Stranica 3 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 170

Tema: Kako naučiti dijete da zaspe samo u krevetiću?

  1. #101
    blis avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    705

    Početno

    Citiraj flower prvotno napisa
    vazno je i ne forsirati nosenje i body kontakt kad djetetu to ne treba - nekad ih prestimuliramo i placu jos vise na nas kontakt
    Kada je mala imala 2 mjeseca neko vrijeme bih je nosila da podrigne i smiri se, a ona bi, već gotovo usnula, počela plakati i trzati se. Ludila sam od nošenja i otkrivanja uzroka što joj je, a onda sam slučajno skužila da beba hoće leći i spavati!? Nitko sretniji od mene, samo što je i takav način s
    spavanja, kao i svi ostali, trajao 2-3 tjedna. Prošli smo sve: od smouspavljivanja u svom krevetu, cosleepinga, nošenja do iznemoglosti, spavanja isključivo u marami ili na meni, a trenutno zaspi jedino s cicom u ustima. Više se niti ne uzbuđujem kada ono što je jučer palilo više ne pali. Navikla sam već da bez uzrujavanja trenutno prekinem to što radim i dojurim k njoj ako se probudi. Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet.

  2. #102
    camel avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Postovi
    306

    Početno

    Citiraj blis prvotno napisa
    Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet.
    a joj, majko mila

  3. #103
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,222

    Početno

    Citiraj camel prvotno napisa
    Citiraj blis prvotno napisa
    Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet.
    a joj, majko mila
    ružno je varati ljude!
    savjetujem da izdržite dok ne odsele iz kuće!

  4. #104
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    Citiraj Frida prvotno napisa
    MC ja nisam govorila samo o spavanju već o (ne)poštivanju/ispunjavanju dječjih potreba općenito.
    cuj, znam da se necemo sloziti oko ove teme, al ajde da velim svoje. spavanje u roditeljskom krevetu, nosanje po cijele dane, uspavljivanje na rukama - ja ove taksativno navedene primjere ne smatram djecjom potrebom. tj. smatram to "priucenom" potrebom, na koje se dijete rado nauci ako mu se to dozvoli.

    to ne znaci da dijete ne treba uzimati u narucje ili nositi (u marami, kao sto netko koristi kolica), pa cak i kad su posebne prilike da spava s majkom/ocem. to ne znaci da se s djetetom ne treba maziti i voliti. al ne tezim tome da stalno nosam dijete il da spava sa mnom, niti to smatram dokazom ili dijelom mog roditeljstva.

    kao sto je netko spomenuo... ne vidim nista lose u tome da se dijete samo uspava... il da spava samo u svom krevetu.

    Takvo nalaženje "zlatne sredine" je, po mom mišljenju, samo umirivanje savjesti roditelja koji se odlučio na takav način uspavljivanja.
    a po cemu je takav nacin uspavljivanja toliko losh?

  5. #105
    vitekova mamuška avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    846

    Početno

    MC u tvom prijašnjem postu kažeš da si bila kraj kćerkice, držala ju za ruku, a ona je negodovala i onda zaspala. Ovo negodovala može značiti da se namrštila, malo mrmljala i zaspala, a može značiti da je vrišteći plakala pola sata i zaspala. Hoću reći da se napisane misli mogu interpretirati svakako i svatko misli da je tuđe interpretirao ispravno. Tako se često čini da mnoge mame na ovom forumu imaju misiju nosati djecu cijele noći, nosati ih cijele dane u marami i gurati im cicu u usta svakih 5 minuta Mislim da takvih mama baš i nema. Moje dijete je prva 4 mjeseca zaspivalo na cici pa bi nastavilo spavati kad bih ga prenijela u krevetić ili bi jednostavno zaspao gledajući projektor na stropu, bez plačai negodovanja. Naravno da ga nisam dizala, nosila itd. jer za tim nije imao potrebu. S 5 mjeseci se počeo buditi stalno noću i negodovao bi kad bih ga stavila u krevetić pa sam ja to protumačila kao potrebu za mojom blizinom i Vito od tada spava s nama u krevetu, normalno zaspe bez trauma i sretan se ustaje
    Ono što je loše u "uspavljivanju" djeteta puštajući ga plače su cure već objašnjavale pa se ne bih ponavljala. Pokušavam naći onaj članak koji kaže da su istraživanja pokazala da se djetetu doslovno oštećuje mozak u situacijama kada ga se pusti da plače, ali ga ne mogu pronaći. Ako netko može, bilo bi dobro zalijepiti ga tu da se može pročitati.

  6. #106
    blis avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    705

    Početno

    Citiraj camel prvotno napisa
    Citiraj blis prvotno napisa
    Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet.
    a joj, majko mila
    Moram pojasniti - sin je oduvijek spavao sam u svom krevetu, ali je svako (rano) jutro dolazio k meni, pa bi nastavili zajedno. E to jutarnje zajedno je prestalo kada je počeo pubertet.

  7. #107
    nataša avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    slavonska
    Postovi
    2,001

    Početno

    nakon svega što ste rekle, drage moje prijateljice ,odustajem od toga da ju ISTRENIRAM da sama zaspe....volit ću ju i mazit dok god bude to htjela...srce moje malo ...pa zar zaista traži nemoguće?!

  8. #108

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Postovi
    6,841

    Početno

    Početno pitanje iz topica bi imalo smisla da je riječ o djetetu starom 3,5 godine, a ne mjeseca :/ .

  9. #109
    argenta avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    sjeverno pa južno
    Postovi
    1,254

    Početno

    Citiraj martinaP prvotno napisa
    Početno pitanje iz topica bi imalo smisla da je riječ o djetetu starom 3,5 godine, a ne mjeseca.
    Evo, to sam i ja mislila do pred mjesec dana. Ali sad sam vec lagano luda od nespavanja, pa nisam sigurna.

    Naime, ja sam D. uvijek uspavljivala i to mi nije bilo tesko. Ali otkad imamo malu bebicu, cini mi se ponekad nemogucom misijom. Jer, njoj da zaspi treba barem 15-30 minuta sa mnom miru i tisini. A kako V. ima periode da ne spava po 5 ili 6 sati (meni je to u pocetku bilo :shock, ne mogu njega ostaviti da urla dok nju uspavljujem. I tako se preganjamo dvaput dnevno, osim u onim rijetkim situacijama kad on zaspe prije. Mislim da bih se spasila da sam je istrenirala da ide sama spavati. Ovako nekad sve troje znamo bdjeti do 22h, kad se ona samo srusi od iznemoglosti (inace je isla spavati u pola devet, devet).

    A sto bi bilo da sam se uz co-sleeping s dvije bebe odlucila na tandemsko dojenje, stvarno ne znam... :/

  10. #110
    argenta avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    sjeverno pa južno
    Postovi
    1,254

    Početno

    PS: A kako to izgleda kad u 1 ujutro imate dva budna klinca koja se ne znaju sama uspavati i koja ovise o jednoj mami... Ja izgledam ovako: A uglavnom i oni. I sto je tu dobro za djecu?

  11. #111

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    131

    Početno

    Citiraj argenta prvotno napisa
    PS: A kako to izgleda kad u 1 ujutro imate dva budna klinca koja se ne znaju sama uspavati i koja ovise o jednoj mami... Ja izgledam ovako: A uglavnom i oni. I sto je tu dobro za djecu?

    I meni je bilo tako, muž na putu, a dvoje malih s tobom. Uglavnom, odredila sam vrijeme za spavanje po mlađem, pa smo svi išli zajedno na večeru, kupanje i spavanje. Po noći se uglavnom nisu budili u isto vrijeme, no ako i jesu, bilo je to sporadično i ne baš ugodno, ali prođe i to. Uz to imamo i različite želje: D. voli upaljeno malo svjetlo u hodniku, a E. ne može niti uz najmanje svjetlo zaspati. :? Ima takvih sitnica koje treba uskladiti još, no sve najbolje funckionira kad je MM doma, pa svako uspavljuje po jednoga, a onda MM prije nego ide spavati, dopremi D. u naš krevet i svi zajedno nastavimo spavati (s buđenjima, naravno )
    Istina da se nisam naspavala skoro četiri godine, ali sam jako sretna i nemam neku potrebu mijenjati situaciju.

  12. #112
    dutka_lutka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,292

    Početno

    Citiraj vitekova mamuška prvotno napisa
    Ono što je loše u "uspavljivanju" djeteta puštajući ga plače su cure već objašnjavale pa se ne bih ponavljala. Pokušavam naći onaj članak koji kaže da su istraživanja pokazala da se djetetu doslovno oštećuje mozak u situacijama kada ga se pusti da plače, ali ga ne mogu pronaći. Ako netko može, bilo bi dobro zalijepiti ga tu da se može pročitati.
    http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=2222

    Margot Sundreland, znanstvenica Centra za mentalno zdravlje djece u Londonu kaže: "Ako ne reagirate na dječji plač, govorite im da zašute ili ih smjestite u drugu sobu, tada možete djetetu nanijeti ozbiljne posljedice – oštećenja mozga koja kasnije u životu mogu dovesti do pretjerane anksioznosti i drugih psihičkih poremećaja."

    Sunderland nije neki novi odgojni guru već je vodeća stručnjakinja na području razvoja dječjeg mozga u Velikoj Britaniji i dobitnica mnogih nagrada u znanstvenim krugovima.



  13. #113
    dutka_lutka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,292

    Početno

    Mislim da je to propust u navedenoj knjizi, što ne piše od koje dobi bi takvo uspavljivanje (iz 1. posta) bilo prikladno.

    Meni se čini da bi to bilo moguće kad dijete počne razumijevati rečenice, pa kažeš:" Evo, sada će mama to i to, a ti ćeš tu lijepo pajkiti, s medekom itd." Tako je meni, naime, govorila baka.

    Ne kažem da će dijete tada to prihvatiti, nego da prije uspostave govorne komunikacije u toj metodi ne vidim smisla.

    Adi, inače neki uvedu rituale koji se ponavljaju svaki dan, npr. kupanje prije spavanja, s većom djecom večernja molitva, pa se dijete u sebi već priprema na počinak.

    Kupanje, osim toga, i opušta, tako da dijete stvarno lakše zaspi.

  14. #114

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    443

    Početno

    [/quote]Kupanje, osim toga, i opušta, tako da dijete stvarno lakše zaspi.

    Očito kod mog Luke to tak ne funkcionira. On se u kadici tak namaše s rukicama i nogicama da ga to tek razbudi. Pljuska vodu i smije se ko lud. Poslije kupanja za njega još neko vrijeme nema spavanja.
    A glupo mi je sad, zbog recimo moje želje da zaspi, kraj kadice mu pjevati uspavanku a dijete bi se igralo.[/quote]

  15. #115

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    443

    Početno

    OT. Da, kao što se vidi nikak da skužim citiranje rečenice iz posta.
    Da, bila sam na topicu gdje govore o tome i rezultat je tu.

  16. #116
    Adi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    573

    Početno

    Citiraj Honey prvotno napisa
    Ja ne plačem kad sam sretna i zadovoljna. Znam da ni moje dijete ne plače kad je sve u redu. On se sam još ne zna boriti s umorom i frustracijom, zato sam ja tu da mu pomognem. Mislim, ako plače negdje sam, znači da tu nešto ne valja. S 3,5 mjeseci uvoditi red? Pa ni ja često ne mogu ići spavati kad mi je "vrijeme", a još da mi netko drugi određuje koje je to vrijeme? Jedino što dijete treba znati je da se noću spava, a danju se možemo igrati i ići van. Ali da ide spavati u 8 navečer, a da mu se ne spava, to ne ide. Tu se možemo samo boriti s njim i opet će ići spavati kad se umori. Jedino si možemo priuštiti suze i plač, a na kraju još teže uspavljivanje.
    Mene nikad nisu uspavljivali plačem, moja mama se grozi kad čuje za to. Uvijek je ponavljala: "Pa to i babe znaju, beba nikad ne plače bez razloga."
    vidim da svi različito tumače
    moje dijete je samo uvelo određeno vrijeme kad će spavati i uvijek zaspe u tom vremenu, međutim ne želi sama zaspati.
    Svako dijete ima svoj ritam i to nebi trebalo brkati.
    A to da beba ne plače bez razloga je veliki upitnik. I sami znate koliko djeca znaju manipulirati roditeljima. Šta ih treba onda pustiti da vam se popnu na glavu? Dobro dijete do godine dana se nemože razmaziti, ali poslije. Pa nećete ih valjda nosati non stop i dopustiti djetetu da radi šta hoće.

  17. #117

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Postovi
    6,841

    Početno

    Kad god bude htio da ga nosim, mazim, ljubim... ja ću to i raditi. To nikako ne znači da će raditi sve što mu padne na pamet (npr. sad je u dobi da hoće mobitel, daljinski... ali ga neće dobiti, malo se ljuti i to je ok). Ali stvari tipa nošenje, uspavljivanje, nisu u toj kategoriji.

  18. #118
    Ivanna avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    930

    Početno

    Citiraj martinaP prvotno napisa
    Kad god bude htio da ga nosim, mazim, ljubim... ja ću to i raditi. To nikako ne znači da će raditi sve što mu padne na pamet (npr. sad je u dobi da hoće mobitel, daljinski... ali ga neće dobiti, malo se ljuti i to je ok). Ali stvari tipa nošenje, uspavljivanje, nisu u toj kategoriji.
    Potpisujem.

  19. #119
    Nova avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    275

    Početno

    Djeca se odgajaju od prvog dana. Možda prvih godina taj odgoj više odgaja nas nego njih, ali je činjenica da ako ne znamo što nam je cilj, sigurno nećemo slučajno nabasati na njega.
    Meni je cilj pomoći Aronu da izrasta u zadovoljno, radosno, smireno i kada to bude vrijeme, samostalno ljudsko biće. Vjerujem da moje odluke sada to ili potiču ili ne. Vjerujem da nosanje djeteta, na duge staze, nije korisno ni za dijete, a ni za roditelja. Postoji puno drugih načina za utješiti dijete (naravno, ponekad je nosanje savršen način, samo ne mora biti jedini). Mislim da je i Aronu korisnije da nauči kako se sam zabaviti i kako sam zaspati. Pri tome ne mislim da će se dijete uvijek samo igrati ni da ću ja biti ne znam gdje dok on ide u krevet... samo da je to možda 1.korak ka samostalnosti i ja mu želim u tome pomoći. Nisam za spartanske metode i ne mogu čuti Arona da plače...
    Do sada znam kada samo kenjka i bori se sa snom... a dovoljno mu je da sam kraj njegovog krevetića... a kad plače i treba da ga uzmem. Svaka večer je drugačija, ali cilj je pred nama i mi polako i sretno idemo ka njemu.
    Ono što sam naučila kroz ovih skoro 11 mjeseci života s Aronom, je da je ponekada teže meni odlučiti se za nešto drugo osim nacicavanja i nošenja nego njemu.
    Malo se raspisah, ali nadam se da će bar nekom biti od pomoći

  20. #120

    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    83

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa
    a sa 3,5 mjeseca... pa kako da se uspavljuje nego na rukama?!
    Fino
    Ima beba koje uzmu dudu ili prst u usta, u drugu ruku lancunić, prislone ga na lice i laku noć.

    Mi našu tako uspavljujemo, damo joj dudu i krpicu ili lancunić kraj lica.
    Jedino navečer zna pravit probleme, pričat ili plakat, ali ni tad je ne dižemo iz krevetića nego pomilujemo, poljubimo i iznova ritual - duda i lancun nekad traje duže, nekad kraće ali zaspe

  21. #121

    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    83

    Početno

    E da, zašto bi trebalo bebu naučit zaspat?

    Meni je bilo nevjerojatno kad mi je poznanica rekla da joj beba plače jer joj se spava?!? Mislim se ja: "pa šta onda ne spava ako joj se spava?".
    Sad, kad imam svoje, znam da kod beba to i nije tako jednostavno. Oni jednostavno ne znaju zaspat kao odrasli i ako su preumorni postanu grintavi i još teže zaspu. Zato je, po mom iskustvu, najbolje uspavljivat bebu metodom koju inače koristite čim ona pokaže prve znakove da joj se spava (znači gledat bebu, poštovat njen ritam). Nema tu učenja bebe, mi smo ti koji trebaju učit što bebi treba i kad joj zapravo treba spavanjac.

  22. #122
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    Pokušavam naći onaj članak koji kaže da su istraživanja pokazala da se djetetu doslovno oštećuje mozak u situacijama kada ga se pusti da plače, ali ga ne mogu pronaći
    nismo se razumijele... ti si prije toga izjavila da je svejedno jel dijete samo place il netko pored njega stoji i smiruje ga (al ga ne dize iz kreveta), da je ta zlatna sredina samo smirivanje roditeljeve savjesti. pa ne vidim nista lose u tome da se pokusava naci kompromis. izmedju roditeljovih zelja i bebicinih. ne kuzim ?! tj. tocnije receno ne vidim nista lose u tome da dijete samo zaspiva.

    apricot je napisala/o:
    a sa 3,5 mjeseca... pa kako da se uspavljuje nego na rukama?!


    Fino
    Ima beba koje uzmu dudu ili prst u usta, u drugu ruku lancunić, prislone ga na lice i laku noć.
    tocno. moja mala nikad nije zaspala na mojim rukama, a kamo li da sam ja jos pri tome hodala. znaci nema sanse da sam ja bila spremna takvo sto uciniti. a prvih godina zivota je bas ovako zaspivala: duda u usta (mada je bilo svejedno jel je ima ili ne) i okrene se na stranu, pusa za laku noc i zaspi u sekundi.

    a ako cemo o ekstremima. poznam zenu ciji je mali prvih godinu svog zivota zaspivao i spavao na materinim prsima (ne dojeci, nego lezeci)... znaci zena je ko kip u polulezecem polozaju sjedila na krevetu dok bi on odspavao svojih sat-dva preko dana i cijelu noc. meni iskreno receno nije jasno cemu to :? sto se time zeli dokazati ?!? :?


    a i da se pohvalimo. ovih veceri moja zxuja ide sama spavati...

  23. #123
    vitekova mamuška avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    846

    Početno

    Citiraj mama courage prvotno napisa
    nismo se razumijele... ti si prije toga izjavila da je svejedno jel dijete samo place il netko pored njega stoji i smiruje ga (al ga ne dize iz kreveta), da je ta zlatna sredina samo smirivanje roditeljeve savjesti. pa ne vidim nista lose u tome da se pokusava naci kompromis. izmedju roditeljovih zelja i bebicinih. ne kuzim ?! tj. tocnije receno ne vidim nista lose u tome da dijete samo zaspiva.
    Još uvijek stojim kod toga što sam rekla. Ne znači svaki bebin plač da beba ima potrebu da ju se diže (iako kod malih beba obično znači). Ali, ako beba plače i roditelj zna da će ju smiriti samo dizanje i nosanje, tj. roditeljeva blizina, a ne diže bebu, nego sjedi kraj nje, daje joj ruku,....(što bebu NE umiruje), onda mislim da takvim načinom roditelji umiruju svoju savjest jer očito da bebi ne ispunjavaju potrebu i očito da bebi ne znači baš puno što roditelj sjedi kraj krevetića ili daje ruku ako ona ima potrebu za zagrljajem ili nošenjem (kao da imaš potrebu za vodom, nisi 2 dana ništa pio (bebini osjećaji su puno intenzivniji od naših), a netko ti nudi jaknu da ti ne bude hladno ili ti daje vodu na kapaljku). Dakle, pričamo o svjesnom "treniranju" beba da se ponašaju onako kako mi želimo, tj. očekujemo od njih, da ih kroz nekoliko dana/tjedana istreniramo tako da se same uspavljuju, a sve pod izlikom samostalnosti i sprječavanja razmaženosti beba od mjesec, dva, tri, svejedno koliko, dana. Tu se jednostavno radi o vlastitoj komociji, a svi ovi "viši" ciljevi su izlika za to.

  24. #124

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,173

    Početno

    MC, ja sam sa #2 usnulom na ramenu odgledala hrpu serija a ponešto i pročitala, telefonirala, ispijala kave... i uopće ne mislim da sam prinijela nekakvu žrtvu, meni je ponekad to bilo lakše nego riskirati da mi se razbudi kad ju stavljam u kinderbet... #1 je spavala sa mnom dok nije došla #2...
    sve u svemu, naspavala sam se bolje nego prosječna cry-it-out mama, brak je hvala na pitanju dobro ...
    mislim da nisi u pravu kad co-sleeping smatraš a priori lošim / rezerviranim samo za specijalne situacije

    (ako tvoja poznanica zaista noću sjedi s bebom na ramenu, to je malo ekstreman slučaj i nema baš veze s ostatkom co-sleeping populacije)

  25. #125

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    520

    Početno

    Beba za tri dana nauči sama zaspati, po onoj slavnoj metodi, da je ostavljaš par minuta, pa se vratiš. pa malo više minuta...
    Možeš i zatvoriti vrata i pustiti je da plače, za tri dana će naučiti, i to zato što će odustati i prestati očekivati da joj udovoljiš. Ali to mi nije baš...
    To sve u kontekstu zapadnjačke kulture, da djecu čim prije osamostalimo. I da nađemo vremena za peglanje i pranje suđa. Ili malo odmorimo. Nije mala stvar dobiti koji sat vremena dnevno, ja sam se uvjerila da iscrpljena, bolesna ili živčana mama nije baš najbolje rješenje-kao ono, uspavljuješ bebu, nosiš je, dojiš, budiš se svaki čas... i onda pukneš. Zato poštujem svaki odabir.
    Ima smisla objašnjenje da je dobro da beba može sama zadovoljiti neke osnovne fiziološke potrebe (sad sam to ružno napisala, ali kad sam čitala imalo mi je smisla)-kad joj se spava, nek zaspe, bilo gdje i bilo kad.

    Moj je neko vrijeme bez problema sam zaspao, čak bih rekla vrlo zadovoljno i spokojno, kao da mu je bilo olakšanje kad bih ga konačno spustila u krevetić i pustila na miru. Kad god bi zaplakao ja bih došla, nakratko.
    Sad nakon nekoliko godina situacija se promijenila i obožava zaspati kraj mene, a obožavam i ja. Mislim da ću poštovati tu želju jer mi se čini da trenutno zbog nečeg ima pojačanu potrebu za time (naravno kad me nema doma cijeli dan). Barem dok mogu.
    Gledam s njim onog Bambija po tisućiti put, kako se sakriju u svoje grmlje i skutre čim bliže jedno drugom...

  26. #126
    argenta avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    sjeverno pa južno
    Postovi
    1,254

    Početno

    moja mala nikad nije zaspala na mojim rukama, a kamo li da sam ja jos pri tome hodala. znaci nema sanse da sam ja bila spremna takvo sto uciniti.
    Stvarno? Čak ni kad je imala mjesec-dva? :? Oprosti što se iščuđujem, ne želim biti bezobrazna, ali ovo mi je fascinantno. Je li to znači da ona nije imala potrebe za tim ili da ti to ne bi napravila ma koliko dijete vrištalo, nego išla na druge metode?

    duda u usta (mada je bilo svejedno jel je ima ili ne) i okrene se na stranu, pusa za laku noc i zaspi u sekundi.
    Ako sam dobro skuzila, ona ti nikad nije pravila probleme oko tog načina uspavljivanja. Ali što bi napravila da jest? Da se nije okrenula i zaspala nego plakala, trgala se i (kasnije) ustajala iz kreveta?

    Na primjer, moj mali (ima 5 tjedana) počne urlati čim ga spustim, a budan je. (A nekad i kad zaspe, ali to je rjeđe.) I starija bi cura odmah negodovala u ležećem položaju, bez obzira radilo se o krevetiću, kolicima ili ogradici za igranje. Kod starije smo nosanje prekinuli s oko godinu ili godinu i pol, kad sam joj mogla verbalno objasniti da treba ležati dok zaspe. Ali do danas (2,5 godine) budem uz nju tih 10-15 minuta koliko joj treba da usne. U mom krevetu

    Dakle, nema ni govora da bi zaspali u svom krevetiću. Jedino da sam ih pustila da ispuste dušu plačući. I to nije stvar "navike", odnosno mog inzistiranja da ih uspavljujem na rukama: takvi su bili od prvog dana. Nisu se mogli umiriti i uspavati čak ni sisanjem, nego samo nošenjem.

    Možda sam u krivu, ali duboko sam uvjerena da sve ovisi o pojedinom djetetu. I oprostite ako sam oduljila.

  27. #127
    suzyem avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    620

    Početno

    Zanima me, ali nikad nisam našla na odgovor, kako uspavljivati dvojke, trojke, itd... od rođenja pa nadalje?
    Zamislite da je osoba, tj. majka, sama, ima još jedno starije dijete koje ide u školu, i eto bebe treba uspavljivati. Kako, na rukama? Zamislimo da ta majka nije hobotnica, a bebama se uvijek spava u isto vrijeme....
    I onda majka počne učiti bebe da same zaspivaju. Zamislimo da je pokušala na sve moguće načine, jednu staviti na sebe, leći, drugu staviti pored sebe, pa pjevati, pa nunati, ali ne, bebe plaču i plaču... spava im se.
    Pa i sa 3, 5 mj, nije ih moguće nosati...
    I što sad? Moja će djeca imati oštećenja mozga i imati psihičke probleme zbog toga? Šta sve ostalo što radim za njih, koliko se trudim i pružam im bezuvjetnu ljubav, pada u vodu :?

  28. #128
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    mislim da je ipak drukčije s dvojkama i trojkama, oni se poznaju od prvog trena, nisu sami
    jedna beba zna samo svoju mamu

  29. #129
    ive avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    182

    Početno

    Citiraj MGrubi prvotno napisa
    mislim da je ipak drukčije s dvojkama i trojkama, oni se poznaju od prvog trena, nisu sami
    jedna beba zna samo svoju mamu
    ovo mi ne djeluje baš realno, ali ok, možda je moguće.

  30. #130

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    520

    Početno

    Ni slučajno Suzyem, pazi na sebe, da se ne razboliš. Kad je mama bolesna onda je tek panika, a to niko ne vidi unaprijed.
    Nije isto imaš li jedno ili više djece, jesi li još doma ili već radiš, imaš li neku pomoć ili si solo, pa kakvog si inače zdravlja...Nekom je naporno dojenje, nekom noćno buđenje, nekom nošenje djece... neko ima problema s kralježnicom... a bebe opet lijepo napreduju i važno je da imaju maminu blizinu i ljubav, kako god da im je možeš dati. A ono što ne možeš dati svakome ponaosob kad ih je više, nadoknadit će im to što će uvijek imati jedno drugoga. Što npr. moj još nema. I mislim da je to jako ružno od mene.
    Ne možeš nikad biti savršena mama, po svim kriterijima. Potrudi se biti dovoljno dobra mama...

  31. #131

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    2,908

    Početno

    Citiraj ive prvotno napisa
    Citiraj MGrubi prvotno napisa
    mislim da je ipak drukčije s dvojkama i trojkama, oni se poznaju od prvog trena, nisu sami
    jedna beba zna samo svoju mamu
    ovo mi ne djeluje baš realno, ali ok, možda je moguće.
    Kak nije realno?
    Njima je čak i u maternici gužva

    Oni možda žude za malo privatnosti!

  32. #132
    suzyem avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    620

    Početno

    E pa Ronin možda u tome ima nešto!!!!

  33. #133
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    Citiraj vitekova mamuška prvotno napisa
    Ali, ako beba plače i roditelj zna da će ju smiriti samo dizanje i nosanje,
    otkud to? mozda ju smiruje voznja autom oko kuce ? ima i takve djece. a sto ako mi nemamo auta?

    jer očito da bebi ne ispunjavaju potrebu i očito da bebi ne znači baš puno što roditelj sjedi kraj krevetića ili daje ruku ako ona ima potrebu za zagrljajem ili nošenjem
    imam cijeli dan ispunjavati djetetove potrebe za mazenjem i nosanjem, vece je - nakon vecernjeg rituala koji nagovcjescuje odlazak na spavanje - za spavanje.

    Dakle, pričamo o svjesnom "treniranju" beba da se ponašaju onako kako mi želimo, tj. očekujemo od njih, da ih kroz nekoliko dana/tjedana istreniramo tako da se same uspavljuju, a sve pod izlikom samostalnosti i sprječavanja razmaženosti beba od mjesec, dva, tri, svejedno koliko, dana. Tu se jednostavno radi o vlastitoj komociji, a svi ovi "viši" ciljevi su izlika za to.
    pa i da izbacimo sve te "vise" ciljeve. ja nisam od svog dvomjesecnog djeteta ocekivala da bude samostalno niti sam se bojala razmazenosti, al smatram da je odlazak u krevet vrijeme za spavanje, a ne za nosanje. i od prvog trenutka kad je rodjena sam tako postupala. a u prvo vrijeme djeca jako puno spavaju, pa cemu ih uvijek dragati i navlaciti ako trebaju spavati ? cak gle cuda sam je prvih dana stavljala u djecji krevetac u bolnici, po noci. i dijete je mirno spavalo. naravno, mogla sam je staviti i pored sebe na uski krevet, al cemu to?

    Je li to znači da ona nije imala potrebe za tim ili da ti to ne bi napravila ma koliko dijete vrištalo, nego išla na druge metode?
    mozda mi je tesko sve ovo shvatiti, jer moje dijete se u toj dobi nikad nije deralo niti plakalo kad bih je stavila spavati. jednostavno bi spavalo. zasto bi dijete koje je mazeno i pazeno i najedeno i suho tokom dana toliko vristalo kad je ionako umorno i samo sto ne zaspi? pa djeca u toj dobi ionako "zive" po nekom unutarnjem satu. spavati, kakiti, jesti, igrati se, spavati, kakiti, jesti,... cemu bi zadnje spavanje predstavljalo problem ako poslijepodnevno spavanje ne predstavlja?

    u svakom slucaju bih isla bih na druge metode. imam bolesnu kraljesnicu i ne smijem (dugo) tesko nositi. naravno da sam i ja znala ponijeti svoje dijete i nosati, al ne vise od nekoliko minuta i naravno da sam je vise nosala dok je bila manja (laksa), nego sad. jedno vrijeme je UOPCE nisam smijela podici (prije skoro godinu dana), al uopce nisam smjela podignuti svoje dijete. i gle cuda, dijete ZNA da mama ne smije i ne pita i ne zeli, dapace, zna mi sama reci: mama, al ti mene ne smijes nositi.

    znaci, kad bi moje dijete lezalo u krevecu i zaplakalo, onda bih je digla ili stavila negdje drugdje il sto god, al kad je bilo vrijeme za spavanje nisam vidjela vise razloga dizati dijete. niti je ona ikad u takvim trenucima znala zaplakati. kad je bila starija, drzala sam je za ruku, fino objasnjavajuci da je sad vrijeme za spavanje. kad smo ucinili tu "fatalnu" gresku da smo je prebacili u nas krevet - e od tada je i ona odjednom razvila "potrebu" da mora zaspivati u nasem krevetu, drzeci mene oko vrata i igrajuci se za mojim zlatnim lancicem. eto sto ti je djecja potreba.

    naravno da sam mogla nosati dijete dok mi kraljeznica ne pukne i onda jadikovati kako sam pozrtvovana majka i hvaliti se kako su mi znala pucati ledja dok sam je po 3 sata nosila i da sam imala podocnjake do poda od umora, al ja sam u tom pogledu sebicna i nije mi tesko to priznati.

    Možda sam u krivu, ali duboko sam uvjerena da sve ovisi o pojedinom djetetu
    ne znam, moze lako biti, eto ja sam imala neproblematicno dijete u tom pogledu. cak i u kolicima se voza, a u AS nije ni kmeknula. nisam vidjela potrebe te njene fine "navike" mijenjati.

  34. #134
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    Citiraj Ailish prvotno napisa
    mislim da nisi u pravu kad co-sleeping smatraš a priori lošim / rezerviranim samo za specijalne situacije
    ne smatram ga losim, al ne vidim ni tolike pozitive u njemu da tome moram teziti, kao nekakva "must do" lista... sto sve moras uciniti kao roditelj da budes dobar roditelj (po rodinim kriterijima, tj. po kriterijima koji se ispisuju na rodinom forumu). tj. ne vidim nista lose u tome da svatko spava u svom krevetu.

    (ako tvoja poznanica zaista noću sjedi s bebom na ramenu, to je malo ekstreman slučaj i nema baš veze s ostatkom co-sleeping populacije)
    navela sam ovo kao esktreman slucaj, mada ga ne bih navela kao slucaj co-sleepinga. ne znam ni sama kao primjer cega bih ga navela.... :? ma nebitno...

  35. #135

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    520

    Početno

    mama courage, i ja sam primijetila ovo s nastajanjem dječje potrebe čim se pruži prilika.
    do tri godine je spavao u svom krevetiću, (od jedne godine u svojoj sobi), zaspao bi veselo i smireno i rekao pa-pa (i brbljao sam sebi kad bi ja izašla iz njegove sobe). moram naglasiti da je prije toga uvijek bila i još jest "rutina" od bar sat vremena, nakon kupanja, kad svi troje na velikom krevetu čitamo, pričamo, pjevamo, škakljemo se i mazimo. znači nije da bi ga samo spakirala u krevet. općenito, cijelo popodne nakon posla bih bila uglavnom s njim, a pospremala kad zaspe.
    onda sam JA počela pjevati neku pjesmicu kad sam ga nosila u krevet, otpjevala jednom, dvaput, treći dan je već bila MUST. onda sam uz to sjela na fotelju s njim u krilu, dan, dva, treći dan OBAVEZNO. pa tako par mjeseci. tu se ja razbolim, ne mogu govorit od grlobolje, i JA ga uzmem na svoj krevet da mu budem blizu jer eto ne mogu pjevat. ne moram više ni reći da je nakon tri dana i to postalo OBAVEZNO. I još uvijek je.
    naravno, uživam u tome svim srcem, i prelijepo mi je, i tako prirodno, a tek kako smirujuće i uspavljujuće.... Eto, sad uglavnom svaku večer zaspim kraj njega, ništa po kući ne napravim, tuširam se ujutro, muža ni ne vidim, on zaspe na kauču pa dolazi usred noći i prebacuje malog u krevetić...i naravno, ljut je...
    Sve je to tako relativno...i tako se brzo mijenja...

  36. #136

    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    83

    Početno

    Citiraj argenta prvotno napisa
    moja mala nikad nije zaspala na mojim rukama, a kamo li da sam ja jos pri tome hodala. znaci nema sanse da sam ja bila spremna takvo sto uciniti.
    Stvarno? Čak ni kad je imala mjesec-dva? :? Oprosti što se iščuđujem, ne želim biti bezobrazna, ali ovo mi je fascinantno. Je li to znači da ona nije imala potrebe za tim ili da ti to ne bi napravila ma koliko dijete vrištalo, nego išla na druge metode?
    Moja isto nikad nije zaspala ni na cici ni na rukama

    Na cici nije jer smo imali seanse drečanja posli svakog podoja (što je priča za sebe).
    A na rukama, ponekad bi izmorena zaspala na ramenu dok bi je ja držala da sve podrigne i izbljucne, ali nikad je nisan uspavljivala na rukama.

    Ja jednostavno nisan tip koji će nosit bebu okolo, takva san i nema šanse da ću je ja nosat jer je njoj dosadno sidit/ležat.

    Ispočetka problema nisan imala jer je stalno spavala (budila bi je za jest), a kasnije san otkrila da, ako plače u krevetiću, dizanje iz krevetića ne pomaže, nego nam je pomoglo duda, lancunić i nešto u šta će se zagledat. Sad je izbacila predmet za gledanje, dosta je duda i lancunić, a ponekad ni duda ne treba.

    Kad mi plače, onda joj skrećem pažnju. Igračke, igram se s njom, pričam, smijem i da vidiš kako oni plač bez suza kojim želi pažnju postaje osmijeh.
    Nosim je baš kad počne nekako znakovito dizat rukice i kad vidin da baš to želi.
    Friška san mama pa pokušavan pogodit jel joj dosadno ili me treba. Koliko san uspješna, neznan

    A to je i ok, svi smo mi osobe za sebe kao i naše bebe i svatko treba bar pokušat nać što njegovoj bebi odgovara. Ne valja odmah skakat na svaki mig, ali ni zapostavljat, mjera je bitna.

    Uh, oduljila i ja

  37. #137
    argenta avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    sjeverno pa južno
    Postovi
    1,254

    Početno

    mozda mi je tesko sve ovo shvatiti, jer moje dijete se u toj dobi nikad nije deralo niti plakalo kad bih je stavila spavati. jednostavno bi spavalo. zasto bi dijete koje je mazeno i pazeno i najedeno i suho tokom dana toliko vristalo kad je ionako umorno i samo sto ne zaspi? ... cemu bi zadnje spavanje predstavljalo problem ako poslijepodnevno spavanje ne predstavlja?
    Aha... MC, nismo se skroz skuzile. Moji klinci (sad govorim o tome kad su skroz mali, ono par mjeseci) su uvijek vristali kad bi ih se spustilo. Bez obzira je li trebalo spavati ili ne. I uopce su bili teski za spavati, tj. niti jedno nije odspavalo vise od 12-13 sati dnevno i to kad bih zbrojila sva 10-minutna spavanja. One price o djeci koja jedu i spavaju po 20 sati meni je Tako da si u pravu: to zadnje spavanje ni po cemu ne razlikuje od ostalih... oni jednostavno ne vole biti polegnuti u bilo koje doba dana.

    Napominjem samo da se to kod starije vremenom promijenilo, ali tek otkad sam joj dopustila da spava sa mnom u krevetu (nakon 8 mjeseci stalnih budjenja i plakanja!). Otada spava vise ili manje po cijelu noc u komadu i ne pravi nikakvih problema oko odlaska u krevet.

  38. #138
    domy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,244

    Početno

    Mi smo do 6 mj ljuljali i onda odlučih prestati. Dva dana se malo naplakao i onda je naučio sam zaspati.
    Ali odošmo mi na more i tamo je uvijek neko kraj njega ležao jer nismo mogli drukčije.
    E od tada nema ljuljanja nego uvijek neko legne kraj njega dok ne zaspi.
    A već su nm dvije.

  39. #139
    Adi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    573

    Početno

    evo nas
    vau koliko različitih iskustava i mišljenja.
    Moja Lorena sada ima punih 6 mjeseci, već dulje vrijeme ima svoj ritam hranjenja, spavanja i dojenja. Ništa joj nije nametnuto, sve je sama odredila i hvala Bogu u nekim normalnim je razmacima. Nekada čak i sama zaspe u krevetiću, ali rijetko. Netjeramo je na to, ali si ponekad pomislim pa kako onda nekada sama zaspe.
    Međutim, nepaše joj uvijek naše nosanje, pjevanje i maženje, a spava joj se. Onda smo mi ludi jer je nemoguča i ona sama ne zna šta bi. Pa ju spustimo u krevetić, ona malo knjavi, vrti se, i sama zaspe.
    Sad dok su joj izbijali zubići spavala je s nama u krevetu jer mi se nije dalo svaki sat dizati je i stavljati na siku. Sad se malo navikla na to, ali ja je uredno vraćam u krevetić i ako se ne buni ostane u njemu.

    Shvatila sam da nekada dijete ne zna šta bi i da koliko god ti njemu u tom trenutku udovoljavao postaje sve gore pa je nekada dobro skrenuti pažnju na nešto drugo. I tad se umiri.

    Također želim reći da sam s mojim djetetom cijeli dan, igramo se skupa, papamo, a bome i spavamo. Rijetko plače, pa čak ni kad je gladna, nego počne sisati prstiće. A kad joj se spava počne pjevati aaa aaa.

    Svaka majka poznaje svoje dijete i nadam se pruža mu najbolje šta može. Nego, čitam ovdje ima majki koje po cijele dane nosaju dijete , što smatram da nije tako dobro jer se dijete brzo navikne na to. I onda dođe period, vrlo brzo kad majke krenu na posao, te se vrlo brzo iscrpljuju.
    Želim vas pitati da li iscrpljena majka može pružiti najbolje za svoje dijete? Jer djeca razumiju majčin govor ponašanja pa nekada i sama postaju nervozna jer je i majka takva.

  40. #140
    Nikina mama avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    297

    Početno

    Niko od prvog dana spava u svom kreveticu, nikada nije trazio nekakvo ritualno uspavljivanje, a danas uopce, naime igra se dok se totalno ne izmori, a tada u kreveticu sam zaspe zagrljen sa svojim jorgancicem za koji je od 1. dana iznimno vezan.

    Nikada, ama bas nikada ga ne ostavljam da vristi ili place vec ga uzmem, ali on tada nije za mazenje ili uspavljivanje vec za igru pa ga pustim da se igra, a kada mu je dosta sam odseta do svog krevetica, kroz "resetke" od kinderbeta povuce jorganic i cucla, tada znam da je zaista vrijeme za spavanje, stavim ga u krevetic, dam mu mlijeko i zaspe kao beba, tako je zapravo oduvijek, rijetko smo imali problema s njegovim spavanjem.

    Nemam nista protiv toga da spava s nama, da ga uspavljujem, ali on od 1. dana voli svoj krevetic, svoj jorganic, toliko voli jorgan da u slucajevima kada je na pranju i dam mu drugi nema sanse da spava, eto to je njegova tjesilica.

    Inace sam protiv toga da dijete vristi u kreveticu, a roditelj sjedi i ne reagira jer ce se kao umoriti od placa i zaspati, Boze sacuvaj, tako nesto nismo nikada prakticirali.

  41. #141

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Đurđevac
    Postovi
    174

    Početno

    Nešto švrljam po forumu i naišla sam na ovu temu, pa da malo komentiram...

    Moja Emilija zaspi nekad meni u krilu sjedeći, a nekad u krevetiću gdje i odspava dio noći. Nakon buđenja, ukoliko ju ne uspijem uspavati u krevetiću selim ju k sebi u krevet. Baš mi je lijepi osjećaj imati je kraj sebe, iako se baš ne naspavam. A kako vrijeme brzo juri, vjerujem da će i taj period buđenja brzo proći i onda će mi biti žao što više ne spava pored mene. Baš kao što kaže mim u svom postu na prvoj stranici.

    Emilija je prospavala nekoliko noći bez buđenja i to one noći kad je bilo po danu 40C ovog ljeta. Možda se moramo preseliti u trope

    Fairy je napisala/o:

    Vjerojatno smo i mi plakali,pa smo danas normalni, odrasli ljudi.


    Frida:
    Misliš?

    Koliko "normalnih, odraslih" ljudi poznaješ, a da nemaju manjak samopouzdanja i/ili samopoštovanja, nekvalitetan odnos s roditeljima, strahove i tjeskobe?


    Hm da, baš me zanima zašto sam ja tako bojažljiva i lako se rasplačem. Iz priča tate, bake i mame znam da sam plakala kad sam bila beba i - eto postala sam "normalna". Već nakon pročitanih oprvih 20-tak stranica Juula uočila sam gdje je moj problem - u odgoju.

  42. #142

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    1,078

    Početno

    ja ako ne spavam po noći poludim, ali ozbiljno, ne mogu se kontrolirati ujutro..također, smeta mi da me netko dira po noći, izrazito me smeta hrkanje, imam nevjerojatno lak san itd..znači, ako ne spavam, puknem, naravno ne nakon jedne, dvije noći, ali ako to traje neko vrijeme ne mogu to podnijeti, ni psihički ni fizički

    od te postavke je sve krenulo, da ja imam dijete koje je najvažnije na svijetu, naravno, ali i da si ne mogu dopustiti da godinama noću ne spavam

    pa sam već od samog njenog rođenja krenula je učiti da sama spava, sama se uspavljuje i da to nije nikakva drama..nakon prvog mjeseca smo počeli uvoditi rituale kupanja pred spavanje (kupam je bez izuzetka svaki dan do današnjeg dana), maženja, kasnije čitanja (već od malo prije nego što je navršila godinu dana)

    prvih šest mjeseci smo je naravno uspavljivali gotovo isključivo na rukama, nikad je nisam ostavila da plače u krevetu i nikada nije sama plakala u sobi u krevetu jer mi je to najpodlija stvar koju roditelj može učiniti, da maleno dijete samo ostavi da plače..al za to skužit mi ne treba nikakav Juul ni savjeti s foruma jer valjda mogu osjetiti što osjeća moje dijete

    i tako krajnjom upornošću i svakodnevnom dosljednošću počela je spavati i uspavljivati se sama već dosta rano bez ijedne prolivene suze jer drugačije opcije nije ni bilo i ta naša rutina joj je bila jedina poznata

    par puta sam je stavila spavati s nama, ali valjda stvar navike, nitko se nije naspavao pa smo odustali

    u ovoj dobi (3,5 godine) počela je manipulirati s tim odlascima na spavanje iz jedinog razloga da ne ide spavati jer joj se naravno ne da..ali budući je ujutro za vrtić sva nikakva i kad je očito da se nije naspavala onda ja za takvo ponašanje nemam milosti..ide se spavati (+-pola sata tolerancije) i to je to..nekad kaže da se boji i da neće sama spavati pa onda zajedno spavamo u sobi, ona sama u svom krevetiću..međutim, nakon tri noći to zna isto krenuti u čistu manipulaciju, a ja ne mogu ići spavati s njom u 20,30 svaku večer jer imam svog posla..onda se lijepo dogovorimo da će spavati sama..isto nema suza, tj. ima malo cendranja, ali bitno je da na kraju sama pristane da će spavati sama

    također, spava cijelu noć, nema noćnog jedenja, pijenja, ustajanja, šetanja i sl., ne u smislu da se to ne smije nego da se to ne radi..par puta je iz nekog razloga došla k nama u krevet i bez ikakvog dodatnog pitanja ili objašnjenja se samo 'ukrca'..mi svi smatramo da se noću spava i to je to

    meni je na ovom forumu malo bed da djeca koja uredno spavaju cijelu noć u svojoj sobi u svom krevetiću ispadaju emocionalno zakinuta..strašno se forsira taj co-sleeping, spominju se nekakva oštećenja mozga i sl..svatko ima svoj ritam pa ako netko ne može/ne želi spavati zajedno s djetetom ili ga želi naučiti da se samo uspavljuje i spava, ne znam zašto mu se uvijek servira da to nije dobro i da se strpi do djetetove 12 godine kad će to sve ionako prestati..možda netko želi samo savjet kako da do toga dođe, a da dijete nije ni u kom pogledu zakinuto

    da,i meni se jednom jedna žena žalila kako joj je kćer kao dijete bila nevjerojatno zahtjevna i naporna i da je isključivo spavala na njoj do svoje druge godine, a ona se nije smjela pomaknuti pa sad ima neka oštećenja kralježnice..ak se još dan danas sjeća s jezom tih prvih godina života svoje kćeri onda ja ne znam koja je korist tog coo-sleepinga i podilaženja baš svakoj djetetovoj potrebi ili bolje rečeno želji

    naravno, sto djece sto ćudi

  43. #143
    tibica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,124

    Početno

    Naše uspavljivanje je do sad imalo raznih faza. Prva dva dana je spavala doslovno na meni, tj ja bi ležala na leđima a ona na mojim prsima.
    Onda smo prešli na uspavljivanje na ciki i prebacivanje u kindač, ali bi preko noći opet dospjela na ciku i obe bi tako zaspale.
    Preko dana je u to vrijeme uglavnom zaspivala na cici i većinu dana je spavala (nismo se nosali).
    Prvi i zadnji put kad je moje dijete plakalo a ja ga nisam podigla je bilo kad smo došli u dječju bolnicu. Dali su joj klistir, a mene poslali van da čekam. Nisam ju čula da plače, a i bilo mi je nezamislivo da su je ostavili samu u suzama (imala je mjesec i pol, bolesna i gladna). Kad sam nakon sat vremena na silu ušla na odjel našla sam ju kako jeca u snu natečenih očiju i trese se. Nikada si to neću oprostiti.
    Provela je 4 dana u bolnici (po noći bez mene) ali nije plakala previše (osim kad bi mame morale izaći van za vrijeme vizite). Nadam seda nikad više neću morati bespomoćno slušati svoje dijete kako plače. U to vrijeme je nekih mjesec i pol provodila doslovno na mojim rukama jer je bila bolesna (nekako sam blokirala ta sjećanja a sad mi opet dolaze )
    Da skratim. Mišica se sada po danu uspavljuje u kolicima (naprijed-nazad, prsti u ustima), a navečer uglavnom zaspe na cici za vrijeme obroka. Probali smo ju uspavljivati bez cike i nije to uopće neki problem, može ona i tako, ali kad već zaspe na ciki pa neću je buditi da bi je ponovo uspavala.
    Inače spava uglavnom u kindaču (ne zato što ne želim da se navikne spavati s nama nego zato što nam je svima tako udobnije - mali nam je krevet).
    Trenutno smo kod mojih u stanu već 2 tjedna i mišica je skužila valjda da ja nju uspavam pa odem iz sobe u dnevni još malo gledati tv (inače smo doma u garsonijeri pa ne mogu baš otići nekamo). Nakon što se par puta probudila sama u sobi u mraku neće više da spava u kindaču pa je s nama u krevetu već 3 noći (kičma me rastura). Ne smeta mi, ali tako se ni ona ni ja ne naspavamo. Nadam se da će se stvari vratiti na staro kad se vratimo doma.

    Htjedoh reći - nije nužno da se beba uspavljuje na rukama - moja nikad tako nije zaspala), ali NIKADA više neću svoje dijete pustiti da plače.

  44. #144

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    austrija
    Postovi
    489

    Početno

    Moj nema jos tri mjeseca ali od prvog dana spava na rukama.Kad je budan lezi sam i guci,ljubi ruke svoje i gleda u luster...ali kad je vrijeme spavanja moram ga uzeti jer pocne kmeziti a ja ne dozvoljavam da zaplace pa ga odmah dignem i sjednem,stavim ga na koljena i ljuljam,dok ja ljuljam on spava,cim prestanem probudi se,ako ga nedaj boze spustim,oci su odmah otvorene,ali ne smeta mi to.Navece spava super,zaspi na ciki i prebacim ga u krevetic dok ne ogladni spava tamo poslije opet pored mene i super nam je.

  45. #145

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    442

    Početno

    svojevremeno sam odlazila u nazorovu, dok sam pripremala jednu malenu za usvojenje. kroz staklo me gledao bebač, negdje između 10 i 12 mjeseci....

    ustao je iz kinderbeta, gledao kako ja držim tu djevojčicu u rukama - a niz lice su mu curile kruuuupne suze.... bez glasa...

    nikad neću zaboraviti to maleno biće... i sad plačem kad se toga sjetim...
    Moj sin je proveo u domu svojih prvih dva mjeseca života. Od trenutka kad sam ga uzela u svoje naručje godinama ga nisam spuštala. One suze koje je isplakao tih svojih prvih dana kad je došao na ovaj svijet nisam mogla više vratiti ali novima nisam dopuštala da padaju.....Svog sina koji je sedmogodišnjak, prvašić, uspavljujem još i sad, naravno sad čitamo, pričamo se i mazimo, dok je bio mali pjevali smo, nosili ga, ljubili ga sve dok ne bi siguran na našim rukama zaspao.Sad on ima svoju sobu ali često dolazi u naš krevet. I dolazit će dok god on to bude htio i osjećao potrebu. Zbog naše posebne priče ne mogu nikome ovdje dijeliti savjete šta da napravi i dali da uspavljuje dijete i kako ali drage mame, uživajte u svojoj djeci, uživajte u tome da vam dijete zaspe dok ga dojite, nemojte pustiti bebe od tri mjeseca da plaču, bebama je dodir važan koliko i hrana ...Nema tog posla/filma/prijatelja/rode ili dr. važnijeg od vaših beba. I da, bebe stvarno brzo odrastu .

  46. #146
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Leonessa, suze su mi potekle.

    Prekrasno

  47. #147

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,519

    Početno

    I meni....

    L

  48. #148
    leah avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Podgorica
    Postovi
    70

    Početno

    Citiraj traktorka prvotno napisa
    Nadam se da smo mi najgori primjer i da će ti se javiti netko sa boljim iskustvima i savjetom,jer ja ga nemam !
    Mi smo apsolutni rekorderi po tome koliko nam treba da se uspavamo.
    E baš me interesuje kako naučiti dijete da se samo uspavljuje. Mislim da je to u našem slučaju nemoguća misija i ma koliko knjiga da sam pročitala, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
    Naše uspavljivanje i inače spavanje polako se pretvara u agoniju. Sinoć sam spavala 1 sat (slovima-jedan sat) i danas bauljam po kući kao zombi.
    Prosječno uspavljivanje nam traje oko sat vremena (rekord nam je 4 ipo sata, od 22 do 02i30) uz neprestano pjevanje, ljuljuškanje i ritmično lupkanje po guzi. Sad cura izvoljeva i koje će pjesmice pa onda traži jednu, čim je počnem odmah traži drugu, pa treću...ne stignem ni od jedne pjesmice otpjevati ni tri riječi....
    Kad konačno zaspi, spava oko 2-3 sata, a ja od adrenalina (jer sam već propisno iznervirana) ne mogu dugo da zaspim. Kad počne da me hvata san ona se probudi i od tada se budi svakih 10-15 min. sve do nekih 5-6 ujutro kad konačno čvrsto zaspi i onda je jedva razbudim u 11.
    Noćas se probudila u 3 i zaspala tek jutros u 8. Na rubu sam živaca. Tješim se da je to samo faza i da će proći, ali ovo traje već mjesecima.
    Eto morala sam to istresti iz sebe. Sory na malo dužem postu!

  49. #149
    bfamily avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    694

    Početno

    Leah neznam točno što bi ti predložila. Možda mala nije dovoljno umorna navečer, pokušajte pomaknuti odlazak na spavanje. Jeli spava dobro popodne? Sve to utječe na buđenje. Nemoj dopustiti da se razbudi navečer kad se probudi, odmah je kreni uspavljivati. A možda je i gladna navečer pa joj daj malo mlijeka, a ako dojiš tim i bolje. Ima puno stvari koje možeš pokušati promjeniti, možda upale a možda i ne.
    Sve u svemu želim ti sreću i da se napokon naspavaš.

  50. #150
    leah avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Podgorica
    Postovi
    70

    Početno

    bfamily nema tu lijeka, samo čekati da faza prođe. Ksenija je hiperaktivno dijete i nju je jednostavno nemoguće umoriti. Uveče rijetko ide u krevet prije 23, a nekad je pustim i do ponoći,što mislim da je krajnja granica. Pri tom sve vrijeme neumorno trči po kući. Možda je upravo ta hiperaktivnost razlog zašto slabije spava. Dnevno spavanje je ok, nekih sat-sat ipo, rijetko dva i to je to.
    Jedino kad sam je gledala umornu je ljetos, kada smo dva puta dnevno išli na plažu ili bazen, pa u šetnje, bili smo stalno vani i tada bi se uveče uspavala za minut i spavala cijelu noć bez problema.
    I ovo će proći, samo treba izdržati. U krajnjem slučaju čekamo ljeto ! Živjelo ljeto!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •