nece ocu

[babyface]

Problem koji nam se "vuce" nekih godinu dana je da mlada kcer
ne zeli vise odlaziti ocu na vikende/praznike/votevr.
Kulminiralo je prosle godine kada se rasplakala i rekla nam da NE ZELI
ocu, da joj nije ugodno sa njim...
U prvi tren nam je reakcija bila da ce ju proci i nismo inzistirali, no
vrijeme je prolazilo i vec smo nakupili mjesec i pol dana,a ona i dalje
uziva u vikendima sa mamom (otac za to vrijeme nije ni primjetio da se nesto dogada,jer je ona uvijek nesto izmislila kao razlog nedolaska)
U isto vrijeme starija kcer odlazi k njemu bez problema.
Naravno da sam pokusala na sve moguce nacine saznati njezine motive, no ona je to artikulirala neugodom i stalno govorila da mi nemoze tocno objasniti.Dogovorile smo se da odemo k teti seni u polikliniku, jer je plavusa htjela odrjesenje od te obveze sa ocem,a ja sam se nadala da ce joj razgovor sa psihologicom pomoci da se rjesi straha i neugode.

Kratka verzija; teta sena joj je rekla da nemora ici i da ce napisati dopis socijalnoj,a ja sam ocu pismom objasnila da ju ne bi trebao prisiljavati(kad jednom shvati da ona ne dolazi)
Ono sto mene ponekad "smara" je to sto se ona zbog "odnosa" sa ocem odrekla i ostatka njegove obitelji koji su joj bili dragi.Mislim konkretno na bratice i sestricne.

Iskreno ne znam koliko je to vazno, no zao mi je kada se starija vrati sa vikenda prepuna dozivljaja(i deparca od dide i bake ), a plavo zlato samo kima glavom i nista ne ispituje.Ni ne izgleda zalosna...
U vise navrata smo pricale sa njom o tome,pejnt d pikcrs,... i nisam pametna... :/

Necu je nagovarati...no mozda i grijesim, mozda nisam dovoljno napravila, mozda, mozda...

Hajde zena, imate li kakvih ideja?

[sorciere]

a što ti je rekla psihologica? i da li su njih dvije neko vrijeme razgovarale same (bez tvog prisustva)?

[babyface]

prvo sam ja pricala, pa moja plavusa,pa opet ja..

psihologica je rekla da ju se nesmije prisiljavati, da ona mora raditi ono sto joj pase i ako izrazi zelju da nece ocu, to moramo postivati.
To je dakle bilo prosle godine u 9.mjesecu,a mi se nismo pomakli sa mjesta osim sto je otac brzo zaboravio savjet kako ju ne bi smio prisiljavati.
Nije ju dugo maltretirao,jer je i ona naucila da u takvim situacijama slusalicu proslijedi meni.
Ne znam ni sama da li od buhe radim slona i treba li na tome nesto raditi ili pustiti vremenu!?
Nije psihologica nista prognozirala, samo da ako plavusa bude imala problema opet dode.I ona je dosla do rezultata da joj on jednostavno ne pase i da se ne zna brinuti o njoj i da je dobro sto je to napokon artikulirala.Naime, sa pocetkom razvoda smo poceli sa terapijom u klaicevoj,pa nastavili na poliklinici ,a plavusa je imala strah i anksioznost od oca, tako da je ovo bio pozitivan pomak!
Ja na njoj ne vidim problem, bat..
rajt nau ajm stupid

[sorciere]

ako tvoje dijete tebi nije reklo uzrok problema, a psihologica ga nije ni probala istražiti :? (tj. razgovarati s djetetom bez tvog prisustva) - ja bih tražila drugo mišljenje.

mene je psihologica, nakon što me saslušala, elegantno izbacila van , i rekla da njih dvije imaju "svoje" razgovore, pa nek ja prošetam ili nešto pročitam...

problem koji smo imali mjesecima - riješili smo u dva razgovora. ja ni dan danas ne znam što su njih dvije razgovarale. žena mi je zabranila da pitam kikicu, a kikica mi je samo rekla da je pisala dva pisma... jedno ljuto , i jedno manje ljuto ...

mi smo bile kod antonije urli... ona je u mirovini, ali se može do nje...

mislim da stvar nije odrađena do kraja, i ja to sigurno ne bih samo pustila - jer je dijete "artikuliralo" problem. to je super. ali ako problem postoji - treba ga rješavati (na zadovoljavajući način). problem koji se ne riješi - postaje VEĆI problem.

[babyface]

hehehe, vidim da smo iste ljude vidale...
I mi smo u startu bile kod Urlice(prije 5 g.) i rijesile jedan drugi problem.

Izgleda da nisam bila dovoljno jasna;meni je plavusa rekla koji je razlog sto ne zeli vise k njemu; tata se ne zna brinuti o meni, ne trudi se, ne zna me voljeti i nikada se nece promijeniti!!
Razgovor kod tete sene je bio odvojen,da bih ja na kraju saznala od nje o cemu su one pricale i sto su odlucile.Bez detalja naravno.
E da, i moj andeo je napisao pismo(ljutito) i bacile ga u muski wc!
Kad sad vidim sto sam sve napisala ispada da ja trazim probleme gdje ih nema, jer se meni cini da ne bi trebalo spaliti sve mostove.
Na njoj ne vidim da ju to muci...i inace pricamo o svemu i svacemu i zivim u uvjerenju da bi mi rekla da ju nesto u vezi toga mori,a onda me
zvekne:... pa jos je mala...
hmm...

[sorciere]

tata se ne zna brinuti o meni,
ne trudi se,
ne zna me voljeti i
nikada se nece promijeniti!!...

:?

meni ovo apsolutno ništa ne govori. što ti možeš zaključiti iz ovakvih općenitih, neodređenih rečenica????

tata se ne zna brinuti o meni
- kako bi izgledalo kad bi se ZNAO brinuti?
- što bi trebao napraviti / reći / pokazati ....?
itd...

ne trudi se
- kako konkretno izgleda taj "ne-trud"?
- što on točno (ne) radi?
- što bi se dogodilo kad bi se trudio?
itd...

ne zna me voljeti
- kako izgleda ljubav?
- kako se ljubav pokazuje?
itd...

nikada se neće promijeniti
:shock:

zapitaj se kada (i koliko puta) si u njenom prisustvu izrekla tu rečenicu... to NIJE njena spoznaja. i strašno zvuči. a klinci su spužvice...

kikičin tata ju ne želi vidjeti. mi smo se navikle (na neki način) na tu činjenicu. ali mi nije palo na pamet IZREĆI tu riječ "nikad". zato što smatram da svatko u životu zaslužuje šansu.

kad već pitaš za ideje - ja bih napravila ovako (ti napravi po svom):

umjesto što na neki način braniš njen stav - porazgovaraj s njom i TBM-om (odvojeno). i vidi u čemu je problem. a onda probaj organizirati da se njih dvoje nađu, i da on s njom OTVORENO porazgovara o onom što ju muči. djeca su jednostavna i iskrena.

p.s. da je tata tako loš - vjerujem da bi i druga kćer odbila ići kod njega. i da, smatram da možeš napraviti puno više od onog što si napravila.

[babyface]

malo me ohladilo, pa odgovaram..
1. NIKADA(citaj kako pise) pred svojom djecom nisam rekla losu rijec o njihovom ocu!
also, to je NJENA spoznaja.

2. razlozi koje je navela mozda izgledaju neodredeni i opceniti,ali nisam smatrala za shodno da idem u detalje poradi duzine posta
also, navela je primjere

3. ja sa njim komuniciram samo sms-om(ako i to uspijem), "jer se on nema sta samnom dogovarati", a plavusa NE ZELI sa njim razgovarati o tome, jer mu ne moze reci da ga ne voli(citat)

4.apropos razgovora s njegove strane; svo ovo vrijeme ju nije pitao u cemu je problem i da li bi mogli popricati o tome!?
also, u mojem svemiru to JE los otac!!

sorciere je napisala/o:
da je tata tako loš - vjerujem da bi i druga kćer odbila ići kod njega. i da, smatram da možeš napraviti puno više od onog što si napravila.

nisam sigurna kako bih to shvatila?da mi jedno dijete mora reagirati kao i drugo??
da su iste? da imaju identicne potrebe?
hmmm, dobro zanemarimo taj komentar, pa se vratimo na konstruktivno.
enivej, hvala na komentarima
[/b]

[Bubica]

ono sto mene cudi je kako da na poliklinici nisu pokusali dobiti oca i vidjeti kako mogu pomoći poboljša komunikacijui između tvoje kćerke i oca.

Ja kuzim sto ti zelis reci i kako na sve gledas, tvoja kći ima pravo na svoje osjećaje i odluke, ali mi se čini premladom da bi odustajala od odnosa koji su joj važni, mislim da su odrasli odgovorni pomoći joj da komunikaciju poboljša, problem riješi a ne da odustane od svega. Jer to može biti obrazac koji će ponavljati i u odrasloj dobi.

[babyface]

ono sto mene cudi je kako da na poliklinici nisu pokusali dobiti oca i vidjeti kako mogu pomoći poboljša komunikacijui između tvoje kćerke i oca.

Ja kuzim sto ti zelis reci i kako na sve gledas, tvoja kći ima pravo na svoje osjećaje i odluke, ali mi se čini premladom da bi odustajala od odnosa koji su joj važni, mislim da su odrasli odgovorni pomoći joj da komunikaciju poboljša, problem riješi a ne da odustane od svega. Jer to može biti obrazac koji će ponavljati i u odrasloj dobi.

Nisu pokusali nista sa ocem,jer je ona rekla da ne zeli!!
A sa druge strane ni on nije pokazao inicijativu.

Upravo stoga sto razmisljam da ce joj mozda,jednom,ikada,neznamnisamakada nedostajati odnos sa ocem, pokusavam dokuciti da li ja mogu jos nesto napraviti?
A mozda joj i nece nedostajati... :/
No, sve je podlozno promjeni, pa ocekujem da su i njeni osjecaji i odluke u toj kategoriji , tako da ce vrijeme pokazati gdje smo.
Jucer smo bas razgovarali( uz popratnu pojavu puhanja i negodovanja sa njene strane,ali vrlo simpaticnog puf-panta ) i nekako smo dosli do toga da bi mu trebala pruziti sansu.
Kako je razgovor tekao dalje, ona se sve vise ljutila na njega(a pritom mi govoreci da joj uopce nije vazan) i vracala se na staro, jer se krenula prisjecati njegovih postupaka.
Amortizirajuci njene emocije i racionalizirajuci joj sve to, nakon nekog vremena ona meni bubne sljedece: "Ti si mi bas cudna; stalno ga branis i
pricas kao da ti je stalo do njega...i kao da je on dobar covjek..!??"
heh, tu negdje smo jucer stali...

[Bubica]

probaj s njome razgovarati na način da "samo slušaš", nemoj donosit nikakve sudove, govoriti joj što bi trebala ili ne, što se od nje očekuje, nemoj kritizirati - samo slušaj ono što ti ona želi reći, komunikaciju potičeš na način da ponoviš ili parafraziraš ono što je ona rekla...vjerojatno ćete s vremenom doći do biti problema i do nekog rješenja.

[babyface]

pa tako nekako i komuniciramo; ona izrazava svoje misljenje i zelje.
nema tu nametanja stavova, ja samo pokusavam nacrtati joj moguce scenarije...
ima ona jasan i vrlo decidiran stav; 1. problem je u ocu
2. ona taj problem ne zeli sa njim
rjesavati
enivej, cini se da cu cekati na njezin sljedeci potez
thnx