Ovo mi ima smisla, jedino ne znam kad se treba to testiranje napraviti, unaprijed? Najbolje da si naručim taj ugovor, je l se i to plaća?
 |
|||
|
|
|||
Ovo mi ima smisla, jedino ne znam kad se treba to testiranje napraviti, unaprijed? Najbolje da si naručim taj ugovor, je l se i to plaća?
Testiraju te u rodilištu.
A ugovor se ne plaća. Naruči ga telefonski sa Rebra. Oni će ti uz ugovor poslati i hrpu upitnika i predračun ali to te ne obvezuje na ništa.
Hvala draga, ovo je bilo ekspeditivno
imaš pravo!ivarica prvotno napisa
zvala sam osobno ponovno da rješim tu dilemu i da pitam sve što me zanima. Prema njima se mora odmah rezati jer je bolje da je što više krvi kako je objasnila osoba koju nisam tražila da se predstavi. Pitala me tko nas roditelje fila s tim informacijama da treba pričekati s rezanjem pupčane vrpce i zašto ja mislim da je to neophodno, zašto uopće mislim da je ta krv djetetu potrebna, ona čak može djetetu i štetiti zbog povećanog broja eritrocita (negdje sam našla da je taj rizik kod zdrave novorođenčati mali) i da su baš nedavno imali rasprave na tu temu i da još ništa nije znanstveno dokazano... :shock: :shock: Pa meni se baš i ne da čekati da se dokaže na mom djetetu!!! Rekla sam da sam do informacija došla na internetu - odgvor je bio pa dobro tamo se nađu i veće gluposti od toga.Koja bahatost! Rekla sam joj da je u našem zdravstvu to očito jedini način da se dođe do nekakvih informacija, pogotovo onih koji ne idu u prilog praksi u našim bolnicama. Na kraju se morala složiti sa mnom da je umbilikalna krv bebina krv i da pripada njoj s obzirom da je dio krvotoka između bebe i posteljice i odvojen je od majčinog.
O bože, svakakvih argumenata! Baš smo se ohladili od te ideje nakon toga, a stvarno smo htjeli donirati, bilo bi to baš lijepo!
:/
Bilo bi dobro kad bi netko napravio objektivan intervju sa zakladom i ukazao i na pozitivne ina negativne strane doniranja. I stvarno bih voljela čuti nastavak te priče. Npr. je li moguće da se pričeka da vrpca otpulsira a da ipak ostane dovoljno krvi za donaciju?
Vječiti optimist!
Evo jedne zanimljive i dramatične priče o čovjeku koji je preživio zahvaljujući donaciji matičnih stanica iz krvi pupkovine:
http://discovermagazine.com/2008/apr...netic-identity
ja sam rodila u petom mjesecu prosle godine i frisko prije toga se pocela skupljat ms (iako oni kazu da je od osmog mj) i donirli smo ms jer ja brijem na pozitivu da to meni nece trebat a i ako slucajno bude njene ms su u banci
s obzirom da u nasim bolnicama ionako rezu pupcanu ranije htjela sam bar nekome pomoci
ja sam pohranila ms svoga djeteta i najmanje mi nije zao.
Hajdemo stvari postaviti ovako.
Zamislite da vam dijete ( ne daj Bože! ) oboli od leukemije i da su djetetu potrebne matične stanice, a vi ih niste sačuvali zbog toga što ne želite da se pupčana vrpca reže prije vremena ili zato što ne želite da vam dijete možda bude anemično. Znam da je teško staviti se u tu situaciju ali s obzirom na to da je moj otac prošao jednu slučnu proceduru ( autotransplantacija) i na to da sam ga svaki dan gledala kako pogledom ( jel drugačije nije mogao ) traži da mu se pomogne, mm i ja smo istog trena odlučili da ćemo sačuvati stanice našeg djeteta. Srećom moj je otac danas zdrav čovjek ali taj pogled neću zaboraviti dok sam živa. Ne želim se dovesti u situaciju da kažem: Mogla sam, a nisam. Pojela bih se živa. Dosad smo mislili da ćemo ići u privatnu banku ali su nam savjetovali da ipak krv pohranimo u javnu banku. Tako ćemo i učiniti. Najbolje vam je nazvati zakladu i izravno se interesirati. Već samo zbog one jedne spašene djevojčice s ove teme, vrijedi razmisliti.
mi se u st još uvijek moramo nadati kako će djeca 844 godine biti živa i zdrava. naime, nema načina za dostavu krvi iz pupokovine (još) u banku matičnih stanica, a čisto sumnjam da ću u okviru 24 sata od poroda tu krv moći dostaviti u zagreb.
navodno su u pregovoru s Poštom, ali još ništa nije riješeno.
Inače ,jednom prilikom je hematolog sa Rebra govorio o upotrebi matičnih stanica za dijete(čije su stanice pohranjne).Rekao je da se slućaju maligne bolesti djeteta nebi uzimali njegove stanice u obzir iz razloga što one u sebi imaju kapacitet da ponovo postanu maligne te bi tražili donatora.
E,sad ,trebalo bi i o tome razmisliti ili se barema raspitati kad se odlučuje na privatnu pohranu.
Kad smo već kod ranijeg ili kasnije rezanja pupkovine, nije li potrebno da bi se krv iz posteljice i pupkovine transferirala u bebu da beba bude na razini ili ispod razine posteljice barem minutu, dvije nakon porođaja? Da li se i to kod nas provodi kad se beba rodi (kad i ako ne prerežu odmah pupčanu vrpcu) ili se odmah beba prebaci mami na trbuh/prsa?
Znam za primjere da su napravili upravo to, tj. spustili bebu. Tako je sigurno bolje jer pomaže gravitacija, ali vjerojatno i bez toga beba dobije dosta? Čini mi se da neki doktori baš jesu za kasno rezanje pupkovine, a ako se ne varam to promoviraju i na stranicama udruge primalja
Da, Sirius.
I ja sam došla do sličnih informacija. Ne onih da postoji mogućnost da se maligne stanice ponove u budućnosti. Ja sam dobila upravo suprotne informacije što se toga tiče i to od doktorice koja radi baš na tom odjelu. Dobila sam informaciju da je uzimanje umbilikalne krvi tek treća opcija u liječenju. Ali to nije tema mog topića. Što to znači da taj hematolog radi direktno protiv onoga za što se zalaže Zaklada. Drugim riječima, rijetko tko bi po tome dao djetetovu krv jer ionako nije za njega. I još k tome to nazovi prerano rezanje vrpce. Čak i ako ne može pomoći mom djetetu, a može njenom ili njenom, ja ću tu krv pohraniti jer ću se nadati da negdje postoji majka koja slično razmišlja. Oca sam spominjala samo zato što znam koji je osjećaj kada gledaš da se netko tvoj muči. Ako želimo da se naša djeca manje muče ili brže ozdrave, onda ćemo svi bez razmišljanja pohraniti njihovu krv kad već imamo tu mogućnost. Eto, gospođa u Splitu nema tu mogućnost. Trebala bi nekoga zamoliti da joj iz Splita vozi krv na Rebro u Zagreb. ( Što i nije tako daleko s obzirom da se mnogi roditelji odlučuju i na udaljenije destinacije ) Ali stvar je u tome da bi se i u Splitu trabala otvoriti takva banka.
Istina je što ti kažeš da se prvo traže donori. Zato smo se mi i odlučili (između ostalog) na javnu banku.
Jasno mi je da postoji više struja ćak i među doktorima sa istog odjela.
Iskreno,bolja opcija meni osobno mi se čini pohrana u javnoj banci.
Privatna pohrana je skupa,a činjenica da će nekome jednog dana zatrebati,te biti i iskoristiva je (hvala Bogu) jako mala.
E,sad druga je stvar koliko će određena krv biti upotrebljiva i korisna u datom trenutku ,ako bude odgovarala.Ljudi moraju biti svjesni da to ovisi o puno faktora koji se mogu dogoditi pri i za vrijeme pohrane,.te pri odmrzavanju.
Osim toga kad nas se već puno godina (i prije Zaklade)pohranjivala krv iz pupkovine samo što je to onda bilo omogućeno(i uobićajeno) kod obitelji čiji su članovi imali/imaju malignu bolest u kojoj je mogućnost transplantacij jedna od opcija.
Osobno podržavam mogućnost da stanice spreme svi koji žele u cijeloj državi,a ne samo da se to ogranići na mali broj rodilišta.Pa tko želi ,da ima mogućnost to i učiniti.Mislim da je to osobna stvar svakog pojedinca.
Mislim (nemojte me držati za riječ) da MS za sada jedino pomažu u liječenju dijabetesa i leukemije. A da za karcinom mogu pomoći jedino u oporavku iscrpljenog organizma od posljedica kemoterapije. (ispravite me ako griješim)
Ja sam htjela donirati MS i pripremila sam sve papire, ponjela ih u rodilište (SD) gdje oni kao imaju sve dogovoreno sa zakladom AR...
Ja sam bila preiscrpljena i u prevelikim bolovima nakon dva dana trudova da se s njima natežem za još nešto a MD preuzbuđen kad su ga napokon pustili u box, tako da su jednostavno "propustili" uzeti krv iz pupkovine
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom