 |
|||
visestruke mame
Interesuje me koliko nas ima sa vise od jednim djetetom. Nekako mi se cini da nas je na Forumu vrlo malo. Izgleda da se sa vise babaca nema vremena
Voljela bih kada bi se oglasile iskusnije mame, da nam malo objasne kako su organizovati? Ja imam jednog bebaca + novu trudnocu i hrpu pitanja.
Mislila sam na "visestruke mame" ili "mame sa vise djece"
evo ja imam dvoje i sad sam već dobro organizirana
Sa novim djetetom dobiješ puno toga : novih iskustava , još jednu ogromnu ljubav i još više nježnosti, maženja i igre...
a izgubiš dosta svog slobodnog vremena, puno toga je teže obavljati sa dvoje male djece, čak i najobičniji odlazak u dućan postaje naporan sa malim djetetom i bebom u kolicima...
ali kad zbrojiš lijepe i manje lijepe stvari, majčinstvo je Božji dar, a dvoje i više djece najveći blagoslov, meni se čini da mi sa novom bebom srce sve više raste
snorki trudna si? :shock:
nemam pojam kak je to (još) al čestitam
pucaj, snorki, pitanja
ima nas jos! :D
ovdje jos jedna 3x mama
svasta se stigne, uz nesto samodiscipline i dobre volje. imas listu prioriteta i to ti je to. prepustis se svojoj ulozi, ne mislis o sebi kao o osobi kojoj je tesko ili koja se neceg odrice. mislim, nije jednostavno kad su djecica jako mala (istovremeno), ali to je normalno i jako brzo prodje. a djecica ce ti stalno stostruko vracati sve sto u njih ulazes i znat ces da uspijevas. kad malo narastu, sjecat ces se tih najmladjih dana s nostalgijom.
snorki, zapravo, super ti je sto ce ti djecica biti blizu po godinama. odrastat ce zajedno, skoro istovremeno prolaziti kroz neke faze, igrat ce se zajedno, uvijek ce biti bliski. i tebi ce iz tih razloga u neku ruku, osobito kad budu malo veci, biti lakse.
nemoj se bojati. ja sam u drugoj trudnoci/nakon poroda takodjer znala strahovati kako ce to sve skupa izgledati. no stvari su ubrzo dosle na svoja mjesta. i bila sam presretna i preponosna sto ih je sada tu dvoje. s trecom bebom uopce nisam imala takvih problema :D - od pocetka je bila uklopljena u nasu shemu u kojoj su starija djeca odavno odredila prioritete, i ispunila nase zivote dodatnom dimenzijom ljubavi, za koju uvijek ima jos mjesta i koja sve cini mogucim.
drzi se!
nek dignu ruku mame koje su se pitale hoce li drugo dijete voljet jednako kao prvo!
jeste li osjecale strah - njih dvoje, ja jedna - kako cu ja to?
jeste li se kad mucile razmisljanjima tipa - kako ce prvo dijete prihvatiti brata ili sestru?
hoce li biti uskracen/a za onaj dio ljubavi koji ce neizbjezno otici bratu/sestri?
(ili se ja zamaram glupostima...)
Ovih dana u nasem drustvu vodi se i rasprava oko djeciji soba. naime, mi imamo trosoban stan. Dvije sobe i veliki dnevni boravak. Planirali smo dvoje djece, mada je ovo doslo prerano, ali sta je tu je. E sad, ja i prijateljica raspravljamo o djecijem komotitetu. Njen je stav da djeca trebaju imate odvojene sobe ili barem nekakve pregradjene kutke. Ja sam opste misljenja da djeca trebaju zajedno rasti, u istom prostoru, i da je sve do mene i muza kako cemo ih odgojiti. Kao primjer sam joj navela sebe i brata (razlika 14 mjeseci), koji smo cijeli zivot dijelili sobu i zaista ostali bliski.
prijateljica je opet misljenja da su sad neka "druga vremena" kojima se treba prilagodjavat.
Ne znam, ali ipak sam misljanja da vrijeme treba sebi priloagodjavati, a ne da ono tebe sxebi prilagodjava.
Jesam li zakomplikovala
Snorki, polako, ne skači već na drugu temu....nismo još nista saznali ni o prvoj....naravno, i mene zanima....
moja mama je 6-ka mama, pa najbolje da vam se javi..a mene je sram koliko je bolja od mene-ma najbolja i najuspješnija mama!
Ja sam rekla da imam hrpu pitanja
Evo jos jedno.
- jeste li imale pomoc od strane majke, sveki, tete cuvalice? kako je sve to funkcionisalo? Kada je pomoc najpotrebnija?
ja ne radim i vjerovatno necu raditi u naredne dvije- tri godine
P.S izvinite na greskama. Istovremeno hranim Edi i tipkam
Sandraf, ja sam imala te dvojbe i nekako mi se cini da smo ih sve mi imale. Rasplinule su se kao baloni od sapunice onog trenutka kad je Josip izasa i kad mi ga je babica dala na prsa
Volim ih neizmjerno, nista mi za njih nije tesko napraviti. Ponekad sam umorna i preumorna, ali sve to prodje i opet ide zivot svojim tokom.
Muz mi pomaze koliko moze (s obzirom da radi cijeli dan), a i Luka ide u vrtic do 15,00 sati.
Snorki, nemam pojma zasto bi moji decki morali imati svaki svoju sobu. Razlika medju njima je 2,5 godine. Sad dok su mali bit ce zajedno, a mi planiramo raditi kucu i vec su u nacrtu 2 sobe za decke (kad mi to napravimo, taman ce oni biti u pubertetu
Zivot su mi obogatili i vise ne mogu zamisliti kako bi izgledao bez njih
Evo javljam se mada sam još uvijek na jednom djetetu. Da imam dovoljno hrabrosti i ja bih odmah u akciju ali mislim sačekati do ljeta, zbog više stvari. Mi isto imamo trosoban stan, planiramo dvoje djece ali treće ako uleti neće biti problema. Sada nam je trenutno dječja soba najmanja (2,20 x 4,80), imamo krevete na kat (i ladicu predviđenu za ležaj). Uopće se ne brinem zbog smještaja, jer smatram da će djeca najviše vremena provoditi sa nama u velikoj dnevnoj sobi koju nisam zakrčila namještajem vodeći računa upravo o tome faktoru. Moja sestra je od mene starija 6 godina, imale smo odvojene sobe i nikada nismo bilo bliske u djetinjstvu. Kada smo se mogle zbližiti ona je odselila u Australiju. Iz ljudi koji me okružuju dobila sam dojam da su bliža djeca među kojima je manja razlika u godinama i koja su zajedno bila u sobi. Što se organizacije tiče, rekli su mi da je u početku malo teško, ali da je nakon par godina lakše, nego kada moraš sve ispočetka nakon više godina.
Eto.... znam da baš nisam pomogla, ali ta tema i mene uskoro čeka :D
ma nema vam baš veze to jesu li u sobi ili nisu..nas je šestero, ja sam najstarija i uvijek sam bila najbliža s najmlađima..spavale smo jedno vrijeme nas tri sestre u jednoj većoj sobi koja je imala krevet na kat i moj krevet, ormare, 2 radna stola..nismo imali problema sa učenjem, igrom, ničim.. prije nego sam se udala preselili smo se i svatko je imao svoju sobu, pa nikakve promjene..u međuvremenu smo se malo svi karakterno promijenili, valjda kako smo stariji imamo slične navike i probleme, pa smo još bliži..sad napokon imam fantastičan odnos sa sestrom koja je najstarija (poslije mene)..Mama je uvijek bila faca, tata je više tip za grintanje.. A o mami..ma šta da vam kažem..uvijek sve stigne, najviše i dan danas potegne na svoja leđa, najluđa je! 8)
i ja sam mislila da je nemoguće voljeti još jednom na način kako sam tada volila Paula, to je bilo razumljivo jer mi je bio jedina okupacija, moja prva najveća ljubav i slatka obaveza na koju sam se tek privikavala.
Neprestano je visio po meni kao majmunčić, bila sam ljubomorna na baku ako bi htio ostat kod nje
Kad sam zatrudnila drugi put, bila sam zrelija, ne samo po godinama ( ma prošlo je 2 god) nego jer sam to već doživjela, nisam više bila napeta i sve mi je bilo normalnije.
a i nisam više imala vremena misliti samo na trudnoću, jer je pored mene 24h dnevno bilo moje prvo dijete.
Njega sam svakodnevno polako pripremala da će se rodit mali braco, kroz priču, kupovinu i sl.
ali zapravo sam se ja bojala hoću li bit dovoljno sposobna za dvoje djece, kako ću volit drugo dijete kao prvo, to mi se tad činilo :shock:
ali trenutak kad je moj mali-veliki Nino otvorio svoje preslatke okice i pogledao mamu- mama se rastopila i srce je postalo dvostruko veće
kasnije je sve bilo normalno, uhodali smo se s vremenom, ništa se ne dogodi preko noći, pa tako nije ni Paulo odmah zavolio brata...
a sada su nerazdvojni, ljube se,igraju, ali često i posvade..ali to je još jedan dokaz njihove bratke povezanosti.
Paulina, prekrasan post
Ja cu puknut od ljubavi kad rodim jos jedno dijete... samo cete cut eksploziju...
tjesi me nesto sto sam procitala na nekom od topica - ljubav se ne dijeli sa svakim novim djetetom, ona se mnozi...!
mene ovaj dio zanima.....savjeti i iskustva onih koji nisu imali ničiju pomoć...kako to izgleda sa dvoje, odlazak u dućan, shopping, posjeti prijateljima.....žene, savjetujte nas...snorki prvotno napisa
Ja sam rekla da imam hrpu pitanja
Evo jos jedno.
- jeste li imale pomoc od strane majke, sveki, tete cuvalice? kako je sve to funkcionisalo? Kada je pomoc najpotrebnija?
mene uopste nije strah hocu li voljeti drugo dijete kao Editu. Naravno da hocu. Uopste nema rasprave na tu temu. I mogu voljeti svako drugo dijete... Ja sam barem takva osoba. 8)
Stvarno zene kako izdrzavate soping sa dvoje i vise djeca. ja sam se maloprije sa Editom spremala puna pola sata. Nakraju mi se nije milio ni izac. prosla me volja dok sam je obukla
otvorila sam post i ne znam odakle da krenem
prvo - ljubav
nikad i ni u jednom trenutku nije me mucilo pitanje (nije ni padalo na pamet) hocu li i kako voljeti iduce dijete. vec sam davno rekla (kad sam imala jedno) a sad, kad mi pod srcem nogama mlatara trece, vec odgovorno tvrdim - volim svu svoju djecu, puno, najvise, do neba
drugo - organizacija
meni osobno, sok za organizaciju bio je skok s nijednog na jedno dijete, a potom i prelazak na dvoje. nije me bilo strah, nisam panicarila, nisam cak ni imala nesto pretjerano pitanja. i sokovi su trajali kratko, vrlo brzo (s drugim je djetetom to bilo nakon pet dana) sam preuzimala sve konce u svoje ruke. nisam izvodila super-mamu, nego sam jednostavno preuzela organizaciju. ovaj put uopce o tome ne razmisljam... nije mi nikada, osim mozda jednom-dvaput godisnje (ako!) itko drugi pomagao (mm-a ne racunam u pomoc, on je u istoj kasi kao i ja
trece - zajednicki zivot
imamo malu kucu, dvije spavace sobe i dnevni boravak. vecinu dana provodimo u dnevnom + kuhinja (jedna prostorija). djeca imaju sobu u kojoj su kreveti na kat (na katu spava mm-ov sin iz prvog braka, ali nije stalno s nama, vikendom i tako...) a za donji je krevet spojen jos jedan isti pa ispada ko bracni krevet. tu spavaju ida i noa (5 i 2 godine) zajedno. cesto jedan od njih kod nas u krevetu. cesto jedan od nas kod njih... ima svih kombinacija. soba im je zajednicka, krevet, igracke, ormar, sve... mislim da svaki sistem ima neke zamjerke i dobre stvari, ali mislim da ulogu u nasem i djecjem odrastanju ne igraju dimenzije sobe i njihov broj ni razmjestaj, vec odgoj i kucne prilike. trudimo se djeci usaditi osjecaj pripadnosti obitelji od prvog dana (pa i prije njega
eto. nadam se da sam napisala sve sto sam osjecala...
litala, rijetke su takve obitelji!
Posebno takve žene!
Pljes, pljes...
Liltala ti si moj idol 8)
Litala - na organizaciji cestitam. Priznajem javno na ovom Forumu da definitivno nemam takve sposobnosti. I licno ne poznajem niti ijednu mamu da barem jedan put u toku nekoliko dana ne odkuka.
Litala, carice....skidam kapu....da smo bar sve takve....
dakle :shock: :shock: :shock:
ovo mi se jos nije dogodilo!
nisam nigdje rekla da ne odkukam. naravno da kukam. al onda i odradim. i naravno da mi bude tesko, da mi se ne da, da mi nije volja svaki put sve napraviti. zato mi je kuca uredna ponekad, zato su mi prozori cisti ponekad, zato mi je svaka stvar na svom mjestu - nikad
bitni su prioriteti, kako je vec gore prije mene spomenuto. prve tri-cetiri godine ja imam osjecaj da su najzahtjevnije psihicki, fizicki, emocionalno. ali vjerujem da ono sto tada uspijemo djeci usaditi, ugraditi da ce se to kasnije visestruko isplatiti.
evo danas, primjerice. odem s klincima u mercator kupiti neke sitnice. i naravno da su htjeli u onu minijaturnu igraonicu. oni se igraju, ja sjedim za stolom i pijem vruci caj. nitko me nista ne pita. mogla sam knjigu citati... ali nije uvijek bilo tako. i opet nece biti tako - kad se mala beba rodi. opet ce biti perioda kad ce me netko trebati 24h i bez kompromisa. ali - opet ce doci vrijeme kad cemo moci raditi i kompromise - kad ce se moci strpiti, kad ce znati shvatiti da i meni treba samo pet minuta ujutro u wc-u na miru
prvo dijete i svako dijete dok je jos jako malo, do neke godine i pol - dvije - jako je zahtjevno. prvo dijete, ako ostane jedino - jos i puno dulje. iz jednostavnog razloga jer nema kome preusmjeriti svoju paznju, potrebu za igrom, drustvom. braca su tu u prednosti jer ne ovise o nama odraslima za igru, iako nas ponekad za neke stvari preferiraju, ali to vise nije 24h ovisnost i okrenutost nama - to je sad vec rascjepkano i daje svima mogucnosti da se pozabavimo i necim drugim. koliko god to bilo malo i kratko trajalo.
eto. to je moje skromno misljenje.
i pliz, nemojte me vise sramotit
al hvala -
litala, kad ja budem imala troje djece - htjela bih biti kao ti! 8) 8)
svaka cast, zvuci kao pisofkejk, trudna s dvoje male djece.... klanj-klanj
sandraf, os da ti kazem kako mi je malo srce bilo tuzno sto nam dolazi jedno po jedno dijete, a nisu sad dosli blizanci? :shock:
eto, ima nas opicenih svakavih
nemoj draga, ja sam ona s velikim problemom - kako cu uopce biti fizicki sposobna voljeti drugo dijete kao prvo, bojim se nenadanih eksplozija...sandraf, os da ti kazem kako mi je malo srce bilo tuzno sto nam dolazi jedno po jedno dijete, a nisu sad dosli blizanci? :shock:
eto, ima nas opicenih svakavih
bolesna, kaze mm, nista drugo nego bolesna...
Litala, kad sam procitala drugi tvoj post, pao mi je kamen sa srca. Citajuci prvi mislila sam da cu nabacit kakve komplekse.
Sandraf, kako mislis da neces voljeti drugo dijete jedanko kao davida. Mislim da grijesis. definitivno neces moci mu posvetiti onoliko vremena koliko si davidu (jedino da se kloniras), ali ljubav je ogromna.
je, ne sumnjam, ali nije li prvo dijete ipak posebno, sve smo s njim prvi put naucili, prosli, emocije za koje nismo ni mislili da smo sposobni imati smo upoznali s njim, on je nas centar svijeta... i bla-bla-bla... razumijete me....?
i onda dodje drugo dijete i samo nam ometa tu ljubav, taj sklad, tu harmoniju osjecaja....? salim se, naravno, nemojte me sad ubiti...
vidite, meni je organizacija namanji problem - nikad se nisam sekirala oko organizacije, nema toga sto ne stignem, ali hoce li moje obozavano dijete, moj prvorodjenac, moja najveca ljubav, moj
spremam se na drugo, pa se zamaram svim i svacim... ignorirajte moje postove
Litala...ma kaj da velim, super si
Ja si stalno mislim da ću ja to sve uspjeti pohvatati - što psihički što fizički - iako svi govore da je teško, jako teško, pogotovo u početku. Veseli me najviše što će NIko imati društvo, bracu ili seku......a mi jednu novu mazu
Sandra, opsesivna si zemska (zenska)
ja volim Editu kao svoje dijete, a ne kao bozanstvo
sve razumijem, mm planira 3 (slovima: troje! :shockSandra, opsesivna si zemska (zenska)
ja volim Editu kao svoje dijete, a ne kao bozanstvo
u ime i sina i davida svetoga...
Mi smo do nedavno sa dvoje djece živjeli u garsonijeri, i mogu reći da ima istine u onome gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna. Naravno do određene granice, s dvoje djece čovjek već ima toliko stvari, igračaka da ne pričam, da je stvarno teško organizirati normalno odvijanje života. Nemam osjećaj da su do sad bili uskraćeni time što su svoj prostor za igru, spavanje, ..., dijelili s mamom i tatom, upravo suprotno. Mislim da bi zadnja stvar na svijetu nekome tko želi još jedno dijete trebala biti razmišljanje tipa pa kud bih s njim, pa moralo bi dijeliti sobu s bratom, pa to je komplikacija... to je zapravo komocija, i to naša, roditeljska.
No, dobro, da se vratim na temu. S prvim djetetom sam znala biti stvarno jadna jer malo toga više stignem napraviti za sebe, s drugim sam se s time pomirila i nekako mi to više nije tako važno. Zato svaki put kad mi se oslobodi neki komadić vremena pa mogu npr. u neobavezno razgledavanje izloga u gradu, otići frizeru, otići bez djece na kavu s frendicom, doživljavam kao mali praznik, i stvarno u tome guštam. Prije sam znala malo kritizerski promatrati majke male djece, pa Bože moj kak je takva mogla izaći van, mogla se bar počešljat, sad znam kako je to i ne dira me previše što imam šmrkalja po trenirki. Baš jučer sam bila sama s njima kod pedijatra, sama ih obukla, potrpala u auto, lovila po čekaoni, u ordinaciji ih skidala maltene do gola, opet oblačila, vukla do ljekarne, pa opet u auto.... ma sve se to može izdržati, kad sam ih potrpala na spavanje stala sam i gledala ih kako su predivni i predragi i tako si punila baterije. Da punila baterije... ozbiljno razmišljala i o trećem djetetu.
A ljubav... nikad nisam pomišljala da bi mi se moglo dogoditi da jedno svoje dijete volim drugačije od drugog, i nije se dogodilo. Marija je moje prvo dijete, dugo čekano, više od svega na svijetu željeno, moja princeza, ali nikad nisam sina doživljavala kao nekoga tko se upleo između nas dvije i krade nam nešto. Nijedno od njih nije uskraćeno za nešto na račun onog drugog, zajedno jedino mogu biti uskraćeni time što nemam vremena za njih koliko bih željela. A bogatiji smo svi, ja još ne mogu vjerovati kako je moguće da ja kao jedna prilično zatvorena i nepovjerljiva osoba mogu tako bezuvjetno nekoga voljeti, i još mi je čudnije da mene netko tako voli. S drugim djetetom još se više tome čudim, ali i više u tome uživam. A šta bih tek s trećim...
Ja zabrazdih, sorry...
ma sto ometa :D ! ono ce tu harmoniju uljepsati i upotpuniti
i ja pokusavam tako postaviti stvari i moram priznati da sam prilicno spustila kriterije sto se tice kuce, narocito otkad ih je 3. sto je najvaznije, naucila sam se (uglavnom :/ ) ne opterecivati s tim...
sto se tice pomoci oko djece - mislim da je dobro da ti netko dodje skuhati rucak barem u prvo vrijeme nakon poroda (osim ako ti je muz doma i zna kuhati
ja sam takvu vrstu pomoci imala 2 tjedna nakon poroda, nakon toga smo sve radili sami. djecu uvijek vucemo sa sobom u shopping i svugdje (npr. dok muz s jednim kupuje namirnice, ja s ostalima kupujem odjecu ili nesto drugo), puno setamo... ne opterecujem se uopce s tim kad cu se vise naspavati, ali uvecer sam obicno iscijedjena...
inace, dok su mi starije dvoje bili manji, jako mi je falilo nesto sto kod nas nisam vidjela za kupiti, a cula sam da ima vani - kolica u kojima se voze oboje, tako da mladje lezi/sjedi a starije stoji otraga na nekoj precki koja je bas za to namijenjena...
ma sto ometa :D ! ono ce tu harmoniju uljepsati i upotpuniti
ok, al za svaki slucaj cemo imati nadimak u pricuvi - smetalo!
pa napisala sam da se salim, a ovo da cu to shvatiti tek kad dijete dodje sam negdje vec procitala. netko je napisao da je kad je rodila drugu bebu shvatila da ce ih obojicu voljeti zauvijek i bla-bla-bla... ne sjecam se sto je dalje pisalo jer od suza vise nisam ekran vidjela.
btw, mislim da je to bila oriana.
dakle, nema mi druge nego bacit se u akciju i cekat porodjaj...
da, sandraf, ja sam to napisala i bilo me toliko sram sto sam uopce sumnjala u tu ljubav da ti to ne mogu opisati
Jednostavno se voli dvostruko, trostruko, visestruko. Nema podjele, ovog volim vise, ovog manje. Cesto ih stavim svakoga na jedno koljeno i mazim, ljubim, gledamo TV tako. Mogu ih i hraniti istovremeno (jer Luka nekad dobije bebi fazu, boli ga rukica
Kad nekud idemo, znam da cu biti zadnja, ja moram biti glavni inspektor jesu se svi decki dobro obukli (ukljucujuci i MM-a), pa se tek na kraju ja spremam.
U sopingu Jocu uglavnom nosimo da sve vidi ili ga vozimo u kolicima, Luka trckara ili se vozi na onim kolicima u ducanu. Nekad je naporno, ali sve u svemu nije uopce ruzno. Samo me smeta sto nas gledaju pogledom - Kog ste vraga tu djecu vukli
oriana,da, sandraf, ja sam to napisala i bilo me toliko sram sto sam uopce sumnjala u tu ljubav da ti to ne mogu opisati
dok ja ufatim vremena za post, već se skupi 30-ak novih
ja bi samo rekla da je litala jako lijepo napisala većinu mojih misli
mi smo petoro u još manjem stanu, kuhinjica, sobica i kupaona.
na brizi još imamo psa i ribicu
pomoć sa strane nemamo, niti smo imali do nedavno, otkad baba tu i tamo pričuva brunu dok ja skočim u jaslice.
u biti, najveća pomoć su mi tete iz vrtića
od prvog dana sve, ama baš sve, radimo zajedno i ne sjećam se da sam igdje izišla bez svo troje mojih ljubavi
ima dana kad sam super, ima dana kad sam down.
osobno mislim da mi još jedino treba da se naučim ne imati grižnju savjest ako nisam taj dan stigla sve planirano.
nekad mi je stan ko iz časopisa, nekad je da se zgražavaš
pokušavam obaviti ono osnovno-veš, suđe, prašinu i pod, a ostalo se krpamo.
osobno mi je veći šok bio prelazak na dvoje, nego na troje.
moji na poslu se već klade koliko ću raditi kad se vratim prije nove trudnoće
najdraži dio dana mi je kad svi zaspu, ja sjednem za forum, i samo bacam pogled na anđelčiće dok spavaju
Bas mi je dobro dosao ovaj topic.
Nas je za sada cetvero, malci su 4i pol g i 11 mjeseci. Vrlo skoro cemo imati po sobu za svakoga, ali se stariji jako veseli sto ce dijeliti sobu s bratom, bar dok ne krene u skolu.
Sto se ljubavi tice, nikad nisam razmisljala hocu li je imati dovoljno za sve, to je samo po sebi razumljivo i bezuvjetno.
Sto se vremena tice, ja ovako razmisljam: Prvo: Svakome od nas dan ima 24 sata. Drugo: svi imamo pravo biti umorni, bez obzira imamo li djecu ili ne. Tako razmisljam u teoriji. U praksi, razmisljamo o trecem djetetu, i oboje smo malo prestraseni. Koliko to vise kosta? Kakav nam auto treba - moraju stati 3 stolice!!! Kako cemo na bilo kakav put? Kako cemo se nositi s ljubomorom? Imamo li dosta vremena? Vazne su nam ipak i karijere (posebno meni), mogu li ja i jedno i drugo? S dvoje nekako uspijevam, ali troje... To me mozda najvise muci, jer nisam osoba koja ce se 100% posvetiti kuci i djeci, vazno mi je raditi i biti dobra u svom poslu - onda sam bolja i svojim deckima doma.
Bas sam mislila otvoriti topic sa svim tim pitanjima. Trostruke mame heeelp....
Sta je ovo danas? jesu li visestruke mame toliko zauzete, ili ih ima veoma malo na Forumu?
preko dana uglavnom samo škicam jer mi je žao trošiti vrijeme za moje klince na internet, ali zato noći provodim tu
sto se tice visetrukih mama i vremena, istina da ga je malo, ali bas tolko malo da se nis ne stigne - nije
zadnje 4 predsjednice Rode su u prosjeku imale dvoje djece (jedna troje 8) )
organizatorica rodine rasprodaje ima troje djece
i to sto nam nema puno postova na otvorenom forumu, ne znaci da puno ne postamo 8)
Vi ste SUPERMAME!!!!!
KL mama, tastatura radi i nocu
Renata, hocemo iskustva, ali na otvorenom forumu
Cure,dirnule ste me!
Sinoć je naša tročlana obitelj sjedila na kauču u 23 h (zubići),Dora sjedi na svom tati,podočnjaci do poda,ali je imala snage smijati nam se u to gluho doba noći.Sam sam pogledala MM i rekla mu:"Hoću troje!!!"
I drugo hoću što prije,ne mogu izdržati!!!!!
radi, snorki, radi, ali i dječica su sinoć "radila" do 5 ujutro, od troje-dvojeKL mama, tastatura radi i nocu
toliko sam koma cijeli dan, imali smo burno jutro, ali evo, kako dan odmiče, jedva čekam da ih pokupim u vrtiću i zagrlim, da zaboravimo to jutro
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom