imamo divljaka u kuci!

[sandraf]

dakle, malo sam ocajna, malo zbunjena, ali uglavnom sam na iglama kad izadjemo van i umijesamo se medju djecu davidove dobi, jer je on - NEMOGUC!

nije ovo pretjerivanje, ozbiljno razmatramo nije li mozda odgoj s "ne po guzi" tretmanom, puno price, puno ljubljenja i "ti sve mozes, ti si najbolji, obozavani..." pristupom - u stvari - pogresan i vodi k anarhiji!

naime, mi smo u fazi (o Boze, stvarno se nadam da je samo faza) kad je sve MOJE!!! (ne moje, nego davidovo, naravno). tudje dude, igracke, kolica, lopta, ruksaci, pa cak i jedan otudjeni, nicemu kriv - sendvich - koji je moj sin oteo iz ruku zbunjenog djeteta i - BACIO NA POD! uz objasnjenje da "decko nece jesti"... :shock: :? :/ :shock: ma znate, da ga je uzeo i stavio u usta, rekla bih - ok, mozda je gladan, ali ovako sam stvarno ostala bez teksta, totalno zbunjena, htjela propast u zemlju, promucala nesto da cu kupiti novi sendvich, zena je odbila s osmjehom i ja sam zgrabila davida za ruku i zbrisala s mjesta zlocina. onda sam vikala na njega i prijetila mu nekih 10 km tijekom voznje, stvarno sam bila izgubila kompas, dobro da se nismo negdje razbili... njegov jedini argument je ostao "... nece decko jesti..."

tko je dosao do kraja ove duge i dosadne price, hvala vam. i sad kraj - mm i ja smo zakljucili da nam fali autoriteta. david je pun samopouzdanja, siguran u sebe, niceg se ne boji, sve je po njegovom i evo nas sad - sad jos misli da je sve njegovo (u smislu vlasnistva) i ne bira sredstva (cupa, otima, vice "... moje, moje....!!"), doslovno mu moramo oteti predmet koji je prisvojio. nikakvi argumenti ne pomazu.

sto da radimo? naglasavam da ne ide u vrtic, cuva ga teta cuvalica, djeca su mu - neprijatelji, ocito. razmisljamo da ga upisemo u vrtic, ali bojimo se da ce tamo biti strasan. (mislili smo ga upisati tek sljedece jeseni).

ima li netko s divljakom u kuci? sto radite? tucete li ih, mozda? ima li netko da opali dijete po guzici, kako klinci reagiraju, moze i na pp, ako vam je zgodnije. bez osude, molim, stvarno ne zanima....

kako stvarate autoritet?

[Nani]

Hm, draga moja, vjerujem da ti nije lako i da si na sto čuda....ne znam baš šta ti reći i koji savjet dati jer sve je to od djeteta do djeteta....netko će poslušati na prvu, nekome ćeš morati reći 100 puta....mi kod Nike prvo pokušamo na lijepo, mirnim tonom.....ako ne ide, a ja (ili MM) 'poludim' i stvarno vidim da neće drugačije, onda zavičem. Nemoj misliti da se ja bez veze deračim po kući i mučim dijete već samo povisim ton i strogim glasom ponovim ono što sam prije govorila...on primijeti razliku kad sam stvarno 'ljuta' i kad glumim da sam ljuta....

[Nani]

Ja bi ga na tvom mjestu upisala u vrtić.....iako možda ni to neće promijeniti stvar ali jedino šta će naučiti je da nije sve njegovo, naučiti će se dijeliti.... iako opet ni to ne znači jer Niko isto van vrtića šta god vidi sve je njegovo....to je valjda suprotno od vrtića jer tamo zna da ništa nije njegovo pa onda vani sve prisvaja...

[sandraf]

pre neki dan sam se totalno izgubila i vristala dobrih 30 sekundi, ali stvarno vristala ko tarzan, mm i david su samo gledali, sledili se, pokupili su se nakon ispada i izasli van i ostavili me na miru....

bili su ko bubice nakon toga, vjerujem da sam izgledala zrela za psihijatriju... ispad sa sendvichem je dosao poslije toga... sad sam na poslu i sretna sam, nitko me ne dira, nitko se ne vjesa po meni, nitko ne zanovijeta, razmisljam da se ni ne vratim doma... 8)

apropos vrtica, ozbiljno razmisljamo o tome, ali ako ga sad stavimo medju djecu... bogme, to je kao da biku pokazes crvenu krpu... zamolit ce nas da ga ispisemo nakon tjedan dana... :/

[ivancica]

Slažem se s Nani.Sin od jedne moje poznanice je isto bio nemoguće dijete.Doslovno divljak.Jadna žena više nije znala šta bi s njim.I onda ga je isto upisala u vrtić.Dijete se promijenilo skroz naskroz,jednom riječju,socijaliziralo.Naučio je dijeliti stvari s drugima,drukčije gledati na djecu,a ne kao na neprijatelje,kako i ti kažeš.Probaj.Uvijek ga možeš ispisati ako ne bude po očekivanom.

[apricot]

apropos vrtica, ozbiljno razmisljamo o tome, ali ako ga sad stavimo medju djecu... bogme, to je kao da biku pokazes crvenu krpu... zamolit ce nas da ga ispisemo nakon tjedan dana... :/

Neće - nije tvoj David jedini koji se tako ponaša.
Tamo rade, ili bi trebale raditi, žene kojima je to struka, koje su se tijekom odgajateljskog staža susretale sa različitim karakterima...
Najgore što ti se može dogoditi je da te poprijeko gledaju, ali i to će s vremenom proći.
Ili neka ga teta čuvalica barem vodi u igraonice.

[Ancica]

sandraf, jako ti je bitna dosljednost, dapace kljucna.

Nemojte ga poceti udarati jer jedino sto ce iz toga, posebno u ovom stadiju, nauciti je da i on kresne nekog kad taj ne radi po njegovoj volji. Pa cete eskalirati problem sa obicnog otimanja u mlacenje.

Sto se tice autoriteta, on mora nauciti da nakon neprimjerenog ponasanja slijede neminovne (i po mogucnosti nelijepe) posljedice - i ovdje je dosljednost kljuc. Takoder morate (a ovo je tesko, barem meni) paziti da posljedice budu primjerene nepozeljnom ponasanju.

Znaci, npr., ako je na igralistu i napravi nesto sto nije prihvatljivo na igralistu onda ga maknes sa igralista. Ako se ruzno ponasa prema tebi onda mu kazes da te takvo ponasanje povrijeduje i da ne zelis biti u njegovom drustvu i ostavis ga na malo (odes u drugu sobu, recimo). I sl.

Jako je vazno da on zna da ti njega volis i uvijek ces ga voljeti ali da ti se ponekad ne svida sto radi. Znaci, on nije uvijek "najbolji, najdrazi, najpametniji". Ponekad uopce nije dobar, ili ti uopce nije drag (sto ne znaci da ga ne volis), ili nije postupio mudro. Vazno je govoriti i o tudim osjecajima, kao i o njegovim (potakni ga da ti rijecima izrazi svoje osjecaje - jeli tuzan, ljut, povrijeden, veseo, saljiv...) i iako se dugo vremena cini da to njima ide kroz jedno uho unutra a drugo van, ipak ces se jednog dana zacuditi kako odjednom tvoje dijete razumije osjecaje drugog.

Recimo, umjesto vikanja nakon epizode sa sendvicem mozda bi bilo bolje da si u stvari razgovarala s njim o njegovom videnju situacije (zasto, npr. on misli da drugi djecak vise nije htio svoj sendvic-mozda on stvarno ima valjani razlog kojeg ti nisi uocila), pa o tome zasto ti mislis da njegovo ponasanje nije bilo opravdano niti primjereno, i kako se slijedeci put on treba ponijeti u slicnoj situaciji. Znam da zvuci prefilozofski ovo sto pisem za dvoipolgodisnjaka al tu ideju prilagodis njegovom rjecniku i mogucnosti razumijevanja. S vremenom, posebno ako se naucite razgovarati po linijama logike i emocija, bit ce bolje. Ja sam uvjerena da djeca vole vise logicko razjasnjavanje od jednostavnih "uputa i naredbi" - na taj nacin se osjecaju i ukljuceni u proces odlucivanja o tome sto je ispravno a sto ne.

Ovo sve pisem iz iskustva :D

E, da. I jos jedna stvar koju sam naucila je da kod ovakvih ispada bitno je prvu paznju posvetiti onome koji je "nastradao" a tek onda onome tko se neprimjereno ponasao. Inace nasom reakcijom, makar je ona i negativna, nagradujemo onog koji je problem.

[apricot]

E, da. I jos jedna stvar koju sam naucila je da kod ovakvih ispada bitno je prvu paznju posvetiti onome koji je "nastradao" a tek onda onome tko se neprimjereno ponasao. Inace nasom reakcijom, makar je ona i negativna, nagradujemo onog koji je problem.

Ovo mi je fantastična informacija!
A nikad se tomu ne bih dosjetila!

[Ancica]

Apricot, i meni je ona bila "prosvijetljenje"

[sandraf]

hvala curama, ancici pogotovo, lijep post, razumljiv.

cak znam i u cemu je nas problem. u nedosljednosti!

ako nesto ruzno napravi, slijedi sankcija, ides u sobu dok ne prestanes njurgati.

on poslusno ode, zatvori vrata, 2 sekunde poslije toga ih otvori i krene: "... maaaajkiiiiiceee, dooooobar saaaaaam, pooooooosttiiii, nisaaaaaam htiiiiiijjeeeeeeoo...." da sad ne nabrajam. cak i ako ga vratimo natrag u sobu, on sazalnim tonom izbori izlazak i to je - to. nemamo dosljednosti.

primijetila sam usto da kad je jedan ljut, drugi nije i onda ga taj drugi tjesi, ljubi, "glupi tata..." i te stvari. pogresno, treba to promijeniti.

puno s njim pricamo, ona voznja u autu je krenula s pitanjem "zasto decko nece jesti", "sto je ucinio", "jesi li gladan", ali je non-stop ponavljao ".... nece jesti..." svaka ruzna situacija kao epilog ima razgovor i trazenje objasnjenje, cak u tolikoj mjeri da se pitam pomaze li razgovor. mozda je vec naucio da ce svaka losa stvar zavrsiti jednostavno - razgovorom, ponekad blagom sankcijom, ponekad bjegom u narucje onog drugog roditelja i gotovo.

moram dobro razmisliti....

[Nani]

primijetila sam usto da kad je jedan ljut, drugi nije i onda ga taj drugi tjesi, ljubi, "glupi tata..." i te stvari. pogresno, treba to promijeniti.

po meni je ovo jedna od gorih stvari koju u tom trenutku možete napraviti....kada se jedan ljuti, a Niko krene drugom onda mu i taj drugi objasni razloge 'ljutnje' i šta se smije, a šta ne....

[sandraf]

po meni je ovo jedna od gorih stvari koju u tom trenutku možete napraviti....kada se jedan ljuti, a Niko krene drugom onda mu i taj drugi objasni razloge 'ljutnje' i šta se smije, a šta ne....

ma nedosljedni smo, definitivno... znala sam to i prije, ali mi je ovaj anicin post otvorio oci, ona je to stavila pod nazivnik kojem ja nisam znala ime.

ali da vi vidite te velike oke puuuune suzica, vlazne, drhtave usnice, smak njegovog malog svijeta jer je tata ljut - e, hebi ga, onda ga ja uzmem i ljubim i okrecem ocima na "glupog tatu"....

kill me!

dogovaramo strategiju mm i ja, moramo zgusnuti obrambene redove i furat se na dosljednost. nema druge. ako ne zelimo da nam dijete ne odrasta bez prijatelja...

[Ancica]

primijetila sam usto da kad je jedan ljut, drugi nije i onda ga taj drugi tjesi, ljubi, "glupi tata..." i te stvari. pogresno, treba to promijeniti.

po meni je ovo jedna od gorih stvari koju u tom trenutku možete napraviti....kada se jedan ljuti, a Niko krene drugom onda mu i taj drugi objasni razloge 'ljutnje' i šta se smije, a šta ne....

Mi isto. Robi redovito, a Petra jos uvijek ponekad, ide drugom roditelju sa zalbom na "ponasanje" prvog, al mi to rjesavamo kao i Nani.

Mislim da im to pomaze u prihvacanju onog sto im se prvotno veli - dode im kao potvrda da ipak onaj koji je to prvi rekao ne lupa gluposti jer, eto, ovaj drugi ga potvrduje. Ako im MM i ja damo kontradiktorne price onda ih samo zbunimo.

A klinci najmanje vole biti zbunjeni.

Mada, ima naravno prilika kada smo kontradiktorni ali nesvjesno. Recimo, MM kaze Robiju da nesto ne smije raditi (jer po njegovom poimanju to nije prihvatljivo) pa onda Robi dode meni i pita mene isto a moje poimanje prihvatljivosti u toj situaciji razlicito pa mu dozvolim (jer neznam da je MM vec rekao svoje). I onda, neminovno, moramo rjesavati tu kontradikciju a rjesenje je obicno jedno od slijedecih:

Ja malo bolje razmislim i uvidim MM-ovo videnje pa se ispricam Robiju jer sam pogrijesila i objasnim da je MM ipak bio u pravu

ili

zajedno uvjerimo mm-a da ipak nije bio u pravu na sto se on isprica i objasni zasto je prvotno rekao to sto je rekao

ili

svi zajedno nademo kompromisno rjesenje.

[Nani]

ali da vi vidite te velike oke puuuune suzica, vlazne, drhtave usnice, smak njegovog malog svijeta jer je tata ljut - e, hebi ga, onda ga ja uzmem i ljubim i okrecem ocima na "glupog tatu"....

ovo je uvijek radila moja mama, ona je bila dobra i padala je na moje 'patničke' suze i cviljenje, i uvijek je tata bio glup i zločest ( i kad je, i kad nije)....kako je bilo na početku tako je ostalo i do dan danas....

[sandraf]

ovo je uvijek radila moja mama, ona je bila dobra i padala je na moje 'patničke' suze i cviljenje, i uvijek je tata bio glup i zločest ( i kad je, i kad nije)....kako je bilo na početku tako je ostalo i do dan danas....

ma daj? a si prosla "divljacku" fazu? ako da, sto su tvoji ucinili?

(djelujes mi normalna i zdrava osoba, zato pitam, a vjerujem da imas i pokojeg prijatelja... )

[Nani]

završilo je puno gore.....imam užasan odnos sa svojim tatom....

[MajaMajica]

[quote="sandraf"]
primijetila sam usto da kad je jedan ljut, drugi nije i onda ga taj drugi tjesi, ljubi, "glupi tata..." i te stvari. pogresno, treba to promijeniti.
quote]
Ja sam čak smrtno ozbiljno zaprijetila našim roditeljima-ne daj Bože da se sažale, komentiraju ili je tješe kad mi poludimo!
To ti je Sandra ključ, nek zna da te sve to pogodilo i da će te izdrežati njegove plačljive poglede i raširene molećive rukice-mamaaaa..

[sandraf]

a da ga malo posaljem k mojima? (zive daleko)

evo, moja je mama jedva docekala moju kuknjavu da naglasi kako "sam ga previse vezala uz sebe i bla-bla-bla..." i da bih se SIGURNO spasila kad bih ga malo prepustila njima na cuvanje. iskreno, DANAS mi se to uopce ne cini kao losa ideja...

danas mi se nish sto bi mi spasilo zivce ne cini kao losa ideja....

idem zvati muza da vidim kako dise...

[sandraf]

muz je protiv.

kaze da nisam normalna i da bih umrla od tuge cim bih se naspavala. a da se njemu nikako ne bi dalo OPET putovati 150 km tamo i natrag...

[Nani]

pametan čovjek....
danas lijepo sjedni s mužem i u detalje razradi taktiku....i sve će se doći na sebe....razmislite o vrtiću....

[Ancica]

Samo se vi usredotocite na vas troje - ne trebaju vam petljanja sa strane sada. David najvise treba vas i vase vodstvo u ovom trenutku.

Znam da je tesko al bit ce bolje. Stvarno. Probajte se opustit i napravit plan akcije hladnih glava.

[mamma san]

Ajme Ančice kako si lijepo napisala....

Kod nas doma, moji roditelji uvijek su bili dosljedni...nikad se niti jedan nije pobunio protiv mjere ili stava onog drugog (pa makar imao i protiv. ostalo su rješavali van našeg vidokruga). Ali bojim se da moram kontrolirati svojeg muža, koji je "bolestan" na Lovru... :/ Ajme, što će mu (a i meni) činiti.... :/

No, isto definitivno podržavam VRTIĆ. Djete se mora socijalizirati...možda je to i problem sa Davidom...a da ga pošaljete baki i dedi (na oporavak)...mislim da ćete dobiti čudovište doma ... (nema odgojnih baka i deda. Bake i dede su razmazilice....čak i oni koji su bili jako strogi sa nama kad smo bili mali...)..

[Oriana]

upisi ga u vrtic, Luka je bio takav a sad je ko mravac - ne cujes ga ni ne vidis
cak tete kazu da je nekako premiran
bojim se da ne pokaze zube

[mama_jos_malo]

Draga Forumašice,
nisam od ljudi koji dijele savjete, ali ću rado reći svoje mišljenje, ako ga netko traži-tome služe forumi

Problem vidim u nedostatku autoriteta. Najgore što možete i ti i suprug napraviti je da nakon konflikta s djetetom, onaj drugi biva "loš policajac". Možda to iz perspektive dvoipolgodišnjaka nije neki bad, ali kad bude imao 18 i kad bude htio ključeve od auta, džeparac koji nije primjeren, izlet s ekipom koja puši travu, bančenje do zore, a da ne znate gdje je... Onda?
Mislim da trebate, kako i sama kažeš, biti ustrajni i dosljedni. Jer ga volite, jer vam je stalo, jer ga odgajate.
Iz današnje perspektive rečenica: "Suzama se ništa ne postiže" (čula sam je od roditelja milijun puta) izglede posve drukčije. Kad sam htjela ovo ili ono ronila sam krokodilske suze (ah mali šarmantni glumci, kako znaju gdjesmo tanki...) Danas sam zahvalna za takav odgoj, jer u životu se doista suzama ništa ne postiže, a razgovorom i objašnjavenjem svoga stava puno...
I sama znaš: Djeca uče oponašanjem.
Glede vrtića: Djeca se socijaliziraju, druže, igraju, potiču na kretivnost i uče naći "svoje mjesto pod suncem", ali odgajaju ga ipak, u prvom redu, Roditelji.
Svašta sam tu nadrobila... možda i koju pametnu
Sretno!

P.S.
Mislim da si super roditelj, jer si osvijetila vlastitu pogrešku i želiš se korigirati. Ma, suuuuuper!

[sandraf]

mama jos malo, stvarno mi je drago da si digla ovaj topic i dala savjet. topic je i otvoren u cilju davanja komentara, savjeta, misljenja... i drago mi je da ljude potakne da stisnu "replay" i napisu sto misle.

pa kad vec odgovaram - da se pohvalim :D. u protekla dva tjedna mi smo "razradili taktiku" i trudimo se biti dosljedni. nema vise - jedan dobar, drugi los. uskladjujemo ponasanje. sto ce iz toga ispasti - vidjet cemo.

iskreno, trenutno smo u fazi "djeda mraza" i dragi nam djedic puno pomaze u usmjeravanju davidova ponasanja. sto god napravi, dobro ili lose, prati djed mraz kojeg smo zamolili za poklone i koji ce doci ako on bude dobar. vjerujte da pali. imam razradjen sistem da kad je mali njurgav kazem - ako se ne smiris, odmah cu nazvat djeda mraza i otkazat poklone. obozavam djeda mraza... morat cu ga zadrzati i nakon bozica... mozda do uskrsa, onda cu prec na uskrsnog zeca...

kad se priblizavamo drugoj djeci, obavezno (jos uvijek jako dobro pamtim onaj dogadjaj sa sendvicem) ga upozorimo da bude pristojan i da ne uzima tudje stvari. nekad se zaleti, ali u pravilu pita smije li, nudi svoj romobil, tako da mi se njegovo ponasanje vani sada cak jako svidja.

eto, to je epilog jedne faze. jos je jedna iz nas. nadam se. do sljedece vas srdacno pozdravljam i zahvaljujem svim na odgovorima .

[Nani]

To je samo jedna od faza s kojom se treba znati nositi.....nisam ni sumnjala da nećeš uspjeti izaći na kraj s njim....činiš mi se super mamuška!!!A i tatuška naravno!!! pusa Davidu