Citiraj mim prvotno napisa Vidi poruku
Kad se već priča o spavanju-eto i naše priče koja uključuje jedan veeeeliki bračni krevet i malo korišten kinderbet .

M. je bila dijete koje je prvih 8 mjeseci dojila svaka dva sata-noću i danju i spavala s nama u krevetu. Naravno da mi je bilo lakše podojiti je na zahtjev svaki puta pa i uspavati na cici nego razmišljati zašto je to tako i što da radim da se to promijeni. Je li se ona budila zbog mene ili je bila zaista gladna....nisam se pitala. Nakon 8. mj. uvela je malo reda u te podoje (namjerno kažem da je ona uvela!), ali je zajedničko spavanje ostala praksa sve do njenog 4. rođendana.

Onda je jednom došla iz posjeta naših rođaka i rekla kako želi svoj krevet (vidjela je u toj obitelji kako djeca imaju tako nešto ). Naravno da je krevet kupljen uz puno biranja i pompe već u idućih nekoliko dana, izabrana posteljina i noćna lampica, ali je krevet ostao u našoj sobi, a M. u njega uskočila sama i guštala svoj kutak, ali i mogućnost da iz njega preseli k nama kad poželi.

Za 6. rođendan je rekla kako je velika i kako želi preseliti svoj krevet u svoju sobu koja joj je do tad služila za igranje. Mama se primila posla, cijelu sobu preuredila, obojala, pribila na zidove sve što se pribiti moglo, postavila milion sitnica...Krevet je preseljen i M. je zatvorila vrata svoje sobe iznutra uz "Laku noć". I u tom trenutku shvatila sam da je gotovo, da je narasla i da me više ne treba onoliko kao prije. I bila sam tužna.

Danas kad je velika ponekad prespavamo zajedno kad je MM na putu ili se jednostavno zaželimo jedna druge, ali to više nije uspavljivanje bebe nego ženski razgovori u mraku, smijemo se ponekad kao dvije curice na izletu, pokrijemo se po zimi poplunom i pričamo....

Vama koji imate malu djecu ili bebe hoću samo reći jedno: prebrzo prođe taj period. Iskoristite ga dok možete jer miris bebe, malo toplo tijelo kraj vas i bebina spoznaja da će mamino lice biti tu kad god otvori oči.... Prevrijedno je da se beba stavi u kinderbet zato da nauči sama spavati. Eto, M. je to naučila kad je bila spremna i zaželjela biti sama, a meni je i to bilo prerano.

I, da, ima nešto u tom povjerenju. Čitam neke pjesmice koje je pisala u vrtiću. U jednoj piše:
" Ja volim svoju mamu jer me nikad ne ostavlja samu"
Kad me uhvati kriza zbog uspavljivanja i ne spavanja,procitam ovaj post!!