse.
Ova dva manja hodaju za ovim najstarijim i slusaju ga sve sto on kaze
skoro svaku veče ih zateknem kako sjede ispred moje firme piju pivu i puše
Vrhunac im je bio kad su uhvatili malu susjedu od cca 10-tak god. i gasili joj cigarete po nogama :shock: kad sam to vidjela počela sam se derati na njih da bi mi ovaj starij rekao da odhebem jer ce mi nabit ciglu u glavu na sta je ovaj najmanji dodao kroz smijeh da i izh*** će te kao kravu :shock:
Zaprijetila se da ako ih josh jednom vidim tu u blizini da cu zvati socijalno da dodju po njih. Istu veče mi je bila i razbijena šajba na firmi
gejsha. to je stvarno koma.
A da obavijestiš policiju da se motaju takvi po tom kvartu? Znam da to nije potez na koji se lako odlučiti, ali ovo s gašenjem cigareta na curici... ajme.
prešutjeti ovo je kao sudjelovati u svemu.
svakako prijavi; tko zna koji im je sljedeći nivo "igrice"
podižem malo temu, sjećate se ulovila sam sestričnu kako uzima cigarete i na kraju je priznala roditeljima da je pušila jer su našli nedavno opet cijelu kutiju kod nje.
OBEĆALA je da se to neće ponoviti...ali...sada je kod tate na praznicima sa još jednom prijateljicom i opet sam primjetila da smrdi po cigaretama.
Njezin tata je pušač i sumnjam da osjeti taj "miris cigareta" jer ja sam joj dala pusu za laku noć i kao nepušačica sigurna sam da je to od cigareta.
Prešutila sam i opet ne znam što napraviti.
Ne bih se htjela miješati, ja sama ionako ne mogu previše utjecati na nju (iako do rastave njenih roditelja smo bile kao sekice i sve mi se povjeravala) nažalost to danas više nije tako.
Vjerujem da je ta rastava, nova škola, novo društvo i prijatelji jako utjecalo na nju...ali ovo nas je sve šokiralo
Kada je kod mame s njom se često svađa, pa ode k prijateljici gdje vjerojatno i puše, pa nitko od roditelja nema kontrolu nad njom.
Ne znam da li sam spomenula razgov. sam sa dječjom psihologicom, susjedom koja je rekla da je pametnije reći roditeljima pa da oni dalje to rješavaju što sam i nakon nekog vremena tada napravila.
Sada opet......
Ajme, Natalija, pa nije na heroinu! I nije smak svijeta što puši.Vjerujem da je ta rastava, nova škola, novo društvo i prijatelji jako utjecalo na nju...ali ovo nas je sve šokiralo
Važnije se posvetiti (u ovom trenutku) djevojčicinoj duši, plućima možeš i kasnije.
obećala je? jel moguće da je jedan pušač (njen otac) u to povjerovao?OBEĆALA je da se to neće ponoviti...
Njezin tata je pušač i.
Vjerujem da je ta rastava, nova škola, novo društvo i prijatelji jako utjecalo na nju...ali ovo nas je sve šokiralo
Kada je kod mame s njom se često svađa, pa ode k prijateljici gdje vjerojatno i puše, pa nitko od roditelja nema kontrolu nad njom.
Ne znam da li sam spomenula razgov. sam sa dječjom psihologicom, susjedom koja je rekla da je pametnije reći roditeljima pa da oni dalje to rješavaju što sam i nakon nekog vremena tada napravila.
Sada opet......
pa to je ozbiljna ovisnot, on bi to trebao znati
braniti djetetu pušenje, a i sam pušiti.... licemjerje, zar ne?
nemožeš zabraniti u ovoj situaciji, možeš samo moliti i preklinjati da si to ne čini
kontrola nad tinejđerom?
to riješenje: reci roditeljima pa nek se oni bakću = prebacivanje odgovornosti + pranje ruku
kako da roditelj-pušač objasni da je pušenje štetno?
pretpostavljam da je mala nakon tvoje izdaje njene ovisnosti zahladila komunikaciju sa tobom?
pušenje, trenutno ti je najmanja briga
njena svađa, loš odnos sa roditeljima .... to je problem
obiteljski problem
kako si minirala njeno povjerenje teško da možeš sa njom išta više napraviti, nemaš nje no povjerenje, a kako ćeš onda utjecati? bez otvorene komunikacije?
ono šts bi mogla , je razgovarati sa njenim roditeljima oko puno bitnij stvari: razvod, kako se oni nose sa tim, razgovarati.. da sami dođu do riješenja situacije
tako nekako...
ili se ne petljati uopće
Ovoga puta ja podižem temu: naime, ulovila sam nekoga do koga mi je vrlo stalo u pušenju ( ona to ne zna) i to na tako blesavom mjestu, da l je skužila ili nije, ne znam.
Naime, bili smo dragi i ja na ljetovanju, a ona sa frendicom i njenom mamom.
U povratku doma na ljetovanju, nabasali smo na nju u daljini, dragi mi je zgurao u prvi dućan, i produžili. Ne bi ništa rekla da to nije mali grad i da smo se vidjeli prije pola sata, a nije bilo prvi puta.
Poslije mi je rekao što je vidio. Nisam rekla njenima, ne želim izgubiti povjerenje, međutim zašto je počela pušiti su moje pretpostavke/stereotipi: superodlikašica, hoda po natjecanjima, od nje se očekuje veliki pritisak, ambiciozni roditelji, većinom je sama kod kuće i prepuštena ulici.
Drugo, želi biti dio ekipe, povodljivost, ti nisi cool ako ne pušiš, a šta će ti biti ako ne probaš, a nema jak karakter, jer je netko od roditelja kompleksaš.
Naravno da je debelo pere pubertet , debela je, ima jake noge, jake ruke i itd. Naravno da nije ništa istina. Umišlja sve i svašta.
Međutim, nitko nije računao na jednu stvar: velika očekivanja od roditelja ( pogotovo jednog roditelja), a s druge strane joj dosta popuštaju. Nitko se ne sjeti sebe u pubertetu, da su superodlikaši -katastrofa u društvu, prosječni učenici-tako tako-ovisi.
Međutim, sada kada se vrati, ćopiti ću je na jedan razgovor, i probati ne izigrati njeno povjerenje.
alizeja, ne znam tko ti je ta cura - ali radiš drame...
ovo što si napisala, za mene je ružno:
po kome to procjenjuješ ideal ljepote?debelo pere pubertet , debela je, ima jake noge, jake ruke
i na temelju čega donosiš ovakve zaključke?
Nitko se ne sjeti sebe u pubertetu, da su superodlikaši -katastrofa u društvu, prosječni učenici-tako tako-ovisi.
Sorci, krivo si razumjela, to nisu Alizejine riječi, već mišljenje te djevojčice.
:/ moguće......
doduše, sad kad čitam šesti put - više apsolutno ništa ne razumijem...
kaj misliš, da odem spavati?
ni ja nisan skuzila bas sta je cije misljenje :/ bice je i meni vrime za lec ...
U prvom dijelu parafrazira, u drugom demantira. Tako sam ja shvatila.
Ali slažem se da je trebalo odmah u krpe, zato sam sad ja čila i odmorna, poglećte me: :D
Ne radim ja drame, ona si je sama, ta cura umislila je da je debela, ima jake ruke, jake noge i etc. Naprotiv, ne procjenjujem ideal ljepote po tome, ona je sasvim normalna i prosječna cura po izgledu-niti debela niti mršava. To je mišljenje te cure.
Osobno, moji roditelji su u mom pubertetu vagu za vaganje, izbacili van. To im je bio jedan od pametnijih poteza.
A ovaj zaključak: njeni roditelji su uvjereni da je ona jedna jako ''nevina'' curica. Da ne puši cigarete i da ne pije. Naravno, da je do sada probala i pivu, bambus, breezer i ostale mješavine. Ne bude je ubila čaša alkohola, ali na što se sve ostalo može se nagovoriti, to se nitko ne zapita.
Inače, znam po sebi-bila sam prosječna učenica-vrlo dobra, nije da nisam probala piti, ali kolegici i meni u razredu bila je ponuđene cigarete. Dobrih 10 min su nas uvjeravali da što će biti ako zapalimo jednu. Odbile smo i ostale smo imati karakter. Na maturalnom putovanju u sred.školi, za sve učenike koje mislite da ne puše-u većini slučajeva puše, dok za vrlo dobre/dobre-kako tko, neki su znali pušiti, neki ne.
Činjenica je (ne kažem da nema iznimaka i da možda ima generalizacije), svi su uvjereni da je njihovo dobro drago dijete koje je odličan učenik- slatko i nevino, ne puši i ne pije, i da je izuzetno dobro.
Moj je junior odlikaš :D Upisao se u gimnaziju koju je htio i inače mi je jako dobar (nije da se hvalim
Ovo ljeto smo na more poveli i njegovog frenda. Jedne noći pri mom hodočašćenju na WC
Nismo od toga radili dramu. Cigarete sam im momentalno oduzela. Ujutro sam im pokazala kućna pravila s podcrtanom zabranom pušenja u apartmanu. Sve prodike smo okrenuli na šalu i zezanje. Umirali su od srama i bili pretjerano servilni. Grizla ih je savjest
Sada, moram priznati, šnjofam klinca onako u prolazu nakon svakog povratka izvana (diskretno, nadam se da ne kuži), i nisam još ništa našnjofala. Malo me strah početka školske god. zbog novog društva i povodljivosti mog juniora, ali vodim se onom - misli pozitivno.
Upravo to, to je ono o čemu pričam i napokon netko tko razumije što hoću reći svim roditeljima koji su uvjereni da je njihovo dijete ''nevinašce'' a u biti su jako povodljivi.Moj je junior odlikaš :D Upisao se u gimnaziju koju je htio i inače mi je jako dobar (nije da se hvalim
Ovo ljeto smo na more poveli i njegovog frenda. Jedne noći pri mom hodočašćenju na WC
Nismo od toga radili dramu. Cigarete sam im momentalno oduzela. Ujutro sam im pokazala kućna pravila s podcrtanom zabranom pušenja u apartmanu. Sve prodike smo okrenuli na šalu i zezanje. Umirali su od srama i bili pretjerano servilni. Grizla ih je savjest
Sada, moram priznati, šnjofam klinca onako u prolazu nakon svakog povratka izvana (diskretno, nadam se da ne kuži
Ne možeš ih zatvoriti u zlatni kavez-moraš ih pustiti van.
Ista stvar, ova djevojka se upisala u gimnaziju, onu koju je htjela i željela -ove godine će u 1. razred srednje škole.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom