Zanimljivosti za klince - Rijeka i okolica

[tatek]

Negdje je bio topik ovakvog naslova, no izgleda da ga je progutalo neko ciscenje, nisam ga uspio naci ...

Bio sam prekjucer u rijeckoj okolici i posjetio grad Bakar, vrh Svib iznad Meje i lijepu brdsku dolinu Satnicko pored Hreljina, a sva tri mjesta su zgodna za klince.

U Bakru, gradu u kojem ne postoji ni turisticki ured niti turisticka zajednica, ima puno lijepih starih kuca, uskih ulicica i stubista, uredjena riva, bazen sa izvorom usred rive, stara kula povrh grada i 4 stara topa oko nje, mnostvo macaka (najvise bijelih) ... ima i dva djecja igralista, ljepse iza poste te losije na suprotnoj strani gradica. Nije za zanemariti niti mnostvo brodica u brodogradilistu, ogromne dizalice u luci te neke cudne cjevcuge na obali, vjerojatno zaostatak iz doba koksare.

A dodatna zanimljivost je "svemirska" cestovna petlja koja izgleda kao betonska kruna ponad grada i ne doprinos bas slikovitosti mjesta, no Bakar je vec i do sada bio u sjeni industrije, a zanemaren od turista. :/

Brdo Svib je lako dostupno od z.st. Meja za 45 min hoda po markiranoj stazi. Zbog sada bujne vegetacije mozda trenutno nije najzgodniji za izlet sa klincima (ima probijanja kroz gustu travu i grmlje), no za jesenski ili zimski izlet je super. POgled sa vrha je odlican na sve strane, od Rijeke i Ucke do Velebita i Losinja. A za ljubitelje ostaloga ima i poneki stari bunker uokolo ...
Slicna su i jos mozda lakse dostupna brda Trebestion i Matusajna (dostupni od ceste Jelenje-Meja, malo iznad gostionice Bajta).

Do livade Satnicko se dodje cestom iz Hreljina, odvojak s putokazom Tuhobic iz centra sela, od tamo ima 5 km uske asfaltirane ceste uzbrdo do veliek livade sa zidanom pozornicom (!?!) i dosta mjesta za rostiljanje i zabavu svake vrste ... siguran sam da je to pravo mjesto za odmor za ljetne zege.

[tatek]

Ima i fotki sa izleta: http://public.fotki.com/vanja7/izlet...akar-vrh-svib/

[choko]

Ah ,kako taj Bakar nisam nikad vidjela na taj nacin?!

[tatek]

Ah ,kako taj Bakar nisam nikad vidjela na taj nacin?!

Meni je Bakar fascinantno mjesto bas zbog te ljepote ukalupljene u taj nesretni industrijski okvir tvornica, dimnjaka, luke i autoputa. Bio bi puno ljepsi da nije tuga, siguran sam da bi turisti napunili njegove ulicice, bio bi ulickan i prepun kafica i standova sa suvenirima ... no, ovako ga je ta njegova ljustura sacuvala od "turistizacije" i mislim da je on puno izvorniji od mnogih drugih mjesta.

A oni koji me znaju (ili su barem gledali redovno moje fotke), primjetili su da preferiram izvornu ljepotu ispred ulickane, a i da smatram da industrijski okolis uz svu svoju rugobu nudi i neke pomalo pomaknute fascinantne prizore (necu reci lijepe jer to nisu, ali fascinantni na neki negrozan nacin jesu).

Rijecanke i ostali iz okolice, ja vas molim za pokoji dodatak ovoj temi ... zbilja nije red da jedan purger hvali vas grad i okolicu, a vi nista.

BTW, upravo u suradnji sa jednim rijeckim planinarom dovrsavam clanak o manje poznatim brdima i mjestima rijecke okolice (potez Rijeka-Cavle-Hreljin) pa je taj posjet Bakru i brdu Svib imao uz moje cisto zadovoljstvo namjenu i prikupljanja gradje za clanak. Clanak ce biti objavljen u jednom od jesenskih brojeva casopisa "Hrvatski planinar", glasila Hrvatskog planinarskog saveza, najvjerojatnije kao tema broja. Ako nekoga to zanima, mogu mu poslati clanak mailom (naravno, teziste je na planinarskim informacijama, no ima i drugih).

[choko]

Inace nisam iz Rijeke .U Rijeci zivim 8 godina ...Bakar mi se nikad nije svidio ,a ni sama ne znam tocno zasto.
Moza jer su mi zime u Bakru bile uzasne.Ko u akvariju...a mozda je i sam razlogo dlaska u Bakar bio neuveseljavajuci.Ko zna.
Prvi put kad sam usla u Bakar mi se sve cinilo slatko...ali iskreno i nisam ga puno "istrazivala"
Kad idemo na more vidim da dosta turista skrece za Bakar ...i sam izgled od gore privlaci ...a stvarno je u prolazu...s jedne strane udes prosetas ,pogledas ,odmoris i nastavis put a da nisi izgubio na "trazenje" cesta i cestica do grada.
Ajme da se jos malo raspisem dosla bi do toga da je to odlican ,predivan i neznamstajosne grad

[Winnie The Pooh]

Ah ,kako taj Bakar nisam nikad vidjela na taj nacin?!

Zato što mi ono što imamo uzimamo zdravo za gotovo, nažalost!
Tatek, hvala što si nam "približio" Bakar!

[ovca_i_janjad]

Meni je Bakar predivan, oduvijek. I počelo je njegovo ponovno naseljavanje.

[flower]

i ja spadam u ljubitelje Bakra...svaki dan ga gledam, i cesto zamisljam kako je moralo biti romanticno kad su u njega uplovljavali brodovi u ono davno vrijeme prije industrije

i inace mi je prekrasno otkrivati grad - pronalaziti u njemu ljepotu koja nije komercijalizirana, setati.

inace moj otac (onaj isti nonic od D ) je u doba mojeg djetinstva markirao cijelu Rijecku transverzalu - tako da sam s njim iskusila sve ovo sto pises, probijanje kroz grmlje i otkrivanje nekih novih puteva, a tek pogleda
lijep je ovaj nas kraj

[Bubica]

mmmm...nostalgija me hvata

[Sun]

i ja volim Bakar, često odem tamo prošetati

Flo kako ti zavidim na ovom iskustvu s nonićem

[iraz]

Cijeli život prolazim iznad Bakra i uvijek smo pričali kako bi bilo da je to neki sređeni turistički gradić, a tamo je stajala koksara...Prvi put sam prošla kroz njega kad se urušila magistrala pa se nije moglo proć..To mi je ostalo skroz u nekom čudnom sjećanju jer sam ga vidjela iz skroz drugog kuta i prolazila ispod raznih cijevi od koksare. Baš tužno al nikad se tamo nije niš događalo. Sad sam nedavno bila za maškare, maškarani rally Pariz Bakar i tad ima nešto ljudi, te se prvi put prošetala do katedrale. Predivno je po onim uskim uličicama!!

[Goge]

Meni je Bakar oduvijek bio predivan. Stari grad je prekrasan i super je to što ga možeš uživati u njegovoj ljepoti šetajući njime i gledajući ga sa glavne ceste.
http://www.roberto-stepic.com/Links/Pejzazi/bakar.htm
Bakarski zaljev je fascinantan u svojoj ljepoti, ima formu fjorda. A ljudi najčešće projure niti ne primjećujući njegovu ljepotu.

[choko]

Ocito ja nema "oko" za taj grad
Ma iskreno ja sam sudila prema nekim drugim stvarima.Puno vremena sam provela tamo,ali nikad na nacin da sam razgledavala ljepote,onak samo povrsno.

[jabaresi]

Ja živim blizu Bakra ali iskreno gledajući one slike tek svatila da je lijep i da se ima šta vidit a zaista sramota :? nikad nisam otišla ,izgubit jedno popodne prošetat ali mogla bi dobra ideja tatek

[jabaresi]

A da dodam ima još malih mjestašca gdje se može svašta vidit

[jabaresi]

Tatek ako voliš mala mjestašca možda ti se i ovo svidi

http://ineco.posluh.hr/pgz/kraljevica/default.htm

[traktorka]

Mi smo prošlo ljeto bili u uvali Ošro i bilo nam je super,da nema pogleda na rafineriju mislila bih da smo na nekom čudnovatom mjestu (priroda je mrak) .
Zatim smo otišli i jedan dan do Bakra-mjesto je zaista bez TZ i valjda je jedino na našoj obali,riva je jako lijepa i uređena,osjeti se neki mir u tom gradiću,kao da vrijeme polakše ide....
Sjećam se da je Roko skoro pao u nesvjest od sreće kad je vidio one ogromne dizalice.

Uglavnom,malo,neobično mjesto koje zbog industrije nije propupalo na klasičan primorski način !

[jabaresi]

Je slažem se u potpunosti

[choko]

evo danas prolazili iznad Bakra bacim pogled i shvatim da sam u nekim stvarima brzopleta.Stvarno kad se gleda ima svoje posebnosti.
Bas me moj muz pitao koliko ja ustvari znam Bakar i koliko sam ga obilazila...
Samo rivu ...a tu se nasla komentirati.
Odlucila sam da ubrzo prosetamo Bakrom da i ja vidim to sve.

[mami]

Što se Rijeke i okolice tiče mi smo se nedavno za vrijeme boravka u Opatiji odvezli na vrh Učke, Vojak. To nam je drugi, ovaj put uspješan pokušaj jer je jedanput u ožujku cesta bila zatvorena zbog snijega.
Cesta je zapravo otvorena samo za službena vozila, ali rendžerica u parku prirode je rekla da još nije čula da su nekom naplatili kaznu. Dosta je uska, ali može se pristojno dovesti gore.
Na samom vrhu (nešto dalje od kompleksa radara i antena) je kula s jednim od najljepših pogleda na Jadranu, unutra je mali lijepo uređeni muzej, u blizini pasu ovčice, simpatično.
Istina je da se nismo popeli već dovezli, ali bar imamo dobra opravdanja.

[Kristina30]

Slučajno sam tu i ne mogu, a da se ne pohvalim
Ja sam do svoje 4. god. živjela u Bakru i kupala se na plaži gdje su poslije napravili Koksaru :/
Bilo je prekrasno, imam par slikica, žalić, šljunak, barke....

[tatek]

U casopisu "Hrvatski planinar", broj 12/07 objavljen je clanak pod naslovom "Manje poznata brda rijeckog zaledja" kojeg sam napisao u suradnji sa rijeckim planinarom Jadrankom Popovicem. U clanku detaljno opisujemo vrhove na potezu od Rjecine pa do Hreljina uz puno podataka, prijedloga za izlete, fotki, profila puta i karata. KOga to zanima nek potrazi taj broj casopisa u nekoj knjiznici, a ja cu vam sad ovdje iskopirati tekstualni dio i nadam se da ce vam to dati koju ideju za neki zgodan obiteljski izlet.

-------------
Manje poznata brda riječkog zaleđa

Uvod

Kroz razgovore sa zagrebačkim planinarima više puta sam imao prilike čuti riječi tipa «Blago Riječanima, oni imaju nadohvat ruke i Učku i Obruč i Risnjak sa ostatkom Gorskog Kotara, a ni Kapela i Velebit nisu tako daleko!». Istina, niti jedno drugo veće urbano središte u Hrvatskoj (sa izuzetkom donekle Splita) nema tako lijep izbor mogućih planinarskih odredišta kao Rijeka. Međutim, uz sve te diljem Hrvatske poznate planine koje su, rekao bih, zaista dobro posjećene, u blizini Rijeke se nalaze i neka druga planinarima zanimljiva mjesta koja su nepravedno zapostavljena. Vidici sa tih brda se možda ne mogu mjeriti sa onima s Učke ili Risnjaka niti se njihove zanimljivosti mogu mjeriti recimo sa onima Bijelih ili Samarskih Stijena ili pak impozantnošću Mudne Doli, no ta brda pružaju zaista raznovrsne užitke i to uz ne previše muke, kao stvoreno za kratki jesenski ili zimski izlet ili pak nešto dužu obiteljsku šetnju.

Riječ je o području koje se prostire između grada Rijeke, planinske skupine Obruča, te planina Gorskog Kotara – Tuhobića, Medviđaka, Kobiljaka, Zagradskog vrha ... To područje presijecaju mnoge komunikacijske linije - željeznička pruga Zagreb-Rijeka, siječe ga i cesta Gornje Jelenje-Križišće-Kraljevica kojom mnogi kreću prema otocima Krku, Cresu i Lošinju te novi plinovod, koji je na mnogim mjestima presijekao ceste i pješačke staze.

I što to tamo ima tako posebno, reći će netko?

A ja ću reći: sjetite se samo onih prekrasnih pogleda prilikom spuštanja vlakom prema Rijeci, od Učke i Istre preko otoka i na drugu stranu prema Obruču, ogromnih travnatih ponikvi, ali i stjenovitih padina. Ali to nije sve – ima tamo i starih bunkera, zanimljivo trasiranih vojnih puteva, ruševina starih gradova ... a sve to nadohvat ruke. Na žalost, sva ta raznolikost nije gotovo nikako obrađena u planinarskoj literaturi i kartama. O vrhovima Kičerini, Trebestionu, Matusajni, Lukovišću, Svibu, Ljubibelju može se u «Planinama Hrvatske» dr. Poljaka pronaći samo kratka crtica, u «Hrvatskom planinaru» u svih 99 godina izdavanja o njima nije objavljen ni najkraći članak, a to područje ne pokriva ni jedna detaljnija planinarska karta (uz izuzetak karte Gorskog Kotara u izdanju Planinske založbe Slovenije, koja je uz mjerilo 1:100 000 ipak premalo detaljna). Na sreću, riječki planinari su to područje kvalitetno opremili markacijama, no i sav taj trud ne može doći do izražaja kad širem planinarskom krugu nije poznato gdje počinju markacije, kuda vode, koje su udaljenosti, gdje se okrijepiti ... Namjera ovog članka je približiti to podučje vama, čitateljima HP-a, i dati vam upravo te informacije kako biste sami krenuli u otkrivanje tog lijepog područja.

Opaska: u spomenuto područje se ubraja i kotlina Rječine, međutim markirana staza uzduž njenog korita je ipak već opisana u Hrvatskom Planinaru (br. 2/2004) te u ovom članku neće biti obrađena.


Markirani vrhovi i njihovi pristupi

Vrhove bismo mogli svrstati u tri grupe:
1. Sv. Katarina-Veli vrh-Luban
2. Seniorski planinarski put
3. Vrhovi iznad želj. pruge Škrljevo-Meja

Svi putevi opisani u ovom poglavlju su markirani (osim gdje je izričito navedeno da se radi o nemarkiranom putu). Markacije su kvalitetno postavljene (a raskršća su često, iako ne uvijek, opremljena natpisima o smjeroviam staza) te pažljivom planinaru orijentacija neće biti velik problem. Vrijedi ipak napomenuti da se većinom spomenutih staza ne hoda često tako da su u doba vegetacije povremeno teže uočljive, a zbog čestih križanja sa nemarkiranim stazama nije na odmet i malo više opreza pri praćenju markacija.

Jedina loša vijest je upućena ljubiteljima planinarskih žigova: niti jedan od spomenutih vrhova nije opremljen žigom.


1. Sv. Katarina-Veli vrh-Luban

Vrhovi: VELI VRH (432 m) N45 21 43.1 E14 26 19.2
PLEŠ (499 m) N45 22 34.1 E14 25 45.3

Iz gradskog naselja Brašćine (između Kozale i Drenove), na okretištu autobusa, cestom na istok kraj trafostanice Katarina do kapelice pa lijevo na greben Sv. Katarine gdje
je križanje. Lijevo prema Velom vrhu, a ravno je spust prema mostu na Rječini kraj Pašca. Građena staza vodi grebenom uz mnogobrojne bunkere najprije borovom šumom pa po otvorenom sa lijepim pogledom prema Grobniku i grobničkim alpama.

Na Velom vrhu je obnovljena kapelica, a sa vrha se vidi Rječina sa umjetnim jezerom Valići te grobničke alpe i područje Snježnika. Na sjevernoj strani vrha je stijena sa penjalištem za alpiniste.

Od Velog vrha spuštamo se prema naselju Lokva. Na podnožju je križanje na kome se lijevo može doći do streljane u Drenovi (gradski autobus). Put vodi ravno do Lokva onda desno preko glavne ceste («petrolejske ceste») i opet desno uz brdo uskom asfaltnom cestom do spomenika (lijevo na proširenju ceste) te ulazi u borovu šumu i dolazi do lovačke kuće. Ispred nje se ide lijevo uz ogradu stazom koja se uspinje na greben Lubana. Na mjestu prolaska ispod dalekovoda je vidikovac sa pogledom na Rječinu i grobničke alpe, a malo dalje se stazom dolazi do najvišeg vrha Lubana, Pleš, koji nije označen. Dalje se ide kroz nisku šumu do asfaltne ceste Saršoni-Trnovica i po njoj lijevo do mjesta Saršoni (prigradski autobus).


Osnovni parametri puta: Daljinar:
Dužina puta: 10 km Brašćine-Veli vrh 1:10
Vrijeme hoda: 3:05 Veli vrh-Lokva 00:25
Najniža točka: Brašćine (200 m) Lokva-Pleš 00:30
Najviša točka: Pleš (499 m) Pleš-Saršoni 1:00

Daljinar:
Veli vrh-Drenova 0:40
Veli vrh-Pašac 1:00


2. Seniorski planinarski put

Vrhovi: SUHI VRH (547 m) N45 21 58.1 E14 31 10.3
KIČERINA (oko 470 m) N45 21 01.1 E14 32 11.1

Put je ime dobio po sekciji «seniora» PD Platak Rijeka koji su stazu trasirali i markirali. Kao polazište možemo uzeti mjesto Cernik (prigradski autobus) u koga se dolazi iz centra Čavli prema industrijskoj zoni. Nakon prelaska nadvožnjaka preko autoceste (ulaz u Cernik) lijevo se odvaja asfaltna cesta (vide se markacije) po kojoj treba do izlaza iz mjesta gdje se nastavlja kolski put pa staza preko imanja Glogov (0:50 od Cernika) te usponom na makadamsku cestu i njome desno do pred kamenolom Drenovi vrh gdje se markacija sa ceste odvaja desno do Suhog vrha.

Suhi vrh je dominantan na istočnom rubu Grobničkog polja. Vršni dio je gol pa je sa njega veoma lijep pogled na Učku, grobničke alpe, potez Jelenc-Risnjak-Viševica-Tuhobić, Velebit kao i na otoke Lošinj, Krk, Cres.

Sa Suhog vrha nazad do makadamske ceste i onda kratko desno do kamenoloma pa lijevo tzv. «čarobnom stazom» do vidikovca Kičerina. “Čarobna staza” je lijepa građena mulatjera iz ratnog doba koja vijuga između stijena i šumskih oaza po grebenu između Suhog vrha i Kičerine sa povremenim lijepim vidicima, ispočetka prema Kamenjaku, masivu Obruča i Gorskom Kotaru, a kasnije prema moru.

Vidikovac Kičerina je istočni završetak grebena sa koga je pogled sličan kao i sa Suhog vrha s time da se bolje vide otoci i industrijska zona, a osobito je lijep pogled na velike ponikve Velo polje i Malo polje, sa selom Ponikve na njihovom rubu, koje se nalaze 400 visinskih metara ispod vrha.

Sa Kičerine staza ide preko bunkera oštrim silazom do zaseoka Plosna pa, nakon dolaska na asfaltnu cestu, njome desno pored kamenoloma oko 4 km do mjesta Škrljevo (prigradski autobus).

Iz sela Plosna moguće je napraviti kružni izlet popevši se najprije markiranom stazom na Kičerinu, zatim nastaviti “Čarobnom stazom” prema Suhom vrhu te se pri dolasku na šumsku cestu spustiti desno (sjeveroistočno) u dno udoline (vidljivo sa ceste, udaljeno manje od 100 metara). Dnom udoline vijuga vidljiva nemarkirana staza kojom se za cca 45 minuta hoda dolazi kroz šumu i poneku manju livadu nazad do Plosne. Usput ima mnogo križanja sa stazama no treba se stalno držati dna udoline (koja se kasnije širi) i najugaženije staze i neće biti problema sa orijentacijom.

Osnovni parametri puta: Daljinar:
Dužina puta: 8,9 km Cernik-Suhi vrh 2:05
Vrijeme hoda: 3:30 Suhi vrh-Kičerina 1:00
Najniža točka: Plosna (263 m) Kičerina-Plosna 0:25
Najviša točka: Suhi vrh (547 m)


3. Vrhovi iznad želj. pruge Škrljevo-Meja

Vrhovi: SVIB (613 m) N45 19 07.7 E14 35 08.4
LJUBIBELJ 705 m) N45 19 06.3 E14 35 55.8
TREBESTION (542 m) N45 20 05.5 E14 33 57.2
MATUSAJNA (610 m) N45 20 00.5 E14 34 27.3
V. LUKOVIŠĆE (656 m) N45 20 22.0 E14 34 41.9

Usponi na te vrhove počinju u mjestima Škrljevo (od želj. stanice), Krasica
(od trafostanice Meline) i od želj. stanice Meja, ali se mogu skratiti ako se autom
«digne» do lokacije koju nazivamo Sokolićev dvor. Sokolićev dvor je lokacija ispod ceste Oštrovica-Crikvenica na mjestu gdje cesta radi oštri desni zavoj, gledano iz pravca Crikvenice (s lijeve strane je proširenje). Udaljen je oko 4,8 km od križanja u Meji, odnosno 2,8 km od izlaza na naplatnim kućicama na Oštrovici (nedaleko je križanje sa trasom novog plinovoda).

Do želj. stanice Meja dođe se tako da se od križanja u Meji ide prema Zagrebu. Kad se prođe gostiona «Bajta» i dugački lijevi zavoj, oštro desno se uz brdo odvaja neoznačena uska asfaltna cesta koja završava ispred želj. stanice.

Ovdje je puno markiranih staza, a biti će spomenute samo one koje su u funkciji kružnih planinarskih tura. Predlažemo sljedeće ture:

a) ž.st. Meja-Ljubibelj-Svib-ž.st. Meja
b) Sokolićev dvor-Ljubibelj-Svib-Sokolićev dvor
c) Sokolićev dvor-Trebestion-V. Lukovišće-Matusajna-Sokolićev dvor

a) ž.st. Meja-Ljubibelj-Svib-ž.st. Meja

Uz zgradu ž.st. Meja pa desno iza nje građenim putem do križanja na kome treba lijevom stazom (desni put nastavlja prema Ljubibelju dužim putem i Tuhobiću preko Satničkog) kroz nisku šumu do pod sam vršni dio Ljubibelja gdje se spaja sa dužim putem (mulatjerom).

Ljubibelj je izduženi goli greben sa dobrim pogledom, posebno prema potezu Tuhobić-Bitoraj-Viševica-Medveđak.

Malo prije vrha odvaja se staza za Svib koja izlazi na markiranu mulatjeru ispod samog Sviba te njome lijevo (desno se ide za Sokolićev dvor) za par minuta se spaja sa markacijom koja s lijeva dolazi sa ž.st. Meja i za desetak minuta smo na Svibu. Povratak istim putem do križanja pa stazom ravno dolje (uz ostatke bunkera sa nevjerojatnim količinama betonskog željeza u sebi) do ž.st. Meja.

Svib je kamena glavica sa pogledom otvorenim na sve strane. Vide se otoci, Učka, grobničke alpe, masiv Snježnika i Risnjaka, Bitoraj-Viševica, Medveđak, sjeverni Velebit ...

Osnovni parametri puta: Daljinar:
Dužina puta: 6 km ž.s. Meja-Svib 0:40
Vrijeme hoda: 2:25 ž.s. Meja-Ljubibelj 1:00
Najniža točka: ž.s. Meja (449 m) Krasica-Svib 1:30
Najviša točka: Ljubibelj (705 m)


b) Sokolićev dvor-Ljubibelj-Svib-Sokolićev dvor

Druga varijanta za obilazak Ljubibelja i Sviba je da se krene od Sokolićevog dvora ravno iznad njega (lijevo ide markacija za Stipanju i dalje za Škrljevo ili Kamenjak) pa preko ceste Oštrovica-Crikvenica do makadamske ceste na kojoj se spaja sa markacijama koje lijevo idu za Stipanju a desno kroz Koritnjak prema Ljubibelju. Dalje cestom desno 1 km gdje ju napuštamo i idemo desno kolskim putem, a kasnije mulatjerom do pod vrh gdje se spaja sa markacijom od ž.st. Meja. Od Ljubibelja do Sviba po opisu iz a).

Sa Sviba do Sokolićevog dvora može se po dvije staze. Prvom se treba vratiti do križanja za Ljubibelj i tu nastaviti ravno mulatjerom do podnožja Sviba gdje se spaja sa stazom (mulatjerom) koja dolazi serpentinama direktno sa vrha. Staza ide dalje šumskom cestom koja izlazi na cestu Oštrovica-Crikvenica (proširenje na kome se može parkirati), prelazi cestu i spušta se kolskim putem do križanja gdje se ravno niz brdo može do Krasice, a desno uz brdo do Sokolićeva dvora. Ovaj dio puta je možda bolje ići cestom jer se ne gubi na visini.

Osnovni parametri puta: Daljinar:
Dužina puta: 7,7 km Sokolićev dvor-Svib 0:45
Vrijeme hoda: 2:40 Sokolićev dvor-Ljubibelj 1:10
Najniža točka: Sokolićev dvor (497 m)
Najviša točka: Ljubibelj (705 m)


c) Sokolićev dvor-Trebestion-V. Lukovišće-Matusajna-Sokolićev dvor

Kratko niz brdo kolskim putem u pravcu Krasice do križanja na kome se ide desno
tzv. «panoramskim putem» (put nudi lijepe poglede prema moru, a usput se nalazi i dobro očuvani bunker) do travnatog prijevoja na kome je križanje: lijevo Trebestion, desno Matusajna, a ravno V. Lukovišće i Škrljevo. Tu lijevo i za oko pet minuta smo na Trebestionu.

Trebestion je kameniti vrh sa pogledom otvorenim na sve strane. Pogled je sličan
kao i sa Sviba.

Sa Trebestiona nazad do križanja pa lijevo po stazi koja brzo dolazi do šumske ceste na kojoj je križanje lijevo za Škrljevo, desno za V. Lukovišće. Cestom desno oko 250 m do novog križanja gdje treba lijevo kolskim putem prema V. Lukovišću. Put radi polukrug i prolazi sjevernom padinom M. Lukovišća te dolazi na travnato sedlo od koga se lijevo, grebenom penje na sam vrh.

V. Lukovišće je pretežno šumovit vrh osim prema sjeveru gdje se vidi prema autocesti te Tuhobiću i susjednim vrhovima.

Sa V. Lukovišća strmo niz brdo pa kasnije položitje do šumske ceste gdje je novo križanje: lijevo se kraj Gospodskog dolca može doći do Sokolićeva dvora (markacija jedno vrijeme ide cestom, a nakon silaska sa ceste staza je dosta zarasla i markacije lošije), desno možemo do križanja za Škrljevo, a ravno preko ceste mulatjerom dolazimo do pod sam vršni dio Matusajne i kratkim usponom kroz stijene do vrha.

Matusajna je stjenoviti greben sa dosta dobrim pogledom (slično kao i Trebestion), a lijep je pogled na grobničke Alpe i sa masivnog bunkera koji se nalazi uz markirani pristup sa sjeverne strane.

Istim putem nazad do mjesta gdje lijevo napuštamo mulatjeru i stazom preko travnatih i kamenitih dijelova izlazimo na travnati prijevoj između Matusajne i Trebestiona i tako smo zatvorili krug. Dalje lijevo panoramskim putem do Sokolićeva dvora.

Osnovni parametri puta: Daljinar:
Dužina puta: 8,3 km Sokolićev dvor-Trebestion 0:30
Vrijeme hoda: 3:05 Sokolićev dvor-Matusajna 0:55
Najniža točka: Sokolićev dvor (497 m)
Najviša točka: V. Lukovišće (656 m)

Daljinar:
Škrljevo-Trebestion 1:35


Ostale zanimljivosti i korisne informacije

Uz već spomenute zanimljivosti na samim vrhovima i njihovim prilazima vrijedi spomenuti i još nekoliko lokacija koje mogu upotpuniti posjet ovom slikovitom predjelu.

Grad Bakar - zanimljiv stari gradić smješten u kutu duboko usječenog Bakarskog zaljeva. Uz tvrđavu (sa starim topovima uz zidine) i zanimljivu staru gradsku jezgru vrijedi pogledati i ne tako uobičajen prizor bogatog izvora slatke vode na samoj obali u centru mjesta, ostatke industrijskih pogona na obalama zaljeva te neobičan prizor raskršća nove obilaznice koje kao da visi iznad samog grada.

Stari Grad Hreljin – ruševine starog grada Hreljina se nalaze nekoliko minuta hoda ispod Hreljinskog groblja (nastaviti od groblja širokom stazom nizbrdo). Ruševine su nedavno očišćene od vegetacije i pružaju zanimljiv prizor nekada ovećeg obzidanog naselja od kojeg se pružaju lijepi pogledi prema Rijeci Krku. Hreljinsko groblje je također smješteno na slikovitu mjestu, uz mali park od kojega je odličan pogled prema Krku. Do groblja se dolazi cestom za Fužine uzbrdo kroz Hreljin, na oštrom zavoju popločanom kockama na vrhu sela putokaz za groblje pokazuje udesno, otkuda treba slijediti asfaltnu cestu još cca 1 km.

Livada Satničko – livada je ugodno odmaralište u uvali ispod Tuhobića, upravo preko nje vode markacije za Tuhobić sa ž.st. Meja te sa ž.st. Plase. Do livade se može doći i cestom, u središtu Hreljina (kod pošte) se odvaja uzbrdo uska asfaltna cesta (označena putokazom “Tuhobić”, ali samo sa riječke strane, ne i iz smjera Fužina) kojom se uzbrdo penje 5 km (na pola uspona je prelazak pruge) do same livade (asfalt prestaje 100 m prije livade na neočekivanom mjestu). Na prostranoj livadi se nalazi stara cisterna, pozornica građena od kamena i betona te mnogo mjesta za roštilj na rubu šume.

Mjesta za okrijepu

Na ovom području je više ugostiteljskih objekata, a najpoznatiji su slijedeći:
- gostionica “Bajta” na cesti Meja-Oštrovica, cca 1 km od Meje (blizu Sokolićevih dvora te ž.st. Meja)
- gostinica “Bujan” u Meji (100 m od raskršća u Meji u pravcu Škrljeva)
- gostionica u Cerniku, uz nogometno igralište