 |
|||
Da li uvijek podrzavate muza u njegovim odgojnim metodama?
Da se razumijemo, ne mora to biti muz - htjela sam napisati partner, ali mi nije stalo u naslov
Dakle, potaknuta jednim drugim topicom... zanima me kako se vi snalazite i kako pronalazite kompromise u zajednickom odgoju djeteta.
Recimo da partner odabere odgojnu metodu koja se vama u tom trenu cini neprihvatljivom... sto tada radite? Kako rijesavate te konfliktne situacije? Da li se uspjevate iskulirati tada i rijesite to poslije, ili eksplodirate na mjestu?
Na svu sreću odgojne metode smo već usmeno prošli i dogovorili manje više kako ćemo reagirati u kojoj situaciji.....rijetko se dogodi da su nam reakcije različite...ako i dođe do toga najčešće mu dam podršku (i obratno) i onda poslije razgovaramo da li je moglo bolje i kako.....
Tek sam sad glasala....
Glasala sam, makar pravu podršku ću dati (ako?) za par mjeseci...
No definitivno, ja bih dodala još jedan ponuđeni odgovor: "Da, makar se uvijek ne slažem."
I kako bi bilo pokrenuti drugu (sličnu) anketu na temu: "Mislite li da vam partner pruža bezrezervnu podršku u odgoju djeteta?"
Pred djetetom da, ali sikćem! I kroz zube protiskujem komentar!
ako se slazem - sve 5! cestitke, poljupcici medjusobni i aplauzi...
ako ne - kolutam ocima. mozda i dobacim koju.
ljubim samo dijete u tom slucaju i "cuvam" ga od "loseg" odgoja. ne pljescem...
Pod prvim ponudjenim odgovorom sam upravo to mislila..mamma san prvotno napisa
U pitanju jasno dano do znanja da se ne slazete s tim sto je napravio, ali a) mu uvijek dajete podrsku...... i tek poslije drvlje i kamenje na njega
No evo da ne bi bilo nesporazuma, promijenila sam prvu opciju...
Bez rezerve, a o detaljima se sporazumijevamo u šiframa da nas malac baš svaki put ne skuži
Aha, dok malac ne počne s pitanjima: "Šta šapćete", Šta žmirkate, Šta to znači...?"...
Pokušavam se suzdržati pred malim, ali ne uspijem uvijek, pa to onda pokazujem mrštenjem ili hvatanjem za glavu (ako sam Svenu iza leđa).
U principu slično razmišljamo i slažemo se oko odgoja, jedino što MM ponekad malo žešće reagira. Na silu ga makne od TV-a, ignorira ga kad histerizira ili podvikne. Ja tu imam malo drugačiji pristup, ali u biti cilj nam je isti.
potpisujem Brundu
Mi smo negdje pola-pola. Kad se ne slažem s muževim rješenjima problema, trudim se da ga podržim, iako kasnije imamo razgovore.
Baš smo sinoć razgovarali o muževoj popustljivosti pred djetetovim nasrtajima izvoljevanja i cendranja.
On je jako malo s njom pa očito da ima i manje strpljenja kad je uhvati žuta minuta. Odmah popušta.
Naravno, kasnije mu ja pokažem da je mogao i drugačije reagirati, tj. kako bih ja reagirala. On moje savjete prihvaća jer mi je odgoj blizak po struci, a i stalno nešto čitam o tome, pa ne shvaća moje savjete kao soljenje pameti.
Isto kao Brunda...ako je nešto marginalno, tipa da smo svi nervozni pa podvikne, razumijem ga, i pustim pa mu kasnije kažem neka se skulira. A ako je samo on nervozan pa se mali ni kriv ni dužan nađe na meti jer se on hoće ograt a MMu puca glava i hoće ga što brže premotat pa ga malo čvršće primi za noge, onda mu kažem na licu mjesta nek ode u drugu sobu a ja preuzmem...
Istu stvar radi i on meni...ako vidi da sam nervozna i da ću planut bez razloga, maken malog iz moje blizine. A ako skuži da mali stvarno radi gluposti, onda me pusti.
Hvala bogu pa je za sad to rijetko.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom