Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 57

Tema: Nasa prica: kako smo uspjeli

  1. #1
    Osoblje foruma pujica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Zagabria
    Postovi
    2,116

    Početno Nasa prica: kako smo uspjeli

    Ova je tema zamisljena da nase trudnice ovdje napisu svoju pricu o tome kako su dosle do T, prve simptome, kako su saznale da su T, kako su rekle svojim muzevima i sl........

    Molimo vas da ne ostavljate nikakve komentare jer su ove price samo za uspomenu našim trudnicama, a nama svima podsjednik da ćemo uspjeti!
    M. 2008. B. 2012.

  2. #2
    printemps avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    južna dalmacija
    Postovi
    175

    Početno

    moja priča
    Jako neredoviti ciklusi,(POCS) počela mjerit BT i otišla na folikulometriju 19dc, i vidio se je folikul od 10mm, 8 dana kasnije po BT
    došla je O, mi smo hopsali dan i dva prije. Moram reči da mislim da su mi vitex i vrkuta pomogli puno!
    Simptomi:povečane cike i jako osjetljive oko bradavica, nisam mogla trpit glad, glavobolja i stalno sam piškila(al zato jer sam dobila upalu mjehura koja je česta u trudnoći)
    Test sam radila 15dpo sa popodnevnom pipi i pokazo je + (intim+)
    Izašla iz kupaonice i sa drhtavom rukom predala test MM koji je samo progutao slinu i zagrlio me, ležali smo neko vrijeme tako ništa ne govoreči.
    Imala sam 2 spontana prije ovog (missed AB) uzrok se nezna, pa se prepisuje kromosomskim greškama.
    Sada srčeko kuca i sve je OK za sada!
    Mnogi pričaju da se treba opustit, ne mislit o bebi pa će sama doć, kod mene to nije bio slučaj ova trudnoča je isplanirana do detalja, bilo je dana kad bi hopsali iz strasti al puno više onih kad se mora jer
    želimo
    Svima velika i da što prije dođete do svojih beba
    D. 2008
    P. 2011

  3. #3
    smaja avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    141

    Početno

    Moja prica:

    Poceli raditi na bebi prije godinu i pol... Cijelo sam vrijeme mjerila BT, imala maybe baby i gađali smo O u sridu prakticki, kad se sve zbroji, svaki drugi mjesec. U 10 mjesecu sam imala biokemijsku trudnoću i lagano svakim neuspjehom, sve vise i vise tonula... Negdje oko 3. mjeseeca sam pocela kampanjski mjeriti BT i manje se oko toga nervirati, osim u 2ww kad bi bila luda... Jedno sam vrijeme bila i na B6, ali sa svakim neuspjehom sam jednu po jednu stvar prekidala raditi....
    U 6 mj. kad sam ostala trudna, nisam uopce radila na bebi, znala sam otprilike kad je bila Ovulacija, ali sam mislila da smo je fulali jer se za vrijeme onih bolova nismo keksali... E sad, da li se uhvatilo nakon 2 dana ili su bolovi bili 2 dana kasnije, nemam pojma....

    Posumnjala sam na trudnocu jer mi se pocelo uzasno spavati, ali mi fakat nije bilo na kraj pameti da bi to fakat moglo biti to...

    Znaci od simptoma, po redu:
    -umor i zijevanje (prije OM)
    -lagani grcici, pvremene lagane mucnine, cmizdravost, nagle promjene raspoloženja, pojacani iscjedak (vodeni i kremasti) (u 5. tjednu)
    - pocela vise piskiti i cice bole sve vise i fakat su narasle u 6-tom tjednu

    Vec sam i na odbrojavanjima napisala da sam vise simptoma imala kad nisam bila trudna....

    Ak sam kaj bitno zaboravila, nadopunit cu kad se sjetim....
    17.03.2008 rodio se mali zeko - Toma

    mali leptirić

  4. #4
    smaja avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    141

    Početno

    Aha, da, najvaznije za cure s PZ

    12 DPO, NE PRVA MOKRACA, INTIM PLUS, JASAN PLUS ODMAH!!!
    17.03.2008 rodio se mali zeko - Toma

    mali leptirić

  5. #5

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Međimurje/Varaždin
    Postovi
    188

    Početno

    JAKO LIJEPA IDEJA!
    eto jako neredoviti ciklusi od 13.godine.
    prije 2 godine bila kod.gin koji je ustanovio amenoreju, dao mi je trisequens kroz 2 ciklusa da se hormoni pokrenu (to se daje u menopauzi....)
    potom sam dobila dabroston od 21-25.dc. stalno sam imala intermenstrualna jaka krvarenja koja su zaustavljali estrogenima....
    išla sam kod druge gin.ona mi je dala dabrostone od 16-25.dc.tada mi se nije više pojavljivalo to krvarenje.
    od siječnja 2006.se više nismo pazili, ja sam počela mjerit BT i ustanovila sam da imam O! :D
    no znala je izostat svaka 3 ciklusa.... :/
    na poslu mi je bilo užasno naporno i stresno, tako da onda na kraju od srpnja do prosinca 2006.g.nisam imala nijednu O!
    nikako da uspije!
    idemo dalje, nova godina, novi uspjesi!
    počela sam piti vitex (PMS FREE od Encijana) i niti 2 tjedna nakon početka terapije sam opet dobila O! čitala sam na rodi da plivit b6 produžuje lutealnu fazu ciklusa, pa sam i to probala i imala sam savršen ciklus!
    al do T nije dolazilo, jer M baš u pravom trenu nije htio
    sve dok nisam pukla na poslu od svega, pila nekoliko dana normabel, u tom razdoblju sam imala i M.....
    od tog trena sam rekla TAKE IT EASY! ima i drugih stvari u životu osim T!
    ah da, koristila sam i LH-trakice, kad ono, 11dc ful pozitivno!
    još k tome vikend! sreći nema kraja! :D
    fino se mi pokeksali navečer, al nisam se puno zamarala, ja odmah nkon kratkog predaha na WC, pa smo išli u toplice na opuštanje.....oko 4 sata nakon keksa sam osjetila stezanje, reko opa, to je valjda O!? :?
    sva vesela i sretna zaspala nakon večere u pizzeriji u 1 u noć....
    ujutro se probudim i bole me cike!!!!! to je to!!! od tog trena sam brijala da sam T!!! nestrpljivo sam čekala barem 8/9 dpo.....živcirala sam sebe i vas
    kad ono, odjednom na 9dpo.....na običnoj trakici, s maštom vidljiva druga crtica!
    idući dan malo jasnija.....10dpo intim plus kaže plus! sramežljiv al je tu!
    i tako su crte bile sve deblje, a ja sve sretnija....taman na 12dpo ja velim MM ujutro: trebali bismo intenzivnije razmišljati o imenima za našu djecu....on me zaćuđeno pogleda- i bummm! eksplozija emocija!! :D
    to je uglavnom to....o problemima idućih dana neću ovdi pisat, da ne kvarim ugođaj.....
    uglavnom, nakon puno puno izgubljenih živaca (17mjeseci) smo uspjeli, makar imam neredovite cikluse, i bez pomoći ginekologa ili nkakvih stimulacija, samos prirodnim pripravkom

    cure nemojte odustati, i mislite pozitivno baš u onim trenucima kad vam to pada najteže!

  6. #6

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Međimurje/Varaždin
    Postovi
    188

    Početno

    Citiraj smaja prvotno napisa
    Moja prica:

    Vec sam i na odbrojavanjima napisala da sam vise simptoma imala kad nisam bila trudna....
    potpisujem!!! i ja sam imala manje simptoma na početku T nego kad nisam bila!!
    :? :shock:

  7. #7
    a72 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,517

    Početno

    Poslije 2.5 god "rada na bebari", i rutinskih nalaza tipa "skolski", uradjen hsg i par dana poslije toga TRUDNOCA!!!! Sve idealno, i trudnoca i porodjaj,i moja cura je danas velika ljepotica koja ima 8 godina!
    Ali ,mama i tata vec dugo zele da joj u njenu sobicu "uvale " jos drustva ,za sada -ne ide....(pravi razlog jos ne znamo )
    Mada, sad nas je troje, jaci smo, i nema da ne uspijemo!!!!

    I.14.04.99
    missed ab.07
    Z.12.06.10
    Z.10.06.12

  8. #8

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21

    Početno

    Moja priča
    u 04. mjesecu 2003. vjenčali se i odmah krenuli na bebu. Nakon 5 mjeseci nesupješnog pokušavanja otišli na pretrage i ustanovljeno da MM ima oligzoospermiju i preporučen ICSI/IVF. U 2. mjesecu 2004.prvi stimulirani postupak-rezultat -. U tijeku postupka otkrivena klamidija koju smo liječili sa dvije kure antibiotika. U 5. mjesecu 2004. novi stimulirani postupak istog rezultata. 4 mjeseca nakon toga ostala prirodno trudna i u 06. mjesecu 2005. rodila prekrasnu curicu. E sad simoptomi. Nikakvi, ali stvarno. Naime, kad sam zatrudnila m mi je kasnila 6 dana ali me stalno boljelo kao da ću svaki čas dobiti. Simptomi p'otpuno isti kao PMS. zato preporučam curama da se ne obaziru ako nemaju nekih posebnih simptoma. Meni su simrpotmi i mučnine počele negdje u 8. tjednu. Sad pokušavamo već godinu dana pribaviti Luci bracu ili seku.

  9. #9
    Ljerkica

    Početno

    moje čudo

    još uvijek sam uzbuđena i ne mogu vjerivati da nam se T dogodila!
    u 04. 2005. smo se vjenčali i odmah krenuli na bebača,makar se ni prije braka nismo pazili i ne bi mi bio ni najmanji bad da sam i tada ostala T.
    kako je vrijeme odmicalo a ništa se nije dešavalo nakon god dana na svoju inicijativu odlazim po uputnice kod svoje ginićke za kontrolu svih hormona i MM pravi spermiogram. moram ovdje naglasit da lokalni gin. bar u mom slučaju mi je stalno govorila da ne moram ništa kontrolirat da je sigurno sve ok i da se samo ništa ne sekiram, da moš mislit!! i tek nakon par mjeseci mi je dala uputnice!!
    uglavnom nalazi uredni jedino kod mene,malkice snižen E2 a mrvicu povišen progesteron,uglavnom ništa ne sprečava po njihovom T.
    PCOS mi je dijagnosticiran nakon par mjesci braka i od tada počinju muke s ciklusima koji se produžuju i do 60 dana.
    slučajno saznajem za antisterilitetnu amb u KBO i odlazim, ponono vađenje kompletnih hormona i 3 i 21 DC,spermiogram,opet sve ok.
    krećemo sa klomifenom od 3-7 DC imamo 1 folikul a igrom glupog slučaja da ne dužim jer to tu nije bitno,ne odlazim na AIH.
    i odmah drugi ciklus dolazim na folikumetriju svaki drugi i kasnije svaki dan al bez stimulacije sve, i tek 18 DC na lh trakicama uočavam O i hitno popodne javljam u bolnicu da sutra ujutro trebm na AIH,al već svi bitni otišli kući,ne znam koliko brojeva sam otipkala da javim da ujutro dolazim,tako mi j rečeno bilo,al sve je tak nekak zbrda zdola bilo jer je moj gin baš taj tjedan otišao na GO pa sam se zato tako muvala trčkarala al sam sama sebi rekla, ništa ovaj ciklus je tako i tako bačen u vodu od samog početka jer je stvarno sve išlo u nekom krivom smjeru,al idem na taj AIH samo da vidim kak je to pa kad se dok vrati s god ja ću sve znat i odmah krećem u akciju. AIH je stvarno bio bezbolan i rekla sam si gdje mi je pamet prije bila.
    uostalom počele su me sike bolit već nakon par dana što kod mene nije slučaj i evo još ni sad nisu prestale i to mi je odmah počelo ulijevat ugaslu nadu,11 DPO već druga crtica na testu (s neta) i 12 i 13 DPO se vidjela,14 dan (intim +) pokazuje isto + i taj dan beta 146,3, šta reć,za mene je svaka riječ suvišna,još mi doc ništa nije potvrdio jer je još na GO,al ja se iskreno nadam i vjerujem da će moja mala mrvica moj mali se lijepo i čvrsto primit u maminom buši!!

  10. #10
    Ljerkica

    Početno

    zaboravih napomenut da sam prije 2 mj redovito počela pit Folic plus i vrkutu (oko 0,5 l dnevno)

  11. #11
    Suzzy avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    TT
    Postovi
    317

    Početno

    Naša priča počinje prije 2 godine.
    Počeli smo opušteno, lagano, bez prevelikih očekivanja u instant uspjeh... nakon godinu dana počela me lagano loviti panika. Nakon par mjeseci provedenih na ovom forumu naučila sam mjeriti BT i naš prvi tempirani odnos u 8/06 rezultirao je pozitivnim testom... veselje je bilo ogromno... međutim sreća nije dugo trajala, naša bebica napustila nas je u 10. tjednu. Bol koju nikad neću zaboraviti.
    Par dana prije tog testa MM radi prvi spermiogram i saznali da se borimo s olygoasthenozoospermiom ali se nismo bavili tim problemom jer sam bila trudna... no nakon naše tragedije MM odlazi urologu koji dijagnosticira varicocelu 1.stupnja. Odlučili smo se za operaciju iako smo znali da rijetko kome pomogne... jednostavno nismo imali što izgubiti. I nismo ništa izgubili... nakon 4 mjeseca od operacije dobili smo gotovo identičan rezultat. Odlučili smo da nemamo što čekati i da krećemo na mpo. Dogovorili smo termin.
    Moja nova gin je bila strašno optimistična, napravila je folikulometriju, tempirala nam odnos, a LH trakice su potvrdile cijelu priču.
    Apstinirali smo 9 dana. Prvi odnos bio je nekih 24 sata prije O (crtica na LH trakici bila je za nijansu svjetlija od kontrolne) a drugi je bio točno u vrijeme O (točno sam osjećala da ovuliram).
    Kako je vodeći folikul bio u lijevom jajniku noć sam preležala na trbuhu naginjući više na lijevu stranu.
    Naravno da se nismo ničemu nadali i nije bilo prvi put da ovako tempiramo, ali je razlika bila u tome što je to bio prvi ciklus sa dabrostonima.
    Prvi test radila sam na 13dpo i to samo zato da znam prestati s dabrostonima. Pojavila se slabašna sjena ali joj nisam pridavala preveliko značenje. Ipak mi nije vrag dao mira i ponovila sam test idući dan (14dpo) i sjena je bila malo jače vidljiva u prvih par minuta, ali kad se test posušio imali smo što vidjeti, pravi pravcati +. :D
    Simptoma baš i nisam imala, jedino umor (a to sam pripisivala dabrostonima) cicke me nisu boljele.

    Eto, čuda se dešavaju i sad samo molim Boga da čuva našu bebicu, neka nam se rodi živo i zdravo dijete.
    K 10.02.09
    M 16.10.10

  12. #12
    Sandrij2 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    660

    Početno

    Evo, dok još imam vremena pisati duge postove (stiže bebica! :D ), da vam ispričam našu priču.

    Nakon duge veze i skoro dvije godine zajedničkog života, u 8. mjesecu 2005. nekako istovremeno se u nama probudila želja za bebicom. U početku se nismo puno opterećivali oko toga, jednostavno smo se prestali paziti. Nismo brojali plodne dane, intimni život nam je bio sasvim solidan (u smislu broja odnosa tijekom jednog ciklusa), ali do 12. mjeseca ništa. Tražeći kako se mjeri BT, nagooglam RODU i od tog dana sam skoro svakodnevno na ovim stranicama. Sve što sam naučila o ženskom tijelu, muškom, praćenju eventualnih znakova ovulacije i svega ostalog tijekom ciklusa, kako pomoći sebi, MM...i još brrrrrrrrrrrdo toga, mogu zahvaliti ovim stranicama i mnogim iskustvima cura koje su o tome pisale.
    Dakle, u 12.mjesecu počinjem mjeriti BT, ovulaciju dakle imam! :D No, nije mi ta O bila baš 14.dc (ili prije) kako sam ja bila ubijeđena zbog duljine mojih ciklusa, nego kasnije, što bi značilo da mi je lutealna faza nešto kraća, ali još uvijek u granicama. Počinjemo s raznim tehnikama (odnosi svaki dan oko ovulacije, ili svaki drugi), ali do 03/2006 ništa. Moja gin mi daje uputnicu za spec.pregled na MPO u Rijeci. Prvi spec. UZV kaže da je sve OK, i dr. mi preporuči da najprije MM napravi spermiogram. Kao to je najlakše, a na taj način odmah eliminiramo jednog od nas dvoje kao eventualno problematičnog. Interesantno, ali ja nikada nisam niti pomislila da s nama u tom smislu možda nešto nije u redu. U 04/2006 MM odnosi svoj materijal na analizu, po rezultate idemo oboje, odmah isti dan, ali dr. poziva samo njega u ordinaciju na razgovor. Pa ni to mi nije bilo čudno. Mislim si, oni će to muški popričati. Međutim, MM izlazi, nosi papir na kojem piše OLIGOASTHENOZOOSPERMIA U prvi mah pomislim: "Pa dobro, možda i nije tako strašno." No, kad sam doma malo pogledala te brojke, pa malo proučavala po Rodi, pa razgovarala s nekim osobama koje su imale sličan nalaz, počinjem shvaćati da nam slijedi MPO. MM je trebao otići kod urologa i ponoviti spermiogram nakon mjesec dana. Naručujem ga kod urologa krajem 05/2006. Međutim, meni M kasni i 23.5.2006. nas dvoje jedno jutro u nevjerici buljimo u pozitivan test. Kroz glavu mi prolaze brojke sa spermiograma, zaista obeshrabrujuće, pa jedan jedini odnos taj mjesec, pa taj silni stres.... Nakon prvog šoka, postajemo svjesni šta nam se događa. Međutim, u 7.tjednu počinjem krvariti i dogodi nam se spontani. Bio je to 06/2006.
    Preporuka doktora je paziti se 3 mjeseca, a onda kažu da možemo ponovo u akciju. Tako je i bilo. U 9.mjesecu prestajemo se paziti. No, kako sam ovaj put znala kad mi je otprilike O, uspijevamo ciljati odnose, ali ovaj put s malom apstinencijom prije očekivane O. MM počinje piti masu raznoraznih vitamina, spirulina, pripravaka.... Do 12/2006 ništa, unatoč dobro tempiranim odnosima (što ja još dodatno potvrđujem LH trakicama). U 12/2007. mi se dogodio jedan anovulatorni ciklus, a nakon toga jedan ultrakratki od 13 dana. Tijekom tog anovulatornog ciklusa ponovo odlazim kod dr.spec. za MPO i on nam, ponovo imajući pred očima onaj spermiogram, preporuča ponoviti spermiogram, a meni da provjerim progesteron 21.dc. Spermiogram MM iz 12/2007 ponovo s istom dijagnozom, ali puuuuuuuuuuuuuuno bolji. Brojke su ipak dosta veće. Za nas je to bilo dosta veliko poboljšanje, ali dr. opet nemilosrdan i kaže: IVF/ICSI. Kao prvi put. Sad dolazi na red moj progesteron, koji je 4,5. UŽAS! No, ciklus dokazano anovulatoran, i mjerenje BT je to pokazalo i LH trakice, pa se nadam da je to slučajno samo taj ciklus. Kaže dr. treba ponoviti progesteron, ali točno 7 dana nakon O, jer meni je O kasnije, ne 14.dc. U 01/2007 naručujem se na folikulometriju, da znam točno kad je O (ako će biti), pa da vidimo ponovo taj progesteron. Naravno da to saznanje kad će biti O iskorištavamo za ciljanje odnosa. Kako je O kasnila i više nego inače, apstinencija je bila 9 dana. Prvi odnos je bio po naputku dr s jastukom pod guzom (tijekom odnosa) zbog moje maternice u RVF (zavaljene) i tad ostajem ležati na leđima cca sat vremena jer se moram prebaciti u spavaću sobu i usput pipi, a drugi u "psećem" položaju sljedeći dan kad ostajem do jutra na trbuhu. Mislim da je O bila tu noć ili sljedeći dan. Nakon 7 dana vadim progesteron. I dalje mjerim BT. Prvi crvić koji me zaškakljao u tom ciklusu bio je jer nije dolazio spotting (znak 2-3 dana prije M), BT počela rasti umjesto očekivanog pada i na 14.dc imamo lijepe dvije crtice. TRUDNA SAM! :D Sada smo trudni (ja i MM ) 28 tjedana i znamo da čekamo našu princezicu.
    I još nešto: i ja sam pila macinu travu i vrkutu, te vitamine B6 i PLIBEX.
    Možda sam malo oduljila, možda previše detaljizirala, ali sve u nadi da će naše iskustvo nekome pomoći.
    Na kraju bih samo dodala još i ovo: Ma šta vam doktori govorili, nikada, ali baš nikada nemojte odustati od nade i svoga sna.
    I my life as a mommy and a wife...
    FF

  13. #13

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    1,373

    Početno

    Evo i naše priče koja je na današnji dan dobila preokret jednim plusem na intimu


    Naša priča ukratko, imamo sinčinu od 7 godina koji je došao iz prve, planiran ali moram priznati ne tako rano očekivan. Na jesen smo odlučili da je vrijeme da Daniel dobije brata ili sekicu i u 12.mj. krenuli u akciju. Zbog stresova koje smo imali u obitelji sa mojom šogoricom i njenom bolesti moji su ciklusi šetali pa je bilo teško pogoditi O, probali smo i BT mjeriti i to je bio samo dokaz da je O šetala. Zadnju M sam imala 22.06. i odlučila ne mjeriti BT taj mjesec, a kad je nakon 10 dana umrla šogorica digla sam ruke od svega i odjavila se s liste. 08.07. me zabolio jajnik i iako sam bila već spremna na izlazak (djevojačka moje prijateljice ), uletila sam u kupatilo gdje se mm tuširao i rekla mu "sada ili nikada" Obavili to brzinski nakon čega je MM komentirao da uzalud njemu trud kad smo to odradili stoječki pa je sve ispalo na pločice

    Prvi simptom je bio 4-5 DPO kad sam imala sunčani iscjedak, ali to je bilo krićavo žuto , 6-7 DPO metalni okus u ustima (grozna stvar), nakon toga mučnine, lagane ali stalne. E da, lice mi je eksplodiralo, ali sam ja to pripisala pretrpljenom stresu.

    Nisam koristila apsolutno nikakve tablete, vitamine, čajeve... Nisam se ova 2ww čak ni čuvala previše, tj. odlazila sam na more gotovo svaki dan, skakala, trčala, ribala, pa čak sam u nedjelju bila sa kajacima na dugu vožnju, Jako naporno ali prekrasno.

    Sad ću se malo umiriti, barem dok mi dok ne potvrdi da je sve na svom mjestu.
    veliki brat: Daniel 14/07/00

    mamina loptica: Manuel 21/03/08

  14. #14

    Početno

    evo naše pričice
    Svatovi su bili prošle godine u 5.mj. i odmah smo rekli da hoćemo dijete. 6-7 mjeseci je sve išlo laganini i ništa. Onda sam išla na redoviti pregled kod ginekologa, koja kaže da je prerano za neke pretrage, ali ipak da uzimam Dabrostone od 16-25dc tri ciklusa.
    To nam nije pomoglo.Nakon toga 1ciklus sam pauzirala, reko da vidim možda će prirodno, ali opet ništa. MM je napravio spermogram i skoro sve je ok, osim što mu je likvefakcija nenormalna i mene nekako strah da je u tome problem, ali ipak se to trebalo ponoviti, no odlazim kod dr. A na VV koji me šalje na daljnje pretrage, te MM andrologu.
    Izvadila sam hormone i prolaktin mi je bio 2022, a normalno je do 500 i dva ginekologa su uvjerena da je to problem (a ja tamo pala skoro u nesvjest, možda je to razlog bio), te odgađam HSG koji je zakazan za 24.7. je iskrslo da idem s mamom ponovno na more 25.7. pa ne daj bože da se nešto dogodi, ipak je to diranje unutrašnjosti i ginekolog sam predlaže pa HSG ostavljamo za 9.mj.
    U to vrijeme i ponovno vadim prolaktin koji je u granici normale.
    MM je kod androloga u Zg naručen tek 27.8.
    I tako, ja trebala dobiti spotting 9.8. i ništa, 10.8. opet ništa, a inače je točna, stomak me stalno boluckao kao da ću svaki tren dobit M, a cicke me jaaako bole, i reko idem ja napravit test.
    Nisam htjela reći MM, nego sam jedva dočekala da on u subotu ujutro ode od kuće da ja trknem u ljekarnu po test (s tim da mi je mjehur skoro eksplodirao, a on nikako da ode od kuće, još na povratku iz ljekarne sretnem jednu baku koja se raspričala, a meni gori pod nogama)
    i eto, popiškila ja Intim plus i vidljiv plus, onda sam ošla u ljekarnu i uzela još dva različita, u nedjelju piškim po nekom jeftnon kartonskom i dvije crtice, a clearblue ostavljam za ponedjeljak i jasan +. :D
    Šutila sam ko prava cijelu subotu, samo ste vi znale, a MM sam rekla u nedjelju. Još nas nije uhvatila prava euforija, jer smo skulirani, ja sam rekla da ne želim da se zna dok ne odemo ginek. ali ipak je saznalo par ljudi, morali smo uglaviti MM sestru da ide umjesto mene na put pa smo rekli njegovim starcima (jer ona sad ima upise na faks i tako, pa mora učiti, zato smo rekli da imamo opravdan razlog da ona jednostavno mora ići), a danas ću ja vjerojatno reći svojima.
    Već bih ja kupovala sve za bebu, ali eto, rano je, ima vremena.
    Ali prošli sam mjesec zbilja bila opuštena jer sam bila dosta i na moru, daleko od svega, svih lijepih i ružnih vijesti i tako.
    samo da mi je netko rekao da se opustim, nisam mogla, kao da su nam svi trljali na nos to i tako, svi oko nas trudni, to nije bilo normalno.
    Eto cure, to je uglavnom to. 8)
    21.4.08. P
    19.01.11. missed
    trombofilija
    nakon toga..ništa...
    kaže dr.nema problema....hm....

  15. #15

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    vukovar
    Postovi
    310

    Početno

    evo i naše priće.
    ja već pune 4 godine imam klamidiju u mjehuri,malo manje u maternici.lijećenje je dugo tajalo.prošle godine u 8 mj navalio tada još MD da idemo na bebu. dogovorili se da saćekamo nalaze od bakterija pa u akciju.nema veze ako moramo pomaknuti svatove za ranije.
    bakterije pozitvne i + jedna nova.do nove godine stalno doktor-antibiotik.u 12 mjesecu ja odlućila nakon ponovno groznih nalaza da više nevijerujem javnom zdravstvu u vinkovcima i tražim privatni labaratorij.u 1,2,3 mjesecu zaredom negativni nalazi pa krećemo u akciju.kupila ja maybbaby
    u međuvremenu odlućio moj jajnik bojkotirati i prestane raditi.ja završim na dabrastonima.MM već svaki mjesec pita jel se primilo.u muškoj glavi je žena stalno plodna.u 5 mj odem kod dr i na uzv dr vidi jajašce u lijevom jajniku i kaže sad u akciju.Nemožeš ti sada nekog natjerati MM odlućio da taj tjedan neće hopsati(jadnićak u stresu od svatova).pa propalo.e kada mi je slijedeća memga došla odlućila se ja vama pridružiti pa nešto i naućiti.dogovorila se s MM da ide plivaće u 9 mj dati na analizu.na rodi ćula za LH trakice koje sam odmah narućila i od prve upalile :D
    e sada ponovno na acidosaluse da mi se moja klamidija ne vrati u trudnoći pa da je ugrozi.paziti malo pa neumarti se previše dok se bebica dobro ne smijesti.
    meni nije dugo trebalo da ostanem trudna ali je jako duga borba s bakterijama prije toga.

  16. #16

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    ZAGREB, Sesvete
    Postovi
    86

    Početno

    ne znam bih li ovdje na "papir" istresla svu zuc koju nosim u sebi vezano za moju trudnocu, ili ne....mislim da hocu. Mozda je se tako rijesim. eto je na:

    svoje ginekoloske preglede obavljala sam kod renomirane privatne ginekologinje, koja je usput, bila i prijatelica prijateljice . Upoznala sam buduceg i kada je postalo ozbiljnije moja me ginekologinja savjetovala da poradimo na bebi, jer imam endometriozu, miom na maternici...cistice po jajnicima, pa cim prije to bolje.
    I mi smo poceli mastati o nasem potomku. Nakon godinu dana, cini se meni da nekako imamo problema s time i odem ja do svog primarnog ginica u Dom zdravlja na razgovor. Dao mi je nekoliko uputnica, medju kojima i savjet da odemo na Vuk Vrhovac i napravimo spermiogram MM. Nalaz je stigao i nazovem ja svoju privatnicu dqa mi ga rastumaci, faxiram joj nalaz i nazovem (s posla) za 10 minuta. Ona ce meni (napominjem: telefonom): MA NE MORATE SE NI TRUDITI OSTATI TRUDNI PRIRODNIM PUTEM, ODMAH IDITE NA IVF. A I TO JE UPITNO. UZ OVAKAV NALAZ MISLIM DA NISTA OD TOGA.
    Ja padam u ocaj, ne uspijevam suzdrzati suze i odlazim uplakana doma. Tamo se ne mogu smiriti i uopce ne znam kako da to kazem MM-u. Nekako okolisam i odlazimo kod mog ginica u DZ koji mi ulije ogromne kolicine nade govoreci da je on imao i gori nalaz pa ima dvoje djece doma, i da je prosli tjedan kod njega bila buduca mama ciji je muz imao skroz nepokretne spermice. I savjetuje da ponovimo pregled, jer je i tu moguca zabuna. I tako mi krecemo u nasu rutinu koja je trajala pune tri i pol godine. Mjerenje BT, pljuvanje u "maybe-baby" a sex nam postaje kao ratni plan. U tocno odredjeno vrijeme, na tocno odredjeni nacin.....
    A da ne spomenem kako sam izgledala jednom mjesecno kada bih shvatila da nista od svega....Koliko sam samo potrosila na testove.....(jednom je kasnila 15 dana...zamislite samo kakva sam bila kad je bio negativann). U medjuvremenu oko mene svi ostaju trudni...sve moje frendice, sogorica 2x.....osjecala sam se poprilicno jadno, opet.
    Cijelo to vrijeme mi obavljamo i dodatne preglede na koje nas salju s Vuk Vrhovca, jer ne zelim zatvoriti vrata ni IVF-u ukoliko bude potreban.
    Raspitujem se za akupunkturu, u ruke mi dolazi knjiga "Povecajte svoju plodnost" i ja puna entuzijazma krecem i na drugi nacin.
    Mijenjamu prehranu, pijemo vitamine i cajeve, odlazimo na akupunkturu 3x tjedno i po savjetu u knjizi, prestajemo raditi bebu 4 mjeseca. Opustamo se nakon ratnih godina i uzivam u miru. Pokusavam ne razmisljati o nicemu. Odjednom....osjecam nevjerojatan zamor. razgovaram s MM i odlucujemo uzeti pauzu od svega. Posebno od stalnih pregleda, a s prehranom i akupunkturom cemo nastaviti. To nam ne moze stetiti. U tom trenutku jedemo i bockamo se 3 i pol mjeseca. Sjecam se bila je nedjelja i nas dvoje smo do kasno u noc razgovarali i odlucili uzeti pauzu....
    Ja sam po tko zna koji put prozivljavala krizu identiteta i trazila greske u sebi. I boljeli su me jajnici....Bila sam sigurna da imam opet neku upalu, i da opet nekaj moram gurati u sebe...
    Sutradan sam otisla do DZ da mi ginic da nekaj za bol....na njegovo pitanje kad je bila zadnja menga...ja velim 10.4. (necu to zaboraviti jer mi je tad rockas), i da kasni 8 dana. Pita on mene jesam li radila test. Ja ga gledam ko da je pao s Marsa i pitam: zakaj? Pa kasnila je i duze pa nish!!! No on me tjera da napravim test da bi bio siguran i dao mi pravu terapiju. Ja piskim u casicu, dajem sestri da napravi test i odlazim do bankomata dok se test ne zavrsi. Vracam se i kucam na vrata, a veli mi sestra, ajde Gogice na ultrazvuk da doktor vidi jel' sve ok. Zakaj, pitam ja...pa sad me pregledao, treba mi samo recept.....pa zato jer je test pozitivan, kaze meni sestra..
    A ja.....i danas se sjecam da nisam mogla zaustaviti suze cijelo vrijeme ultrazvuka, puta do doma a kada sam zagrlila MM na terasi....vrijeme je stalo. Evo i sad mi cure suze, a moje zlato spava u kindicu.
    To je moja storija, i zato....ne dajte nikome da vam kaze da ne mozete. I ne odustajte cak ni kada je sve protiv vas...

    p.s. ne moram napomenuti da nikada vise nisam nazvala niti spomenula genijalku koja mi je telefonski rekla da necu moci imati djece.

  17. #17
    a72 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,517

    Početno

    Evo i moje price, drugi dio...
    Dakle, prvi dio mozete procitati malo iznad,gore.Pa onda ide , kao na filmu-osam godina kasnije: kad nam je cerkica imala oko 2 god, htjeli smo ici na drugu bebu, i mislili smo problema vise nema, vec smo rodili itd...Kad ono...Ne moze...Pocinjem opet kod dr., klasicna prica, hormoni, brisevi , godina -dvije...ne ide.Za svo to vrijeme nama su svi nalazi skolski. Dr mi predlaze opet hsg, prvi put upalilo, pa eto, nagadjanje, nalaz super, ali nista...Poslije hsg par mjeseci pauza, opet sam kod dr, i on mi predlaze lprsc. Odlucila sam da idem,sve ok, ali me zbunjivala prva trudnoca bez lpsc,dva hsg, cak drugi bojli nalaz od prvog.Zbog toga ja odlucim da odem kod drugog dr po jos jedno misljenje, i tako dodjem do moje sadasnje dr. Ali nisam rekla da sam u medjuvremenu napravila pauzu od jedno godinu i po,izgubila sam bila volju (koja greska ), i naravno puno vremena. Otprilike prosle godine u ovo vrijeme sam joj se javila, divna osoba,mozes sa njom pricati ako treba dva sata, otvorena za pitanja,ma super zena! I pocnemo avanturu, sve ispocetka,jedino sto mi je ona radila i pc test, koji nije bas bio idealan. Ali to smo mogli izbjeci inseminacijom, medjutim otkrivamo povisen prolaktin-pocinjem samo bromergon,prije tri mjeseca mi je kombinovala bromergon i klomid, nije bila bas neka bajna reakcija,a prosli mjesec mi je ukljucila uz to i dabroston.Ovaj ciklus , tj, drugi mjesec te terapije(bromergon, klomid, dabroston)-Bingo, super reakcije, odlicni folikuli, endometrijum, i evo sad i trudnoca! (tu je zamalo sve palo u vodu jer sam imala malu prepirku sa mm kako ja sve hocu da isplaniram, ne moze on voditi ljubav po naredjenju, planski itd,kao da ja to bas tako zelim!Ali mala igra zavodjenja je ucinila svoje i planirani posao je uradjen "spontano" )
    Jos da kazem da sam od aprila na rodi, i tu sam naucila razne stvari, a najvaznije sto sam ovdje sa vama naucila -Ne odustajati!!! Mene su cesto hvatale te krize odustajanja, ali sa vama nikako, samo sam dobijala podstrek za dalje!
    Pila sam marulju, virak, koristila nocurak , med ,maticnu mlijec, ali u zadnja dva mjeseca nisam nista od toga jer su mi cure rekle, da ne koristim to dok sam na klomidu, i ja ih poslusala, ali mozda su te stvari pripremile moje tijelo za ovaj dan!
    Jos samo da vam kazem i to da sam prvo rekla mojoj pametnoj curici, i to dok nisam bas bila sigurna, kad su crtice na testu bile vidljive samo meni,i ona je uzela test i rekla :"mama, to je to, ako ti nisi sigurna, ja jesam 100%" I dogovorile smo se da ona kaze tati,koji nas je zamolio da se ne salimo sa tim, nije nam vjerovao. Odmah je otisao i kupio mi jos jedan, treci test, koji je sutradan pokazao crtu koju vec svako moze da vidi. Jutros kad je beta bila gotova insistirao je da on sam ide po nalaz,dosao je kuci, nisam ga htjela zvati na tel .dok ne dodje,samo me zagrlio i poceo plakati kao malo dijete, a ne moram vam reci da sam ja tu zamalo pala s nogu! I eto, sad mi izgleda tako jednostavno,ali dugo smo cekali na ovaj dan...Sad mi ostaje da molim Boga da je sve u redu!
    Molim vas nemojte se predavati,odustajati, stvarno se nikad ne zna kad je taj momenat-ja sam bas ovaj mjesec imala najmanje nade, cak sam zvala kliniku i zakazala AIH.Znam da zvuci izlizano ali je istina,dva puta sam se uvjerila -dobitni moze biti svaki ciklus-za tebe je to mozda bas ovaj !!!

    I.14.04.99
    missed ab.07
    Z.12.06.10
    Z.10.06.12

  18. #18

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Tamo gdje svijetli mali žižak...
    Postovi
    1,070

    Početno

    E, da...
    Sad bi trebalo napisati kako smo uspjeli...

    E pa iskreno, nemam pojma kako smo uspjeli... Jednostavno se uhvatilo!

    Priča traje već preko dvije godine... Od toga godinu dana nezaštićenih, pa godinu dana ciljanih odnosa...
    Meni je to vrijeme bilo vrijeme iščekivanja, istraživanja, učenja, nadanja, razočaranja i plakanja... Sad kad gledam na sve to, još uvjek sam zbunjena kako je uspjelo...
    Obično ljude zanimaju detalji tipa koje smo pretrage napravili...
    Odradila sam samo ono osnovno, papu i briseve... Bili su OK i doktori nisu imali potrebe za drugim testovima.
    Konkretno su me mučile bolne M, a ovdje sam saznala što je to spotting i kakvu ulogu skriva. Za njega sam i dobila Dabriće koje sam koristila kroz tri ciklusa. Ovo sad mi je drugi ciklus nakon kure Dabrića, pa ulazim u grupu ljudi kojima je Dabroston pomogao da zatrudne...

    Tokom sveg tog vremena sam se u principu najviše nervirala.
    Iz svih mogućih razloga. Najviše mi je išla (i još uvjek ide) na živce ona fraza "opusti se".
    Kad bi mi neko to spomenuo momentalno bih pucala po šavovima. U stvari me to vrijeđalo. To što bi mi govorili da trebam manje mislit o tome, da trebam mislit na nešto drugo... Lako je govorit kad se radi o nečijoj tuđoj koži.
    Vrijeđalo me jer sam htijela bebu i "dušom i tijelom" i samo odvajanje od razmišljanja o tome mi je bilo bolno.
    Utjehu, razumijevanje, podršku i savjete sam našla ovdje, i za to sam vam svima jako zahvalna.

    Dabriće sam koristila tokom ovog ljeta i dogovorila sam se sa sobom da će mi oni pomoći da zatrudnim, ali do toga nije dolazilo...
    Gledajući na proteklo vrijeme, odlučila sam malo dublje pročeprkat po MPO. Rekoh, OK, ako ne ide spontano, ići će na "guranje".
    Trebalo je prvo "gurat" MM da ode na spermiogram...
    U međuvremenu sam od cura sa PO saznala toliko puno bitnih detalja koji su mi stvorili sliku o tome koliko je vrijeme važno, u stvari koliko puno možemo učiniti u vremenu koje prolazi.
    Sa MM sam se napokon dogovorila da idemo na preglede, on spermiogram, ja hormone, pa ćemo vidjet kojim putem dalje...
    Pa se napokon nešto pokrenulo... Jako me mučilo to što nisam znala što se dešava, što moramo poduzet, što i kako dalje...
    Sa samom sobom sam se dogovorila da me ne zanima ni razmišljanje o potencijalnoj trudnoći do kraja ove godine...
    Rekoh sama sebi, OK, idemo odradit "medicinski kad neće prirodno", u međuvremenu nije me briga kad se samo ionako ne hvata, što da se patim kad već ne ide...
    E, sad, da li je to bila ona mentalna prekretnica? Ili samo sreća? Ne znam, ali uhvatilo se!
    Da li je to bilo ono, OK idem sad razmišljat o nečem drugom... Nisam nikad prestala razmišljat o bebi, samo sam "odgodila" nerviranje za iduću godinu.

    Da li to pomaže, očito DA. Da li Dabrići pomažu, također mislim da DA...
    Što uradit da se spontano desi? Nemam pojma, kad ide ide, kad ne ide ići će na guranje!

    Želim vam svima više spontanog, a manje "guranja", ali da dobijete ono što želite!
    Cici Molester 2008
    Sleeping baby 2012

  19. #19
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    10,150

    Početno

    Naša priča:
    Uvijek neki problemi s mojim jajnicima. Jedan doktor tvrdio da su policistični, drugi da nisu i tako u nedogled. Pila kontracepcijske tablete radi normaliziranja ciklusa oko dvije godine. Odlučila prestati, odmoriti organizam, i zatrudniti. I tu su tek započeli problemi.
    Ciklusi podivljali 36 - 48 dana. Na jednoj kontroli nakon dugog kašnjenja menstruacije doktorica zaključila da sam vjerojatno trudna (nešto se kao vidjelo na UZV), nakon krvnih pretraga zaključila da nisam trudna i po tom stanju hormona pitanje i kad ću biti.
    Nakon stotina i stotina pretraga završila u Petrovoj, ponovno su zaključili da su jajnici izgledom policistični, ali hormoni su se ustabilili, i hormonski status normalan. Doktor mi je rekao da sam napravila pretraga previše i za jednu Njemačku, a kamoli za Hrvatsku :shock: (pogotovo jer se iz tih svih nalaza uopče nije vidjelo u čemu je problem).
    MM i ja smo pokušavali više od godinu dana, bili smo očajni, nakon svake menstruacije danima bih plakala, činilo mi se da je cijeli svijet oko mene trudan, a samo ja ne (tak je i bilo, sve prijateljice i rođakinje su u međuvremenu zatrudnile).
    Moram napomenuti da sam stalno čitala Vaše priče i Vaša iskustva, i jedino me je to još držalo (na poslu sam znala biti satima na internetu :shock: ).
    Kako ja svemu u životu pristupam kao velikom projektu, tako sam odlučila i tome pristupiti. Jedan mjesec napravila sam tablicu i mjerila istovremeno bazalnu temperaturu, pratila izgled sluzi golim okom, izgled sluzi putem mini mikroskopa, LH trakice, sve podatke sam bilježila, crtala grafikone (napominjem, kod mene je bio problem jer se nikako nije mogla utvrditi ovulacija, a navodno je postojala) i na naše veliko čuđenje zatrudnila baš taj mjesec. :D :D :D :D
    E sad, nije bilo baš romantično, a ni spontano, ali bilo je učinkovito.
    Od tada nismo skidali smješak s lica i evo sada imamo naše malo zlateko.
    Nakon svega toga na poslu su reagirali u smislu, a kud baš sad???!!! Došlo mi je da ih zadavim golim rukama, ili da im odgriznem nos npr., ali to je jedna druga priča, ova naša je sretna i svima Vama želim puuuuuno bebica. Vrijedilo je čekati!
    06/07

  20. #20
    icyoh avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    3,717

    Početno

    nama se posrećilo isprve
    Upoznali se, sve bilo divno, krasno i nakon par mjeseci smo prestali koristiti zaštitu. Ja imam gin problema tako da nam nije bilo ni na kraj pameti da će se tako nešto desiti, posebno ne prvi mjesec.
    Ja inače nisam bila zainteresirana za djecu, posebno jer su me 3 različita dr upozoravala da ću teško zatrudniti pa sam se već pripremila za tu mogućnost.

    Uglavnom skužila sam slučajno nakon mjesec i po dana. MD je bilo sumnjivo što stalno spavam i što me bole prsa pa mi je kupio test i natjerao me da ga probam prije nego počnem koristiti antibiotike (imala sam upalu bubrega)

    I eto nas sada, ja deblja 7kg, on 15kg (iz solidarnosti), planiramo svadbu i prepucavamo se oko imena

  21. #21
    crvic avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    385

    Početno

    evo i moje price

    na pocetku veze s MM, 2003., dogovorili smo se da cemo cekati 3. godisnjicu braka pa poceti razmisljati o djetetu. to je bio neki kompromis jer MM nikako nije mogao zamisliti sebe u ulozi oca
    u studenom 2005, vjencali smo se 2004, popustio je brzo, plus na testu je bio dobro vidljiv.
    sreca, strah, iscekivanje prvog pregleda i sok. trudnoca je bila manja dva tjedna, moji ciklusi uvijek 30 dana, i ta razlika je rasla. i prva kiretaza na petak 13, 13.01. 2006.
    drugi puta plus u kolovozu i ista stvar kao i prvi puta, kiretaza 12.10, cetvrtak, petak je bio opet 13.
    nakon toga sam MM rekla kako ja nemam vise snage prolaziti sve ovo i kako necu razmisljati o djetetu niti o novoj trudnoci. tu je sada on bio taj koji me ohrabrivao i pokazao kako jako zeli da imamo svojega maloga crveka.
    i krenula sam na boks, pocela paziti kako se hranim, uplatili smo put u dansku, pazili smo da ne ostanem trudna!
    i bila sam uvjerena kako nisam trudna, ali mi je moj dr rekao neka svaki mjesec, za svaki slucaj, napravim test jer mi je progesteron nizak.
    26 DC radim test, navecer, nakon litre vode, i test pozitivan.
    od tada je proslo pet mjeseci i ja uzivam u svakom udarcu i pokretu svoga andjela i jedva cekam da ga poljubim.
    jos uvijek mi nije jasno kako sam ostala trudna, i pitam se kako cu svome sinu jednoga dana, ako Bog da da se rodi, objasniti kako se treba stititi i koristiti kontracepciju, kada smo mi njega napravili koristeci kondome :shock:

    prije su mi isle na zivce price, kada ces se najmanje nadati, dogodit ce ti se trudnoca. meni nije bio problem ostati trudna, ali bio mi je problem zadrzati trudnocu. ali, kada sam se najmanje nadala, ostala sam trudna i sada sam si velika i okrugla, makar sam bila izgubila svaku nadu da cu biti trudnica i plakati nakon svakog pregleda, od srece.
    crvek 16.02.08.
    grofica 21.10.11.

  22. #22

    Početno

    MD i ja smo skoro 3 g skupa , trebali smo se oženiti ove godine, a raditi na bebi sm počeli prije nekih godinu i nešto...

    Mislili smo ma brzo će to doći, taman ću biti par mjeseci trudna na svadbi..

    nakon očekivanja i nerviranja prvih godinu dana(sad znam da to i nije puno-ali meni je vječnost) otkazala sam svadbu jer nisam mogla podnijeti da se i u braku nerviram toliko.. čitala sam ovaj forum nakon niza neuspjeha i vidjela da nisam jedina koja ne ostaje trudna isprve..kakva utjeha.kakve divne cure..
    učila sam i savladala sve znakove koji upućuju na O jer bila sam totalno bez ikakvog znanja o tome..
    poslala njega na spermiogram-dobri mu plivači
    moji nalazi također. ginekologica kaže , ma sve je savšeno-samo čeka bebu...

    i opet par mjeseci ništa, svaki put ne bi pogodili O. ili bi bili umorni ili nervozi, uglavnom -MD je očekivao da dijete trebamo napraviti u najluđem- ,i je baš bio ispočetka oduševljen što se moramo baš tada kada ja kažem 'družiti'...naravno, ja sam za to vrijeme šizila...
    onda se naglo promjenio-vidio nema sa mnom šale..

    ujutro kad sam se probudila za posao vidjela sam da je to to-ovulacijska sluz-nije se ni snašao i ajmo..taj dan sam radila i OPK koji je bio pozitivan- i rekoh mu ajmo i navečer, smijali smo se kao dvije najveće budale...nije bilo strasti nego smo umirali od smijeha...tako da ono opusti se kod mene nije vrijedilo jer nije bilo opušteno...

    ali eto , sutradan je O prošla i započela druga faza..
    rekoh ako ga sad nismo napravili onda ne znam kad ćemo ..

    poslije O, su me odmah počeli boljeti jajnici, a grudi su me ubijele od težine...pisala sam o svojim simptomima.
    znala sam da to nije slično kao s mojim prijašnjim umišljenim znakovima trudnoće...

    i to je to...čini se tako jednostavno ali stvarno nije ...

    sad samo molim Boga da se održi beba...
    "Ja volim mamu"(2008.)

    Princeza(2011.)

  23. #23

    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    186

    Početno

    Cure nevjerujem ali uspjeli smo,trudna sam :D

    Evo ovak,ovaj forum posjećujem oko godinu dana.Dosta je tema obrisano pa tako i moja.
    U braku smo 5 godina i prošle godine u devetom mjesecu sam prestala koristiti kontracepcijske tablete.Od tada radimo na bebachu.
    Na pregled sam otišla nakon 4 bezuspješajnih pokušaja.Vještica bi svaki puta došla
    Napravila sam samo papu i ultrazvuk jer mi ginekolog nije dao uputnice za hormone.Jednostavno mi je rekla da je to prerano i da se opustimo.Bila sam ljuta al mislila sam si valjda zna kaj radi.Papa je bio uredan i na ultrazvuku mi je rekla da imam dva prekrasna jajnika.
    Kako i dalje nije bilo uspjeha,više od godine dana odlučila sam da idemo napraviti sve pretrage.I tako je dragi naručen ovu srijedu za spermogram,a ja 23.11 kod ginekologa.Još sam si mislila da možda pričekamo do prvog mjeseca pošto je blizu Božić pa nam se možda posreći i Bogek nas iznenadi
    I stvarno se to dogodilo,nece nam trebati pretrage još nemogu vjerovati
    Napravila sam do sada hrpu testova za trudnoću i svaki je bio negativan.Pošto mi ciklusi variraju od 25-38dana nikad nisam bila sigurna i umislila si neke znakove trudnoće.
    Danas mi je 33dan ciklusa i morala sam napraviti test jer se nikada čudnije nisam osjećala.Zadnjih sedam dana mi se samo spavalo i probadalo me cijelo vrijeme kod desnog jajnika tako da sam sumnjala ali ne previše, da se opet ne razoćaram kao zadnjih 12ciklusa.Cike me bole i svrbe me bradavice
    Ujutro sam se digla oko osam i bris u apoteku po intim plus,a usput sam uzela i gravignost mini.
    Došla domeka odmah napravila intim plus test i odmah se pokazao plusić.I to tako tamni da nisam mogla vjerovat
    Jednostavno nisam vjerovala testu tako da sam morala otvoriti gravignost mini i testirala "drugu" mokraću gdje se isto odmah pokazao pozitivan rezultat.Još sam se silila pit vodu(bedak ) da mogu što prije napraviti drugi test.
    Jedva sam dočekala dragog da dođe s posla da mu kažem sretnu,najsretniju vijest.Eto ga on je u šoku i sad spava lol

    Oprostite što sam se tako raspisala ali stvarno sam presretna :D :D :

  24. #24
    devet_mjeseci avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    674

    Početno

    Ovo je dio moje priče s poroda (nemam na žalost vremena pisati novu priču), a koji želim kopirati ovdje. Naprosto iz razloga jer želim ohrabriti sve žene koje su poput mene izgubile tri trudnoće, a neke i više. Naša sreća nije bila treća već četvrta...

    Po Rodinom forumu švrljam već dugo, još od vremena kad nisam ni slutila koliko će mi teško biti uspješno začeti. Počelo je 2004. kada sam nakon više mjeseci pokušaja napokon ostala trudna. Nisam ni slutila da će to biti početak neslavnog i bolnog niza. Trudnoća je bila blizanačka, no blighted ovum te je u 12. tjednu završila kiretažom. 2005. ponovno brodolom i ponovno kiretaža. Prošle godine srce mi je gotovo puklo na samo Valentinovo kada sam izgubila i treću trudnoću, no ovoga sam puta prokrvarila sama. Toga smo dana digli ruke. Odlučila sam prestati obraćati pažnju na plodne i neplodne dane, promatrati cervikalnu sluz, mjeriti bazalnu temperaturu, skakati ko ofurena na svaki, pa i najmanji znak ovulacije... Što Bog da (ili neda) – bit će. U ožujku nisam ni slutila da će to biti posljednja mjesečnica - već u travnju je test pokazao veliki, debeli plus i to samo dva dana prije mog rođendana. Ma kako izgledalo iz današnje perspektive, tada se nismo usudili veseliti i zapravo smo bili prestravljeni. Što ako se ponovi? Gdje je tome kraj?... U osmom tjednu trudnoće sam tvrda od straha jedva uspjela doći do ginekologa – nikakvi simptomi, osjećam se izvrsno, sve je previše dobro... Hoćemo li čuti malene otkucaje srca? Moj drugi rođendan je 17. svibanj. Toga me je dana ginekolog ostavio samu u sobi s ultrazvukom jer sam nezaustavljivo plakala od sreće dok je na monitoru maleni crvuljak drhtao od života. Trudnoća je bila školska, bez ikakvih komplikacija. Nisam koristila niti jedan dan bolovanja, radila sam do 9. mjeseca kada su me gotovo otjerali s posla. Čak sam prvog dana 9. mjeseca plesala do 6 ujutro...
    Cijela priča je na linku http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=39885

    Cure, obrišite suze i nikad, ali nikad ne gubite nadu.
    Mihovil, 8.01.2007.
    Gabrijela, 23.06.2010.
    Tamo gdje prestaju riječi, tamo počinje glazba...

  25. #25

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,415

    Početno

    Dakle, naša trudnoća je došla teško, iako sad kad gledam unazad mi se ne čini tako strašno.
    Radili smo na bebi i prije nego smo se oženili 2005. Dogovorili smo se da idemo kod doktora poslije svadbe, što se produžilo i preko ljeta, pa samo na jesen krenuli po hormone, briseve, spermiogram. Šok je bio brz (oni u Petrovoj daju nalaze isti dan ). Spermiogram je bio grozan. Ne znam kome je bilo gore. Meni ili mm-u. Vjerojatno njemu….. Sad da vam ne pričam o tim svim psihičkim traumama. Mislim da o tome znaju svi koji moraju duže čekati na trudnoću. Uglavnom, moj ginekolog nas je uputio na Vuk Vrhovac, gdje su nas izgnjavili do bola. Trajalo je godinu i pol (u pola toga vremena sam konačno otkrila Rodu i moja dva najvažnija pdf-a – „Prije začeća“ i „MPO“, koji su mi neizmjerno pomogli) dok smo konačno krenuli u postupak – prirodni IVF.
    U startu nam zbog loše stanice nisu dali neku nadu… Iako se nisam nadala, bila sam strašno tužna nakon negativne bete.
    U sedmom mjesecu 2007. stimulirani IVF. Od 14 folikula smo dobili 11 jajnih stanica, ali se samo 5 oplodilo. A koliko sam tu suza prolila…..ne smijem se sjetit. Razvila sam blagu hiperstimulaciju. Vratili su mi dva najbolja embrija. Tri ostala su smrznuli. Beta 1 ili 2, ovako nešto. Bila sam se pripremila da nema ništa ni ovaj put, ali ta knedla u grlu……..
    MM i ja razgovarali…idemo u Maribor. Treba skupljat lovu. Dvjesto eura na stranu svaki mjesec, treba skupit tri soma eura. Rekla sam – zvat ću Maribor sad na jesen poslije negativne bete poslije krio transfera.
    I tako sam odmah nakon ljeta otišla po smrzliće. Vratili mi sva tri. Nisam se nadala ničemu. Nisam mirovala. Nisam se čuvala. Nosila sam malu nečakinju (od 8 kg) po šumi. Trčala. Penjala se uz stepenice. Plesala na svadbi. Jajnici me rasturaju danima. Već par dana boli kao pred M. Sise ispuhane skroz. Idem vadit betu da mogu prestat stavljat utrogestane. MRZIM IH.
    Beta 750.

    Dalje je sve bilo i više nego školski. Ja i dalje trčim, nosim sve, radim sve, jedem sve. Nemam mučnina, niš mi se ne gadi po mirisu ili okusu. Jedini simptom T je konstantna glad. Već sam ušla u 4. mjesec… Tek sad polako postajem svjesna da sam trudna…. I cure, osjećaj je predivan.

    I za kraj Vam mogu reći da mi nije žao ničega. Nije mi žao toliko truda i toliko muke. A reći ću Vam da sam se ja pripremila psihički i fizički za puno više. Pitaju me ljudi koji ne znaju - jel' vas trudnoća iznenadila. A ja odgovaram s uvjerenjem - je

    Toliko sam drugačija osoba od one „klinke“ koja sam bila pred dvije godine. Odnos sa MM je dobio neku puno višu razinu, a mi ćemo biti tako dobri roditelji (ali strogi, naravno ).

    Želim Vam svima ovakav (možda malo brži) kraj vaše priče.
    mrziteljrođendana/veseljak/pametnjaković
    Cum grano salis

    članica Udruge

  26. #26

    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    139

    Početno

    Kao prvo, trudna sam 29. tjedana - peta trudnoća, a prva beba!

    Prije pet godina, nakon svadbe i ljetovanja odlučili smo baciti zaštitu.
    Prvi spontani pobačaj, zatim drugi spontani pobačaj, zatim trudnoća - nitko sretniji. U 13. tjednu doktorica uočila da beba ima samo jednu nogicu i da joj fali još nekoliko ključnih organa - uslijedio pobačaj. Nakon toga, izvanmaterična trudnoća.

    Najgore od svega, sve ovo bez razloga. Ja nikada bolesna bila, ostanem trudna odmah kad hoću, nema nikakvih problema, ali eto, beba se nije primala. Jedino što nam je ostalo je proći cijeli niz genetskih pretraga, jer je jedino još tamo mogao biti problem. Te pretrage smo obavljali 6 mjeseci, jer ih ima dosta. Kad sam skupila sve nalaze, otišla doktoru, koji reče da je sve uredu i da mi jedino može reći da se damo na posao.

    već sam tada na razgovoru kod tog doktora bila trudna, a nisam ni znala!!!

    Danas čekamo jednu malu djevojčicu.

    Mislim da boljeg stimulansa i nade za curke koje imaju problema u ostvarivanju majčinstva, od moje priče nema! :D

  27. #27

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    26

    Početno

    Vjenčali smo se 06.10 prošle godine...prvo smo se dogovorili da ćemo čekati s bebom dok ne kupimo vlastiti stan, jer živimo u podstanarstvu..
    I 11 ovog mjeseca krenila prića o bebi..i tako smo zaključili da nema smisla čekati jer isto kao što sad plaćamo stanarinu, kad kupimo stan još ćemo i više plaćati ratu kredita..dakle dođe nam na isto..
    Otišla sam na internet, i po tablici za računanje plodnih dana otkrila da upravo počinju...i tako smo se dali na posao..
    Simptomi su extra velike grudi i zadnjih par dana povišena temperatura..ništa više.
    Ali sam stvarno imala osjećaj da je to to...ne znam zašto..dok su me svi smirivali da se poslje nebi razočarala.
    I eto prije 2 dana prvi Intim plus sa jeeeedva vidljivim plusićem..i ponovljen prije sat ipo vremena da bi potvrdio ono što govorim već 7 dana............................. :D DA SAM TRUDNA :D .........................
    Testić smo radili kod moje mame. Istrčala sam iz wc-a dragom u zagrljaj...a onda i mami...svi su potvrdili da mi se ne pričinja i da je plusić stvarno tu!!!
    Samo se nadam da će sad sve biti u redu s mojim malim anđelom...presretna sam..nemam rijeći za opisati sve ove emocije... :D :D :D hvala vam cure...sve vas i nadam se da će i vaše zvjezde zasjati !
    Svjesna sam da sam prava sretnica što mi je uspjelo iz prvog pokušaja!
    Ne odustajte, nego se bacajte na posao!!!

  28. #28

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno

    Pa evo,nakon jucerasnjeg pozitivnog testa,da i ja napisem nasu pricu,jer sam i sama "zivjela" od takvih

    Pokusavali smo skoro godinu dana.Medutim u sav stres na poslu,osjecala sam da to nece uspjeti.
    No koliko god realno nesto znas,svaki mjesec me kopkala nada-mozda bas ovaj put...

    Dok sav taj problem na poslu nije kulminirao i zavrsio se otkazom.Bilo mi je grozno.
    Osjecala sam potrebu za odmorom,da dodem k sebi.
    Trebala mi je pauza i od svakodnevnog mjerenja bazalne,brojenja dana,gadanje ovulacije,cajeva,Vitexa i svega sto je dugopokusavalicama dobro poznato.

    Nakon sto sam se opustila,posvetila sam se vise svojoj malenoj koja mi je melem za dusu prestala sam sa svim tim cudima,kako sam i odlucila,kex je postao neopterecujuci,trazila sam drugi posao...

    Sredinom ciklusa nisam mogla ne primjetiti da se plodna sluz pojavila i nestala negdje za 2 dana skroz.Full kratko.
    A inace traje nekad i po 5-6 dana.
    Nisam znala jel to sad dobar ili los znak,jel ovulacija bila ili ne....i nisam bas mislila na to.

    Pred kraj ciklusa ocekivala sam da skoro procurim.Tada sam mogla primjetit i par stvari koje bi se tek sad mogle protumacit kao trudnicki simptomi.

    Kad sam se navecer tusirala primjetila sam da su mi grudi malo popunjene.Ne bolne niti bas velike,nego samo malo popunjenije.
    Onda sam se i par puta po noci ustajala na WC(doduse to mi ponekad dode i ovako).
    Sto je jos bilo cudno, "dolje" je vladao neki mir. Inace prije menge bi me znalo zasarafit,probost,svasta.

    Ovaj put nisam osjecala nista.Kao da sam u sredini ciklusa.
    Prekjucer navecer kod presvlacenja mi se opet ucinilo da su mi bradavice malo maaalo tamnije.

    I eto-jucer cim sam ustala napravila sam test. Kad se boja razlila,odmah se vidjela samo testna crta.
    Odlozila sam test i pocela razmisljat kad je otprilike bila ovulacija,kad cu konacno procurit.
    Kad sam se opet okrenula imala sam sto vidjeti! Dvije jasne crte! Posena sam procavat test,makar se nije imalo sto trazit,rezultat je bio jasan,ali nisam mogla vjerovat!

    Brzinom munje mi je prolazilo kroz glavu sto sad uciniti. MM je htio samnom radit test,a ja sam ga napravila sama,jer sam ipak vise bila uvjerena da ce biti negativan.

    Dala sam test Lauri koja je cijelo vrijeme bila samnom i samo me promatrala,pa smo skupa otisle tati.
    Ona mu je dala pusu i rekla "izvooji".
    A on turbo pospan jedva otvorio oci,ali odmah je znao o cemu se radi-Kaj si trudna??
    I onda veselje,grljenje,puse.... :D Bilo je predivno!

    Eto,bio je to prvi ciklus nakon otkaza,prvi ciklus bez stresa.
    Doduse,sad sam bez posla. Al ni malo ne zalim! Presretna sam!
    ´06
    ´08

  29. #29

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    37

    Početno

    cure,ovo je još uvijek za mene i MD veliki šok,pripremali smo se za dulje staze,borbu,s obzirom na to da stanje nije bilo krajnje ozbiljno ali se na probleme svakako moglo računati.
    Zato vam pišem drage moje,NEMA TOGA ŠTO ĆE VAS ZAUSTAVITI.

    Priča počinje prije godinu dana kad još nismo planirali aktivno praviti bebu.Tada sam patila od poremećaja ciklusa i nisam mogla dobiti m bez dabrostona.Naravno,u pitanju je moj dugogodišnji pcos koji sam vukla još od srednje škole i pola toga vremena provela na pilulama. Tada,prije godinu dana,po prvi puta u dogovoru sa MD(tada smo tek počeli hodati,tj.bili skupa cca4 mj.) rezerviram termin kod uglednog privatnika u svom gradu da me malo škicne i da mi da terapiju,jer ja u svoju soc.ginićku baš nisam imala povjerenja.Napravio mi je papu,uzv,prepipao me i uočio ranicu na grliću.Ja ostala frapirana.Kako? Otkuda?šta? pa samo 6 mjeseci prije sam bila kod svoje soc.ginićke i papa u redu!!!
    Dolaze nalaz pape-CIN2,po dupitnikom čak cin3.Ja u komi,pitam sebe i dr. kako.Idemo dalje sa pretragama,radimo cervikalne briseve.Nalaz-KLAMIDIJA I HPV16,31,VISOKI RIZIK.
    Ja tu više ne ličim na samu sebe.Padam u depresiju,izgledam očajno,u glavi mi se roje teške misli.Tada sam se prvi puta ozbiljno prestrašila što je klamidija učinila mojim organima i hoću li uopće moći zanijeti.Smršavila sa,.ležala u krevetu i plakala danima...Izlječili smo klamidiju,hpv sam odlučila sje... i počela se bolje hranit,plus korištenje vitaminskih preparata.Učinjena kolposkopija no hvala Bogu,nije bilo potrebe za biopsijom.To je bio lipanj2007.
    rujan2007. kontrolni papa-nalaz školski uredan,nema cina!!!!!!!!Veli mi dr.da sam vjerojatno imala lažni cin2 zbog klamidije i stvarni cin1.
    Od tog devetog mjeseca dobivam zeleno svjetlo od dr. i počinjemo raditi na bebi.Do tada sam bila i na pilulama.Međutim,mjeseci su prolazili a rezultata nije bilo.Mi smo se počeli prilagođavati mislima poput toga da će nam vjerojatno biti potrebna pomoć,saad dal zbog pcos,klamidije iil i jednog i drugog...
    Ipak,počela sam pomalo koristiti vrkutu,marulju i vitex,ubacila se na rodin forum i educirala se
    I tako drage moje,ja sam vam i diplomirala ovaj mjesec,nešto prije nego sam zanjela.Nekako,nije da sam skroz promjenila svoj način razmišljanja ali ovaj mjesec sam zauzela ovakav stav-ovo je MOJA borba,pa ako i potraje,oštrit ću se i neću se predavat,jer je to MOJ život,pa očito i moj put.Nekako sam prihvatila i najgori mogući scenarij,uhvatit se s njim u koštac i rasturit ga ko beba zvečku
    Teta mi je sad u 6.mj.trudnoće i veselim se njezinom bujanju ,neopterećeno..
    16.dan ciklusa me jako probada lijeva strana i kažem si to je to,večeras u akciju! Tako je i bilo,a dal se tada desilo,ne znam.
    26DC prvi simptomi PMS-a-napete grudi,bradavice jaaako osjetljive,bolne,temperatura(dnevna) između 37.1-37.4.
    31DC se probudim,odlazim na testiranje za posao i kažem samoj sebi intuitivno da neću ni dobit m.Glupo je i teško objasnit,al kao da sam znala da tu ima nešto više od moje puke opsesije i želje da ne dobijem.
    Do 35DC dakle da rezimiram,bili su ovi simptomi-26.-30.DC bol kao da ću dobit,bolne cike i bradavice,povišena dnevna temperatura,bol pri ustajanju u nogama oko 28DC.Od 30DC da danas sve to plus jači umor,češće podrigivanje,glad,glad,glad i ne pretjerano više,jedva primjetno češći odlasci na WC.
    Eto cure moje,simptomi su stvarno slični,mada ipak nekako drugačiji...mislim d aženska intuicija u tome svemu ima prste.Držite mi palčeve da sve dobro prođe i da je moj Knut tamo di treba biti.

  30. #30

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    37

    Početno

    cure,ovo je još uvijek za mene i MD veliki šok,pripremali smo se za dulje staze,borbu,s obzirom na to da stanje nije bilo krajnje ozbiljno ali se na probleme svakako moglo računati.
    Zato vam pišem drage moje,NEMA TOGA ŠTO ĆE VAS ZAUSTAVITI.

    Priča počinje prije godinu dana kad još nismo planirali aktivno praviti bebu.Tada sam patila od poremećaja ciklusa i nisam mogla dobiti m bez dabrostona.Naravno,u pitanju je moj dugogodišnji pcos koji sam vukla još od srednje škole i pola toga vremena provela na pilulama. Tada,prije godinu dana,po prvi puta u dogovoru sa MD(tada smo tek počeli hodati,tj.bili skupa cca4 mj.) rezerviram termin kod uglednog privatnika u svom gradu da me malo škicne i da mi da terapiju,jer ja u svoju soc.ginićku baš nisam imala povjerenja.Napravio mi je papu,uzv,prepipao me i uočio ranicu na grliću.Ja ostala frapirana.Kako? Otkuda?šta? pa samo 6 mjeseci prije sam bila kod svoje soc.ginićke i papa u redu!!!
    Dolaze nalaz pape-CIN2,po dupitnikom čak cin3.Ja u komi,pitam sebe i dr. kako.Idemo dalje sa pretragama,radimo cervikalne briseve.Nalaz-KLAMIDIJA I HPV16,31,VISOKI RIZIK.
    Ja tu više ne ličim na samu sebe.Padam u depresiju,izgledam očajno,u glavi mi se roje teške misli.Tada sam se prvi puta ozbiljno prestrašila što je klamidija učinila mojim organima i hoću li uopće moći zanijeti.Smršavila sa,.ležala u krevetu i plakala danima...Izlječili smo klamidiju,hpv sam odlučila sje... i počela se bolje hranit,plus korištenje vitaminskih preparata.Učinjena kolposkopija no hvala Bogu,nije bilo potrebe za biopsijom.To je bio lipanj2007.
    rujan2007. kontrolni papa-nalaz školski uredan,nema cina!!!!!!!!Veli mi dr.da sam vjerojatno imala lažni cin2 zbog klamidije i stvarni cin1.
    Od tog devetog mjeseca dobivam zeleno svjetlo od dr. i počinjemo raditi na bebi.Do tada sam bila i na pilulama.Međutim,mjeseci su prolazili a rezultata nije bilo.Mi smo se počeli prilagođavati mislima poput toga da će nam vjerojatno biti potrebna pomoć,saad dal zbog pcos,klamidije iil i jednog i drugog...
    Ipak,počela sam pomalo koristiti vrkutu,marulju i vitex,ubacila se na rodin forum i educirala se
    I tako drage moje,ja sam vam i diplomirala ovaj mjesec,nešto prije nego sam zanjela.Nekako,nije da sam skroz promjenila svoj način razmišljanja ali ovaj mjesec sam zauzela ovakav stav-ovo je MOJA borba,pa ako i potraje,oštrit ću se i neću se predavat,jer je to MOJ život,pa očito i moj put.Nekako sam prihvatila i najgori mogući scenarij,uhvatit se s njim u koštac i rasturit ga ko beba zvečku
    Teta mi je sad u 6.mj.trudnoće i veselim se njezinom bujanju ,neopterećeno..
    16.dan ciklusa me jako probada lijeva strana i kažem si to je to,večeras u akciju! Tako je i bilo,a dal se tada desilo,ne znam.
    26DC prvi simptomi PMS-a-napete grudi,bradavice jaaako osjetljive,bolne,temperatura(dnevna) između 37.1-37.4.
    31DC se probudim,odlazim na testiranje za posao i kažem samoj sebi intuitivno da neću ni dobit m.Glupo je i teško objasnit,al kao da sam znala da tu ima nešto više od moje puke opsesije i želje da ne dobijem.
    Do 35DC dakle da rezimiram,bili su ovi simptomi-26.-30.DC bol kao da ću dobit,bolne cike i bradavice,povišena dnevna temperatura,bol pri ustajanju u nogama oko 28DC.Od 30DC da danas sve to plus jači umor,češće podrigivanje,glad,glad,glad i ne pretjerano više,jedva primjetno češći odlasci na WC.
    Eto cure moje,simptomi su stvarno slični,mada ipak nekako drugačiji...mislim d aženska intuicija u tome svemu ima prste.Držite mi palčeve da sve dobro prođe i da je moj Knut tamo di treba biti.

  31. #31
    enya22 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,645

    Početno

    Nakon 10 godina braka i bezuspjesnog prirodnog pokusavanja, prije otprilike 2 godine dosli smo na VV. Upravo sam na Rodi nasla prve informacije i odlucila krenuti u MPO pothvat. Prvi korak je bio izvaditi hormone i svi nalazi su bili ok.
    Prije 8 god. na SD-u laparoskopski sam operirala priraslice od endometrioze, a u isto vrijeme napravili su mi histeroskopiju i prerezali septum, medutim ni nakon toga nije doslo do prirodne trudnoce. Endometrioza je kronicna bolest, a za nju je najbolji lijek trudnoca. Medutim, s endometriozom je tesko zaceti. Vjerojatno su razlozi i imunoloske prirode, izmedu ostaloga.
    Sad mi se cini da nasa borba i nije tako dugo trajala... u te 2 godine (zapravo 1,5 god. otkad smo krenuli u postupke) prosli smo 2 AIH, 2 prirodna IVF-a (1 s klomifenom, a 1 bez ikakve stimulacije) te 2 stimulirana IVF-a. Svaki put je beta bila negativna, do ovog 2. stimuliranog IVF-a ... Proslo ljeto nakon neuspjelog 1. stimuliranog IVF-a, a ukupno nakon 5 postupaka (racunam i 2 AIH), napravila sam na Rebru imunoloske pretrage i svi nalazi su bili super. To mi je ipak dalo nadu da cemo uspjeti doci do bebice.
    U ovom postupku u kojem smo uspjeli, prvu betu sam vadila malo prerano (12. dpt), bila je dosta niska (18,74) i bila sam uvjerena da je biokemijska... bojala sam se jos jednog razocaranja, a u sebi sam se nadala da ce se dogoditi cudo.
    Kod MM-a je uvijek nalaz bio normozoospermia, ali unatoc dobrom postotku oplodnje (od 5 JS u 1. stimuliranom oplodile su se 4, a u prirodnom se uvijek oplodila JS, pa i sad od 7 JS oplodenih 6) nikad nije doslo do implantacije, sve do sada.
    U ovom postupku od 1. dc pila sam Beyond Ginkgo Biloba od KAL-a, andol 100, Omega 3 i E vitamin (ovo dvoje pijem vec godinama), od punkcije po preporuci dr.-a stavljala utrogestan 3x2, a prvi put mi je dr. prepisao Fragmin (niskomolekularni heparin), injekcije koje si sama dajem od transfera. Sigurna sam da se sve poklopilo, ali vjerujem da je kod mene Fragmin imao puno utjecaja na pozitivnu betu.
    S obzirom da je ovo podforum PZ, ne bih htjela strasiti cure koje su tu kratko i imaju sanse zaceti "klasicnim" putem (necu reci prirodnim, jer je i ovo nase cudo zaceto najprirodnijim mogucim putem uz pomoc suvremene medicine i pazljivo odabrane terapije), ali trazile ste pricu, pa sad osjecam obavezu ispricati kako je bilo.
    Prije pocetka stimulacije bila sam jedan mjesec na Yasmine antibebi, zatim supresija Suprefact sprejem i stimulacija koja je bila duza nego inace. Moji su ciklusi uvijek bili relativno kratki, 24-26 dana, a sada je punkcija (aspiracija JS) bila tek 16 dc. Primila sam velike doze Menopura i dobili smo 7 JS i na kraju su mi vratili 5 embrija. Transfer je bio 5. dan od punkcije, nismo dobili blastociste nego morule i sanse za trudnocu su mi procijenjene na 40%. Upravo zbog te duge stimulacije nisam puno ocekivala od ovog postupka i vec sam se pomirila s time da cu opet dolaziti na folikulometrije i punkcije i transfere u nekom sljedecem ciklusu...
    Cijelo vrijeme dok sam bila u postupku nastojala sam sto normalnije zivjeti, radila sam cak i na dan punkcije (nakon par sati "odmora" na VV-u), a transfer se poklopio s Uskrsnjim blagdanima, pa sam ipak uspjela odmirovati 3 dana. Mogu reci da sam bila neopterecenija nego ikad prije, a prije 7-8 godina najgore mi je bilo slusati "opustite se i beba ce doci!".
    Nema univerzalnog recepta, a opustanje definitivno pomaze, ali ne da prestanemo misliti na to, nego da zivimo svaki dan i prihvacamo stvari onako kako dolaze, najnormalnije moguce.
    Preda mnom je jos dug put do sretnog zavrsetka i susreta s mojom bebom, ali i ovo je vec jako puno i zbog toga ne skidam smijesak s lica vec nekoliko dana...
    Oprostite na dugom postu, ali ispricala sam svoju pricu i iskreno se nadam da sam barem malo pomogla onima od vas koje jos uvijek cekaju svoje cudo!
    Od simptoma ne osjecam bas nista, malo me bole cice, cesce moram piskiti i brze se umorim. Inace, osjecam se bolje nego ikad! Nadam se da ce tako i ostati sto duze!

  32. #32

    Početno

    Drage moje suborke,
    Nadam se da mi nećete zamjeriti što ovaj post pišem sad, ali zbog svega što se do sada događalo, prije se jednostavano nisam usudila...
    Međutim, uvijek se sjetim kako su meni priče drugih hrabrih i divnih cura davale snage pa sam osjetila potrebu da i ja ispričam našu...

    Naša priča počela je prije dosta vremena... zajedno smo 7, u braku gotovo 2 godine, a prije toliko se javila i želja za bebom. Počeli smo kao i svaki drugi par s istom željom - opušteno, bez ikakvog pritiska, nadali se brzom uspjehu. Nakon nešto više od pola godine opuštenosti smo odlučili ciljati, paziti sve znakove, mjeriti BT i sve što ide s tim – bilo je to krajem 2006. godine.
    Kako ni to nije ništa promijenilo, odlučili smo krenuti s pretragama poslije ljeta (nadali se možda morska atmosfera pomogne, ali ništa...).
    Tada sam se i pridružila ovom divnom društvu kojem dugujem toliko toga
    Ja sam krenula sa svojim pretragama, a mm na spermiogram. I tu slijedi prvi šok – nalaz kaže azoospermia. Kako smo se tada osjećali mogu znati samo oni koji se bore s tim
    Bili smo neizmjerno tužni, ali se nismo dali... Nakon 2 tjedna mm ponavlja nalaz, ali u drugom labu – poliklinici koja nam je pomogla ostvariti naš san. I onda smo čuli nama tada najljepšu riječ – oligoasthenoteratozoospermia. Bilo ih je malo, bili su spori i uglavnom grbavi, ali ih je bilo!!!! Skakali smo od sreće, a ja sam se bacila na malo detaljnije istraživanje i sve što sam trebala sam našla na ovim stranicam – i za to sam vam beskrajno zahvalna
    Shvatili smo da nemamo što više čekati, naručili smo se i krenuli odmah slijedeći ciklus. Početkom 12. mjeseca je trebao biti prvi IVF/ICSI u prirodnom ciklucu, ali se moj folikulić požurio i pobjegao. Nismo htjeli da nam se to ponovi i slijedeći ciklus pa smo odlučili probati stimulirani. Pikanje je počelo u 1. mjesecu 2008.g. Dobili smo 7 jajnih stanica, 6 zrelih, oplodile se 4 i vratili nam 3 zametka (jedan 8-stanični i dva 5-stanična). I biolog i dr. su nam dali dosta dobre šanse, međutim, 28.02. naša beta je bila negativna. Suze i očaj
    Kako sam osoba koja ne može sjediti na mjestu i ništa ne poduzimati dok ima problem, odlučila sam da odmah slijedeći ciklus idemo u novi postupak, ako bude ovulacije. Moj dragi se složio s tim i napravili smo borbeni plan – do slijedećeg stimuliranog, kojeg smo planirali u 7.mjesecu, idemo svaki mjesec u postupak u prirodnom ciklusu.
    Na prvoj folikulometriji smo bili već 6.dc, a na 9.dc se moj doktor odlučio na štopericu. Bilo je to dosta rano, iako su mi ciklusi bili oko 26 dana. Na lijevom jajniku je bio folikul veličine 17 mm, a na desnom 14 mm. Nismo čak ni bili sigurni jesu li folikuli ili ostaci stimulacije, tj. ciste. Aspiracija je bila 11. dc, većeg folikula nije više bilo, a ovaj na desnom jajniku je imao samo 16 mm (endometrij samo 7,3 mm). Estradiol je bio dobar pa je moj dragi dr.T. odlučio da ipak idemo dalje. I na moje iznenađenje – u folikulu je bila stanica, i to taman zrela.
    Išli smo korak po korak i ničemu se nismo nadali pa nas je ugodno iznenadilo kad smo čuli da se i oplodila. Na dan ET-a mrvica je imala 7 stanica . Ovaj put smo odlučili da ću biti doma do vađenja bete, a čekanje je bilo nekako lakše nego prošli put.
    Iako sam rekla da nikad više neću raditi kućne testove jer su uvijek bili negativni, na 10. dan nakon ET-a napravila sam jedan test s popodnevnim urinom i to s onim jeftinim testom s neta – nakon petnaestak minuta se pojavila crta koja je bila vidljiva samo meni i to pod određenim kutom, ali to me navelo da sutra ponovim test. Ustala sam prije mm-a, napravila test i ugledala jedan veeeliki minus. Priopćila mu „radosnu“ vijest, kao i vama. Mi se isplakali, on otišao na posao, ali meni ona nevidljiva crta od dan prije nije dala mira pa sam otišla do ljekarne i kupila 2 različita testa (Intim plus i Sign test). Većinu toga znate i same – javila sam mm-u i vama (neke su mi prijetile i batinama ) i trk u Zagreb vaditi betu. Bio je to 11.dn ET-a i naša beta je navečer iznosila 51,9 :D . Plakali smo od sreće.
    Beta se lijepo duplala, prvi pregled pokazao da je trudnoća maternična i nitko sretniji od nas.
    Međutim, nije dugo potrajalo – samo 10 dana nakon pozitivne bete sam prokrvarila, i to svježa crvena krv. Nikad u životu se nisam tako bojala i bila očajna. Moj dragi muž me tješio da će sve biti ok, iako je i sam bio uplašen. Otišli smo odmah doktorici, nije bila previše optimistična jer sam stvarno jako krvarila, ali mi je naredila strogo mirovanje i dalje terapiju utrogestanom. To je bio petak i slijedio je najdulji vikend u našem životu. Kravarenje je prestalo za koja 4 sata, ali sam i dalje imala jaki smeđi iscjedak. Cijelo vrijeme sam se jako brinula, ali mi je moj dragi naredio da moram biti optimistična jer je to najbolji način da pomognem našoj bebici.
    Usprkos krvarenju, beta u petak i ponovo u ponedjeljak su bile odlučne. Otišli smo ponovo na UZV i naša mrvica je još bila tu . Opet smo plakali, ali od sreće. Znali smo da to ne mora ništa značiti, ali 10 dana kasnije vidjeli smo srečeko kako treperi .

    Danas smo trudni 8+5, naše zlato raste, ima 2,2 cm, vide se rukice, nogice, pupčana vrpca, a srčeko kuca 100 na sat.
    Znamo da je još dalek put pred nama i da puno toga još moramo proći, ali idemo korak po korak, puni optimizma...

    Nadam se da se ne ljutite što sam ovako odužila, ali sam nekako osjećala potrebu da našu sreću podijelim s vama, jer ste vi velikim dijelom zaslužne za nju
    Hvala vam na svemu i nadam se da ćete uskoro uživati u ovakvoj sreći

    Hvala vam puno
    Ginger & Fred
    čudesne djevojčice:
    2008. 1 IVF prir.c. 12/2007 - js pobjegla; 1.ICSI stim. 01/2008=0; 2.ICSI prir.c. 02/2008 - dr.Tomić
    2010. 1.ICSI stim. 02/2010 - dr.Radončić
    2014. 1.stim.IVF 03/2013=0; 1.ICSIprir.c. 04/2013 - dr.Radončić

  33. #33
    sonata avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    917

    Početno

    Evo i nase price: znala sam od prije da imam policisticne jajnike a to se itekako odrazavalo na moje cikluse koje nisi mogao uhvatiti ni za glavu ni za rep. Tako da je O bilo vrlo tesko uhvatiti. Uglavnom, nismo se pazili pola godine ali nista se nije dogadjalo. Ginekologica me uvjeravala da je normalno pokusavati godinu dana i tek onda raditi neke pretrage. Ali naravno, kad si nesto zamislim, onda to mora biti odmah! Uglavnom i MM me ohrabrivao i govorio da ce sve biti, samo da budem strpljiva. Nakon sto skoro 2 mjeseca uopce nisam dobila M, ginekologica mi je prepisala Dabroston da malo potakne rad jajnika. M sam dobila i onda sam trazila da mi da Dabroston kroz jos par mjeseci jer sam imala osjecaj da cu na taj nacin pokusati lakse pratiti ciklus. Naravno da sam bila frustrirana i nezadovoljna sto mi ne ide od ruke I onda smo iselili iz stana i bili kod mog tate dok nam se novokupljena kuca sredjivala i ja jedan dan osjetim bol u donjem dijelu trbuha, kod lijevog jajnika. Puno sam puta cula da se i na taj nacin moze manifestirati ovulacija, tako da sam zaskocila muza i rekla:"ajmo probati!". Iskreno govoreci, nisam se vise ni nadala, bili smo u selidbi i radovima i nisam toliko bila opterecena bebom. Trebala sam dobiti M nakon 28 dana od zadnje M a kad ono nista, samo malo spotting. Poludjela sam jer sam mislila da stvarno sa mnom nista ne valja! I ginekologica mi kaze da napravim test i ako je negativan da joj dodjem. I tako ja ujutro vec unaprijed sva jadna napravim test i uopce ga ono ne gledam, jer vec unaprijed znam da ce ponovo biti -. A kad ono pozitivan! Samo sam uzela trakicu i odnijela ju muzu koji ju je isto s nevjericom uzeo i pitao:"jel to znaci da je +?" I onda sam ja od muke, radosti i nevjerice da mi je ipak uspjelo pocela plakati, njemu u krilu. Kasnije sam napravila jos jedan test, toliko nisam vjerovala! I eto sad sam u 31. tjednu, cekam malenu curicu koja je vec sada vrlo vesela i jedva cekam da stigne! Cure, zaista se stvari dogode kada covjek ne misli toliko o njima! Ja sam se uvjerila u to! Sto se tice simptoma, ja sam prije testa bila uvjerena da cu dobiti M jer sam imala totalni PMS. A poslije sam od 6. do 12. tjedna imala mucnine i strasno mi se spavalo! Eto, nadam se da sam nekoga ohrabrila svojom pricom! Sretno vam svima!
    L. 6/08.
    L. 4/13.



    Kad ne bi bilo zena, dijamant bi bio obican kamen. Victor Hugo

  34. #34
    bebomanka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Austria
    Postovi
    929

    Početno bebomanka

    Eh...kako smo uspjeli?!

    Treba se sad i sjetiti samog pocetka.....
    Bilo je to davne 1997.god. kad smo nakon 3 god.braka odlucili vise "ne paziti".Bili smo u uzasnoj situaciji ali moj unutarnji nemir mi je stalno govorio da ne odugovlacim sa bebicom...
    Poceli smo ju raditi u ljubavnoj postelji (onda sam jos vjerovala u to..) i nakon odnosa sam tocno u mislima vidjela kako plivaci putuju i sastaju se sa jajascem......Ipak,nisu se sastali uspjesno....nije nam uspjelo ali nisam bila tuzna.Govorila sam si"pa ne mora biti od prve"!Posjecujemo i bioenergicara...
    Tako je proslo skoro naredne dvije god.
    1999.sam krenula po lijecnicku pomoc.
    Godinu dana mi je tadasnji gin. pratio prir. O,davao stoperice i savjetovao nam odnos u roku 24-36 narednih sati...Nikad nista! Samo sam se osjecala sve losije i losije...Trbuh me je bolio.U zadnjem ciklusu se je cak nakon O i stoperice pojavila i velika cista...
    Odlucih promijeniti gin.
    Odlazim kod privatnice po preporuci prijateljice koja je med. sestra u jednoj bolnici.
    Ona odmah posumnja na endometriozu i salje me na laporoskopiju.
    Endometrioza potvrdjena 2000-te god.Odstranjena cista iz desnog jajnika i priraslice po trbusnoj supljini.
    Doktori preporucuju terapiju od 6.mj. "umjetnog klimaksa"(ne sjecam se koji depo preparat je bio jer se onda jos nisam zamarala sa imenima lijekova...doktori su tu koji znaju....).Puna entuzijazma i pozitive krecem u nove pobjede, uvjerena kako cu sad od prve ostati prir. trudna.
    Pokusavamo bezuspjesno iducu god. dana..
    Moja gin.odlazi na porodiljni,mijenjam ginekologa..
    Novi gin. otkriva endo. cistu u lijevom jajniku.
    2002.god. druga laporoskopija,otklanjanje ciste i priraslica....
    Opet su svi oko mene optimisticni....ja pomalo padam u duboku psih. krizu.
    Novi gin. preporucuje IVF.
    Nakon 6mj. anti-baby terapije, ulazimo u prvi stimulirani IVF.(Innsbruck)
    Prekrasni rezultati! 22JS,18oplodjenih,vracaju dva krasna embrija 3.dan.(onda jos nije bilo blastocisti) Konacan rezultat=0
    Pregled nakon tog 1.IVF-a pokazuje novu endo cistu u desnom jajniku.Gin. me salje na jos jednu laporo.
    Izbezumljena trazim pomoc dr.Podobnika u Zg.
    On me smiruje govoreci da operacije nista ne donose osim novih oziljaka i poteskoca..Preporucuje me u Becku kliniku na terapiju Depo Decapeptylom na 3mj, pa nakon toga IVF.
    Upravo to su mi potvrdili u Becu.
    2003.god. 2.stim.ICSI (los spermiogram)Wien.
    Dosta slabi rezultati nakon depo terapije..5JS od toga su se samo dvije oplodile koje su vracene treci dan..Konacan rezultat=0.
    Uzimamo kratku pauzu...Prikupljamo snagu sve do 2004. kada upoznajem svoju sadasnju gin.koja me poziva u svoju novootvorenu kliniku u Salzburgu..
    Tamo vrsimo jos dva stim. IVF-ICSI-ja sa odlicnim rezultatima stimulacije..konacan rezultat=0
    Nakon sto smo iskoristili soc. fond od 4 pokusaja sa 70% pomoci osiguranja....trazimo rjesenje kud i kako dalje....Postupci su uzasno skupi.
    Prvi puta ulazim u "Rodu".Odusevljavam se!!!!! :D
    Upoznajem divne zene i njihove sudbine..
    Jos nekoliko mjeseci pokusavam sa cajevima,vitexom.....
    Odlucujemo se za IVF-polikliniku u Zg.
    2006.god.-5.stim.pokusaj..5 JS,3 oplodjene i vracene 3.dan. Konacan rezultat=0.
    2007.god.saznajemo za Mb.
    Odlazimo na konzultacije i dobivamo termin za IVF u veljaci 2008.
    Uz dozvolu dr. Vlaisavljevica u medjuvremenu pokusavamo u jednoj novoj klinici u Salzburgu(uspjesnost navodno 70%),iz lanca klinika u Pragu i Italiji..Uz stimulaciju odlazim na tretmane osteopatije u juzni Tirol(Italija3x).Vrsimo uzasno skup pokusaj(6.) IMSI-ja (morfolosko selektiranih spermija),odlicna reakcija na stimulaciju,dobivenih 5 blastocisti peti dan,vracene 2,niti jedna smrznuta.Konacan rezultat=0
    Veljaca 2008.-7.IVF.MB. (spermiogram super! Uz pomoc Rode)
    Saznajem i za Fragmin...kontaktiram dr. Radoncica koji mi pojasnjava djelovanje Fragmina.Radim imunoloske nalaze koji su ok.U kombinaciji sa svojm gin. iz Salzburga koja mi je radila folikulometriju,pokusavam dobiti Fragmin od cega me ona odgovara..Kaze:nepotreban je,imunologija-trombofilija je ok.Djeluje na kosti....Govorim joj da cu ju ovoga puta poslusati a ako ne uspije,pri iducem pokusaju ga uzimam.Dr.Vlaisavljevic o svemu nema pojma.Stim. odredjena na osnovu zadnje stimulacije.
    Odlicna reakcija na stim.10JS.8oplodjeno,5. dan 4 blastociste,2 vracene,2 smrznute!(Iako se dugo razmisljalo hoce li ih zamrzavati)Uz hrpu vitamina,dexamenthason te Aspirin100 po prvi puta..Konacan rezultat=0.
    Odlazimo na GO.Maljamo neke prostorije u stanu i kupujemo namjestaj..
    MM me moli da ubacimo smrzlice jos u proljece...Odbijam ga cinjenicom da sam psih. i fiz.preumorna..Odmah par dana nakon toga stize mail od sestre Jasne iz Mb. koja me podsjeca da nas cekaju jos 2 smzlica....te nas pita kad zelimo doci po njih....Nisam mogla odoljeti..
    Dogovaramo se za Svibanj..
    Od silnih vitamina koje pijem vec pola god. savrseno su se ustabilili ciklusi i O.Dexamenthason sam pila 3.mj. nakon zadnjeg neuspjeha..
    Nastavljam samo sa vitaminima i Aspirinom100 te maticnom mlijeci..
    Ginicka u Salzburgu opet vodi folikulometriju...trazim ju Fragmin kojega mi na moj zahtjev uz nevjericu prepisuje...Nikad nije cula za dr. Radoncicev sistem=Fragmin 2dana prije ET-a pa nadalje..
    Upravo to cinim....Pocinjem i sa utricima uz Fragmin...
    25.05.2008.vracene dvije blastociste u ranom stadiju...vec kad smo culi da su oba smrzlica prezivjela odmrzavanje,zasuzile su nam oci.....Bili smo uvjereni da su to pravi borci koji ce se dobro "ukopati".
    ET. je bio kompliciran i trajao je punih 15min.(dr.Reljic)
    Prije samog ET-a sam popila utrice koje inace stavljam vaginalno,i jedan normabel 0,2mg.
    Zaspala sam MM na ramenu jos u cekaoni i nastavila spavati dalje u autu na putu do doma..
    Test predvidjen za 06.06.2008.
    Drugi dan vec radim.....
    Dva dana prije testa,ribam balkonsku ogradu i suncam se pola sata nakon stavljanja utrica...(prije mi je tako nesto bilo nezamislivo).
    U medjuvremenu me zove mama i prica mi san u kojemu joj se ukazao Isus..Smijao joj se....Trgla se iz sna i jos je vidla tragove jake svjetlosti u sobi koji polako odlaze...
    Ja sanjam po prvi puta u dugogodisnjoj zelji za bebicom,svoj kompletan porod.....pisem na Rodi...Fatamorgana mi salje objasnjenje iz sanjarice koje ukazuje na veliki uspjeh..
    Ucenica na poslu mi govori da me je sanjala da sam rodila curicu crne kose i plavih ociju...i dodaje da je nedavno sanjala svoju sogoricu da je trudna i ona joj 3 tjedna nakon toga objavi svoju trudnocu..

    05.06.2008. Ustajem rano...MM se sprema na posao...dolazim sa testicem..MM za mnom u wc..Piskim u casicu...MM uranja test...Nije se stigla pojaviti niti kontrolna crtica vec je bio veliki,debeli +
    MM place, ja se tresem......bilo je oko 05,30h.
    Kratko nakon...sjedam za komp. i pisem na Rodi.......

    BESKRAJNO VAM HVALA!

    p.s.stimulacije su bile vise manje iste....Menopuri,Gonali,Merionali,Menogoni....na sve sam dobro reagirala..

  35. #35
    bebomanka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Austria
    Postovi
    929

    Početno bebomanka

    Ah da..simptomi..
    Drugi dan nakon ET-a mi se pojavila tanka smedja nit u ostatku utrica koji su ostali na ulosku..Pomislih,to je od ET-a jer je bio tezak i sestra mi je napomenula da ne brinem ako poslije jos bude tragova krvi...to je povrsinski..
    6.dnt. skroz lagane,povremene vrtoglavice koje sam pripisivala vremenu i sparini....jedva da sam ih osjetila..ipak ponekad mi je slika bjezala ispred ociju...

    Ostalo sve normalno...
    SRETNO!

  36. #36

    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    119

    Početno

    Nasa prica (nakon 1,5 god. pokusavanja)

    Dan kada smo saznali da smo trudni bio je predivan! Bio je 27.8.2006., sunce je sjalo i bilo je toplo. Ali ne previse toplo, bas kako treba. Bila je nedjelja. Nina je rodila dan ranije i isli smo kod nje u bolnicu vidjeti nju i njenu malu bebicu, Lolu. Oni su vec davno prije odlucili da ce se zvati Lola, i danas kad je gledam vidim da su pogodili pravo ime. Dosli smo malo ranije u bolnicu (bila sam jako uzbudjena i nisam htjela kasniti) i popili kavu ispred na stepenicama. Tada sam popusila i jednu od svojih zadnjih cigareta.. Skupili su se roditelji i prijatelji (tata naoruzan foticem i kamerom) i svi smo zajedno otisli na odjel "babinjaca". Nina je bila prekrasna, sjajila je nekom dragosti... A onda su nam i Lolu donijeli! Nagurali smo se svi na staklo da je vidimo, vadili fotice i mobitele da ju slikamo i plakali.. Nina je kao prava mama stitila okice svoje male ljubavi od bljeskalica fotoaparata. Tada sam znala, ne znam kako i zasto, ali znala sam da mi ovaj put ne kasni bez veze... Ovaj put je nesto bilo drugacije. Nina je rodila i bio je red na meni!! Nikad joj nisam priznala, ali bila sam ljubomorna na njih jer su uspjeli iz prve... Sad znam da sam bila blesava, ali tko ce tada znati...
    Poslije bolnice smo otisli s Tatom i njegovom sekom na pice. Tata je pricao dozivljaje s poroda, a ja sam razmisljala koja ljekarna radi nedjeljom. Kad smo krenuli doma rekla sam MM da bih htjela kupiti test. Nista nije puno pitao, samo koji da uzme. Odlucila sam da je vrijeme za onaj skuplji! Do tada sam vec kupila 8-10 obicnih (sa uvijek istim rezultatom). Do doma mi se vec tako jako piskilo da nisam mogla docekati da MM dodje doma sa sokom po koji sam ga poslala. Kad sam vidjela da se pojavljuje + totalno su me preplavili osjecaji da sam jedino mogla cucnut na pod i plakat... Sad mi je jedino zao sto ipak nisam pricekala MM-a da zajedno to dozivimo. Mada nije ni on bio nista manje uzbudjen..
    Navecer su dosli svi nasi braca i sestre se veselit s nama. Samo sto sam ja bila preumorna i otisla spavati prije nego sto su se burazi razisli (vec su pocele trudnicke muke ))
    Taj dan nam se zivot promijenio.


    - ovo sam napisala nesto nakon poroda, dok je moja curica spavala, prema sjecanju...
    Malo sam izmjenila imena, jer ne znam da se ne naljuti ostatak ekipe iz price..

  37. #37
    Midori avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    32

    Početno

    Dakle, naša priča išla je otprilike ovako.
    Nakon što sam ja operirala cistu na jajniku - endometriozu, odlučili smo se odmah ići na bebu. Ali jao! Dva tjedna nakon operacije, ja završim na hitnoj i dijagnosticira mi se hipertireoza - bolest štitnjače. Trudnoću smo, naravno, trebali odgoditi do daljnjega. Nakon 6 mjeseci, endokrinolog mi da zeleno svjetlo da krenem na bebu jer se štitnjača koliko-toliko normalizirala. I mi sretno krenemo "na posao". Ali samo mjesec dana kasnije, ginekolog mi utvrdi da se endometrioza vratila. To je bila dosta loša vijest, ali kako sam inala redovite menstruacije, nismo gubili nadu i nastavili smo pokušavati. Prolazili su mjeseci iščekivanja i razočaravanja. Promjena prehrane, homeopatija, promjena životnih navike ne bih li povećala svoju plodnost...
    Nakon 8-9 mjeseci zaključim da ću vjerojatno ipak morati na još jednu operaciju endometrioze jer ovo nema smisla. Kad sam o tome razgovarala sa svojom doktoricom opće prakse, ona mi je savjetovala da partner napravi spermiogram. Moj partner je radio spermiogram prije 4 godine i sve je bilo u redu, ali mi ipak odlučimo da ga ponovi.
    Rezultat spermiograma - malen broj pokretnih spermija i smanjena plodnost. Našli su mu i neku kroničnu upalu prostate koja je možda uzrokovala takvo stanje i dali mu antibiotike - mjesec dana dvostruke kure antibiotika.
    I - on je upravo završavao s antibioticima, a ja ostala trudna!
    Sad sam u 15. tjednu. Trebalo nam je 10 mjeseci što i nije tako puno, ali nama se u svoj onoj agoniji to činilo kao prava vječnost...

  38. #38

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    326

    Početno

    Evo i naše priče:

    Godinu i pol rada na bebi, a ono ništa. Odlazim na color dopler. Čita moja gin. i kaže sve ok. Muž radi spermiogram i on ok. Odjednom 2003. plusić, ali u 23 tjednu trudnoće otvorilo se ušće i tu završava moja trudnoća, a beba nakon 3 sata umire. Nakon 6 mjeseci plusić, a ono mola hydatidosa i kiretaža. A ja govorim nikad više.
    Nakon dvije godine dolazim pomalo k sebi i naravno da se javlja želja. Idemo probati ponovo. Ništa se ne događa. Naravno da sam promjenila doktoricu. Onoj više nikad nisam došla. Odlazim bolničkom doktoru, radimo uzv a ono policistični jajnici. Još bolje, nemam ovulacija, PCOS. Sada mi je jasnije zašto imam neredovite menstruacije i čitav život pijem dabrostone.
    U 12/2005.idem na laparoskopiju i drilling jajnika. Nalazi se zadebljana ovojnica, to se sredi, jajovodi prohodni. Sve u svemu drugo u redu. Tri mjeseca pijem klomifene, uzv kaže folikuli su tu, ali se opet ništa ne događa.
    Kaže doktor idemo na inseminaciju, a ja sva sretna. Nemam živaca više iščekivati svaki mjesec hoće li biti ovulacije ili ne. Muž ponovo radi spermiogram i naravno da je ok. U 07/2007. ponovo dabroston i klomifen. Uzv kaže biti će ovulacija. Kad ono laboratorij na radi, preuređuju ga. Ništa ovaj mjesec od inseminacije, kaže doktor ostaje vam kućna radinost. A-ha, možeš misliti. To je sigurno neki znak, uvijek nešto. Najbolje da se ne nadam više. Sve je protiv nas. U 08/2007. odlazim ginekologu, a on meni BRAVO, trudni ste i još k tome BLIZANCI.!! Dobro da nisam pala sa stola! I eto i nama se sreća nasmiješila. 15.02.2008. su došla naša dva mala anđelka. Svo to iščekivanje se napokon isplatilo. :D :D

  39. #39
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb-Špansko
    Postovi
    2,415

    Početno

    Drage moje, najdraže,

    Ja sam TRUDNA nakon 3 godine pokušaja, što prirodnih, što uz medicinsku pomoć, uspjeli smo prirodnim putem doći do naše male mrvice! Dogodilo se naše čudo!
    Prvo je bio pozitivni šok da ne može biti veći, a sad se beskrajno veselimo i uživamo u činjenici da smo trudni i da nosimo u pupi svoje zlato malo.

    Na forumu nisam smogla hrabrosti objavit našu priču dok nisam vidjela drugu betu (ustrtarila se, valjda je to normalno…).

    Ne znam otkud početi, priča je počela u studenom 2005. tad smo dragi i ja počeli raditi u kućnoj radinosti na našoj bebici (primjenjujući sve moguće metode praćenja O.). Nakon godinu dana uvidjeli smo da imamo problem i nakon par pretraga pokazalo se da su plivači MM jako spori (astehenozoosp. gravis), počeli smo obilaziti liječnike, bolnice,..i zakazali termin kod prekrasnog doktora Lučija na VV. Prvi stimulirani ICSI-IVF ciklus te 2 transfera smrzlića završili su s betom 0. Jako dobro sam reagirala na stimulaciju, sve OK, međutim kod mene je bio problem transfera embrija. Zbog istoga sam prošla 2 zahvata dilatacije grlića maternice (onaj u Zajčevoj je bio pod lokalnom i bilo je užasno) i ne znam više koliko probnih transfera. Doktor je bio uvjeren da ću zatrudnit od prve jer nije očekivao problem transfera (kut unutar grlića koji nisu znali kako savladat).Smatrao je to glavnim „krivcem“ jer su me pri transferu toliko izmučili, pravo krvoproliće, a bol strašna (inače imam visok prag boli, meni su punkcije bile ništa u usporedbi s transferom). Maternica je kontraktirala i izbacivala. Ja izmučena psiho-fizički u dogovoru s MM javljam dr. L. da ćemo sljedeći postupak planiran za lipanj odgodit za jesen da se oporavim. Paralelno smo dogovorili termin u Mariboru za 2009. i izvadili nalaze da ih pošaljemo nakon ljeta.

    Nekad mi je bilo nezamislivo išta odgađati, odmah, sad, nema odustajanja, idemo dalje, ali jednostavno sam osjetila da je dosta da mi treba pauza, a i MM me uvjeravao da se trebamo malo odmorit, a moje tijelo pogotovo moj „jedinstveni“ grlić od sve te silne agresije (on se svaki put vraćao u svoje prvobitno, prirodno stanje). Puno sam o tome pisala na Traumatičnom transferu.

    Otkad znam za sebe htjela sam djecu, majčinski tip, uvjerena sam bila da je to moja misija na ovom planetu, a onda sve ovo. Borac po prirodi nisam se dala, nakon svake kiše dođe sunce, s dragim pod ruku i uz vašu pomoć išla sam naprijed, posrtala, ali se uporno dizala i gazila velikim koracima naprijed.

    U međuvremenu MM je pio čaj od g. Katurića (na Prije začeća) i Bioastin, i spermiogram mu se jako popravio, mislim još uvijek je to bila dijagnoza ali pokretnih je bilo puno više nego prije. Za sve te preparate ne bih znala bez vas drage moje rodice i zato hvala vam do neba.

    I tako ja poslušah svog dragog, isplanirali ljeto u 2 dijela: Hvar, pa Komiža, i to je očito bio pravi trenutak, zvijezde su se poklopile. Iza toga, odugovlačenje s testom (zbog straha od ponovnog razočaranja, čak ga nisam imala hrabrosti ni napravit nego MM-plus ko kuća), čekanje 1. bete (1479), poludjeli od sreće :D , vikend, shit čekanje do PON do 2. bete (6500), plačemo od sreće, trčim na Sv. Duh poslije posla zahvalit Sv.Anti (uvjerena sam da je sve tako ispalo zahvaljujući i njemu), obavještavamo roditelje, seku, brata,....i idemo dalje, čekamo naš sljedeći UZV da čujemo srčeko i zabranjujemo svojima da dalje pričaju za bebicu dok ne prođe 1. tromjesečje. Uh, al im je to teško palo...

    Nemam riječi kojima bih zahvalila svim curkama koje su me tješile i davale najveću potporu i savjete kad mi je bilo najteže.

    Curke, znam da ćete sve jednoga dana biti mame, samo vjerujte i bit će tako, samo dalje u borbu za bebice male, znamo sve kako je teško padati i dizati se, ali sa spoznajom da ste trudni nekako čovjek zanemari sve ono prije jer zna da je vrijedilo. Sada smo 9 tj. trudni.

    Želim vam svu sreću svijeta i da što prije doživite ovo što ja sad proživljavam jer čuda se ne događaju samo drugima. Pogledajte samo koliko nas ima.
    Sorry ako sam vas zagnjavila s dužinom posta, ali nadam se da će ova naša priča biti ohrabrujuća za sve ostale.

    Sve vas puno voli i ljubi vaša trudna Lili75, bez vas ne bih ostvarila svoj san
    L. 2009.
    F. 2011.

  40. #40
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Ja sam sebi rekla, neču pisat našu priču dok ne prođe 12 tjedana, a sad se malo bolje osječam, malo sigurnije pa ču kratko napisat kako smo uspjeli, iako naša priča nije previše zanimljiva

    Prije 2 godine prva trudnoča, nismo je planirali previše, dogodila se i bili smo presretni, beba je super rasla, sve je bilo super do negdje 6 mjeseca kad nam se dogodio preuranjen porod i izgubili smo našu lutkicu. Bili smo utučeni i ništa nas nije moglo oraspoložiti...odlučila sam da neko vrijeme neču razmišljai o bebi, nisam imala snage. Koristili smo zaštitu pri svakom odnosu i nije nam padalo na pamet da nam se omakne dok ja nisam skroz spremna.

    Ali, u jednom pokušaju, mi smo bili stvarno prestrastveni, bilo je predivno i odlučili smo se ne koristiti zaštitu. Kad paf 15 dana nakon toga pozitivan test...ja sam bila koliko sretna toliko prestravljena...umirala sam od straha da čemo izgubiti bebu, ali sam se nekako skupila i odlučila da če ta trudnoča bit super i da ćemo uspjet...tek što sam se počela osječat "blaženo" i mm i ja smo shvatili što nam se događa, beba je otišla...nisam plakala nisam ni riječ rekla...mrzila sam sebe, svoje tijelo, cijeli svijet...zaklela se sebi i mm da više nikad ne želim da spominjemo djecu.

    Nakon godinu i 3 mjeseca mi smo se vjenčali, bilo je super...i tad sam prvi put u 10 godina popila alkoholni koktel, i uživala. Pošli smo na honeymoon u Las Vegas, kockali, opijali se, stvarno sam se opustila kao nikad do tad u posljednje 2 godine. Uživala sam u našoj vezi, zezali smo se, izlazili na večere, i stalno smo si mučkali neke koktelčiće i imali frendove doma. I jedan dan, malo pripita, rečem ja mm da, ajmo mi imat bebu...mm presretan od šoka...i krenemo na nekakvu detoksikaciju, i na metodu štedi spermu mm se nije praznio 3 tjedna...i došao 5DC mi krenuli, svaki dan do 19 DC, često i po dva puta...i 2 tjedna nakon toga eto ti plus na testu...i na pregledu u 7 tjednu doki nam reče da čekamo blizance, naravno da sam proplakala i nisam mogla vjerovat da smo tako sretni...

    Do danas sam u šoku, presretna a i u laganom strahu da se nešto loše ne dogodi, al nadam se da su naši crni dani iza nas, da čemo skoro zagrliti naša dva mišića i da če naša priča imat happy end
    Homesteader, Homemaker, Pro homeschooling anti-vaccinationist

  41. #41
    mamaShe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb, blizoo zoo
    Postovi
    575

    Početno

    Premda je prošlo dosta vremena, evo i naše priče.

    Cura prva
    Otkada znam za sebe, odnosno za ciklus, nije bilo dobro. Uvijek neredoviti, uvijek bolni. Kad smo se vjenčali konačno se ispostavilo da imam PCOS i Podobnik navalio mene liječiti klomifenima i dabrostonima. Uglavnom, ništa. Digla ja ruke od hormona i bacila se na homeopatiju. Pet mjeseci nakon početka hemeo tretman, bio je MM-ov rođendan, rekoh sebi, idem napraviti test, onako bez veze, bez ikakvih simptoma, takoreći i bez nade (bio je to x-ti test u mom životu). Bila je subota i MM je bio na gradnji kuće. Uglavnom, šogorica me je čula kako vrištim iz kupaonice i odmah dojurila. To je bilo veselje! Uopće nisam sumnjala da će sve biti ok i tako je i bilo. Tako je Kika obznanila da je tu (2003).
    Simptomi? Baš se i ne sjećam, ali bili su takoreći nikavi spram druge T.

    Onda je usljedilo dojenje od godinu dana, pa opet homeo, i puno pokušaja i puno minus testova. Tu sam se negdje pridružila i Rodama. I potaknuta raznim iskustvima molila sam svoga gina da me uputi na neke pretrage, hormoni, bakterije, ... ali je on odbio, rekavši: pa vi već imate jedno dijete, dakle možete vi to, ove pretrage samo psihički loše utječu na žene i bračne parove općenito, tako da neke žene ostanu T tek kad prestanu sa svim tim postupcima. Tako ja nisam ni probala vaditi hormone i ostale bakanalije, već sam se uzdala u Boga i molila se. Ako nam želi dati dijete, neka izvoli, mi smo raspoloženi. A silno sam htjela da malena ne bude jedinica, jer znam što znači odrasti kao takva

    Cura druga
    I svake godine na MM-ov rođendan sam radila test (između ostalog), ali ništa. No, 2006. rekoh sebi idem napraviti test dan prije MM-ovog rođendana, tek tako da se ne razočaram na sam roćkas. Kad ono, gle čuda, pozitivan! Nisam mogla vjerovati, onako snena u neko rano, rano jutro. Nisam nikom ništa rekla. Možete misliti tih 24 sata slatke muke. Otišla sam taj dan i kupila neki lijepi test u plastici i sutradan ujutro podmetnula MM-u test pod nos: ovo ti je dar od Gospodina Boga za rođendan. Eto veselja!
    Simptomi? Mirisi posvuda! To je bilo prestrašno. Zahod na poslu nisam mogla smisliti, dok bih bila tamo, malo bi falilo da ne povratim. Glad stravična, mogla sam pojesti vola da mi ga je netko servirao. Moji na poslu s kojima idem jesti nisu mogli vjerovati: prije neko povrće, prilogi i ostalo, a sada mesine, ćevapi, šnicle... Nisam mogla prestati jesti! Ludo!

    Da ne zaboravim glavnu sitnicu: oba testa su bila negativna cca 55.dc, i oba pozitivan cca 62-63.dc.
    I, eto, sada (ja 38, mm 39) jurišamo na treće, pa što Bog da.

    I još nešto: hvala Rodama što postoje i dijele svoje probleme, strahove i nadasve nade međusobno. i svima!
    Blagoslovljen onaj koji nam je podario Kristinu ('04)
    ... zatim je došla Marta ('07)
    ... zatim Jakov ('09)
    ... a tu je i Mihael ('11)

    Ma taj Bog je zbilja divan!

  42. #42
    mamaShe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb, blizoo zoo
    Postovi
    575

    Početno

    Ajoj, nešto sam zaboravila:
    kod druge cure, sam uz homeo pila i Vitex i nakon 1,5 mjeseca Vitexa ostala T.
    Također, dojila sam je već nekoliko tjedana samo jednom na dan i organizam nikako da pusti mengu van, a stalno boli trbuh, pa prestane, pa boli ludo, pa opet ništa i tako u nedogled. Čim sam je prestala dojiti, nakon samo 3 tablete Vitexa, eto menge. Pa sad, da je baš slučajnost, ne vjerujem.
    Blagoslovljen onaj koji nam je podario Kristinu ('04)
    ... zatim je došla Marta ('07)
    ... zatim Jakov ('09)
    ... a tu je i Mihael ('11)

    Ma taj Bog je zbilja divan!

  43. #43
    pirica avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Sesvete
    Postovi
    2,809

    Početno

    Naša priča započinje 2005. kad smo se vjenčali. MM je htio odmah bebu, ali ja baš i nisam bila za, ali lagano je razbio moj otpor. Obavljam gin. pregled i ups velika cista na lijevoj strani koja nije opasna samo je velika (6cm). U dogovoru sa dr. odlučujemo ostat T, cista neće smetat, a možda i pukne. Mi smo se jako trudili ali od T ništa. 05/2006 odlazim na kontrolu, kažem dr. da od T ništa i odlučim se skidat cistu jer možda ona smeta. 06/2006 radilm laparo, cista je uklonjena zajedno sa dijelom lijevog jajnika. U bolnici su mi preporučili pauzu od 4-6 tj. pa se možemo ponovno bacit na posao (to je ujedno bila i jedina pauza). Tada sam otkrila rodu, prodružila se forumu, naučila sve o O, naručila lh trakice, krenula na folikulometrije itd. Rezultat svaki ciklus O, svaka pokrivena, ali od T ništa. 12/2006 šaljem MM na spermiogram u Petrovu, on ga obavlja bez pogovora, nalaz normo. Dr. mi govori kako sam ja opterećena, kako se trebam opustiti i bit će, te mi daje Dabroston radi spottinga. Opet se trudimo ništa od T, Dabroston ne pomaže i prelazim na Utrogestan. 06/2007 radim HSG (jer mi na lpsc nisu provjerili jajovode ), nalaz opet uredan, kaže dr. nakon toga da nam daje još 6mj. da pokušamo prirodno. Ni tih 6mj. nisam čekala već 28.11.2007. odlazim na VV kod dr. A. Na prvi pogled sve ok, MM treba ponovit spermiogram kod njih, ja trebam izvadit hormone 3.dc, oboje moramo napravit pretrage na spolne bolesti i kad stignu svi nalazi kod dr. A na dogovor. Svi nalazi su nam bili ok (nalaz spermiograma smo jako dugo čekali) i 03/2008. dolazim na dogovor. Dr.A predlaže AIH jer su jajovodi prohodni, a spermiogram odličan. 04/2008. 1. AIH =0, 05/2008. 2.AIH=0, 06/2008. 3. AIH=0. Sa dr. A se dogovaram da na jesen krećemo na stimulirani IVF. Uh kako je ljeto dugo trajalo, još smo i ureaplsmu ubijali. 10/2008. krećemo, stimulacija sa 36 Menopura :shock: , dogurali do samo 7 folikula od kojih smo dobili 5js, sve u svemu katastrofa jer žena u mojim godinama bi trebala dobit bar 10js. 4. dan od punkcije ulazim kod biologice u kabinet i šok samo se jedna js oplodila :shock: , nisam znala da li da plaćem ili da budem sretna i zbog te jedne. Još me biologica dodatno popljucala (katastrofa stanice, loša reakcija na stimulaciju...) dr. me onako žalosno gleda i radimo ET. Najteže je bilo čekat ß. 10dpET test +, ja ne vjerujem, 11dpET test još jači +, 13dpET ß309,90, 15dpET ß680,80 dr. se veselo smije i govori mi da su mu najdraži ti otpisani embriji . Stalno sam bila u strahu, hoće li bit u maternici, pa hoće li se čut, pa hoće li nastavit kucat, ali sve je išlo po ps-u do 10.tj.T kad sam jako prokrvarila, na hitnoj ne znaju od kuda krvarenje, nakon 3 dana opet jako krvarenje, odlazim kod dr. A i on vidi hematom. Od tada sam na strogom mirovanju, 4.tj sam stalno krvarila nekad jače nekad manje i evo jučer na kontroli hematoma nema, krvi nema i mogu se malo opustit, ali i dalje mirovanje. Danas nam je punih 15tj.T buša se već i vidi.
    O simptomima vam nemam šta napisat jer ih naprosto nisam ni imala, grudi su mi kao i prije T, mučnine nisam imala, ne spava mi se, ne jede mi se ništa posebno, ništa me ne boli. Jedino me prije ß trbuh bolio kao da ću dobit M, ali nakon 2 tjedna je i to prestalo.
    MM´75 2x normo
    ja ´81 lpsc PO cista, nizak amh 5,3 pmol/L
    3 AIH VV
    1.IVF beta 309,90

    L.14.07.2009.
    6xIVF (2 prirodna, 4 stim) VV - sve u svemu ništa (2x biokemijska)
    1. polustim ICSI VG -ß1,2
    1. stim ICSI VG - biokemijska
    1. prirodni VG - bez et
    1. stim ISCI VG - 0
    1. stim ISCI VV - 0
    cekamo FET


  44. #44
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Danas ide moja priča.
    A svaka priča ima i početak. Ali ja se ne bih lako mogla odlučiti kako je sve počelo.
    Možda onog dana kada sam shvatila da je moj M (tada smo se zabavljali) čovjek s kim želim da imam djecu, ili onda kada sam uživala i pokretima mog drugog djeteta u stomaku i odlučila da ću uživati opet, ili onaj dan kada nam je mama umrla na rukama, i nas troje siročadi, moja sestra, brat i ja zagrljeni smo plakali kraj njenog uzglavlja, i tiho u sebi bili sretni jer nas ima troje pa eto i bez roditelja nismo ipak sami.......
    Tog jutra pred ispraćaj stare 2008. godine ustala sam sa nekom gorčinom. Odlučila sam: dosta je. Nisam više bila u stanju podnijeti razočarenja, brojati cikluse, godine koje prolaze, niti sredinu koja ne razumije da je normalno da želimo treće dijete. Mislila sam na tikicu_69. na ronin, i neke druge koje su prolazile i prolaze nešto slično, ali ja nisam našla utjehu ni u čijoj priči, jer takva sam vam ja, moram se pomiriti sa sobom da bih sebi oprostila, pa čak i ovakve stvari. Iza nas su bile 3 inseminacije, jedna užasno bolna, stimulacije sa kojekakvim lijekovima, otkrivena kvržica na dojci(btw, mamaima mama je umrlaa od raka dojke), i pripreme za prvi IVF. Međutim, ja sam osjećala: moram se opustiti od ovog konstantnog grča.
    Donijeli smo odluku, pijem kontracepcijske, samo na taj način ću se osloboditi ovulacija, iščekivanja M, razočarenja. I zaista novogdišnja odluka je sprovedena, ja sam nakon 3 godine opet uživala u sexu bez ikakve primisli na trenutak, pozu ili nešto slično. Odlučila sam upisati dugo priželjkivani postidlomski studij, krenula na predavnja, počela da pripremam prve ispite. Sa djecom sam uživala maksimalno, stalno smo bili skupa. Ponovo je život bio skroz lijep.
    Ostatak godišnjeg odmora sam morala iskoristiti do kraja aprila, tako da se odlučim drugu polovicu mjeseca dobro odmoriti, otići malo mojima u Crnu Goru, posjetiti drage prijatelje, izaći koji put sa M. Ma ko god kaže da nema razlike grdno se vara,tih 15 dana sam bila odmorna, vesela, pravila kolače i bureke ukućanima, sazivala goste i pila vino do besvjesti.
    MM i ja smo skrivećki po kući vodili ljubav, kao nekada, pazili jedno na drugo, i bili veseli. Moja mjesečnica je došla na vrijeme, zahvaljujući tabletama, ali sam tih dana bila u Zagrebu, i zaboravim kupiti novi paket. Ma ko ga šiša i onako ne mogu ostati trudna, zar ne?
    Brzo je prošlo mojih 15 dana rahatluka, ali hajde, valja nam raditi, tako da nakon prvomasjskih praznika ja u bojne redove. Ali odmah prvi dan mi pozli, temperatura 40, sve me boli, kosti, meso, uši, grlo. Kod doktora dobijem injekcije pencilina i bolovanje od najmanje 7 dana. Tako vam ja produžim na prinudnom odmoru. Kada sam konačno bila bolje ponovo na posao, i sve opet u kolotečinu.
    Brat i snaha imaju 2 malca, jedan je vršnjak mog sina, a drugi je najslađa beba na svijetu od nekih 9 mjeseci. Zamolili su me da ih čuvam ,jer imaju neku svadbu u susjednom gradu. Naravno da sam pristala, nas petero smo čitav dan šetali, ja sam uživala a mislim da je i djeci bilo dobro. Taj dan ili sutaradan trabala sam ponovo dobiti, ali ko zna, nisam ni mislila da će doći na vrijeme zbog preležane bolesti. Nešto mi je bilo vruće, pa čak mi se i na mahove mantalo, ali ništa više. Ujutro , krećem na posao, vidim nije mi dobro, odem nađem test(imam kartonsku kutiju njemačkih testova iz jedne zatvorene apoteke, kojim je rok izašao 1996. godine), kapnem 3 kapljice, i nastavim sa uređivanjem, kada ja na testu 2 lijepe crtice. Radila sam ja te testove i ranije, i uvijek samo jedna, ali hajde znaj, koliko su stari, možda su poblentavili. Tada se probudi moj 6godišnji sin, a ja uzmem novi test: Hajde sine piški u čašicu, mama mora nešto da provjeri. Njemu onakvom bunovnom ništa nije jasno, ali njegov test pokaže 1 crticu. O majko moja, je li to moguće, nakon 3 godine pokušaja, poza , čajeva, trenutaka, lijekova i želje, sada u trenutku kada mi teče 1. rata kredita od 500eura, kada idem na predvanja, kada je gadna kriza u svijetu?!
    Na poslu mi cure odrade 2 testića, i oba negativna, i na kraju, trk u apoteku po validan , najskuplji test. DVIJE CRTE, dragi moji, dvije jasne čize, jasne ko dan. Jesam li bila sretna? To je teško odgovoriti, iznenađena svakako, jer nije mi bilo jasno, nije bilo nikakvog razloga da prije ne budem trudn(dijagnoza idiopatska neplodnost) niti je sada bio razlog poseban da budem trudna.
    Pošto sam obećala kćerki koja ima 12 i pol, da ću njoj prvoj reći, tako sam i uradila. Ona je poblijedila, okrenula glavu od mene, bez ijedne riječi, te zaplakala. Mislila sam da joj je krivo, ali ne, opet se okrenila i zagrlila me: Samo obećaj da mi nećeš umrijeti, mamice moja!
    U stvari bila je sretna, ali predstava poroda u glavi jedne 12 godišnjakinje, nažalost, valjda asocira na mogućnost umiranja. Sin je rekao nešto u stilu: Ma znam ja to već odavno, jelda da je brat? i nastavio sa svojom igrom.
    Moj sretni i zbunjeni M nije bio kući, pa sam ga otišla potražiti i našla ga na vikendici, kako jede trešnje na drvetu starom koliko mi svi.Bilo mu je drago što sam došla, zvao me da se popnem, ali sam odbila. Onda sam mu rekla: Hej imam test, trudna sam! A on : Ma kakav test? JA: Onaj za trudnoću! ON: Ne zezaj me, upast ću! JA: Ne zezam te, trudna sam!
    I tada priča dobija malo tužniju notu. Grana na kojoj jer stajao MM je pukla i on je pao na tlo sa nekih 5-6 metara visine. Mislila sam da je mrtav. Bio je živ, ali povraćao i nije mrdao nogama. Zvala sam pomoć, hitna je došla brzo, odvezen je. Sreća, hodaće, ali mora mirovati 3 mjeseca, slomljena mu je pubična kost. Sada je kući, ja se ubijam od obaveza, posao, kuća, djeca, kud sam non stop umorna, samo mi se spava. Ali neka, sve će to proći, i mi smo zaista sretni, jer jučer su nam rekli da novo, malo srce kuca u meni.

  45. #45

    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    wien
    Postovi
    78

    Početno moja prica za vas

    Sada forumasice citajte...

    Od 2004 ja i mm se vise ne cuvamo ali nikako da nam podje za rukom,nakon svakoga kasnjenja menge trci u apotheku i kupi test ono opet negativno,sam bog zna koliko sam novca dala za testove.

    Meni 5/2006 diagnosticirano "uterus unicolis bicornis i uterus septus" kratko i jasno receno da nemam sanse niti normalnim putem niti mpo da ostanem trudna.
    2007god. se prijavljujemo za posvajanje bezuspijesno.

    Kada 4/2oo8 ja na zaprepastenje same sebe i dr.vec bila trudna 2mj. sto nitko nije mogao vjerovati da mi se desilo. :shock: :shock: Kada sam se testirala najedanput dvije debele crte toliko sam bila sokriana da sam se krenila sva da tresem.I A reakcija moga muza je bila gotovo ista. Da me nisu cike bolile i nekako cudno krvarila pojma nebi imala da sam trudna.

    26.10.2008 rodila sam curicu,kojoj je diagnosticirana greska nakon 4 mj borbe umrla je

    trebalo nam je opet vremena da pokusamo,usli u program za mpo u adebar privat klinik i necete vjerovati ja opet osta trudna prirodnim putem trenutno 4 tijedna,samo sto mi je jako muka i nekako mi stomacic malo iskocio
    nada se da ce ovoga puta biti sve u redu

    ne vjerujte doktorima jer sam sam zivi primjer da se cuda dogadjaju

    pozdrav

  46. #46
    slavonka2 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    Sv. Nedelja
    Postovi
    509

    Početno

    04.09.09. SMO PROSLAVILI 5 GODIŠNJICU BRAKA....

    Iza nas je 1 postupak koji nas je učinio čvrščima i jačima, ali bez bebe....

    Preselili samo se u novi stan prije 3 dana, napokon NAŠ stan...

    i saznali da smo TRUDNI....

    Otišli smo na godišnji kao i svaki drugi, bez nade i cilja jer je već puno ljeta prošlo od kako smo skupa....

    MM je već 2 mj na cinku, selenu i vitaminu C, čaju od piskavice i čaju za zaštitu muške prostate....

    A u kombinaciji sa svijećom nakon hopsanja očito je bilo dobitno....

    Malo mi je bilo slabo, ali mislila sam da je sve to od stresa zbog selidbe, pa vraćanje na posao poslije godišnjeg i sl...

    Kasnila je vještica 11 dana i ja se nisam još odlučila za test...

    Bojala sam se opet onih suza jer nema druge crtice...tuge i bola...nemoći...

    Kada smo snimali prilog za RTL nisam imala pojma da sam trudna, bila sam naručena kod dr. A. jučer da se dogovorimo za novi postupak....

    MM me nagovorio da napravim test ujutro prije doktora...

    Nisam htijela gledati...sjedim u kupaonici i gledam u prazno...

    i čujem MM-a - ZLATO, VIDI...

    dvije crte ko kuća velike...plakali smo zagrljeni, ridali i jecali od sreće i straha...

    To je bio prvi pozitivni test u životu koji sam vidjela, do sada sam mislila da oni nisu baš tako jako puozdani kao pričaju....
    I onda mi je dr. A. potvrdio najljepšu vijest u životu - TRUDNI SMO 4 tjedna i sve je OK....

    Dobila sam slikicu našeg malog balončića i MM i ja mu se stalno divimo...

    Najteže mi je bilo nazvati roditelje u slavoniju i reći tati da će postati dida, ridao je kao djete, mama se pravila čvrsta ali znam da noćas nije spavala....

    MM-ova mama je kod nas u posjeti...vikala je toliko da je pola zagreba čulo da će postati baka....

    Ja sada samo molim Boga da sve prođe dobro i sretno...

    Hvala vam cure od srca, svima, i samo da znate....

    MI se i dalje borimo sa vama, jer to je bila i naša borba, a i OSTAJE....


    Ovo je moja priča sa topića - KRIVO JE MORE - sada sam u 12 tjednu i mazim svoj stomačić što raste i radujem se Bojem čudu koje nem je nakon svega dao...

    KRIVO JE MORE & NAŠE ZLATO

    Samo nešto je na svijetu ljepše i bolje od žene - to je MAJKA - 23.05.
    10
    . - 19.03.2012.
    Postoji trenutak u životu žene, ljepši od nje same, nježniji od najnježnijeg pupoljka, bijelji od najbjeljeg snijega i oblaka. Trenutak kada je svaka suza zlatna, kada svijetlo obasja dušu, kada nestane mraka. Trenutak kada znamo da možemo, kada smo istovremeno nježne i jake, kada ugledamo dva oka najmilija, trenutak kada postanemo majke...

  47. #47

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    zapad
    Postovi
    1,046

    Početno

    kod mene 3 skroz različite priče

    1. dijete
    2 godine do začeća
    Prije nego smo odlučili imati dijete pila sam antibebipilule, no u jednom ciklusu nisam dobila M, a nisam bila T,
    prestajem ih piti no ne dobivam M još oko 4 mjeseca. Tad odlučujemo da želimo dijete.
    Na pregledu dok. kaže da mi je jako stanjena sluznica maternice te da postoji opasnost od prijevremene menopauze
    (imam 26 g i niti jedno dijete!!!) te mi prepisuje Utrogestan.
    Pijem ih 4 mjeseca da mi se potakne M, i u to vrijeme uspjevam dobiti M, ali T naravno ne, radim pauzu, opet nema M,
    pa još 3 mjeseca Utrogestan, opet pauza i opet nema
    spontane M, opet Utrogestan 3 mj. i dok. mi prepisuje klomifen. Pijem ga 2 ciklusa uz utriće M da, T ne.
    Pred ljeto dok. mi kaže da će me skinuti sa svega, nek se sunčam i odmaram i vratim se
    na jesen ako ne uspijemo. Početkom ljeta dobivam prvu spontanu M nakon više od 1,5 g.
    Vraćam se krajem ljeta kod dok., M kasni 2 mjesesca a test -.
    Dok. me pregleda i nakon UZV utvrdi da sam trudna oko 4 tj,odnosno
    mjesec dana manje nego prema zadnjoj M. Trudnoća i beba sve 5.

    2. dijete
    još nespremni za 2. dijete, 9. dan ciklusa,imamo jedini odnos taj mjesesc i ja ostala trudna.Nisam mogla vjerovati!
    Trudnoća i beba sve 5.


    3. pokušaj (još uvijek neuspješan)
    pokušavamo 9 mj. ali ništa, radila folikulometriju, dok. kaže sve 5, MM-ov spermiogram isto ok.
    Pila čaj od Vrkute, Marulje, Ulje noćurka, ali za sada bez uspjeha.
    Ovo bi se moglao nazvati tercijarnim sterilitetom.

    Eto to su moje 3 skroz različite priče, s napomenom da se neki vanjski uvjeti nisu posebno primjenili
    (možda smo čak i u manjem stresu nego prije, nikakve bolesti, malo smo stariji ali samo malo )

    Djecu nikad nisam dobila baš onda kad sam planirala, a opet su došla u savršeno vrijeme.
    Za starije mi se ćini da sam ranije zapravo bila nezrela, a ova mala
    razlika između starijeg i mlađeg koju nikada sebi nisam željela, pokazala se je dobrom jer su vrlo povezani.
    Nadam se da ću imati sretan završetak i ove treće priće, a iz svega sam naučila da na iznenađenja
    uvijek moram biti spremna.

  48. #48
    Franny avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    izgubljena u svemiru
    Postovi
    2,843

    Početno

    Citiraj mamaShe prvotno napisa Vidi poruku
    I, eto, sada (ja 38, mm 39) jurišamo na treće, pa što Bog da.
    evo, opet si čitam malo ovaj topic i naiđem na tvoj post, draga i ne samo da jurišaš na treće, već si sad prevalila više od pola puta u očekivanju četvrtog
    princeza od pekmeza, C.,25. 9. 2012. u 18h i princ od čokolade, M., 22. 4. 2007.u 18h

    FeFe
    http://i50.tinypic.com/dvk0mv.jpg]FeFe graf stari

    nesuđena treća srećo, bila si kratko s nama, al' si se ugnijezdila ... 20. 3. 2014.

  49. #49
    mamaShe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb, blizoo zoo
    Postovi
    575

    Početno

    O, Franny, draga, evo, potakla si me da se javim ovdje. A nemaš pojma koliko tebi želim isto!!! Molim dragog Boga da ti (vam) ostvari želju i da Micek dobije seku ili bracu! A bude.

    Elem, stiže nam četvrto!!! Bog je divan divan divan! Ja sam stvarno primjer jedne totalno neuredne ovulatorice, nikad ne znam kad ovuliram, boli (ciklus) i kad treba i kad nema veze s vezom...
    Ali, evo, kad sam prestala dojiti Jakova (sa cca 11 mjeseci) navalila sam opet na Vitex, tu i tamo skuhala si marulja-vrkuta kombinaciju (ne prečesto), ... i čekala. Bila sam malo dosadna MM-u, istina nije mu smetalo.

    Ovaj ciklus u kojem je začeta bebica i nije bio tako drastično predug. Test je bio negativan na 35.dc, a na 45dc pozitivan (što je ipak pomak nabolje u odnosu na cure - par postova iznad).

    Uglavnom, guramo cca 22tj i u petak idemo na uzv (prethodni je bio sa 7tj, dakle nasljćujete moju nestrpljivost).

    Pusa svima, trudilicama osobito, i želim vam čim prije bebicu u buši!
    Blagoslovljen onaj koji nam je podario Kristinu ('04)
    ... zatim je došla Marta ('07)
    ... zatim Jakov ('09)
    ... a tu je i Mihael ('11)

    Ma taj Bog je zbilja divan!

  50. #50
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Jao mamaShe, kako ti zavidim, pratim te, i sve više mislim na četvrto, dok mi ovo trće udara po tastaturi. Mlađa sam od tebe ali i moja najstarija kći je već 15 godišnjakinja skoro. Znaš li je li dečko ili cura?!

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •