 |
|||
Moj stariji je sinoć bio u kazalištu i uredno je mm išao pred njega da se iza 11 ne vozi gradskim prijevozom. On to ne bi tražio, ali kasno je završilo. Jasam neki dan bila na poslovnoj večeri, ali usred tjedna, pa sam se vraćala oko ponoći kao Pepeljuga. Ništ ekstra.... možda zato jer nije bila subota, a i bila sam krepana pa nisam baš ni gledala.
Meni moja (uskoro ce 13 kaze); "Mama, sve cu ti ispricati ali molim te nemoj me nista pitati!"Tanči prvotno napisa
U principu znam da mi isprica barem 99% stvari sto joj se dogodilo, npr. MM je bas jedan dan komentirao kako je sjedio u autu s njom 20 minuta dok su mene cekali i pricali su nesto X, a cim sam ja dosla odmah sam dobila referat sto se taj dan dogodilo u skoli. Njemu o skoli nije rekla ni "a". A pale su odlicne ocjene, mogla mu se barem pohvaliti.
To je kod nje stvar navike, uglavnom sam ja prva osoba koju vidi kad dodje doma, pa onda krene pricati. Ali ne voli da ju se ispituje, prekrene mi ocima kad trazim pojasnjenje, i tako to.
A sto se tice zalijepljenosti, silom prilika samnom provede dosta vremena, no ne mogu reci da je bas "zalijepljena". Kad se hoce druziti dodje, kad hoce biti sama ode u svoju sobu, uglavnom si nalazi nekakav balans.
A propos teme, moja ne pusi (sokirala se kad je vidjela profesoricu baleta da pusi, to joj je no-no), kaze da nece nikad, zna koje su posljedice... Nadam se da ce ostati tog uvjerenja. U njenom razredu (8.) ih ima nekoliko koji puse, ne samo decki nego i cure. No to nije drustvo s kojim "izlazi" (povremeni McD, kino, pizza, biblioteka i sladoled, zasad su to "izlasci") tako da zasad jos nema opasnosti od pritiska okoline.
Tesko mi je reci sto bih hipoteticki napravila da pocne pusiti... Vjerojatno bih puno tupila, pokazala slike pluca ljudi oboljelih od raka pluca, ukazala na smrad odjece i kose, troskove... kombinaciju svega toga. Ne znam. Nadam se da taj most necu morati prijeci.
Dakle ono što je Tanci vidjela vani, podudara se s rezultatima ankete?
Htjela sam napisati nesto drugo... Vidim da se često ovdje povlači teza o "nedostatku samopouzdanja, pritisku društva i sl." Ja mislim da to u velikoj mjeri ne stoji, dapače iz svoje srednje škole imam potpuno druga iskustva. Njih 5-6 koji su od prvog razreda pušili, prije i poslije škole išli na kavu i cigaretu, dečki koji su u srednjoj probali travu (ja sam ju probala vec sam i fax zavrsila)... Svi su bili "probitacni", zapravo najbolje mi stoji riječ "ku.ceviti", nikakvog nedostatka samopouzdanja nimalo... Stovise, puno vise smo ga pokazivale mi "dobre štreberice". I kad gledam te ljude danas, vecina njih su redom - sutkinje, direktorice u banci, u briselu, diplomati... Mi ostale smo "samo" učiteljice (kako sam jednom lose napisala), "samo" sluzbenice, dobre djelatnice u firmi i sl. A oni koje pamtim da su tada svasta kozumirali "probili" su se jako (ako netko to gleda "uspjehom" u odnosu na "samo uciteljicu i samo sluzbenicu").
Tko zna je li pravilo ili ne (ima li anketa o razini samopouzdanja i konzumaciji tih stvari?), i ne zagovaram "ako zelite da uspiju nek konzumuraju"
Evo, imali smo sad za vikend i takvu situaciju - viroza, ništ posebno. Danas ujutro snubim sina da ostane doma, ali nema šanse - on ima test iz kemije i ne želi to propustiti. I nije htio popustiti. Mislim si da mu valjda nije dovoljno loše da ostane doma. No, bumo vidli... Uostalom, i ja s virozom uredno idem na posao kao i većina drugih (na žalost okoline) pa eto...bit će, bit će, ako ništa, kad naraste temperatura
krivo si shvatila. rečeno je da treba imati puno samopouzdanja odbiti cigaretu, travu, alkohol u društvu gdje većina ili svi to konzumiraju.
ne vjerujem u tinejdžere koji su puni samopouzdanja i silno sigurni u sebe, kakvu su to jednorozi?
svi su tad nesigurni, samo neki se s tim nose tako da se povuku, a neki da naglašavaju neki svoj kul i taf nastup
bubilo, ovo tvoje je zanimljivo, iako ne upadaju svi u takvu sliku
ne bih rekla da pušenje i ostala amo reć rizična, zabranjena ponašanja u tinejdžerstvu vode do ove ili one karijere
ali ima smisla da neki ljudi više traže podražaje, uzbuđenja, skloniji su poduzimanju rizika, pa u tom smislu sa 15 su skloniji radit neke stvari koje su zabranjene (a opet su dovoljno pametni da ne rade baš bilo šta što je zabranjeno, cigareta i trava su relativno nevine u ondosu na npr. sklonost tučnjavama, bandama, kriminalu..), a sa 25 godina traže poslove koji nude više adrenalina, nepredvidivi su, vode ih u inozemstvo itd, i spremni su opet poduzet neke rizike koji ih onda lansiraju dalje. Nekim ljudima je emotivna hrana ono uzbuđenje kad imaš neki rok pa radiš cijelu noć pred taj rok i do zadnjeg trena je napeto hoćeš li uspjeti ili ne.
Netko drugi jednostavno nije sklon ispitivanju granica ni kršenju pravila, nego više voli igrat na sigurno, a što je rizičnije neće ni pokušati.
A neki ljudi se i promijene, jedan period života više igraju na sigurno, a onda se malo odraze od tla, ili obrnuto, zasite se stresa pa se primire.
Ma jesam... Sve se vrti oko samopouzdanja. Al ne znam, ne drzi mi ta teza vodu kao "najcesci uzrok", a cesto se koristi kao jedini. Daleko od toga da kod neke djece ne vrijedi, al ja ne bi njoj pridavala "skoro svu vaznost". Ja to vise vidim kao "tko hoce konzumirat ce, kome se ne svida, nece". Ja sam izlazila od 1. srednje, sa 17. svaki petak, u drustvu istih tih koji su pusili i pili, pa ja nisam. A uopce se ne dozivljavam da sam bila turbo samopouzdana ili da je taj pritisak drustva bio jak. Nisam konzumirala jer mi nista od toga nije bilo fino, ukusno, nije mi se svidao osjecaj. Drugih se razloga ne sjecam.
Opcenito mi se s tim objasnjenjem ta djeca previse gledaju kao netko tko uopce ne misli svojom glavom, mozda neki i ne misle, al ne mislim da svi ili vecina njih to rade samo zato da se svide drugima. Rade to jer se njima svida piti, pusiti...
Slazem se.
Pritisak drustva/okoline sam i sama dozivljavala (tamo negdje u drugom-trecem srednje, doduse) ne u smislu da su me tjerali, nego u smislu da su me toliko puta ponudili cigaretom, da sam prvu probala cisto iz razloga da po milijunti put ne ponovim "Ne, hvala." (ono, sama sebi sam vec bila dosadna).
Eto, u tom smislu se nadam da ce moja imati vise samopouzdanja/dosljednosti nego sto sam imala ja u toj dobi.
ja sam skroz ostala razočarana kad sam vidla profu iz matke da puši u mojem 2 razredu, tolko me pogodilo da nisam je mogla gledat u oči. Inače sam mrzitelj cigareta do srži, moji to znaju.
Upravo tako Adio.
i ima itekako tinejdžera koji odišu samopouzdanjem, baš tu u zgradi imama par klinki i to se ono baš vidi, osjeti u odnosu na ostatk ekipe. Meni je to baš lijepo za vidjet.
I danas kao odrasla zapravo se klonim iskompleksiranih osoba (koliko je to moguće), a volim bit u okruženju onih iz kojih zrači samopouzdanjem, pozitivnom energijom i vedrinom. Takvih sam puno pronašla u svojim trkačkim prijateljima.
a ja se sjećam s kojim mi se razocarenjem u glasu obratila profa iz marksizma nakon što me na kraj 4. srednje vidjela u gradu s cigaretom...i sad se čudim što je nju toliko čudilo
mi stalno tu govorimo o pojedinačnim osobnim iskustvima, a ne o tome što govori struka i znanost
kao, npr. tu:
prijelazno razdoblje između djetinjstva i odraslog doba.[PDF]1 MB
hrcak.srce.hr/file/86646
- Cached
- Similar
Translate this page
by M Kuzman - 2009 - Cited by 1 - Related articles
Marina Kuzman • Adolescencija, adolescenti i zaštita zdravlja. 156. MEDICUS ..... rizični seksualni odnosi te uporaba sredstava ovisnosti. Prerani pubertet u ...
(nisam znala drugačije izvući link)
Posljednje uređivanje od Bubica : 26.09.2016. at 15:31
Bubilo, ne bih baš rekla da su cigarete, trava i alkohol put prema Briselu ali definitvno nisu garancija za propast. I na tragu sam ovoga što ti pišeš, kad spominješ samopouzdanje. Baš ima jedna cura s čijim roditeljima se povremeno družimo..15-godišnjakinja. Ona je idealna u svemu. Odlikašica, prvakinja u svom sportu, ozbiljna, odgovorna, kućanske poslove obavlja bez pogovora..ma mala je zakon. Ali meni tu nešto ne štima. Recimo, našli smo se u jednoj situaciji di je bila nepravedno zakinuta od strane mame i ona ništa nije rekla. Moji bi meni u njenoj situaciji iskopali oči od muke i truda da dođu na svoje ali mala nije ni trepnula a bila je povrijeđena. Baš me zanima kako će sve to ići s njom. Roditelji su joj super ljudi i očito je da su uspjeli u svom naumu da cura bude genijalka u svemu. Nisu ni strogi ni nametljivi ali imaju velike planove za nju. Koje joj uopće ne nameću, nego sve ide svojim normalnim tokom. Ali eto, mene živo zanima kakav će biti slijed događaja. Da li će zauvijek biti tako dobra, odgovorna i najuspješnija i ako to bude tako, onda ću zaključiti da su njeni roditelji našli recept za vrlo uspješan odgoj. Jer ja im stvarno ne nalazim manu. Ni njima ni njoj. Ali ne mogu se oteti dojmu da je sve to tako neprirodno. Ne znam zašto. Možda zato što je mrvicu mlađa od moga sina a ona bi njega mogla odgajati
A kad malo izvrtim film unazad, oni najveći partijaneri danas su vrlo uspješni. Znam i malo ljudi koji nisu izlazili, nisu se opijali, nisu pušili, nisu pušili travu.... (stvarno ih je malo bilo tad, možda 5 %) i samo jedna osoba je završila faks i ima ok posao. Ostali su i dalje povučeni, drže se kuće i ne vole previše družiti. Ali ono vrijeme je bilo ono vrijeme, mi smo djeca rata i mislim da su neke stvari ipak malo drugačije nego sad
Malo je ovo nespretno ispalo, nisam ovu curu htjela prikazati kao osobu s manjkom samopouzdanja, dapače. Htjela sam reći da je se potiče na sve što treba ali meni se čini da je uz svu tu samostalnost i odgovornost, ona premalo svoja a previše roditeljska, razumijete što želim reći? Da bi sa 15 godina dijete ipak trebalo imati svoje želje i potrebe koje nisu baš usko vezane uz roditelje i da bi imalo pravo i da bi se trebalo suprotstaviti onda kad nešto ne želi. Uopće ne mogu biti objektivna po tom pitanju jer moji su svi jakog karaktera, i uvijek sam ih i poticala u tome da iskazuju svoje želje, da se bore za sebe i da budu na kraju-svoji. I ne mogu ni zamisliti da bilo tko od njih bez pogovora sluša sve što im kažem. Ne sviđa mi se to, imala bih osjećaj da ih sputavam, da ih ograničavam i ne dozvoljavam da budu ono što jesuBubilo, ne bih baš rekla da su cigarete, trava i alkohol put prema Briselu ali definitvno nisu garancija za propast. I na tragu sam ovoga što ti pišeš, kad spominješ samopouzdanje. Baš ima jedna cura s čijim roditeljima se povremeno družimo..15-godišnjakinja. Ona je idealna u svemu. Odlikašica, prvakinja u svom sportu, ozbiljna, odgovorna, kućanske poslove obavlja bez pogovora..ma mala je zakon. Ali meni tu nešto ne štima. Recimo, našli smo se u jednoj situaciji di je bila nepravedno zakinuta od strane mame i ona ništa nije rekla. Moji bi meni u njenoj situaciji iskopali oči od muke i truda da dođu na svoje ali mala nije ni trepnula a bila je povrijeđena. Baš me zanima kako će sve to ići s njom. Roditelji su joj super ljudi i očito je da su uspjeli u svom naumu da cura bude genijalka u svemu. Nisu ni strogi ni nametljivi ali imaju velike planove za nju. Koje joj uopće ne nameću, nego sve ide svojim normalnim tokom. Ali eto, mene živo zanima kakav će biti slijed događaja. Da li će zauvijek biti tako dobra, odgovorna i najuspješnija i ako to bude tako, onda ću zaključiti da su njeni roditelji našli recept za vrlo uspješan odgoj. Jer ja im stvarno ne nalazim manu. Ni njima ni njoj. Ali ne mogu se oteti dojmu da je sve to tako neprirodno. Ne znam zašto. Možda zato što je mrvicu mlađa od moga sina a ona bi njega mogla odgajati
Al ti ne mozes znati Trina jel se ta cura suprostavlja svojim roditeljima u njihova 4 zida.
m
Ja baš nisam sigurna da je ova cura tak dvodimenzionalna kako si ju opisala. Tinejdžeri,muški i ženski, nisu uvijek oduševljeni dijeliti svoje doživljaje s roditeljima i njihovim poznanicima. Lako se može dogoditi da se cura ne protivi roditeljima jer zna bolje, odšuti i napravi po svome. Ne pitaj kako znam, po sebi. Naučila sam u srednjoj školi odšutjeti, pokupiti dobre ocjene i ne dolaziti s roditeljima u konflikte, a zauzvrat sam imala prilično veliku slobodu. Dok sam se držala pravila oko stvari koje su roditeljima bile prioritetne, mogla sam višemanje raditi što god sam htjela. Ponekad bih popušila, ali uglavnom mi je bilo ok.
Iz roiteljskih cipela, koja je svrha nekog teškog nadzora ako znaš da će diuete otići na školovanje sa 14 ili 18 godina u drugi grad? Bitno je do tada naučiti ih da se čuvaju, budu odgovorni i brinu sami o sebi.
Pričamo puno s njima, tako su mi rekli.
Iz mog drustva, srednja i osnovna skola, mahom su puno bolje prosli oni koji nisu pusili i pili, ili, ako jesu, to su radili s nekom mjerom. Od ovih sto su puno pili, dobar dio ih i danas puno pije.
Ima i takvih.
Da, nisam htjela implicirati da treba pusit sa 15g da bi se zavrsilo u Briselu. I svida mi se intepretacija od Tang, o ljudima koji zude za podrazajima i rizikom. I nisam htjela tvrdit da postoji cvrsta povezanost izmedu poroka i "zivotnog uspjeha", sto god to bilo, nego mi se cini da se tako na tu djecu gleda crno-bijelo. Ili su prekrasni samopouzdani mladi ljudi koji odisu vedrinom (i valjda bi se svemir urusio da takvi zapale i primirisu pivu) ili su pokleknule ovce koje se valjaju u svojoj bljuvotini. Ono, ima valjda i nesto izmedu, ono neka paleta osobnosti, motiva i razloga, ucestalosti konzumacije i sl.
I mislim da smo u drustvu sa statistikom svaki treci odrasli pusi, puno ih pije, eto - gutamo i tablete, jako licemjerni, ocekujemo da mladost ne bude nasa slika i prilika.
Idem sad vidjeti link od Bubice, istrazivanja su ipak istrazivanja
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 26.09.2016. at 19:35
Identicno kod mene.
A cuj moze bit i teorija od Peterlin a ima i roditelja kiji vole uljepsavat stanje stvari. Nekako mi tesko zamislit da se bas uvijek slaze u svemu.
Da, nisam htjela implicirati da treba pusit sa 15g da bi se zavrsilo u Briselu. I svida mi se intepretacija od Tang, o ljudima koji zude za podrazajima i rizikom. I nisam htjela tvrdit da postoji cvrsta povezanost izmedu poroka i "zivotnog uspjeha", sto god to bilo, nego mi se cini da se tako na tu djecu gleda crno-bijelo. Ili su prekrasni samopouzdani mladi ljudi koji odisu vedrinom (i valjda bi se svemir urusio da takvi zapale i primirisu pivu) ili su pokleknule ovce koje se valjaju u svojoj bljuvotini. Ono, ima valjda i nesto izmedu, ono neka paleta osobnosti, motiva i razloga, ucestalosti konzumacije i sl.
I mislim da smo u drustvu sa statistikom svaki treci odrasli pusi, puno ih pije, eto - gutamo i tablete, jako licemjerni, ocekujemo da mladost ne bude nasa slika i prilika.
Idem sad vidjeti link od Bubice, istrazivanja su ipak istrazivanja
Na ovoj temi se tako nešto sasvim sigurno nije pisalo, samopouzdanje je spomenuto kad je Trina napisala da djeca koja nikad ne probaju cigarete i alkohol, te ne izlaze, imaju problema sa samopouzdanjem, te nemaju socijalne vještine.
Inače, mislim, dapače nebrojeno puta sam se uvjerila, da je nemoguće znati što se događa unutar četiri zida neke obitelji, tako da kakav je zapravo odnos te spomenute djevojke i njenih roditelja teško da može znati netko sa strane.
A možda ona glumi dobru djevojčicu, a iza leđa roditeljima radi po svome.
A možda cura nema primjedbi. Zar teenageri baš MORAJU biti buntovni?
Posljednje uređivanje od Mima : 26.09.2016. at 19:46
Pa i ne moraju Mima. I to sto kazes zapravo stoji.
Ma normalno, uvijek postoji mogućnost da roditelji prešućuju loše stvari ali ne vjerujem. Cura je predobra, preodgovorna, preposlušna, pregenijalna u svemu što radi. S roditeljima ima idealan odnos, čuva mlađeg brata bez pogovora, ustvari mater joj ne mora ni reći nego npr sjedimo svi skupa, mali padne, ona se automatski diže i trči ga dignuti. Zaprlja se, ona ga uzima u wc i ide ga prati. On plače, želi nešto, ona mu ispunjava želju. Ali ono, ko mama. Ni preblago ni prekruto. Ja i mm kad nju vidimo osjećamo se kao da smo odgojili i stvorili životinjice. Pa sam pitala roditelje u čemu je kvaka, ono, KAKO? Oni kažu nikako, ona je takva i točka.
Među mojim nećakinjama je to potpuno uobičajeno ponasšanje, meni ništa čudno, uvijek ima male djece za čuvanje i paženje u familiji, tako da je sasvim normalna situacija da starije cure (a i dečki) paze na njih na npr. obiteljskim feštama.
I u mom okruzenju posve normalno.
Čuvaju i moji. Ali nemaju u sebi onaj osjećaj koji mater ima-da je operu kad se zaprlja, da kad zaplače skaču prije mene itd. Čuvaju kad moraju. Kad ne moraju onda ne.
A možda je ona tada morala, odnosno možda joj je mama rekla da se brine o bratu tako da se oni mogu u miru družiti. Tako moja šogorica delegira svoje cure na tim feštama kad su kod njih, svakoj dodijeli po jedno malo dijete, tako da se roditelji mogu zabavljati. Meni bi iskreno bilo i glupo kad bi ona svojoj kćeri rekla da je zadužena za moju malu
Takva sam ja bila prema mom bratu.
Mame nikad nije bilo, a i kad je bilo ona ljubav i brigu nije znala/ htjela pokazati.
Kasnije je to prema njemu manifestirala kroz novac što i danas radi.
A moj brat je uvijek bio moja "beba" od kad se rodio pa dalje.
Jednom je njegova žena rekla kako on uvijek kad priča o prošlosti govori seka ovo, seka ono. Umjesto mame, seka. Nije joj to bilo jasno. Zapravo je jer je upoznala našu mamu, ali joj je bio neobičan toliki moj angažman.
S moje strane je to bila ljubav.
On je bio dosta mlađi i nezaštićen i ja sam osjećala da ga moram zaštititi, pomoći mu.
To je samo jedna priča o samopouzdanju na temi, ide ovdje i ona druga "treba imat samopouzdanja odbit cigaretu" i sl. Na tu sam se referirala.
Ma naravno da takav moj opis nitko nije napisao, to sam karikirala tezu koja se ovdje provlaci u nekim postovima "nitko normalan i dobar" ne bi pusio i pio s 15, "to rade samo nenormalni i loši". Ne hvataj me sad za svaku riječ, al takav nekakav vrijednosni okvir ja u nekim postovima čitam.
Ja se sa svojih dvoje 16,11 moram boriti oko utvrdivanja tko je najmladjoj mater/otac. Svugdje se guraju i prije nego stignem do nje. Takvi su od pocetka prema njoj zastitnicki nastrojeni. Ima i situacija gdje zamolim da pricuvaju da nesto napravim itd...
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Evo piše i u članku: razlozi i poticaji za pocetak pusenja nisu jednostavni, velika vaznost zelje da budu odrasli i neovisni - imidz koji je izgradila industrija, a nose ga i poznati/njihovi idoli. Najveci utjecaj jest okolina, ali kako vrsnjaci, tako i roditelji, i stariji braca i sestre, te opcenita tolerantnost drustva (odraslih) prema pušenju. Dakle, ima tu svega...
Bas sam jucer s malcem u parkicu vidjela klince od 11-12 godina kako se skrivaju i puse njih 4 jednu cigaretu..
Odmah se sjetim nas, nismo jednom bili bez love i skupljali nečije ugašene čikove po cesti.. Fuj!
A danas, svi mahom zaposleni, zene se, imaju djecu, baš smo dobro ispali!
nakon svega pročitanog, samo ću reći da se užasavam savršenih ljudi
onih bez ijedne mane
ijedne mrlje
ijedne "mrlje" iz puberteta, prošlosti, mladosti etc
meni to ne da nije prirodno nego mi je apsolutno neprirodno
suprotno ljudskim nagonima, impulsima, željom za isprobavanjem, učenjem, spoznavanjem, probijanjem granica
svime...
Pa nitko nije rekao da tinejdžerski pušači u odrasloj dobi postaju kriminalci.
Svašta!
Normalno i očekivano da će izrast u normalne ljude.
Isto kao što je normalno i očekivano da neće sva djeca u toj dobi probat cigaretu ili alkohol što opet znači da su i ta djeca normalna.
Ne znam, ali meni se čini da ovdje pišu različite generacije roditelja pa onima od 25-30 ili tzv ratnoj generaciji, netko se tako tu nazvao, je to eksperimentiranje bilo najnormalnije, a mojoj generaciji cca 50 pa i 50 + to naprosto ne štima zato jer toga u doba naše mladosti nije bilo u tolikoj mjeri.
Za moje srednje škole bilo je sporadičnih slučajeva pušenja, ali nitko se nije drogirao ni pio.
Ne znam ni gdje bi nabavili drogu, ni s kojim novcina.
Što se tiče današnje situacije, evo jednog banalnog primjera:
Vozim se neki dan busom za Lukšiće iz bolnice Sv. Duh i u busu gužva.
Pol starije ekipe, a pol tinejdžera koji urlaju, vješaju se po štangama i svađaju s nekim bakama koje su im pokušale reći da se smire.
Jednom rječju: kaos.
Onda je vozač stao i rekao preko razglasa da ne ide dalje dok se situacija ne smiri.
Ja sam onako za sebe prokomentirala odakle ta djeca, a ljudi oko mene, uglas; pa to su vam gore iz one škole, ma koje škole, pa one gore, nisam znala da gore ima škola, je, je, ima, i to su sve dečki i groooozni su.
Eto, etiketa je tu.
"Ona gore škola i dečki su grozni"
Ja i dalje ne znam koja je to škola, ali ubuduće u bolnicu i iz nje idem pješke.
Opet kažem; banalni primjer, ali ovakvo ponašanje nisam još vidjela.
O rječniku te djece neću ni pisati.
U moje vrijeme gore je bila građevinska škola. Sad ima i privatna gimnazija. Ne znam detalje. Ali nije to bitno - sjećam se ja takvih scena iz busa još iz mojih studentskih dana (kad sam stanovala daleko u Dubravi i vozila se puno gradskim prijevozom do centra, pa imam svakakva ne baš lijepa sjećanja na tramvaj i bus). Ništa novo. Nedostatak opće kulture. Ne volim gradski prijevoz ni danas upravo iz tih razloga - dovoljno je da moram njušiti tuđe neoprane zube i pazuha, bude mi dosta svega.
Škola za montažu instalacija i metalnih konstrukcija. I da, stvarno je jezivo ući u taj bus prije i poslije škole. Vjerojatno ne samo u taj, ali u njemu je baš "koncentracija".
(Inače, pored moje zgrade trenutno je veliko gradilište - ne zatvaram prozore zbog građ.buke, nego zbog nevjerojatne količine najrazličitijih psovki kojima je popraćen svaki pokret svakog radnika.)
Meni su vršnjakinje neki dan zabranile da govorim da imam 50 godina, ali definitivno nisam daleko od tog broja, no u mojoj mladosti i to već u osnovnoj školi je bilo i pušenja i pića, droga nam je istina bila manje dostupna u tim ranim teenagerskim godinama. A na Črnomercu je i u moje vrijeme bila građevinska škola koja je slovila za huligansku. Znalo se da se ne smije niti proći kraj busa koji vozi gore, jer su dečki znali pljuvati sa vrata.
Vršnjački pritisak sigurno nije jedini razlog za početak pušenja u teenagerskoj dobi, ai je svakako jedan od razloga, pa je u tom smislu itekako potrebno imati samopouzdanja i biti "svoj" da se odbije cigareta i alkohol.
Klinci koji puše i piju ne izrastu u kriminalce (ja recimo nisam), niti je to ovdje itko napisao. Ali nisu niti klinci koji ne puše i ne piju nerdovi i čudaci (a to je ovdje napisano).
veliki potpis
A takvi postoje?
Recimo ovaj razlog za početak pušenja je jako zanimljiv te opcenita tolerantnost drustva (odraslih) prema pušenju
Ne zaboravimo k tome da djeca surađuju
Pa naravno! Ne mora se odraslost dokazivati đonom.Recimo ovaj razlog za početak pušenja je jako zanimljiv te opcenita tolerantnost drustva (odraslih) prema pušenju
Ne zaboravimo k tome da djeca surađuju
Moj mlađi sin je neki dan dobio od razrednika pohvalu za savjesnost, a zbog čega - imao je liječnički pregled prije podne, pa je bio u školi na prva dva sata i vratio se na zadnji sat kad je pregled bio gotov. Mene je to iznenadilo (činjenica da u školi to ističu kao pohvalno) jer mi je to normalan način ponašanja. Ne kužim čemu bi sad moje dijete bilo na dobitku ako se ne bi vratilo na taj zadnji sat? Pa lakše je biti u školi nego nadoknaditi novo gradivo doma, sam... I nisam ga prisiljavala, sam je rekao da ide u školu na taj zadnji sat jer obrađuju novo gradivo. Nismo uopće doveli u pitanje nepotreban izostanak. Možda je to rezultat dugogodišnjeg roditeljskog ponašanja - mi očekujemo da ne izostaju, pa je to nekako i njima normalno.
Da li će tako ostati i dalje - ne znam. Ali u školi očito imaju drugačiju sliku, kad su ovo istakli kao izuzetak i pozitivan primjer.
* * *
Inače, daleko od toga da se moja djeca ne bune - i te kako se bune i to s razlogom. Danas ujutro me mlađi sin istjerao iz kuće. Nastava mu počinje u 7:30 a ja sam htjela pospremiti njihove krevete. Istjerao me. S razlogom. To je njihov posao da pospreme, pa kud se ja guram? Najgore što se može dogoditi je da ne stignu, pa kreveti ostanu raskopani do popodne... neš ti problema! Isto me skidaju s dnevnog reda za puno sličnih stvari jer sam sklona brinuti o njima kao da imaju 3 i 4 godine, a ne 16 i 17. Pravo imaju! Bore se za svoju slobodu. Dosadna sam i naporna. Ne trebaju ništ dokazivati s cigaretom i pićem. A s druge strane - ako im se i zalomi štogod takvo, sve u rok službe. Ne bih okom trepnula na izoliranu situaciju, to bi bila prilika za razgovor. Ovako - baš mi i ne daju povoda (jer znaju što mislim).
ovo me podsjetilo na j.
ubijali su ih s tim predavanjima o pubertetu, stalno neka predavanja, te učiteljice, te školske liječnice, psiholozi, pedagozi, te predpubertet, te pubertet, svako malo predavanje il radionica. i tako valjda negdje od 4. razreda.
kaže meni j, to je već bio 6. razred - mama, meni se čini kao da ćemo svi dobiti nekakvu kugu, stalno s tim pubertetom, te psihičke promjene, pa fizičke, pa dlake, pa mutiranje... uplašilo ga skroz na skroz, stvarno kao da će svi od neke teške bolesti oboliti
a malo kasnije, glavno opravdanje za sve mu je bilo - ja sam u pubertetu, šta hoćeš, rekli su nam da je normalno suprostavljanje roditeljima, da smo bezobrazni prema roditeljima, da popustimo u školi i sve u tom stilu.
ja stvarno ne znam kakvim gluparijama pune glavu djeci, sad su i kod m počeli, tek je u trećem razredu, a da su s učiteljicom neki dan razgovarali o pubertetu. nek se manu tog puberteta samo kompliciraju život i nama i djeci.
mama, meni se čini kao da ćemo svi dobiti nekakvu kugu, super ti je J.
Bit će da se zato moj užasava pojma pubertet, ne želi ni čuti za to, a 6. je razred. Kad se doma pokačimo, ultimativni odgovor je 'Ali ja nisam u pubertetu!!!'ovo me podsjetilo na j.
ubijali su ih s tim predavanjima o pubertetu, stalno neka predavanja, te učiteljice, te školske liječnice, psiholozi, pedagozi, te predpubertet, te pubertet, svako malo predavanje il radionica. i tako valjda negdje od 4. razreda.
kaže meni j, to je već bio 6. razred - mama, meni se čini kao da ćemo svi dobiti nekakvu kugu, stalno s tim pubertetom, te psihičke promjene, pa fizičke, pa dlake, pa mutiranje... uplašilo ga skroz na skroz, stvarno kao da će svi od neke teške bolesti oboliti
Da, kad si mlad onda je pubertet svemu kriv, a kad prođeš četrdesetu, onda si klimakterična baba
Stvarno, zasto bi adolescenti bas!!! trebali biti buntovni i stalno u sukobu s roditeljima? Moj je bio sto puta buntovniji s 4. pa i s 8. godina i nikako se ne uklapa u teoriju lako odgojivog djeteta, a eto, sad nekako odrastao, puno zreliji...btw. on je uživao u činjenici da ulazi u pubertet, ponosno pokazivao svaku svoju bubuljicu, glas koji mutira...on je sav zadovoljan sobom
baš i ja htjedoh pitatiA takvi postoje?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom