Do 1
Moji su jos daleko od ove teme ali samo cu kratko... Prvo, svidja mi se kako trina rijesava stvari, nadam se da cu i ja tako. Drugo, a zbog toga i pisem sad, bas jucer smo u drustvu spomenuli ovakve situacije. Par frendova ima klince tinejdžere pa je jedan pricao o nekoj poznanici koja je ostala duze od dozvoljenog, i tata kako bi ju natjerao da to zapamti ode po nju pravac iz kreveta, u gacama i potkosulji. Osramotio ju posteno tako da je ostatak ljeta dolazila u dogovoreno vrijeme.
Sve isto... I moj mlađi sam brine o svojim lijekovima već dugo.
Ne bojim se ja za svoju djecu. Bojim se da ne dovedu nekoga sa strane, tko bi mogao doći u napast. Morat ću razdijeliti zalihe i odnijeti viškove u vikendicu. A opet - ne znam ni sama... Za sada mi se čini da nema takvih u njihovom društvu, ali mlađi je krenuo u srednju pa mi je teško procijeniti. Moram svako toliko ipak provjeriti.
Hehe... i roditelji prijatelja od md-a imali hrpu alkohola u kuci i to kvalitetnog, neke skupe boce vina, ovog onog... jedan vikend im sin doveo prijatelje doma (roditelja nije bilo) i ovi popili gomilu toga + naboli bas najskuplja i najkvalitetnija vina. To u srednjoskolskim danima.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 07.09.2016. at 08:50
Meni je poučno sve ovo čitati jer još nemam osobnih iskustava, moja je 8. razred i sve nas to čeka iza ćoška, za tjedan dana je maturalac.
Vi kojima vam alkohol stoji bez veze, nemojte da vam propadne, ili da vam tinejđeri maznu, sve udomljujem
Ovakvo otkriće sam i ja doživjela negdje u studentskim danima. Ja sam iz Podravine, pili smo uglavnom domaće bijelo vino po klijetima, a doma... pa... isto se znalo popiti poneki gemišt i to je bilo sve. A onda su mi kolege na faksu otkrili blatinu i došla sam do istog ovakvog zaključka. I danas volim mostarska vina.
nemam vremena, te nikako da stignem napistai nesto detaljnije...
no, ukratko metode su vidimo, razlicite, jer one naravno ovise o tome
kakvi su roditelji ljudi,
kakvi su djeca ljudi,
kakvi su odnosi i interakcije u obitelji.
tako da sam prilicno uvjerena, da je sasvim normalno da razliciti ljudi to razlicito hendlaju.
nemamo (jos) (ili mozda ja ne znam ) iskustava ni sa pusenjem, ni travom, ni opijanjem.
imamo iskustava sa stalnim pregovaranjem za vise samostalnosti, slobode i slicno. (i bome, nekad se bas natezemo...)
ono, sto je meni bitno je da se ona sama nauci voditi, kontrolirati, donositi odluke, naprosto sve vise i vise postajati odgovorna za samu sebe.
i za to vrijeme (kao i u cijelom zivotu) ima pravo na pogreske. svaki covjek to pravo ima, pa i svaki mladi i stari tinejder.
umjetnost je u tome, da znas gdje je granica, da je ne prelazis - cvijeta je to dobro objasnila, jer za neke stvari su moguce konzekvence, te steta ogromne. ali to je nesto sto svaki mladi covjek mora proci.
dali smo im korjenje, dali smo im krila ... e pa sad pocinju koristiti i krila.
realno gledajuci, za koju godinu, djeca postaju punoljetna, cak ni zakonski ih ne mozes na nesto natjerati.
u tom smislu, mi je zaista vazno da se nauci nosti sa odgovornoscu za sebe i svoj zivot. a ponekad i za druge.
Posljednje uređivanje od seni : 07.09.2016. at 10:42
ma u stvari, sad kad gledam ovaj topik, te opasnosti te piju te puše te grozno ...malo kao da zaboravljamo kako imamo divnu divnu djecu. pa i sa svim tim skupa.
eto, uhvatio me trenutak sentimenta. seni je kriva
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 07.09.2016. at 10:54
Mene uhvati ne sentiment nego panika - svi u kući su veći od mene.... svi imaju veća stopala od mene.... a svi su i mlađi od mene (to me zapravo jedino brine, starenje, hehehe...)
ALi imaš pravo - dobra su djeca. Jučer gledam ja koje hlače je moj mlađi obukao (popodne je u školi) i ne mogu prokužiti... DOđe on doma, a na sebi ima jedne traperice koje sam još lani kupila njegovom bratu, ali su ovome bile premale. Probao ih je početkom ljetnih praznika - bile su debelo prevelike i predugačke. Sad - taman!
Mene isto panika hvata. Ja se ustvari nekako godinama pripremam na pubertet, ono, uvijek računam da ću biti mudra i pametna jer sam stalno bila vani u điru, bila ne baš mirna..kao pa znat ću se postaviti. Kad ono vraga
a meni je baš ovo razdoblje super. pregenijalni su mi. veliki, a još mali.
kad bolje razmislim, ja nisam baš tip mame za bebe, više za pubertetlije. strašno su mi zabavni :D
aj kad propričaju još nekako može, a do tad povuci potegni, cicaj ne cicaj....
eh, da se još uz to ne stari...
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 07.09.2016. at 12:11
I da dam svoj doprinos ovoj temi iz perspektive nekoga tko i nije tako davno izašao iz puberteta/srednje škole/roditeljske stege, ta su mi sjećanja još uvijek živa
Negdje sam na tragu Sašinog razmišljanja, isto bih se preispitivala u takvim situacijama, a preispitujem se i dan danas. Iako je moj dečko trogodišnjak, ono što mene muči jest to što se sjećam koliko sam bila osjetljiva i užasno me je povrijeđivala roditeljska stega, u emotivnom smislu.
Bila sam zaista i odlična učenica i dobro dijete (nisam čak niti travu probala, da me sram bilo ), ali moji su ipak imali stroga ograničenja i tata je dolazio u disko po mene, mater me je stalno kontrolirala, provjeravala (njušenje, a otkud ti ta majica).
Stalno smo se svađali i stalno sam se morala dokazivati. Nekoliko puta sam u ljutnji rekla majci da ću se iz inata napiti, nadrogirati i ostati trudna koliko me ljuti i vrijeđa njihovo nepovjerenje.
I dan danas puno o tome razgovaram sa svojim ocem i on mi objašnjava da ga je bilo strah, najviše droge koja je se tada pojavila u našem malom mjestu i poharala mladež, redom "ispravnu" djecu i odlikaše.
Moj sin me svojom osjećajnošću i žudnjom za pažnjom i ljubavlju jako podsjeća na mene. I definitivno više poštuje i cijeni razgovor i lijepa objašnjenja nego kada se razgalamim i razmašem kaznama. Ali ponekad me toliko izbaci iz takta kada prevrši svaku mjeru da se počnem preispitivati jesam li popustljiva mater koja odgaja razmaženo sebično čudovište, a s druge strane mrzim što samu sebe podsjećam na svoju mater kada postanem stroga. Pogotovo kada vidim njegovu reakciju.
E ako me ovo sve muči dok mali ima tri godine, onda ću sa 13 vjerojatno od muke zapaliti svoj prvi joint - sa njim
Slažem se.
Nekad sam radila na mjestu na kojem sam zbog zakona morala pitati osobne. Nije imalo veze s alkoholom ali ja sam bila odgovorna za to da li ce dijete kod mene koristiti neke stvari, a ne dijete ili njegovi roditelji. Ako se pruzi prilika - jasno da ce koristiti, zato je uostalom i tu.
Svaka cast odgoju, principima, ali da li ces maloljetniku prodati alkohol ide samo na savjest onoga tko je alkohol prodao, i zbog toga odgovornost ide njemu.
Ma i kod nas se tako puno kršenja zakona nekako gleda blagonaklono... od prodaje cigareta do cifranja porezne kartice. A onda se tu dio roditelja čudi blagonaklonom pristupu za djecu koja probaju travu..
Inače ja sad imam 1.razred gimnazije, 1.razred osnovne, predskolarca i bebu od nepunih 5 mjeseci. I mogu vam reći da uistinu dok su mi djeca zdrava, ono bez težih dijagnoza, svi ovi problemcici s povremenim pijenjem su nevažni. I još uvijek se raznjezim kad vidim svoj četverac na okupu.
jučer je Mudrac prvi put odbio ići na rođendan prijatelju, uz objašnjenje da mu je na takvim rođendanima dosadno.
kakvi su to rođendani? oni na kojima je jedini sadržaj cuganje alkohola. on je do sada išao u razred i družio se i s klincima koji su jako rano konzumirali što alkohol što cigarete (uključivo i jednog prijatelja kojem majka od 5. razreda kupuje cigarete!) došao bi kući i prepričao nam kako se ovaj/ova napio/napila, kako je "spašavao" prijateljicu tako što joj je prolio vino i natočio kolu...). ja sam zaključila da malo ispituje teren da vidi kako ćemo mi reagirati. mi bi pitali jesi ti probao, on bi rekao jesam, ali ne sviđa mi se...i mi mu vjerujemo.
i sad, krenu oni u sednju školu, on je u razredu s nekima s kojima je u oš išao taj njegov prijatelj (s čijim se roditeljima družimo, eto, 10 godina, u istoj zgradi, od 5. godine su dobri prijatelji), i dobije informacije kakva je ta ekipa iz škole koja dolazi na rođendan i zaključi da se njemu ne ide, jer su to pijanci s V. (dio grada). ja sam bila malo u šoku da ne ide prijatelju na rođendan, ali mu je razlog bio posve razuman. i kažem mu pa dobro, imaš i ti pijance s D., a on kaže da, i? kao da mi nije dosta ovih, njih barem dobro poznajem, da znaš što ovaj i njegvi sve rade ne bi ti palo na pamet da me nagovaraš.
naravno, nemam što reći na to, ali sad sam u velikoj dilemi. da li da roditelje nekako upozorim na to da je taj dječak malo upao u probleme ili ne.
jasno, ono što bih nekome ja na prvu rekla je da, ALI problem je u vrlo specifičnoj osobnosti njegove majke, kojoj jednostavno nije moguće/vjerojatno takvo nešto.
već mi je bila pričala da su te dečke jednom roditelji skupljali u policijskoj stanici (njen, srećom nije bio, otišao je ranije), ali to je pričala na taj način da su krivi SVI osim te djece. i policija i ljudi koji su je zvali (jer su tete iz vrtića rekle toj dječici da mogu biti u dvorištu vrtića, pa u taj vrtić su išli, i sad kao valjda mogu u istom cugati i povraćati sve dok im se hoće!?)...
a to su djeca tog i tog, tog i tog (misli da ako su djeca roditelja za koje bih (navodno) trebala znati tko su, oni sigurno ne mogu biti u problematična, za razliku od djece "anonimnih radnika i seljaka", ovo zadnje je moja interpretacija, ali stvarno sam bila u šoku zbog načina zaključivanja).
sin je sam rekao prijatelju da neće doći, da mu je na takvim rođendanima dosadno i to su oni sami iskomunicirali.
meni je problem što da ja kažem, ako me susjeda pita (nadam se da neće, ali slaba mi je nada) zašto moj nije došao - imam odgovor A - pa ne poznaje baš tu ekipu. i odgovor za koji mislim da bih ja kao majka voljela čuti, ali to će od mojeg sina napraviti "cinkera", a bit ćemo, naravno, krivi on i ja, i ti njegovi novi školski kolege koji svaša prenose.....
odužila sam, ali mislim da sam više zbog sebe pisala, da to nekako sažmem, jer tko nije upoznao njegovu majku ionako neće znati zbog čega sam u dilemi... da mi nije stalo do dog drugog djeteta dileme uopće ne bih imala, jasno, ali stalo mi je.
ako su to djeca tog, tog i tog, onda sigurno nisu na rođendanu pila i radila pi*darije.
kako ti to nije jasno?
ja bih se držala odgovora od mudraca. ako niste baš dobre.
mislim, ni prvi ni zadnji koji piju na rođendanima.
ali ne bih izdržala u nekoj budućoj diskusiji, onako kroz razgovor, reći svoje. kad bude tvrdila da slave rođendan valjda s dječjim šampanjcem :D
nego, moj je jučer bio prvi put u klubu. mi ga pustili. i to do 2
rekli smo nema šanse, a onda popustili i pustili ga. molio je i kumio, a i dobro smo utržili taj izlazak. stan nam blista, sva roba oprana i osušena i složena i tako dva tjedna :D
mm išao po njega.
kaže da je ušao u auto, sav znojan. i totalno gluh. kakav je, da se malo us*ao od toga da ništa ne čuje. to mu je bilo prvi put u klubu, pa mu je bilo sve novo, kao u diznilendu. da je bilo puno poznatih, milijun stupnjeva i milijun ljudi i gužva i milijun decibela.
eto, to je to, sad za neko duže vrijeme nema više.
Jesi sigurna?
Mi smo našeg jučer pustili u grad (30 km od nas) na rođendan. Nije me pitao nego je lagao, tražio da spava kod prijatelja tu ali sam znala da je taj tulum tamo i prokužila ga odmah. Znala sam isto tako da ako ga ne pustimo da će pobjeći jer tulum pravi The cura. Onda sam zaključila da je pametnije dogovoriti se s njim nego braniti pa ne znati di mi je dijete čitavu noć. I išli smo po njega u sklopu našeg izlaska Je da smo skratili sebi koji sat vani ali ispalo je super.
Vama vaši lažu? Moj laže konstantno, jesam li to već rekla? On toliko puno i toliko dobro laže da razmišljam o tome da bi baš bilo baš pametno usmjeriti na glumu, da utrži taj svoj talent
Riječanka, šuti i ne govori ništa. Ali nemoj baš ni svom djetetu toliko vjerovati
a čuj, jesam sigurna...primamljiva je ideja besplatne kućne pomoćnice :D
on ne laže. taj od malena ne zna lagati.
al zato ova mala laže čim zine. a, što je najbolje, uopće ne kužim zašto. da mi kaže istinu, pustila bih je. tipo, prošetati do škole. a ona sve zamulja i zapetlja, totalno bespotrebno. al to je tema za neki drugi topik, da ne idem of.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.09.2016. at 10:16
Moj isto stalno nesto mulja, al pomalo se toga rjesava. Ne kuzim ja to. Srednji kaze sta zeli, a mali isto laze cim zine. Ne kuzim i gotovo.
Rijecanka, ako te ko sta pita vadi se na pubertetske bubice.
Moji ne lažu, ali znam da mi štošta prešute. Dobivam cenzurirane informacije, pogotovo kad su u pitanju školska događanja. Eh, sad, koliko je u tome bitna činjenica da mog starijeg uopće ne zanimaju školske afere pa prešuti jer ga nije briga, a koliko je to svjesna manipulacija, ne znam.
Za mlađeg ćemo sad vidjeti kako će u srednjoj. On je volio muljati kao mali jer je imao jako bujnu maštu. Upisao se na glumu i prošlo ga je, što vjerojatno nema veze jedno s drugim.
Još ne izlaze, zapravo imam blaži oblik Riječankine situacije. Ne žele se družiti s poznanicima čiji im se načini zabave ne sviđaju. Nikad mi nije palo na pamet da se petljam, jer se slažem s njihovim izborom. A kako će dalje, vidjet ćemo. Jednom sam pitala starijega kaj više nitko ne organizira rođendane. Kaže onda se organizira, ali da on ne bi išao. Tja, dok ima svoje društvo iz filmskog saveza i neke normalne načine zabave, nemam ja ništa protiv.
Moja ne mulja, ali zna prešutjeti.
Tu i tamo zna neku sitnicu slagati, ali ili je skužim, ili sama kaže...
Lažu, naravno da lažu. Ustvari, rekla bih da zaobilaze istinu I ja sam nekad, tko nije?
Tako da, ako pomislim da trebam izlazak istjerati na čistac, postavljam pitanja. Nekad se zapletu, nekad uspijevaju plivati u svojim pričama, dok ja ne prasnem u smijeh, jer više ne mogu slušati muljanje i lijepo ima kažem, kako nije lako izmuljati onoga tko zna kako se mulja. I tko ih zna od kad su se rodili . I kažem da im pustim da vjeruju kako im vjerujem iako čujem ili vidim da i nije tako, mi smo ipak malo mjesto.
Onda obično pričaju istinu, dok ga ne pretjeraju sa izlaskom o kojem stvarno ne smiju reći istinu, niti ju ja želim znati No, glavno da su živi i zdravi doma. A ča drugo reći. Naročito kad postanu punoljetni, a još su dijete u maminoj glavi.
haha, Trina, moj deset godina ide na glumu, a prirodni talent za laganje ima...pa ti vidi. Do sada uglavnom vezano uz školu, a vidjet ce mo...
Cvijeta, i moj je jucer trebao u klub i razbolio se (ovo je već treći propali plan prvog izlaska u klub ), ja presretna, isto si mislim: mirni smo neko vrijeme. Kad ono, planirani novi izlazak je za 20 dana.
Kako sam rekla, treći put odgođen izlazak u klub iz razno raznih razloga, ja mislim da je njemu svaki put laknulo, jer je i sam u dilemi hoce li moci udovoljiti našim uvjetima i društvu...
čišćenje kuće kao uvjet mi nije pao na pamet
Posljednje uređivanje od Bubica : 11.09.2016. at 17:12
Cvijeta, ti si baš opasna.
Ni meni nije palo na pamet izlaske uvjetovati čišćenjem.
Pa to je old skul. Ako sam nesto posebno htjela morala sam se umiliti ciscenjem.Tako i moji, s time da je vec to ustaljeno, kada dodem kuci i vidim da je kuhinja npr.posebno cista, samo pitam kaj trebaju
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
http://www.24sata.hr/news/hrvatski-1...u-droge-491992
Krasno!
Od silne pameti i odgojnih prenemaganja ispade ovo.
Baš sam razočarana.
pa, ovi rezultati su skroz u skladu sa stavovima na ovom topiku...
nama odraslima je prihvatljivo ovakvo ponašanje naše djece
i podcrtala bih zadnju rečenicu u članku: ovo nije "normalno" ponašanje za petnaestogodišnjake, ponašanje na nivou: kad će ako neće sad, nego je rizično ponašanje
Meni je zbog svega toga iskreno žao i svaki dan se pitam- kako ćemo i što da savjetujem svom djetetu?
Ako je poseban, onda je i izoliran od društva, ako se prilagodi večini, onda sam ja kao roditelj DEBELO ZAKAZALA i smatram to svojim neuspjehom.
Ne sviđa mi se ovo što vidim, čujem i čitam.
Kako ćemo, stvarno ne znam!
ja sam za sad savjetovala da se distancira, mada po pričanjima kaže da ne puši nitko u razredu
druži se pretežno s dečkima koje zna iz kvarta,
mada jučer bila na trgiću i bila frendičina klinka s frendicom, ta druga mala imala jučer 20 kn( prvi osnovne) klinke to spiksale u taj čas, jer kao moraju odmah potrošiti sve
Posljednje uređivanje od jelena.O : 21.09.2016. at 13:36
Također, zanimljiva mi je kritika koja se odnosi na dostupnost alkohola i duhana.
Slažem se da je otvaranje kafića u blizini škole na neki način podlo, ali ono što ja očekujem od svog djeteta je sljedeće.
Briga me što je na svakih par metara birtija, što je na svakih par metara kiosk sa cigaretama. Ma taman da im sve te gluparije dijele besplatno. Mene to ne zanima!!! Mene zanima hoću li mu ja moći i znati usaditi sposobnost korištenja zdravog razuma u tom slučaju. Čovječe, ponuđeno ti je sve i svašta, ali to ne znači da je to uredu i da to moraš uzeti!
Pa razmisli malo svojom glavom, iskoristi svoj zdrav razum i procijeni što je dobro za tebe.
U blizini škole je i kino i kazalište i klizanje i košarka i muzej i svašta nešto pametno.... pa zašto ne izabrati prave i zdrave stvari??? Vidi čuda, to sve je također ponuđeno.
I strašno me nervira prebacivanje odgovornosti na druge. Imao je alkohol pri ruci pa je popio, nije on jadan kriv. Ma nemoj! Imao je pri ruci i nekoliko litara vode, pa što nije pio?
Kod mene opravdanja nema. Jedini krivci možemo biti mi kao roditelji i on sam koji eto, ne koristi svoj mozak. Kakav ponuđeni alkohol i cigarete? To su gluposti!
Da u kući zaključavam alkohol ne pada mi na pamet.
Ne zaključavam ni metlu, motiku, usisavač i sl.
Naravno da stvari nisu jednostavne. Koliko smo uspješni u rješavanju istih, eno ti gore rezultata. Pretpostavka je da su rezultati istiniti i točni.
Hoćeš se sablazniti ako ti kažem da imam 42 godine i da se nikada u životu nisam napila? Ni moj muž isto.
Nikada nismo probali travu, ni on, ni ja.
I? Čudaci smo.
Znam!
Ali, ponosna sam na te činjenice.
Sa nekim stvarima se možda ne bi hvalila, ali to nije tema .
Nema nam druge nego se sramit kak smo lose djecu odgojili. Sram nas bilo kako smo zakazali i zakasnili. Fuj, fuj...
ma niste čudaci, zašto bi bili. nego, kad pogledam ovu temu koju je nisa otvorila čini mi se da sam bila oko toga kako moj ne puši i neće. bome sad puši.
naučila sam u životu da ni za sebe ne mogu garantirati, gdje za djecu, druge.
vidi beljaka kako se predomislio, pa da neću ja prekršiti dijetu ili dijete zapušiti iako meni to nije drago.
Zakasnila sam sa uređivanjem, pa da nadodam. U srednju sam išla izvan mjesta stanovanja, studirala sam u Zagrebu, moj muž također... dakle, ni tata ni mama mi nisu sjedali na desnom ramenu, ali uvijek sam mislila na njih, na to da ću jednog dana nekome biti majka, žena i nadam se dobar primjer. Znam, suviše sam ozbiljna za ovaj svijet.
aj ti nama rađe priznaj te stvari s kojima se ne bi hvalila, takva je tema ipak
beljak
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 21.09.2016. at 15:10
rena7 ja te potpuno razumijem, Nikad se u životu nisam napila, popila da ali napila ne. Travu probala par puta i nije me oduševila.
kao i ti već u srednjoj sam živjela bez mame i tate tako i na faxu i nikad al apsolutno nikad nisam radial stvari zato što ih radi većina da ne bih odudarala. Radila sam ako sam to JA htjela i željela recimo probat travu. Imala sam svoj stav tada, imam i sada i kod svoje bih djece voljela vidjet jednog dana taj isti stav (a što će biti, to ćemo tek vidjet).
Samo da zaključim da ne mislim da je to nešto "turbo zahtjevno" što se uopće usudim pomislit da bi oni mogli imat stav sličan mome. Da mogli bi, ne moraju, al bila bih presretna da budu i ostanu svoji bez obzira na sve. Vjerovali ili ne ima takve djece, nisu svi isti što se počelo pomalo provlačit ovom temom.
cvijeto provokatorice
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.09.2016. at 15:19